Decentralizacijom do centralizacije

Piše Marko Keković

Regionalizacija se u Srbiji sprovodi radi centralizacije: Albanaca sa Kosovom, Bošnjaka sa Bosnom i vojvođanskih Mađara sa Mađarskom

Sudeći prema rezultatima istraživanja, i Niš bi voleo da ima autonomiju. Od 1.289 anketiranih u istraživanju javnog mnjenja njih 52,7 odsto želelo bi da jugoistok Srbije, sa centrom u Nišu, ima prava kakva danas ima Vojvodina. Protiv autonomije je bilo samo 18,1 odsto, a nešto manje od 30 procenata nije bilo ni za ni protiv ove do sada nepostojeće teritorijalne jedinice. Prema tome, Nišlije su stale u red da za sebe na šalteru overe stare i nove vojvođanske nadležnosti. Hoće li pratiti severnu srpsku pokrajinu u njenom pohodu na Evropsku uniju, ostaje da se vidi.
U Kragujevcu su otišli mnogo dalje. Kako je najavljeno, već narednog meseca taj grad će biti prvi srpski centar koji će imati zvaničnu kancelariju u Briselu. Tamo će stolovati Borka Tomić, koja je u Parizu šest godina vodila projekat „Rebrendiranje Srbije“. Dobro je, što bi se reklo, ispekla zanat. Zatim je radila u Londonu i Briselu i ovde gde će biti „ambasadorka“ bila jedan od osnivača nevladine organizacije „Srpski institut za javnu diplomatiju“. Sve to neće biti preskupo, jer je šumadijska „ambasada“ oslobođena plaćanja kirije za poslovni prostor, a Kragujevcu ostaje da se samo brine da njegovom registrovanom lobisti u Evropskom parlamentu za vreme boravka u glavnom gradu EU ništa ne zahvali, naročito novca. A toga šumadijska prestonica ima koliko hoćeš.

ŠUMADIJA PRE VOJVODINE
Uostalom, Tomićeva će u Briselu, sa iskustvom stečenim u evropskim prestonicama, birkati partnere sa kojima će, kako je rekla, Kragujevac realizovati raznorazne projekte, pa će para biti kao šaše. Ona zna, dodala je, da se „mnogi poslovi završavaju ličnim kontaktima i direktnom komunikacijom“.
Kragujevac će sa otvaranjem kancelarije u Briselu biti brži od Novog Sada. Pored opisane blagodeti koje će Šumadija od toga imati, Borka Tomić će predano raditi da isplete guste konce svog kraja sa ostalim u mreži „porodice evropskih regija“. Tako Šumadija utire put i praktično pokazuje sve prednosti regionalizacije. Pomaže svojoj državi tako što se gustim nitima veže za tuđe. Mora, međutim, biti da Kragujevac i Niš nešto nisu najbolje razumeli, jer ta dva grada možda najbolje znaju kakve im je koristi doneo EU.
Nelegalno i jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova se bliži samom kraju, što je gotovo jedinstveno Skupština Srbije praktično aminovala i sada, mimo Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, kroz Generalnu skupštinu UN Srbija nastavlja put pravo u ambis. Tim putem tiho i ubrzano uputila se Vojvodina, a busije sa svojim etničkim teritorijama zauzeli su Bošnjaci, Albanci uz administrativnu granicu sa Kosmetom, Mađari na severu Bačke, uz granicu sa Mađarskom.

Albanci, Bošnjaci i Mađari voljom države napravili su etničke teritorije i čekaju pogodnu priliku da se pripoje svojim matični državama

LAŽNI MIR NA ZELENOJ TRANSVERZALI
To je, u najkraćem, scenario, bolje reći precizan plan EU i SAD-a za Srbiju i on se za sada do tančina realizuje. Za „mišljenje“ Međunarodnog suda pravde znalo se i pre nego što je njegovo zasedanje počelo. Uostalom, uoči početka rada suda zvaničnici su istakli da on neće biti ni za ni protiv. Ispalo je, međutim, lošije. Naime, pitanje je preformulisano, pa se MSP izjasnio o papiru, a ne faktu da tzv. međunarodna zajednica na teritoriji Srbije za Šiptare pravi državu. Nije bilo potrebno da se visokoumne sudije, u onim odorama, sedam meseci bave ovim pitanjem. Takvo „mišljenje“, sa uputstvom dokle se može ići,  mogli su im dati studenti bilo kog srpskog pravnog fakulteta.
Zanimljivo je, ako se sve bude odvijalo po planu, kako Bošnjaci nameravaju da sandžak pretvore u Sandžak. Prvo su digli veliku galamu oko toga da se sve opštine na koje pravo polažu Bošnjaci (nasilno prekrajanje regiona im je malo) nađu u jednom okrugu, a potom su se setili da je kratko vreme tokom Drugog svetskog rata ovde postojala „partizanska autonomija“. Ta „autonomija“ je ukinuta tokom rata, krajem marta 1945. godine, ali bi ona sada bila dobrodošla da se i na nju primeni tzv. stav Badenterove komisija iz 1991. godine da se Jugoslavija jednostavno raspala. Pre toga Murem Zukorlić, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji, pretio je požarom u Srbiji, zahtevao status konstitutivnog naroda, pripremao  „internacionalizaciju pitanja diskriminacije nad Bošnjacima u Srbiji“ i tražio razgovor sa predsednikom države Borisom Tadićem.
Sada se na liniji zelene transverzale, naizgled, sve utišalo. Ćuti se, a radi. Turska se u Srbiji oseća kao kod kuće, a ambasadori zapadnoevropskih zemalja špartaju Novim Pazarom i nude svakojaku pomoć. Nisu preglasni ni Albanci iz Preševa, Medveđe i Bujanovca. Novi zahtev im je fakultet. Ako se ovako nastavi, uskoro će u Srbiji biti fakulteta koliko osnovnih škola. Ko može reći da nismo bogata država, samo što narod nema šta da je jede.
O stavovima mađarskih političkih partija u Vojvodini i pokrajinske vlasti na stranicama „Pečata“ uglavnom je sve rečeno. Ovde treba dodati da je potpredsednik EP Laslo Tokeš, posle objavljenog „mišljenja“ MSP-a, rekao da je vreme za autonomiju Mađara u Transilvaniji, koju oni zovu Sekuja. Ako ne može drugačije, onda se taj posao mora obaviti na ulici.
Izmišljeno masovno kršenje ljudskih prava Šiptara navodi se kao razlog što se, eto, nije imalo kud nego da se od Srbije amputira Kosmet. Kada se sada pogleda kakva prava imaju Srbi u bivšim jugoslovenskim republikama i ranijim država, jasno se vidi da ih oni uopšte nemaju, sem u Rumuniji. Uz pristanak Srbije, sve je namešteno da se Republika Srpska kao genocidna tvorevina ukine i da ona padne pod vlast muslimana. U Hrvatskoj je broj Srba smanjen na trećinu do skoro nekadašnjeg, a preostalim se daju prava na kašičicu. Mada najbrojniji posle Slovenaca, Srbi nisu nacionalna manjina, pa tako nemaju nikakvih prava. U Crnoj Gori ne priznaju srpski narod, a u Makedoniji su Srbi nacionalna manjina, ali su bez para za negovanje nacionalnog identiteta, a zabranjen je rad Srpske pravoslavne crkve. U Mađarskoj Srbi su se dugo asimilovani i još uvek ne mogu biti predstavljenu u parlamentu.

RAZVEŽI I ZAVEŽI
Srbija je jedina ostala višenacionalna i viševerska država nekadašnje Jugoslavije, sa punim pravima za nacionalne manjine. Ipak, Albanci, Bošnjaci i Mađari voljom države napravili su etničke teritorije i čekaju pogodnu priliku da se pripoje svojim matični državama. Tako se razvlašćivanje Srbije – regionalizacija sprovodi radi centralizacije: Albanaca sa Kosovom, Bošnjaka sa Bosnom i vojvođanskih Mađara sa Mađarskom. Jednostavno, razveži, pa zaveži.
Kosmet je na kraju, Vojvodina je odmakla u Podunavsku državu. Od pet ostalo je tri regiona. Kako se čini, ostaće celovit samo Beogradski region, pa će Srbija biti vraćena na granice pašaluka. Čini se da će, pored Statuta (Ustav) Vojvodine, najrazornije biti delovanje nacionalnih saveti, koji su izmišljeni za komadanje Srbije. Do kada će ovaj proces trajati, teško je reći. Sa ovom vlašću biće to brže nego što iko pretpostavlja. Ako ovaj poguban proces razaranja Srbije ne bude hitnije prekinut.

2 коментара

  1. Zasto je toliko zapostavljen jug kao naprimjer Nis a pogledajte Beograd se i dalje razvija, mora se uciniti nesto na tom planu. Je li Beograd samo Srbija?

  2. Тачно Жељко али и ти и сви мисле на ФИНАНСИЈСКУ регионализацију али то нико не помиње. Помиње се некакво дељење на мање области и што веће удаљавање од Београда као од некакве аждаје, баш као што су европљани до пре пар деценија плашили народ да побегну из сфрјугославије… Тиме сами себи копамо рупу која ће нас заувек осакатити да се више никад не опоравимо јер нам скривено на овај начин ( за нашу ,,ДОБРОБИТ”) великодушно нуде распарчавање и наш пут у заборав. Као што су нестали милиони Срба по северној, средњој и западној Европи тако ће нестати и Срби на овом простору. Академија наука нам се не зове више СРБСКА , него само ,, академија наука” Чујем да и некакво мењање језика широм бивше југославије планирају немци да нам спроведу само да се не зове ,,Србски” него било како другачије. А како ће мо се одбранити онако мали, никакви са територијом величине једног регина – НИКАКО. Постаћемо заувек слепи послушници туђину чак и у тренуцима када нестајемо биолошки и морално и уосталом било како, чак ће мо бити принуђени да као заробљеници сами копамо себи рупу и коју ће нас онако мртве убацити, да би им труд и у томе сачували.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *