Zablude o hrvatskoj dobrodošlici

Piše Dragomir Antonić

Verujete da su pozivi sa bilborda kojima vam Hrvatska želi dobrodošlicu dobronamerni. Ovaj prilog trebalo bi da vas opameti kako bi već jednom prihvatili istinu: Hrvati mrze Srbe!

Stiglo leto, a pameti nema. Čitam u novinama izjavu gospođe Milke L. (61) kako jadikuje što su joj ustaše prebili bratanca u Vodicama kod Šibenika. Zanimljiva je njena izjava, i to ne samo za etnologe, već i ortopede, interniste, psihijatre, bankare. Šta dotična g-đa Milka (prezime joj ne objavljuju kao da je maloletna, a ona šezdeset i kusur godina sprcala) kaže: „Otišli smo puni vedrine i optimizma, verujući da se za dve decenije mnogo toga promenilo i da su pozivi sa bilborda zaista dobronamerni, ali smo se posle pet dana spakovali i glavom bez obzira pobegli nazad, jer mi je jedan od bratanaca brutalno pretučen, a nama poručeno: „Marš vanka iz Vodica. Be’žte kući četnici, ovde niste dobrodošli!“.
Čovek mora da se posle izjave zapita. Ima li nama, mislim Srbima, pomoći?
Gospođa Milka L. poverovala bilbordu!?

PRAVO DA NE ČUJETE SVE
Sve priče o stalnom teroru i zastrašivanju Srba, stalna hapšenja Srba u Hrvatskoj, kuće spaljene do temelja, tajne optužnice, obijanje pravoslavnih crkava po Hrvatskoj, skandiranje hiljada navijača na utakmicama „Srbe na vrbe“ ili „Kolji Srbina“, desetine tekstova o ustaškim zločinima u „Pečatu“ nisu bile dovoljne ženi u sedmoj deceniji života da prihvati istinu. Jedan propagandni tekst sa bilborda bio je dovoljan da sve poništi.
Ovde je i etnolog nemoćan.
Ono mogla bi se pronaći i neka olakšavajuća okolnost za pomenutu bilbordvernicu. Verovatno je previše gledala – na javnim i komercijalnim televizijama – međusobna celivanja i idilična druženja srpskog i hrvatskog predsednika sa izvinjenjima našega njihovom. Poverovala i poslušala našeg da ide da letuje kod njih, jer eto njemu je bilo lepo i bezbedno. Kada je njemu lepo i sigurno mora biti i nama, zaključila je nekadašnja uzvikivačica parole bratstva i jedinstva.
Verovala ondašnjem, verovala sadašnjem, a bratanac – ni kriv ni dužan – platio tetkine zablude.
Ne sme se više ni tetki verovati.
Srbi opametite se. Ne idite u Hrvatsku. Tamo vas mrze. Ubijali su vas, spaljivali su vas, proterivali su vas… Zabranjuju vam da koristite vaše pismo (ćirilicu), da govorite vašim jezikom srpskim. Samo oni smeju da govore srpskim jezikom. Nije uputno biti ni pravoslavni vernik.
Kakav vam dokaz još treba da bi poverovali ovim rečenicama? Da li ste gledali prenos susreta teniskih reprezentacija Srbije i Hrvatske u Splitu? Niste maloumni pa da ne shvatite zašto je RTS isključio ton tokom prenosa. Da se ne čuje vređanje i pokliči za istrebljenje Srba. Vaše je pravo da ne čujete sve. Prihvatite istinu: Hrvati mrze Srbe!

POSTOJI SAMO ZAPAD
Zato ne verujte bilbordima i nasmešenim političarima. Utuvite u glavu: Latini su stare varalice. Za mlade koji ne znaju ko su latini napisaću: to su vam katolici Hrvati, verni sledbenici rimskog pape. Ja vam više nikad ni reč neću napisati o ustaškoj mržnji prema Srbima. Druženje sa njima je na vašu odgovornost. Nema jadikovanja kasnije.
U međuvremenu mladi drug Šurdilović uključio se u stvaranje vojnih snaga Zapadnog Balkana. Nema više Evropske unije. Sad vojne udruge Zapadnog Balkana nemaju alternativu. Čim se udružimo ima da procvetamo. Vojni savez neću pominjati, ali moram Zapadni Balkan.
Kako bi zapevao Tanasije: „Bože mili čuda velikoga“. Ukidaju se i strane sveta. Nema više četiri strane kako smo učili. Nema više Istok, Sever i Jug. Postoji samo Zapad.
Ne verujete? Mislite da izmišljam? E, onda otvorite bilo koje dnevne novine ili uključite televizor. Može i radio.
Svuda će te čuti Zapadni Balkan. Šta mu to dođe nije mi jasno. Do pre neki mesec  nije ni postojao. Ono bilo je, učilo se iz geografije, a videlo se i na zidnim kartama: Balkansko poluostrvo, Apeninsko, Pirinejsko, Skandinavsko, Baltik, Jitland… a ispod, pored nacrtanog kruga sa obeleženim stranama sveta, pisalo da su to delovi kontinenta, koji se tad zvao Evropa.
Ali gde je danas severni Balkan? Gde je južni? Gde je istočni? Bilo ih je do pre nekog vremena. Logično je: kad postoji zapadni, morao bi postojati i južni, istočni, severni. Da li se sećate  kako su nas, na predvojničkoj obuci, učili da se orijentišemo u prostoru, kad izgubimo kompas, a neprijatelj iz potaje vreba. Poduka je glasila: U stavu mirno licem se okrenete prema severu. Gde vam je leva ruka, tamo vam je zapad. Desna ruka pokazuje istok, a dupe vam je na jugu.
Danas osim zapada, ničeg drugog nema. Kažu na televiziji.
Ili je ovo samo još jedna prevara da bi se ukinula imenica Srbija i pridev srpski. Radilo se to već kroz Kraljevinu Jugoslaviju, pa zatim Socijalističku Federativnu Državu Jugoslaviju, a sad je na redu Zapadno-balkanski savez ili nešto slično. Važno je Srbe rasrbiti, a Srbiji ne dozvoliti da bude samostalna.
Naravoučenije: Ne sme se više samolagati i samozavaravati. Odbacite nametnuti stav: gledam svoja posla, jer kad izgubite državu ostaćete i bez sebe i bez posla. Družite se i pomažite jedni druge. Zahvalite se umornim i depresivnim.  Budućnost traži odmorne i spremne. Vežbajte.

2 коментара

  1. STA RECI A NE ZAPLAKATI.KAO ONA PRICA PA I NA TARABI JE PISALO P…. PA SAM SLOMIO K….TAKO I ONI KAD VRUJU,STO BI SOJIC REKA BILBODERIMA, A NE ZDRAVOM RAZUMU,DRUGO NISU NI ZASLUZILI.

  2. Ponekad mislim da smo mi, srbi maloumni. Koji nam jos dokaz treba da shvatimo da smo omrazeni, da nas upotrebljavaju, a mrze,ta VELIKA “sabraca”. Nemam resenje za nas problem. Nazalost je sigurno da sami protiv vetrenjaca isto ne mozemo. Tuzna sam zbog toga.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *