IGOR MARINKOVIĆ Da imamo para kao opozicija, već bi srušili Tadićev režim

Razgovarao Miodrag Zarković

Ne tako davno, Srpski narodni pokret 1389 je javnim saopštenjem podsetio Tužilaštvo da se protiv njega vodi postupak zabrane i praktično ih pozvao da završe taj proces. Da li je to bila ironija, provokacija ili nešto treće?
Ironična provokacija, ali i iskren poziv. Naime, od 19. oktobra prošle godine, kada je tužilac Slobodan Radovanović podneo inicijativu da nas zabrani, do danas sud ništa nije preduzeo. Još nije izabrano ni Veće sudija. A ipak, svakih nedelju dana, kada god se u državi događa nešto sedmo, na primer kada poskupi mleko ili struja, izađe Homen ili neko drugi iz vlasti i priča o toj zabrani. I onda smo mi poručili: „Hajde, onda, zabranite nas“. Drugi razlog je što verujemo da će ta zabrana, koje se uopšte ne bojimo, čak i da nam pomogne. Posle svakog pritiska koji je vršen na nas, da li je bilo u pitanju neko hapšenje, privođenje ili zaplena materijala, to ne da nije odbijalo ljude od nas, nego ih je još više privlačilo. Samo su još više želeli da nam pomažu. Verujte, posle svakog takvog incidenta, donacije koje su nam ljudi uplaćivali bile su veće nego inače. Nisu to neke velike donacije, oko 100 evra, ali veće nego inače. A i broj članova  nam se uvek najviše povećavao u tim prilikama. Prema tome, planiramo da se na godišnjicu, 19. oktobra, okupimo na protestu ispred suda i da im poručimo da nema više razloga za odlaganje procesa zabrane.

Šta je bio zvaničan povod za pokretanje inicijative da vas zabrane?
Ne znamo i to je jako zanimljivo. Mi nismo dobili nikakvo obaveštenje. Naši advokati su pokušali da ga dobiju, ali nisu uspeli, jer postupak još nije legalno ni počeo. Još je zanimljivije da zakonom nije ni predviđen postupak zabrane. Predviđena je mogućnost da bude zabranjena organizacija koja deluje protivustavno, ali nije predviđen postupak koji bi doveo do toga. Tako da ni sam sud ne zna da li treba da nam dostavi to, da li treba da traži naš odgovor na inicijativu da budemo zabranjeni i da li mi uopšte možemo da prisustvujemo donošenju odluke. Zna se da bi Ustavni sud trebalo da donese tu odluku, ali kako, to niko ne zna. Ima tu još neverovatnih nedoumica. Pretpostavljam da će oni u nekom trenutku ipak doneti tu odluku da nas zabranjuju, jer je i sam Boris Tadić nedavno to zatražio, a šta on poželi obično se i ostvari. Uostalom, on je i birao sastav Ustavnog suda. Ali, ne zna se šta će podrazumevati ta zabrana. Da li će njome biti zabranjeno, recimo, nošenje naših majica, ili mahanje našim zastavama, ili da li ćete vi smeti da objavite ovakav razgovor sa nekim od nas? I Slobodan Homen je rekao da oni tek sada izučavaju nemačke propise. Dakle, prvo su pokrenuli, barem tvrde tako, postupak protiv nas, a onda će usput da prouče nemačke propise, pa će, ne znam kako da ih primene u našem slučaju. Prema informacijama koje imamo, oni će nas zabraniti do kraja godine, ali ima tu još jedna stvar. Pitanje je koga oni uopšte zabranjuju. Jer, u međuvremenu je promenjen zakon o udruženjima građana i mi smo registrovali novu organizaciju. Faktički, formalno smo zavedeni u agenciji za privredne registre kao “SNP 1389“ u junu ove godine. Tako da ne znam kako će postupak, koji su oni pokrenuli oktobra prošle godine da se odnosi na organizaciju koja je registrovana juna ove godine. A pogotovo što ćemo, posle ovog ujedinjenja sa udruženjem “Naši“, biti preregistrovani u organizaciju „Naši 1389“. Posle svega, zaista bih voleo da čujem nekoga iz vlasti, pogotovo Homena koji je jedan vrstan pravnik i koji najviše priča o nama, da nam objasni kako će to izgledati.

Mediji vas često predstavljaju kao organizaciju koja zagovara nasilje, rasizam, mržnju, diskriminaciju. Ima li tu istine?
Apsolutno nismo. Baš obrnuto od toga, mi se protivimo rasizmu i nasilju i svemu onome za šta nas režim i njegovi mediji optužuju. Ali, pošto ne mogu na drugi način da nas diskredituju, najlakše im je da nam nalepe neku etiketu i da je onda kao Gebels ponavljaju neprestano: fašisti, fašisti, fašisti… Da ljudima onda to postane sinonim, da čim čuju za 1389 pomisle na fašiste. Nismo nikada pozivali na bilo kakvo nasilje, a u našoj organizaciji ima ljudi različitih nacionalnosti. Na našim protestima okuplja se veliki broj Roma, koji su takođe, kao i Srbi, proterani sa Kosova i Metohije od strane Šiptara. Uostalom, mi sarađujemo sa ruskim udruženjem “Naši“, koje je najveća antifašistička organizacija na svetu. To je udruženje sa stotinama hiljada članova, koje se odlučno i vrlo konkretno protivi svim oblicima nacizma i fašizma. Ima nekih nacista u Rusiji koji su se okupljali u Moskvi na Putinov rođendan, ali onda su ovi iz „Naših“ napravili svoje ekipe koje su dežurale po Moskvi i sprečile bilo kakvo okupljanje nacista. Zašto bi onda takvo jedno udruženje sarađivalo sa nama, ako smo mi takvi kako nas predstavljaju na B92? Mi nismo ni agresivni. Znate li koliko su puta naši aktivisti uhapšeni ili osuđeni zbog nekog nasilja? Nijednom! Predstavljaju nas kao organizaciju koja je nasilna i fašistička, a nikada nijedan naš pripadnik nije uhapšen ili osuđen zbog nasilja, govora mržnje, rasizma i svega onoga što nam pripisuju vladini mediji.

Sa vremenom je samo rastao naš negativan stav prema političkim partijama. Pokret 1389 je i nastao zbog toga što su se neki ljudi razočarali u ovdašnje stranke. U našim redovima nalaze se pripadnici raznih stranaka, naravno onih patriotskih

Pa zbog čega vas onda hapse?
Imali smo četiri slučaja hapšenja. Jednom 2007. zbog akcije “Bulevar Ratka Mladića“, gde su dvojica osuđeni zbog narušavanja javnog reda i mira, ili širenja panike, ne sećam se najbolje. Poslati su u zatvor istog dana i osuđeni, a poslednjeg dana presuda je poništena i sud je priznao grešku, tako da ta presuda sada i ne postoji. Sledeći je Miša Vacić, uhapšen 20. septembra prošle godine, zbog održavanja zabranjenog protesta, a iz istog razloga sam i ja uhapšen 11. jula ove godine. Miša je hapšen i u februaru ove godine, zato što je po Novom Beogradu lepio nalepnicu sa slikama Tadića, Dačića i Dinkića, ispod kojih piše „Oni ne vole Srbiju“ i na kojoj je nabrojano šta su sve obećavali pre izbora, a nisu ispunili. Tom prilikom nije samo hapšen, nego i fizički napadnut. Policajci su ga tukli, udarali su mu glavu o krov automobila. On se istrgao i pobegao, a oni su onda podneli prijavu protiv njega, da je navodno on njih napao. Ali, nisu znali da postoji snimak, koji je napravio Mišin komšija mobilnim telefonom. Mišu zatim hapse po poternici, koju su izdali, iako njega niko nije ni obavestio da je tražen zbog navodnog napada na policiju, on nije ni znao da je pokrenut postupak. Sve su oni bili organizovali, čak i ono prepoznavanje, pa je Miša stajao u vrsti sa još pet preobučenih policajaca, a dva policajca su ga kao prepoznala. E, onda smo mi taj snimak, gde se vidi da u stvari policajci tuku Mišu, pustili na televiziji, i on je oslobođen bez ikakve potvrde da je uopšte bio u pritvoru. Čovek je dva dana bio u pritvoru, a da nema nikakav dokaz o tome. Poternica je nestala, optužnica je nestala, sve je nestalo. Što je najstrašnije, ona dva policajca koja su tukla Mišu nisu kažnjena, niti uklonjena sa posla. Njih dvojica su i dalje tamo, Miša ih često i sreće jer im je stanica blizu njegove kuće. Niko nije reagovao na snimak, tako da dvojica psihopata, koji tuku čoveka zbog jedne nalepnice, još uvek nose uniforme i pendreke.

I, to je sve od postupaka koji su pokretani protiv vas?
Skoro sve. Vodi se još jedan postupak protiv Miše, za nezakonito posedovanje oružja, a koji je pokrenut dok je on bio u pritvoru prošle godine. Pet dana posle neodržane parade homoseksualaca, Miša se nalazi u Padinskoj Skeli, a policija upada u stan u kojem on živi sa tadašnjom devojkom i koji povremeno koriste i Mišini roditelji. Vrlo je neobično što Miša tada nije prisutan, iako je praksa, kako su nam i advokati potvrdili, da osumnjičeno lice bude prisutno na pretresu stana, pošto je već u policijskom pritvoru. Oni ga, međutim, nisu poveli sa sobom, a onda su u sobi, iz koje su prethodno izbacili roditelje i njegovog advokata, navodno pronašli ženski pištolj. Ali, ni to im nije  dovoljno da ga osude, jer taj stan je koristilo više ljudi, a na samom pištolju nema Mišinih otisaka. Ima otisaka inspektora, što je logično, jer je meni savršeno jasno da su ga oni tu i postavili, ali nema Mišinih otisaka. Ne mogu ni na koji način da ga povežu sa pištoljem. Plus, policija nije uzela nikakav iskaz od Miše, ili njegove tadašnje devojke, ili njegovih roditelja, u vezi sa spornim pištoljem. Oni su našli pištolj i terete ga za njegovo posedovanje, a da niko nije uzeo nikakvu izjavu od ljudi koji su koristili taj stan. Možda bi Miša rekao da je to njegov pištolj, možda bi devojka rekla da je njen, možda bi roditelji priznali da je njihov. Ali, niko im nije ni uzeo izjavu. Ubeđen sam da takav slučaj nije zabeležen u istoriji pravosuđa, da je pronađen pištolj u stanu, a da od osoba koje koriste taj stan nije uzeta nijedna izjava. Od tada je suđenje odloženo već četiri puta. Miša Vacić svaki put ode sa advokatom, sa nama svedocima, svi se pojavimo tamo, i suđenje se otkaže. Zašto, to morate da pitate Ivanu Ramić, koja sudi u njegovom postupku. Očekujemo da će sada, uoči parade, da održe neko ročište, kako bi marketinški iskoristili celu situaciju. I da, stavlja mu se na teret i jedna izjava koju je on dao „Kuriru“, gde je pozvao na proslavu povodom otkazivanja parade pedera. Ali, u optužnici je navedena samo ta rečenica, koja je navodno govor mržnje, ali nije navedena i sledeća rečenica, u kojoj je on pozvao da se proslava održi bez nasilja i bilo kakve agresije. Mi ćemo, kada najzad bude došlo do suđenja, dostaviti celokupnu izjavu i baš me zanima šta će sud da kaže na to.

Da li je SNP 1389 povezan sa političkim strankama?
Nikako nismo povezani sa njima. Sa vremenom je samo rastao naš negativan stav prema političkim partijama. Eto, to je jedini naš „odnos“ sa strankama. Pokret 1389 je delimično i nastao zbog toga što su se neki ljudi razočarali u ovdašnje partije. Mi i dalje imamo u svojim redovima pripadnike raznih stranaka. Normalno, reč je isključivo o patriotskim strankama, što je možda i suvišno reći, jer zaista ne znam šta bi u 1389 radio neko ko je pripadnik neke evroreformske stranke. Ali, mi kao organizacija nismo bliski ni sa jednom političkom strankom, i po tom pitanju držimo se krajnje neutralno. Dakle, 1389 ne podržava ni ove ni one, a samim članovima ostavljamo da sami odluče za koga će i da li će uopšte da glasaju, jer mi nemamo nikakav stav po tom pitanju.

Ko vas onda finansira?
Sami se finansiramo. Izdržavamo se od članarine, svaki naš pripadnik daje 200 dinara mesečno. Mislim, često mi dajemo i više, koliko ko ima, ali to je jedini naš prihod. Mali su nam i troškovi, jer kod nas ništa nije besplatno. Ima klinaca koji se učlane u 1389 i onda traže majicu, misle da će je dobiti za džabe, ali svako mora da je plati. Kada organizujemo tribine, oni koji učestvuju kao govornici sami plaćaju troškove puta. Svake godine organizujemo Vidovdanski marš, pešačenje od Beograda do Gračanice, a svaki učesnik sam plaća putovanje. Mi samo štampamo letke i pravimo neke propratne materijale, jer za druge stvari nemamo novca. Upravo zato što nas niko ne finansira. Da mi raspolažemo sredstvima kojima raspolaže bilo koja opoziciona stranka, verujem da bi Boris Tadić odavno bio opozicija!

18 коментара

  1. Педер не може бити говор мржње то је српска реч за оне који се стручном терминологијом називају хомосексуалци или у западном сленгу геј. Срби то зову педер, а у старијим књигама се користи и реч мужеложник, мада најчешће коришћена реч је педер. Живели СНП НАШИ 1389!!!

  2. Педерастија је у најмању руку ментално обољење, а требало би и да буде стављена ван закона, како би се спречило јавно испољавање ове опаке болести.
    Хоћемо ли сутра тако дозволити педофилима или шизофреничарима да се боре за своја “права”?

  3. Волео бих да у Печату обраде постојање профашистичке организације под називом Образ. Наиме, академик Ћосић је у “Новој зори” изјавио да је био њихов члан све до момента када је сазнао да ту организацију финансира ЦИА, и да се осећа искоришћеним. Било би добро да академик Ћосић проговори мало више о својим сазнањима.
    Даље, мислим да би интересовало грађанство да нам чланови Отпора открију ко их је финансирао у току њихове кампање под називом “Готов је”
    Такође да нам данашњи руководиоци као нпр. Хомен, Констадиновић, Миливојевић, Антић… и други кажу да ли постоје и даље исти извори финансирања, као некад. По државу, коју и они представљају, није, најблаже, корисно,да им руководиоце финансира Агенција стране земље задужена за шпијунирање.
    Такође, ко финансира њихова путовања по земљама некадашњег “источног блока” где чланови ове организације “шире искуства” у рушењу “ненародних”режима.
    Можда би нам из одговора на ова питања били јаснији мотиви за покушаје гашења организација 1389, Образ, Двери и тд.
    Благодарим такође на речи “мужеложник”, ако им већ смета реч педер.

  4. @Dr
    Потпуно се слажем са вама да Печат мора детаљно да обради настајање и фининсирање Отпора, као и њихово утапање у ДС и постављање на финкције. Директно их је финансирао State Department.

  5. @Dr
    Mislim da ste pogrešili što se tiče akademika Dobrice Ćosića ,a u vezi organizacije u koju se učlanio to je bio u pitanju OTPAD, pardon OTPOR.Njih je CIJA finansirala.

  6. @ Др

    Tacno tako. Profasisticke rganizacije su pakovanje, vidi se iz aviona.

    Evo i Igor o tome daje neke dobre osvrte. Inace, i ovoj novoj organizaciji (kazem isto dole na komentaru intervjua s Bratinom) smeta upravo ljoticevski sentiment tih “Nasih” (ne ruskih nego iz Arandjelovca). Mislim, zao mi je ali ne moze se i ovako i onako.

    Ako ce legitimno da napadaju rezim za izdaju, onda ne smeju da slave izdajnike iz proslosti, pritom ljude koji su OBRAZAC izdaje kao Ljotic. Jer malo je bljutavo kukati na “izdajnicki DS” (koji to jeste) a slaviti nemackog najamnika Mitu Ljotica. Bilo bi dobro da se novi pokret ogradi i nedvosmisleno osudi taj kretenski potez ‘Nasih’. inace je besmisleno sve sto pricaju

  7. pozajmljen predlog..*prvi korak*..
    ————————————————————
    Da li ovo, pravi feljton o potrazi za Drazinim posmrtnim ostacima? Evo vam ideje za feljton! Secam se coveka koji je svojim pisanim delom vise zaduzio Srbe od sve Drazine armije: pesnika Ivana Gorana Kovacica koji je napisao cuvenu poemu “Jama” o stradanjima Srba od ustaskog noza. Nijedan srpski pisac tako potresno nije osvedocio srpska stradanja. I.G.Kovacic je ubijen od strane cetnika negde u Bosni, nikada mu nije pronadjen grob. Molim da se pokrene akcija da se nadje grob pesniku, neratniku, nekom ko nije bio general i nije upravljao kvislinskim vojskama koje su saradjivale sa okupatorom! Dokle vise treba podvladjivati gubitnicima iz proslog rata! Bruka i sramota!

  8. Presude izrečene na osnovu tih normi su ništave.”

    Dakle, u Italiji nije izvršena generalna rehabilitacija svih osuđenih u vreme fašizma, već samo onih koji su izvršili krivična dela izmišljena od strane fašizma i uperena protiv njega.

    Ovo upoređenje sa rehabilitacijama u Nemačkoj i Italiji sa sadašnjom rehabilitacijom u Srbiji može izgledati neprimereno iz jednog osnovnog razloga: u Italiji i Nemačkoj radilo se o rehabilitaciji antifašista, a u Srbiji se radi o rehabilitaciji kvislinškog i profašističkog četničkog pokreta. To je apsolutno različita vrednosna orijentacija.

    Međutim, sa jednog apstraktnog teorijskog stanovišta, problem je sličan: radi se o poništavanju osuda za ona krivična dela koja neka vlast unese u krivično pravo iz ideoloških razloga. Sa tog stanovišta može se reći da su i u Krivičnom zakonu SFRJ postojala ideološka krivična dela. Radi se o grupi krivičnih dela protiv samoupravljanja. Najviše što su sadašnji zakonodavci mogli da učine, ukoliko su želeli da ostanu na terenu prava, bilo je da proglase rehabilitaciju lica koja su počinila ta krivična dela. Pošto samoupravljanje danas više ne postoji, ne postoji ni krivično delo kršenje samoupravljanja, pa je bilo moguće rehabilitovati one koji su ga u prošlosti počinili. Sva druga krivična dela koja su postojala u doba socijalističke Jugoslavije i po kojima je suđeno pripadnicima četničkog pokreta i drugim saradnicima okupatora, postoje i u današnjem Krivičnom zakoniku Srbije i za njih nikakva rehabilitacija nije moguća.

    Na kraju, još jedno pitanje: šta učiniti sa slučajevima saradnika okupatora likvidiranih bez sudske odluke?

    U čitavoj okupiranoj Evropi, čak i u miroljubivoj Holandiji, bilo je nakon oslobođenja masovnih pojava obračuna sa saradnicima okupatora i to ne od strane nekih organa vlasti i zvaničnih lica, već od strane običnih građana. Naime, sami građani su vrlo dobro znali ko je među njima tokom okupacije lagodno živeo, ko je došao do nekog bogatstva, ko se družio sa nemačkim oficirima, bio na banketima, pevao njihove pesme i sl. Kada su Nemci otišli, građani su svoj gnev usmerili prema tim osobama, upadali im u kuće, prepoznavali ih na ulici, ponižavali i tukli, a ne retko i linčovali.

    Naravno, zakon linča nije nikada bio izraz prava i verovatno je u tim obračunima bilo i osoba koje su nesrazmerno ili neopravdano kažnjene. Uprkos tome, nigde nije stvoren takav institucionalni mehanizam za kolektivnu rehabilitaciju kvislinških snaga, kao što je to učinjeno u Srbiji.

    Da zaključimo:

    1. Zakon o rehabilitaciji nije nikakav pravni akt već izraz političke samovolje i osionosti sledbenika kvislinških snaga koje tim zakonom i onim o izjednačavanju četnika i partizana žele da izvrše prekrajanje istorije. To što on nosi naziv “zakon” ne znači da je zaista zakon i pravni akt, kao što ni “Marfijev zakon” nije nikakav zakon i pravni akt.

    2. Ovaj zakon predstavlja flagrantno kršenje međunarodnih konvencija o kažnjavanju krivičnih dela protiv čovečnosti koje je Srbija prihvatila i po kojima nema zastarelosti krivičnog gonjenja za takva dela, pa sledstveno tome ne može biti ni rehabilitacije.

    3. Ovim zakonom povređen je krivično-pravni sistem Srbije, uključujući i odredbe Ustava Srbije, te on mora biti proglašen za neustavan.

    4. Ovaj zakon i onaj o izjednačavanju četnika i partizana predstavljaju pokušaj političkog krijumčarenja, tj. pokušaj da se u antifašističku tradiciju Evrope ubace kvislinški elementi, te stoga Evropska unija treba od Srbije da zahteva ukidanje ta dva zakona, kao uslov za nastavak evropskih integracija.

    Tekst je pročitan na protesnom skupu povodom pokrenutog sudskog postupka za rehabilitaciju Draže Mihailovića 19.05.2009.

    Autor je član Glavnog odbora Saveza antifašista Srbije

  9. Mene cudi ovaj animozitet protiv Mihajlovica i njegovog pokreta, poslje vise od sesdeset godina, i to bas u momentima kad Srbima treba jedan predah od nametnute (od pobjednika) iatorije. Dali je ovo namjerno huskanje nesloge?
    Vec vise od sesdeset godina da su Partizani (‘antifasisti’) pobijedili i zgrabili ‘narodnu’ vlast, poslije nevidjenog prolica krvi (narocito srpske). Sto sad ovi samozvani ,’zakasnjeni’, borci protiv fasizma hoce? Da pronalazimo medju nama ‘fasiste’ da bi se oni izivljavali u njihovoj herojskoj ‘borbi’ protiv njih? Jeli je bas to sto nam treba u ovim danima? Dali je za njih jos uvijek jedina istorija naseg naroda onih ‘sedam ofanziva’?
    Desetine hiljada “cetnika” su bili strijeljani, po kratkom postupku, bez da se ikad Tito okrivio za te zlocine.
    Poslje toliko vremena, zar nije momenat da se prizna da je Mihajlovic bio neko ko je imao drukse (dobro,’pogresne’,ako hocete) ideje o Jugoslaviji, za koje je platio glavom sa bezbrojem njegovih pristalica?
    Jedna naj-odvratnija crta antifasistickog (citaj komunistickog) pokreta je bila- krajnja mrznja i bijes prema palim protivnicima. Izgleda da njihovi potomci nijesu mnogo plemenitiji.
    Tuzno, i otuzno.

  10. Peter..*hebiveter*..obnovite *aktivnosti* i cudite se,,,otkud *ne simpatije*…i kakve to veze ima sa rusenjem rezima Borisa Tadica…?
    Izokrecete svaku temu..* umuvavate se*..a, nesvidja vam se odgovor…??

  11. Lune, mozete li da artikulisete malo intelektualnije vas komentar?

  12. Pa ko prati redovno, naravno *Vas*, artikulisano je dovoljno..a ostalo, hm, hmm

    13. juna 1900. godine u Kini je počeo Bokserski ustanak, odnosno pobuna seljaka i gradske sirotinje protiv stranog kapitala i domaćih feudalaca.
    Izazvani su sukobi ogromnih razmera, jer su Kinezi želeli da proteraju Evropljane, Japance i druge strance koji su došli u Kinu. Pobunjenici su napadali strane ambasade, rušili crkve koje su Evropljani gradili, a ubili su i nekoliko stotina stranaca.
    Reakcijom međunarodnih sila, ustanak je ugušen, a Kina je bila primorana da plati ogromnu ratnu odštetu.

  13. *artikulisanje*…..*.Kolevke u kojima su deca zaklana, nošene su kao dokazni materijal suđenje ratnom zločincu Draži Mihailoviću, koji je tada, za izvršene rat zločine prema svom narodu, osuđen na smrt, a sada mu neki, bez stida, podižu spomenike i traže da bude rehabilitovan.,
    Narod smatra da najveći zločin prema poklanim žrtvama i preživelim članovima porodica, kao i prema svom narodu, čine oni koji traže rehabilitaciju ratnih zločinaca i koji koljaše i saradnike okupatora hoće silu da proglase borcima za slobodu.

    U kući Stevana Pantića, četnici su poklali najviše – deset članova porodice. Takva strašna sudbina, znamo iz istorije, zadesila je samo porodicu deset Jugovića. S tom razlikom, što su oni svi bili za borbu sposobni ljudi i što su pali na bojnom polju. Narod ih je, zbog velikog broja žrtava jedne porodice, u pesmi opevao i do naših dana sačuvao trajnu uspomenu.

    Iz porodice Pantić je i najstarija žrtva pokolja – deda Joksim imao je 87 godina. Pored njega, zaklane su tri žene i četvoro dece. Najmlađe – jednogodišnji Ljuba zaklan je u kolevci i na osam mesta izboden nožem. Od deset članova porodice, samo su Stevan, nosilac Albanske spomenice i njegov sin Dragomir bili za vojsku sposobni ljudi i verovatno su mogli biti opasni četnički pokret i nemačkog okupatora.

    Oni koji su preživeli taj strašni pokolj, kakav istorija ne pamti je jedna nacija izvršila nad sopstvenom nacijom, najbolje znaju ko se za vre rata borio protiv okupatora i domaćih izdajnika, a ko je sve vreme rata sarađivao sa okupatorom u borbi protiv svog naroda. Sve to narod zna i pamti. O tome postoje i brojni dokumenti.

    U selu Vraniću postoje Spomen dom i dve spomen sobe, gde se čuvaju dokumenti i spiskovi imena svih ratnika i boraca iz oba svetska rata i spis žrtava četničkog pokolja. Takođe, spisak žrtava četničkog pokolja nalazi se u Spomen sobi porodice Pantić kao i u seoskoj crkvi, čijeg su sveštenika popa Boru Gavrilovića četnici zaklali u aprilu 1944. godine, kao zarobljenog partizana.

    Kao nemi svedoci, na tri groblja u selu Vraniću, rasuti su grobo masovnog pokolja iz 1943. godine, koji i danas stravično podsećaju i ukazuju četnički zločin.

    Čineći nečuvene zločine nad nedužnim narodom i sopstvenom nacijom, kakve nisu činili ni Turci ni Nemci, četnici su želeli da unište slobodarski duh Vranićana

    U tome nisu uspeli. Vranić je jedinstveno osudio počinjena zverst i još se odlučnije svrstao pod zastavu slobode, koju je tako gordo nosio još početka ustanka

    Tim ponosnim i nepokornim ljudima, njihovoj herojskoj borbi i gavnom umiranju posvećena je ova knjiga.

    Na njihovim svetlim i slavnim primerima treba da uče nove generacije kako se voli i brani sloboda i kako se treba žrtvovati za svoj narod.
    Da bi se istinito prikazalo ko je i kakav doprinos dao narodnooslobodilačkoj borbi, ko je i kakve žrtve podneo u toku rata, ko je sve četiri ratne adine bio na pravoj, a ko na pogrešnoj strani, mora se, pre svega, krenuti od 1941. godine.*

  14. @Lune,
    Sad je jasno zasto vi sjedite na nekom ‘anti-fasistickom’ odboru. Sve je za vas toliko prosto. Sanjate da ste u 1941-oj , u nekoj od onih vasih ‘sedam ofanziva’, ubijajuci one ‘cetnicke koljace’. Samo nastavite, drugarice.

  15. Phether…kakva 1941..? *taze brate od juce*…hm, hmm, nisam clan nikavog odbora, stranke..*samostalni fasistomrzac*..!!

    http://www.metacafe.com/watch/610662/drink_people_on_the_ravna_gora_place/

  16. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

  17. SAMO JEDAN PROCENAT ZA SPAS SRBIJE

    Dr Nebojša Radmilac
    specijalista za elektronsko poslovanje
    – otac petoro odrasle dece –

    SAMO JEDAN PROCENAT ZA SPAS SRBIJE

    Srba je svakim danom sve manje. Učestale su tendencije da u ovom veku Srbi postanu nacionalna manjina, u sledećem treba da nas nema na planeti zemlji. Bela kuga hara Srbijom. Vakcine za tu opaku bolest nema. Država jedina može da spreči posledice takvog zločina koji se nadvio nad Srbijom.
    Istraživanja pokazuju da se svako četvrto selo u Srbiji gasi. Istovremeno, u Srbiji svake godine umre čak 35.000 stanovnika više nego što se rodi.
    Godišnje je u Srbiji oko 200.000 abortusa. Tako je od Drugog svetskog rata do danas ubijeno više od deset miliona ljudi. Shvata li se težina čedomorstva, klasičnog ubistva sa predumišljajem sa kojim treba živeti i ostati miran ?
    Na svaki brak u Srbiji dolazi 0,88 posto dece. Da li treba zatvoriti oči pred sudbinom zemlje i svog naroda? Da li nam je čin rodjenja u ovoj zemlji dao pravo da nemamo odgovornosti pred samim sobom? Šta još treba reći da počnemo da poštujemo potomke? Da li treba čekati da nam se seme zatre? Ima li patriotizma u nama? Biće nas sramota jednoga dana, jer nam je sve u zemlji preče osim nas samih. Ima li važnijeg pitanja od opstanka nacije? Tako je malo potrebno da neko na vlasti uradi tako veliko delo i da ga narod poštuje, a da, pritom, udje u istoriju kao spasilac svog naroda. Kako to ostvariti? Imamo li materijalnih mogućnosti za takvo plemenito delo? Imamo. Treba jedino od onih kojima je Srbija omogućila enormno bogatstvo, zahtevati da se oduže svom narodu samo sa jedan odsto. Taj jedan postotak bi spasio Srbe na celoj planeti.
    Zato predlažemo i pokrećemo slogan :
    AKCIJA JEDAN PROCENAT ZA SRBIJU
    Kada bih 10 naših najbogatijih Srba, (znamo ih ), odvojili samo procenat svog bogatstva za pomoć srpskim bebama, pravna lica isto toliko od godišnjeg prihoda, fizička lica takodje procenat od mesečnih primanja, dobili bi Fond za treće i više dece. Bilo bi sredstava i za narodne kuhinje u svim većim mestima. Bili bi, onda ,apsolutno sigurni u opstanak Srbije. Srbija ne bi izumrla. Ne bi bilo više gladnih, a sačuvali bi i prostore na kojima su vekovima živeli Srbi, ne bi strepeli da jednog, dana postanemo manjinski narod.
    Setimo se da se od starosti ne može pobeći, da se pri kraju života svako seti Svevišnjeg.
    Oj, Srbijo mati,
    Treba reći, treba znati,
    Samo procenat svi da damo ,
    I Srbiju da sačuvamo.
    Koristim demokratsko pravo da pozovem i prozovem Predsednika Srbije i celu Vladu da u ovom istorijskom trenutku za sve Srbe u zemlji i rasejanju podrže akciju samo procenat za Srbiju To je istorijska odgovornost i siguran sam da će Predsednik Srbije sačuvati Srbiju i podržati akciju „SAMO 1% ZA SRBIJU !

    Problem “bele kuge” ne rešava se samo poboljšanjem životnog standarda. Potrebno je lečiti savremenu i najstariju ljudsku bolest egoizam. Rađanje i podizanje dece predstavlja – žrtvu, na koju je savremeni čovek sve manje spreman.
    Da bi sa ekonomske i socijalne strane pomogli demografskoj obnovi neophodno je dugoročnim merama u poreskom sistemu pronaći način za povoljno rešavanje zaposlenja i stambenog pitanja porodica koje imaju više dece. Roditelji u Srbiji plaćaju bebi opremu i do 30 odsto više nego u zemljama u okruženju. Država ne čini skoro ništa da podstakne roditeljstvo, dok će primena Strategije o podsticaju rađanja u Srbiji biti odložena zbog krize. To nije i ne sme biti opravdanje. Krize će biti i bilo ih je uvek.Da li će Srba biti uvek? NE SME biti odlaganja za podsticaj radjanja više dece.

    Kako može prosečan Albanac, sa primanjem oko 250 evra , pa i manje, da ima po braku u proseku šestoro dece? Uspevaju da ih odgaje, da od njih stvore ljude sposobne da rade, žive i nastave da uvećavaju porodicu.
    Podatak Ministarstva za socijalnu politiku da je u prošloj godini u Srbiji rođeno 30.000 beba manje nego što je potrebno za prostu reprodukciju (zamenu stanovništva), Srbi u Srbiji lagano, ali sigurno odumiru i nestaju.
    Po stopi nataliteta Srbija je odavno na poslednjem mestu u Evropi. Statistike pokazuju da Srbi nestaju kao narod u čak 80 odsto svog prostora Zlatiborski, Zaječarski, Braničevski, Borski i Pirotski okrug ubrzano ostaju bez Srba jer se smanjuje broj sklopljenih brakova. Čak trećina bračnih parova nema potomstvo. Da bi prirodni priraštaj postao pozitivan, prema stručnjacima, svaka porodica u Srbiji trebalo bi da ima najmanje četvoro dece!
    Za poslednjih deset godina ugašeno je čak 1.060 srpskih naselja. Ove 2010.godine nije zabeležena nijedna prinova u čak 150 srpskih naselja. Broj dece po bračnom paru smanjen je sa 4,1 na 0,87 što (slobodno rečeno) znači da nam je prosek manji od jednog deteta po bračnom paru! Predviđanja su sumorna i svode se na to da ćemo najkasnije do 2100.godine biti nacionalna manjina u svojoj državi.
    Analizom nemačkog geografa dr Alojza Fišera fon Egera o broju balkanskih naroda pocetkom prošlog veka, dolazimo do činjenice da se turski narod brojcano uvecao za 400 , albanski 700 odsto, rumunski za 45 , bugarski 38 i grcki za 35 odsto. Jedini narod koji se ne uvecava je srpski narod. Statistika u Srbiji beleži galopirajući pad nataliteta. Do 2032. godine, po proceni stručnjaka u Srbiji će biti manje oko 1.000.000 stanovnika.
    Značajan momenat u obezbedjivanje sredstava ima naša dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine. U razumnim političkim krugovima dijaspori se nudi i daje važan status u očuvanju i negovanju bratskih odnosa sa maticom.
    Intelektualna dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine predstavlja potencijal za razvoj i napredak Srbije kao stabilne i moderne evropske zemlje, rekao je ministar za dijasporu Srđan Srećković na otvaranju Radionice Evropskog regionalnog ekonomskog foruma.

    Dijaspora traži od države Srbije da oslabi moć uvozničkog lobija jer milijarde koje oni donose u Srbiju, opet kroz uvoz, odlaze iz Srbije. To je razlog što dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine ne ulaže u privredu Srbije. Redovnim tokovima novca prošle godine je u Srbiju iz dijaspore ušlo oko tri milijarde evra i još tri puta toliko je doneto lično ili poslato prijateljima. Zadnjih 20 godina Srbiju je napustilo oko 20.000 visokoobrazovnih ljudi. Najlakše je naći rešenje da se ti obrazovani ljudi vrate u svoju zemlju.
    Jedini, ali bez pretenzija, sa puno hvale, pozitivan lik na vlasti današnje Srbije je Dragan Marković Palma: prosvećen, privredno edukovan, sve što uradi je u korist gradjana. Palmin moto je – domaćinska vlast u službi gradjana. Svaka porodica u Jagodini koja dobije treće dete, dobija i adekvatnu pomoć. Svako dete koje se rodi u Jagodini dobije 200 evra, kada pođe u školu dobija kompletan školski pribor, kada završi četvrti razred, osmi i srednju školu odlazi besplatno na more. Kada se dvoje mladih ljudi venča, jedan od bračnih drugova dobije posao u roku od 15 dana. Kada se rodi četvrto dete u porodici, dete dobija 200 evra svakog meseca do punoletstva. Đaci koji sa sela odlaze u grad u škole ne plaćaju autobuske karte. Ljudi stariji od 65 godina ne plaćaju autobusku kartu. Kada neko umre, porodica dobije 200 evra iz budžeta. Da li može da se pohvali ovim još neki grad u Srbiji?
    Palma je dokaz da moze da se spasi srpska nacija i da Srbi ostanu na svojim prostorima .
    Spas Srbije je samo taj jedan procenat koji treba da se odvoji, a posle, posle je Srbija sačuvana i očuvana, jaka i lepa, da lepša biti ne može. Jer, deca su, reče i pesnik, ukras sveta !
    Tagovi : Srbi, natalitet, spas Srbije, Bela kuga, dijasporaINTERNET NOVINE SERBSKE
    Uz dijasporu od 2001. godine, Palma, Predsednik Srbije

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *