TURSKA Ustav naroda i ustav vojnika

Piše Zoran Milošević

Da li referendum o ustavnim promenama predstavlja put u demokratizaciju ili islamizaciju Turske?

Referendum o ustavnim promenama, koji je održan 12. septembra u Turskoj, pokazao je mnogo više od „volje“ naroda i aktuelne političke elite. Tačno je da se može govoriti o pobedi „reformatora“ (islamista), tj. Partije pravde i razvoja. Većina birača (57,92 posto) je podržala najavljene reforme. Time je zapečaćena još jedna „pobeda“ islamista. Međutim, 42,07 posto Turaka je protiv najavljenih reformi, što nije beznačajno. Nije, jer su stanovnici velikih turskih gradova, koji tradicionalno podržavaju zapadni način života, glasali protiv reformi, a za reforme stanovnici predgrađa i sela (provincija), koja podržavaju „islamski način života“.
Drugo, referendum je bojkotovala najveća nacionalna zajednica, posle Turaka – Kurdi! Oni nisu izašli na referendum. Oni su ovo proslavili kao „konačno uspostavljeno narodno jedinstvo“, jer na prste ruku su se mogli izbrojati Kurdi koji su izašli na referendum. Turske vlasti su one Kurde koji su javno bojkotovali referendum čak hapsile. Mediji prenose da je turska policija uhapsila više od 200 Kurda zbog bojkota referenduma. Turski politički analitičar, Haluk Herger, smatra da rezultati referenduma pokazuju da vlada Turske više ne može ignorisati zahteve Kurda za autonomijom. Kurdi su postali, drugim rečima, jedinstvena opoziciona snaga u Turskoj.
Sve ovo potvrđuje podele i to veoma opasne unutar turskog društva.
Referendum je inicirala vladajuća Partija pravde i razvoja premijera Redžepa Erdogana, obrazlažući ih neophodnošću demokratizacije turskog društva, kao i zahtevima Evropske unije.

UDAR NA TURSKU ARMIJU
Predloženi paket ustavnih promena (ustav je donet 1982. godine, od strane vojne hunte) obuhvata 26 popravki. Mediji su građane upućivali da izaberi između dve opcije, tj. „ustava naroda“ i „ustava vojnika“. Veći deo promena je kozmetičkog karaktera: proširuju se prava žena, dece, starih i invalida, utvrđivanje prava na neprikosnovenost života, prava zaposlenima da potpisuju kolektivni ugovor, uvođenje institucije ombudsmana. Međutim, sporan je deo koji se odnosi na sudstvo, konkretno Ustavni sud i Viši savet sudija i tužilaca, kao i onaj deo kojim se omogućava da civilni sudovi sude vojnim licima. Ovde vladajuća partija dobija mogućnost imenovanja sudija, kao i ograničenje ustavnog suda da zabranjuje političke partije, drugim rečima da se meša u politički život. Naime, reforme predviđaju proširenje broja članova Ustavnog suda sa 11 na 19 članova, a od tih 19, 16 imenuje predsednik države, a tri parlament. Broj članova Visokog kolegijuma sudija i tužilaca takođe se proširuje sa sedam na 22. Jasno je da vladajuća partija ovim promenama dobija veliki uticaj na sudstvo.
Takođe, reforme ukidaju 15. član Ustava koji garantuje da se organizatorima vojnog udara iz 1980. godine ne može suditi. To je novi udar na tursku armiju, sa kojom i inače islamisti nemaju dobre odnose, jer podržava sekularizam. No to nije jedino što se tiče armije: vojni sudovi se lišavaju prava da sude građanskim licima, čak i u pitanjima nacionalne bezbednosti ili napada učinjenog protiv vojnika.

Većina birača u Turskoj (57,92 posto) je podržala najavljene reforme, ali Kurdi nisu izašli na birališta

KURAN I USTAV
Najveća opoziciona partija u Turskoj, Narodno-republikanska partija (naslednica ideologije Ataturka) na čelu sa njenim novim predsednikom Kemalom Kiličdarogluom predala je u Ustavni sud dokumentaciju kojom osporava najavljene reforme.  Da li će Sud ovo razmatrati videće se. Osnovna primedba ove partije na predložene reforme je da vlada želi dalju islamizaciju države, a da je govor o evropskim kriterijumima samo prevara.
Rezultatima referenduma zadovoljni su američki predsednik Obama, koji je uputio čestitke premijeru Erdoganu (zašto ne predsedniku Turske, ne zna se), kao i Vestervele, evrokomesar za proširenje Evropske unije. Interesantno je da se Evropska unija oglasila na ovako visokom nivou, kada je poznato da je iz spiska potrebnih promena koje je dostavio Brisel, Erdogan odabrao da sprovede samo one koji odgovaraju njegovoj partiji, dok je druge zahteve odbio da stavi na referendum.
Sam Erdogan je rezultate referenduma ocenio kao „pobedu demokratije“ i „zahvalio se“, gle čuda, „lideru sufijskog reda nakšabendija, Fejtulahu Gulenu“ (koji živi u Pensilvaniji – SAD, i koji predstavlja stvarnog vođu političkih procesa u Turskoj). Pripadnici ovog reda (koga turski sledbenici Ataturka smatraju sektom) posebno poštuju Saida Nursija, koji je delovao od 1945. godine i koji je učio da islam mora biti državna religija u Turskoj, a Kuran osnova turskog Ustava. U ovom sistemu vladu kontroliše, ne parlament, već specijalni Savet sastavljen od islamskih sveštenika.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *