ALEKSANDAR ĐAJA Slike žalosnih događaja

Piše Aleksandar Đaja

Gospođo Ešton, nemojte da brinete, nismo ni očekivali obećanja. Navikli smo da ova vlast prihvata sve ultimatume koje joj vi, u ovakvoj ili onakvoj formi, isporučite. A, i da jeste nešto obećali, još više smo navikli da se Zapad svojih obećanja ne drži!

Predsednik Srpske napredne stranke, Tomislav Nikolić, izrazio je ogorčenost zbog pogrešne diplomatske politike Srbije, ali je istakao da zbog toga neće tražiti smenu ministra spoljnih poslova Vuka Jeremića, već raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. „Bilo bi najmoralnije da je predsednik Srbije Boris Tadić govorio na Generalnoj skupštini UN i da je on doneo ovako lošu vest Srbiji, jer je on sve to i zakuvao“, rekao je Nikolić i upitao Tadića koliko je dobra donela Srbiji njegova vladavina i koliko je koštala njegova „šatl diplomatija“ koja je doživela debakl!
Takođe, predsednik Demokratske stranke Srbije, Vojislav Koštunica, ocenio je da je vlast, pristajanjem na izmenjenu rezoluciju u Ujedinjenim nacijama (UN), nanela veliko zlo i sramotu Srbiji i na putu je da uđe u istoriju, „kao prva i jedina koja čini sve da i stvarno izgubi Kosovo“. Posebno je ponižavajuće što su u Generalnoj skupštini mnoge zemlje branile Srbiju, ali nisu imale koga da brane, jer je sama Srbija odustala da brani sebe. Koji su novi ultimatumi koji će biti ispostavljeni sadašnjoj vlasti? „Hoće li sadašnja vlast sutra pristati i na muftijine zahteve za uspostavljanje nove pokrajine i biti saučesnik dalje državne razgradnje Srbije?“, upitao je Koštunica.

BORIS „JEDINI NA PLANETI“
Na drugoj strani, predsednik Liberalno demokratske partije, Čedomir Jovanović, ponovio je danas podršku predsedniku Tadiću za  „hrabru odluku“ u vezi sa kompromisnom rezolucijom usvojenom u UN, ali je naglasio da to „ne sme ostati izolovan potez“. „Srbija mora da promeni sadržaj i najkompromitovanije aktere spoljne politike, a ne da kažnjava predsednika Republike, Tadića, zbog hrabrog i odgovornog zaokreta koji je napravio“.
Da sam u fotelji predsednika Srbije, ne znam da li bi mi bilo prijatno da me u ovom političkom „harikiriju“, Tomislav Nikolić i Vojislav Koštunica napadaju, a Čeda Jovanović brani… Ali, Borisa Tadića, izgleda, ništa ne može da pokoleba. Stiče se utisak da je on jedini predsednik neke države na planeti Zemlji koji i dalje veruje u tzv. Međunarodno pravo. Ili glumi da veruje, samo što u publici ovog jedinstvenog „srpskog pozorišta“ to više nikoga ne impresionira…
„Pronaći ćemo izlaz iz ove situacije verujući u našu pravnu borbu, u međunarodni, politički i pravni poredak. Samo tako moguće je štititi integritet naše zemlje, ali i živote ljudi, njihove porodice, materijalna dobra, i našu zajedničku budućnost. Svaka drugačija politika tu budućnost dovodi u pitanje“, rekao je Tadić na svečanosti ispred Doma Narodne skupštine diplomcima 130. i 131. klase Vojne akademije.
Zamislite, Hašim Tači o tome nema pojma! On je „naivno“ocenio da je povlačenje prvobitne rezolucije Srbije o Kosovu u stvari „gubitak bitke pre njenog početka“, kao i da Vlada Kosova pozdravlja činjenicu da je i Srbija prihvatila predloženu rezoluciju, „što je u neku ruku i priznanje države Kosovo od strane Srbije“.
I, najzad, da ne bi ostala bilo kakva dilema, visoka predstavnica Evropske unije za spoljnu politiku i bezbednost Ketrin Ešton, starajući se da optimizam predsednika Tadića „ne izmakne kontroli“, munjevito se potrudila da izjavi kako „ništa nije obećala Srbiji kao nagradu za prihvatanje rezolucije o Kosovu na Generalnoj skupštini UN!“… Gospođo Ešton, nemojte da brinete, nismo ni očekivali obećanja. Navikli smo da ova vlast prihvata sve ultimatume koje joj vi, u ovakvoj ili onakvoj formi, isporučite. A, i da jeste nešto obećali, još više smo navikli da se Zapad svojih obećanja ne drži!
NISMO DUGO ČEKALI
Međutim, ono što, nažalost, jesmo očekivali, to se i dogodilo. Posledice nove, ingeniozno „redefinisane“ rezolucije Vlade Srbije o Kosovu, usvojene u  Generalnoj skupštini UN, pokazale su se, takoreći, odmah…
U sukobu Srba i Albanaca na glavnom mostu na Ibru u Kosovskoj Mitrovici, posle polufinalne utakmice Svetskog prvenstva u košarci između Srbije i Turske u Istanbulu, povređeno je sedam ljudi, među kojima i pet mladića srpske nacionalnosti. Do nereda je došlo nakon što su Albanci proslavljajući pobedu košarkaša Turske, jurnuli prema glavnom ibarskom mostu, gde su ih dočekali Srbi koji su meč posmatrali u obližnjim kafićima. U gradu su se čule i rafalna i pojedinačna paljba iz vatrenog oružja. Nešto kasnije na mostu su se pojavili pripadnici Euleks policije, oni su oko ponoći koristili suzavac da bi rasterali Srbe koji su se nalazili na severnoj strani mosta.
Istovremeno, više hiljada građana okupilo se u centru Novog Pazara slaveći pobedu košarkaša Turske nad ekipom Srbije. Uz petarde i turske zastave povremeno su se čuli i povici „ovo je Turska“, kao i „Alah el akbar (Alah je veliki)!“ Kolona od stotinak automobila sa sirenama i zastavama Turske kružila je centralnim gradskim ulicama… Gde ono beše Novi Pazar? U Srbiji?… Ma, nemojte kaz’ti…!
Postoji stari dobri vic, koji bi za ove ponižavajuće i tragične „slike žalosnih događaja“ u koje su sadašnji srpski vlastodršci „ukadrirali“ ceo srpski narod, bio veoma prikladan… „Beži zec kroz šumu. Sretne ga lisica i upita: Od koga bežiš, zeko? – Zar ne znaš – na to će zec. Danas štroje medvede!… Ali, ti nisi medved, kaže mu lisica… Da, odgovori zeka, ali dok im ja to objasnim, odoše j…!“

Један коментар

  1. Господине Ђаја, будите мало реални, не правите нас наивнима. Господин Николић,Вучић са њиховим медијима (Правда и Фокус) нападали власт да “нашу” резолуцију усклади са Еуропом, са оном еуропом која нас је бомбардовала и сада покуашав да отме 15% територије!!!!!!! Значи нису се скидали са медија и говорили да искључиво резолуцију треба правити, изменити са Еуропљанима.И добили смо погубну резолуцију коју су подржали челници СНС. Према томе немојте нам говорити о НИколићу као критичару ових власти, ево сад се исправљају и кажу да су тражили да се консултују тобож и са Русијоом,Кином и наравно ЕУ и САД, побогу па то је жизофрен или намерна захтев СНС, да се бранимо од непрјатеља, питајући и сарађивајући са њима, …побогу.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *