Impresivni odbojkaši

Piše Marko Marković

Očekujemo da i sada na Svetskom prvenstvu u Italiji naša odbojkaška reprezentacija postigne uspeh

Trebalo je da prođu pune tri decenije, posle Drugog svetskog rata, pa da muška reprezentacija dođe do zapaženog dometa u internacionalnoj konkurenciji.
Dok su košarkaši, fudbaleri, rukometaši, bokseri i ne samo oni, osvajali trofeje na svetskim i evropskim šampionatima, Olimpijskim igrama – odbojkaši su tavorili.
Zašto?
SAVA GROZDANOVIĆ, ili kako ga zovu „OTAC SRPSKE ODBOJKE“, svojevremeno je bio selektor i muškog i ženskog izabranog tima punih deset godina. Znalo se  u kojem klubu je trener – taj je prvak.On ima objašnjenje za spori uspon, sada izuzetno popularnog sporta:
„Mi smo bili čisti amateri. Drugi su se snalazili tako što su najbolje igrače zapošljavali, fiktivno, u jaka preduzeća, godinama su tu primali plate ili, recimo, u Domove armije, pa su mogli da treniraju, nedeljno i po sedam puta. Nasuprot njima – nama nije ostajalo ništa drugo, nego da se REKREATIVNO bavimo odbojkom.“
Prva medalja, u muškoj konkurenciji, osvojena je, na prvenstvu kontinenta 1975. godine u Beogradu. Rusi su bili prvi, Poljaci drugi, a mi smo osvojili treće mesto, pošto smo u odlučujućem susretu savladali Bugarsku.
Kormilar nacionalnog tima bio je LAZA GROZDANOVIĆ. U ekipi su se nalazili: Aleksandar BORIČIĆ, Miloš GRBIĆ, Miodrag GVOZDENOVIĆ, Nikola MATIJAŠEVIĆ, Vinko DOBRIĆ, Laslo LUKAČ, Vladimir BOGOEVSKI, Ivica JELIĆ, Slobodan LOZANČIĆ, Mirsad ELEZOVIĆ, Živojin VRAČARIĆ i Vladimir BOŠNJAK.
Pet godina kasnije, na EŠ, u Parizu stigli smo, ponovo do bronze, osvojili smo zlatno odličje, na Univerzijadi, u Zagrebu 1989. godine i onda dolazi do preporoda i naglog uspona naše odbojke. Da bismo, uzeli, ukupno 21 odličje! Najbleštaviji su olimpijsko zlato u Sidneju 2000. godine i titula Prvaka kontinenta 2001. godine.
Ređale su se generacije, selektori, a među onim pravim poznavaocima odbojke preovladava mišljenje, da su najbolji igrači svih vremena:
VANJA i NIKOLA GRBIĆ, IVAN MILjKOVIĆ i GORAN VUJEVIĆ.
I pored činjenice, da smo, uvek raspolagali sa vernim pojedincima, čim bi završili karijeru, rekli bi odbojci – ZBOGOM!
Pošto su završavali fakultete i postajali izuzetno cenjeni u svojim profesijama, doktora, naučnika, ekonomista itd, ostaje da su, u njihovim sećanjima – samo uspomene!
Ali, to slobodno može i treba da se zaključi – kada je 1992. godine izabran za predsednika Odbojkaškog saveza ALEKSANDAR BORIČIĆ – ovaj sport dobio je neslućene dimenzije! Prihvatili su ga mediji, bivši asovi angažovani u klubovima; mudro su se vukli potezi u svakom pogledu, pa je tako ODBOJKA POSTALA VIŠE OD IGRE  – PRERASLA JE U POKRET!
Aleksandar Boričić, pored ispunjenja domaćih obaveza, postao je toliko cenjen, da je imenovan za potpredsednika Evropske i Svetske federacije!
Sada se smatra, da je, pored neprevaziđenog BORE STANKOVIĆA, generalnog sekretara FIBE (Svetske košarkaške federacije), člana MOK-a, BORIČIĆ naša najuticajnija figura, u međunarodnim forumima.
Od dolaska Boričića osvojili smo 18 medalja, čime malo ko, u tom periodu, od 1992 pa do 2010. godine može da se podiči.
Ujedno, velika pažnja posvećena je domaćoj sceni. Imamo registrovanih osam hiljada klubova! Uz to akcije  se baziraju na škole. Poklonjeno je đacima 40 hiljada lopti, podarile su ih kompanije iz Japana, „MIKASA“ i mobilna telefonija VIP.
A da je budućnost svetla, neka posluži podatak da su evropski i svetski prvaci kadeti, blistaju juniori – nema takmičenja, a da Srbija nije među najboljima, bez obzira, da li je u pitanju nadmetanje seniora ili najmlađih.
Na šampionat planete, nije ni potrebno naglašavati, startujemo kao favoriti, za najviši plasman.
Zaslužili smo ovakav tretman i na osnovu ranijih dometa, istovremeno to su i prave snage reprezentacije.
Selektor IGOR KOLAKOVIĆ poveo je najspremnije igrače u odnosu, na nedavnu Svetsku ligu, gde smo bili treći – nastupali smo bez kapitena GRBIĆA i maestralnog MILjKOVIĆA ( odmarali su se za Mondijal).
Tako ukomponovana celina, verujemo, ima kvalitet da juriša, na novi trofej, dvadeset drugi, u istoriji naše odbojke.
Pored nas, kandidati za odličja su: BRAZIL, RUSIJA, KUBA, POLjSKA, naravno i domaćini AZURI.
A ono, što je primarni zadatak je – biti, u grupi, u konkurenciji NEMAČKE, POLjSKE i KANADE bar drugi, što otvara put ka samoj završnici.
Verujemo, naši ODBOJKAŠI završiće taj deo posla bez problema…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *