Televizija na tajnom kanalu

Piše Marko Keković

Gledanost Prvog programa RTV je 2,7, a Drugog 0,6 odsto, potreban mu je veliki novac, pa zato autori studije predlažu da se medijski servis Vojvodine transformiše u regionalni centar i da jača kvalitet programa za nacionalne manjine. Vojvođanske velmože to neće, ali hoće da budu regionalni centar Podunavskog regiona

Generalnog direktora Radio-televizije Vojvodine Blaža Popovića, sudeći po njegovoj reakciji, uopšte ne brine zapanjujuće niska gledanost pokrajinskog javnog servisa. O tome će, kao i o ostalim predlozima iz studije „Evropski put za srpske medije“, koju su po porudžbini Ministarstva kulture izradili za sve medije u državi eksperti Evropske unije u Srbiji, moći da govori tek pošto se ta analiza na 367 strana prevede na srpski jezik, jer je sada samo njena engleska verzija okačena na sajt Ministarstva kulture. Dok on čeka zvanični prevod, drugi su je pročešljali i u njoj pronašli podatke da je gledanost Prvog programa ove televizije je 2,7, a Drugog 0,6 odsto, da joj je potreban veliki novac, pa zato autori studije predlažu da se RTV transformiše u regionalni centar i da jača kvalitet programa za nacionalne manjine, čime bi se još postiglo da se novac ne rasipa na posebna manjinska glasila. U tom smislu preporučuje se saradnja sa radio-televizijskim kućama okolnih zemalja.

LAŽNA REGIONALIZACIJA
„Građanska Vojvodina“, koja okuplja osam nevladinih organizacija, među kojima su NDNV, Centar za regionalizam, Novi Sad, Centar za razvoj civilnog društva, Zrenjanin, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji i još neke, odmah se usprotivila nameri da se RTV svede na jedan od regionalnih servisa, konstatujući „da ovo pitanje nije medijsko već, pre svega, političko“. Oni dalje procenjuju da ovo „može biti dodatna centralizacija medijske scene Srbije i dovođenje lokalnih i regionalnih medija u još teži položaj. Osnivanje regionalnih javnih servisa poklapa se i sa politikom `lažne regionalizacije`, kojoj smo trenutno svedoci“. Organizacije okupljene u „Građanskoj Vojvodini“ izražavaju čuđenje kako se rad stranih medijskih eksperata „tako podudara sa težnjama centralističkih beogradskih elita da, uz podršku svojih partnera iz Vojvodine koji se bave isključivo zadovoljenjem individualnih apetita, na svaki način onemoguće ili obesmisle i ovako nizak stepen vojvođanske autonomije“. Na kraju potpisnici saopštenja prepoznaju „kontinuitet namera centralnih vlasti da uruše ovu medijsku kuću“.
Po ovoj hitroj reakciji „građanstva“, ispada da je sasvim u redu da RTV bude „na tajnom kanalu“, kako su ga sa nešto drugačijim nazivom zvali i onda kada je vršio istu funkciju, samo da bude vojvođanski, da se RTS ne petlja u medijsku scenu Vojvodine. Mada mu ne mogu prijati procenti gledanosti, koji su, kako je navedeno, dobijeni iz RTV, Blažo Popović je pokazao uzdržanost u komentarisanju analize i njenih predloga dok jasnije ne vidi o čemu se radi. Slično se ponašaju u pokrajinskoj vladi. Na zahtev „Građanske Vojvodine“ da se Vlada Vojvodine odredi prema preporukama eksperata EU, administracija poručuju da je Statutom Vojvodine predviđeno osnivanje Radio difuzne ustanove Vojvodine, pa RTV ne mogu ugasiti nikakvi eksperti.

Direktor RTV-a Blažo Popović je ugostio učesnike „Dunavske konferencije budućih lidera“ koji su razgovarali o inicijativi Evropske komisije o formiranju Dunavskog regiona

PRAVA REGIONALIZACIJA
Predviđeno je da se o ovoj analizi vodi javna rasprava, pa ima više nego dovoljno vremena da se o njoj ispričaju svi kojima je do takve priče stalo, ali je sasvim izvesno da Vlada Vojvodine neće iz ruku ispustiti „svoju“ televiziju, ma koliko ona imala gledalaca. Kakav god bio, za sadašnju vlast u Novom Sadu RTV mora postojati, jer Vojvodina neće da bude region u Srbiji. Zanimljivo je, međutim, nešto drugo. Istovremeno kada su eksperti EU obelodanili svoju analizu i predložili da RTV, umesto sadašnjeg, dobije regionalni status, stiže garancija da će vojvođanski javni servis i Novi Sad postati centrala i sedište Dunavske medijske mreže (Danube Media Network). Projekat se realizuje uz podršku Vlade Srbije, Vlade AP Vojvodine, institucija EU, kao i država Podunavskog regiona. Podaci iz analize da je RTV u velikoj finansijskoj oskudici i da ima lošu i zastarelu opremu sada nisu nikakva smetnja da se u megalomanski projekat ulože velika sredstva, koja će se namaći uglavnom iz džepova građana Srbije.
Za vreme trajanja „Egzita“ mladima iz 14 podunavskih zemalja, učesnicima dvodnevnog skupa „Dunavska konferencija budućih lidera“, koordinator te medijske mreže Ištvan Bodžoni, koji je ponikao u novosadskoj televiziji, rekao je da bi se u mreži sa sedištem u Novom Sadu, uz podršku Brisela, moglo upecati oko 100 medijskih kuća u regionu. Tehnički, pravni i finansijski planovi za formiranje Dunavske medijske mreže biće, kako je ranije najavljeno, završeni do septembra, a za oktobar je planirano održavanje osnivačke skupštine.
Učesnike te konferencije ugostio je RTV, a Blažo Popović ovom prilikom nije bio uzdržan i rado se izjasnio o regionalnom centru. Za njega je ideja da RTV bude regionalni medijski centar, u suštini, „nastavak šestdecenijskog negovanja i poštovanja multietničnosti u pokrajini“. Zato je RTV opširno izveštavao i direktno prenosio otvaranje konferencije, na kojoj su „budući lideri“ razgovarali o inicijativi vlade EU Evropske komisije za formiranje Dunavskog regiona.
Ono što se u Srbiji nikako ne može prihvatiti, da RTV bude regionalni centar i „nastavak negovanja i poštovanja multietničnosti“, u regionu uz Dunav je ostvarenje cilja. Region jedno, region drugo, a opet nije isto. Vojvode sa Statutom (ustav) ne žele da budu region u Srbiji, ali čeznu da to budu u Dunavskom regionu (državi). Pa, nek košta – šta košta.

Један коментар

  1. Posle osmogodisnje trazicije javne u komercijalnu radiodifuziju, prema strateskom oprededeljenju istih idejnih tvoraca, sledi suprotan smer: prelaz komercijalne u javnu radiodifuziju. Ako se ne nadje bolje opravdanje za povratak na staro, jedini razlog mose da bude uvodjenje digitalne televizije pocetkom 2012. godine, ukljucujuci proslogodisnje osnivanje jedinstvenog Javnog preduzeca “Emisiona tehnika i veze” sa monopolskim polozajem na trzistu odgovarajucih elektronskih komunikacionih usluga, kao i povezano protivustavno ogranicavanje broja tzv. komercijalnih davalaca audio-vizuelnih medijskih servisa.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *