Orban protiv Brisela

Piše Vlastimir Vujić

Kako je došlo do sukoba Budimpešte sa Međunarodnim monetarnim fondom i sa kakvim će se posledicama Mađari suočiti zbog zaoštravanja odnosa sa Evropskom unijom?

Oči mađarske javnosti i dalje su netremice uprte na ekonomsku pozornicu zemlje. Nakon što je nedavno vlada Viktora Orbana odlučila da se suprotstavi odlukama Međunarodnog monetarnog fonda i prekine (privremeno?) pregovore, odnosno da ovaj  događaj okarakteriše kao „borbu za slobodu“, dajući mu predimenzionirani značaj, na pomolu je novo zaoštravanje. Ovoga puta sa – Evropskom unijom! U nameri da smanji budžetski deficit Mađarske, dvotrećinski vladajući Fides (čiji partijski čelnik je premijer Orban!), posegao je za merama kojima privatne Penzione fondove i Centralnu banku stavlja pod državnu (svoju!) kontrolu, čime se Evropska unija oštro protivi.
Tim  povodom  državni sekretar Mihalj Varga izjavio je „da vlada više ne želi da toleriše činjenicu da joj strani ulagači govore šta i kako treba da radi. Unija Budimpešti ne može zabraniti da donosi suverene odluke po pitanju privatnih Penzionih fondova i Centralne banke“!

BANKE NISU SVETE KRAVE
U suštini, sukob Mađarske sa MMF-om i EU leži u tome što vlada Viktora Orbana nije više tako odlučna da smanji budžetski minus na 2,9 odsto BDP u 2011. godini, kao što je to obećala ranije! U međuvremenu, Orban je delimično ukinuo porez na alkoholne proizvode (iako mu to EU nije odobrila), snizio je stopu korporativnog poreza sa 19 na 10 odsto za kompanije čija godišnja dobit ne premašuje 1,75 miliona evra,  uveo porodični porez i jedinstvene poreske stope na dohodak od 16 odsto (u roku od dve godine), odredio „plafon“ za bruto iznos mesečnih plata u državnim institucijama i firmama, kao i u Centralnoj banci (na 7.092 evra). To su tek 5 od 29 ekonomskih, može se reći – podjednako diskutabilnih mera za sanaciju nacionalne ekonomije.
S druge strane, vlada je predvidela enormno visoke poreze za banke i osiguravajuća društva (kojim će za, čak, 15 puta više od istih institucija povećati svoj prihod u odnosu na dosadašnji!).
„Njih više ne smemo smatrati svetim kravama“, izjavio je premijer Orban opravdavajući meru po kojoj će banke već ove godine plaćati porez u iznosu od 0,45 odsto njihovog bilansa, a osiguravajuća društva 5,8 odsto od svojih premija – bez obzira beleži li takvo preduzeće gubitak ili dobitak! To je, s obzirom na ukupan BDP, najveći porez za ovakve finansijske ustanove na svetu! Time će, Orbanova vlada se nada, državnu blagajnu napuniti sa dodatnih 702 miliona evra, uverena da joj sa takvim prihodima nije potrebna pomoć sa strane, a ponajmanje Međunarodni monetarni fond!
Mađarski premijer zabranio je i odobravanje kredita uz valutnu klauzulu i upotrebu rizičnih finansijskih „derivata“. Taj deo paketa već uveliko funkcioniše, jer je na tržištu novca obustavljeno davanje kredita u švajcarskim francima i evrima.
Uz optužbe da su bankama rasli profiti i u vreme kada je Mađarska bila na ivici kolapsa, i da je upotreba valutne klauzule velikim delom kriva za probleme zemlje, Orban je za ovaj potez dobio podršku šire javnosti.

„Vlada više ne želi da toleriše činjenicu da joj strani ulagači govore šta i kako treba da radi. Unija Budimpešti ne može zabraniti da donosi suverene odluke po pitanju privatnih Penzionih fondova i Centralne banke“: državni sekretar Mihalj Varga

MAĐARI ŽIVE OD KREDITA
Pritisak se, međutim, preselio na – banke. Sada strahuju da će im drastično opasti dobit. Cena najnovijeg poteza vlasti biće veoma visoka, jer će banke morati da „stegnu“ ionako skromne pozajmice. Zabrana kredita u stranoj valuti, uz novi bankarski porez značajno će ugroziti rast kredita, u situaciji kada je ionako već vrlo skroman. Skočiće i kamatne stope, a krediti će se istovremeno znatno teže dobijati. Odluka Orbanove vlade već je vrlo snažno pogodila cene deonica svih sedam banaka koje posluju u Mađarskoj (najveća banka u državi je domaća OTP, koja drži gotovo četvrtinu tržišta, a slede je strane – KBC, Erste, Intesa, Raifajzen, Bauern LB i Unikredit).
Svojim prethodnicima (socijalističkoj vladi premijera Bajnaija, i pre njega Đurčanja), Orban oštro zamera što su mere štednje bile prestroge, a sprovedene su kako bi bila osigurana pomoć MMF-a i EU. Te institucije su u jeku krize, krajem 2008. godine, Mađarskoj odobrile spasonosni kredit od 25 milijardi evra! „Realnost me je prisilila da promenim planove. Posle višegodišnjeg života s deficitom, Mađarska ne stoji na svojim nogama, već živi od kredita. Velike reforme su neminovnost“ – sa svake od govornica na kojoj se pojavi poručuje „samoopredeljeni“ Orban.
Ipak, „otvaranje“ ekonomskog paketa od 29 mera (i njegova realizacija), pokazala je da, uprkos najglasnijem predizbornom obećanju, velike reforme najvažnijeg sistema, onog poreskog – neće biti. Orban je odlučio da gro potrebnog novca (za svoje bum-naume) isključivo namakne od – banaka i osiguravajućih društava (osim Mađarske, oporezivanje banaka od 2012. godine najavila je i nemačka kancelarka Angela Merkel). Pored toga, premijer Mađarske smanjiće potrošnju za oko 1,3 odsto od planiranog proračuna u ovoj godini, a polovinom sledeće u planu su mu i dva prilično visoka nekreditna aranžmana s drugom privrednom zemljom sveta, Kinom.
Ovi  vladini koraci, očigledno nedovoljni da „Mađarska stane na svoje noge i ne živi od kredita“, izazvala su kod analitičara veliku sumnju da je Viktor Orban namerno „iscenirao“ prekid pregovora sa MMF-om. Ne odgovara mu da se sporazum postigne brzo, odnosno pre oktobarskih lokalnih izbora! Zato mu verovatno pogoduje odlaganje i dobitak na vremenu, jer svesnim igranjem na kartu „zaštite nacionalnih interesa“ (a sve protiv MMF i EU), nastojaće da radikalizuje biračko telo (barem do predstojećeg glasanja u lokalu), ne bi li iz tako podgrejane populističke atmosfere, kao i na aprilskim parlamentarnim izborima – ponovo ostvario maksimalnu dobit. Pobedu i na tom nivou. Ostaje da se vidi koliko dugo ovu vladinu taktiku može pratiti tržište novca, jer domaća valuta, forinta, samo u poslednja tri meseca izgubila je 6,5 odsto svoje vrednosti, što je najgori rezultat među 177 valuta, prema jednoj studiji agencije Blumberg.

PREKID POLITIKE ŠTEDNJE
Da stvari budu još gore, rizik za mađarski javni dug porastao je sa 312 na 360 bazičnih poena. Treba spomenuti da se, u prethodnoj vladi socijalista Gordona Bajnaija taj rizik kretao oko 200 bazičnih poena, sa daljnjom tendencijom smanjenja!
Bojazan mađarskog scenarija kao bauk kruži i na makro planu. U Evropi. Da li su događaji u Budimpešti upozorenje šta bi moglo da se dogodi u baltičkim zemljama kasnije ove godine, a zatim i u Grčkoj i drugim državama na periferiji evrozone, koje su prisiljene da „stežu“ kaiš i smanjuju plate?
Direktne realne opasnosti nema, tvrde analitičari. Jer, situacija u baltičkim zemljama je drugačija, kažu. Tamo nije toliko problem javni dug već zaduženost privatnog sektora u inostranstvu! Ove države smanjuju plate i sve ostale troškove kako bi podstakle izvoz, da bi mogle da servisiraju strani dug. U Mađarskoj je fiskalna politika bila uzrok problema.
Ima i tvrdnji da Mađarska zaslužuje razumevanje pošto je prethodna vlada prošle godine sprovela potrebne mere štednje, iako se obim privredne aktivnosti smanjio za više od šest odsto. Budimpešta se uglavnom  držala svih preporuka  Međunarodnog monetarnog fonda. Budžetski deficit ove godine iznosi svega 3,8 odsto BDP, što znači da je daleko manji od poljskog, španskog, francuskog, japanskog, britanskog i američkog deficita! Upozorenje je, ipak, da je Mađarska s drugom Orbanovom vladom (prva je bila od 1998. do 2002. godine), započela da „igra vrlo opasnu igru“, s obzirom  na to da je reč o državi s javnim  dugom koji iznosi 80 odsto BDP, a spoljni dug je 135 odsto BDP! Mađarska ima rezerve od 40 milijardi dolara ili pokrivenost uvoza od pet meseci, ali na kraju, što je gotovo stopostotna verovatnoća – neće moći da opstane bez novca MMF-a!
Posle potpunog zaokreta i promene stava o „Južnom toku“, Viktor Orban će morati da prekrši još jedno predizborno obećanje dato biračima (i to najveće!) – „da nipošto neće nastaviti sa politikom štednje prethodne vlade, niti je usaglašavati sa međunarodnim partnerima i sa ekonomskim činjenicama“.
Moraće. I to vrlo brzo!

____________________

Legalizacija domaće rakije

Akcioni plan mađarskog premijera sadržao je i predlog za liberalizaciju pečenja rakije (palinke) u  domaćinstvima, odnosno ponovno legalizovanje njene proizvodnje u kućnoj radinosti! Od prvog avgusta 2010. ukinuta je ova zabrana koja je trajala punih 90 godina (!), a Viktor Orban odluku je obrazložio konstatacijom da je „mađarski radnik zaslužio i malo olakšanje nakon napornog rada“!
Prema ranije važećem zakonu, mali proizvođači rakije, njeni preprodavci ali i kupci, mogu biti prekršajno kažnjeni visokim novčanim kaznama. Do stupanja na snagu ovog Orbanovog zakona, u Mađarskoj je postojalo oko 500 destilacija kojima su vlasti dozvolile proizvodnju žestokih alkoholnih pića, a prvenstveno industrijske palinke. Od tog broja njih 50 proizvodilo je rakiju u komercijalne svrhe.
Onaj ko sada želi da peče rakiju, treba da dokaže da proizvodi i voće od kojeg se rakija destiliše! Postoje, međutim, i druga ograničenja. Pojedinci sada mogu da proizvedu samo 50 litara rakije sa stopostotnim alkoholom za svoje potrebe. Ako je udeo alkohola 50 odsto, godišnje se može proizvesti 86 litara za lične potrebe!
Prošle godine su registrovane destilacije platile državi osam milijardi forinti. Sve brojniji kritičari Orbanove odluke za legalizaciju kućne proizvodnje rakije, strahuju da bi potpuna liberalizacija dovela do značajnog pada proizvodnje, pa tako i prihoda po tom osnovu.
Bez obzira na stroge propise, javna je tajna da postoje brojni privatni proizvođači koji nezakonito spravljaju palinku. Postoji procena da u Mađarskoj uz 500 zvaničnih destilacija rakije postoji još, neverovatnih  40.000  ilegalnih kazana za proizvodnju ovog alkoholnog pića!
U međuvremenu, pored  Orbanovih domaćih kritičara po ovom pitanju, vrlo glasno oglasila se i Evropska unija! Da bi promenila odredbe o oporezivanju alkoholnih pića u svojoj zemlji, vladi Viktora Orbana je potrebna saglasnost Brisela, poručeno je iz EU. A on je nema! Unija sigurno neće mirno posmatrati kako Mađarska pravi korake po kojima će biti izuzetak u promenama ove vrste oporezivanja.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *