PJETRO GRASO Razgovor sa italijanskim antimafijaškim tužiocem

Razgovarala Milica Ostojić

Neposredno pred hapšenje 300 pripadnika mafije u Kalbriji, italijanski antimafijaški tužilac ekskluzivno za „Pečat“ govori o širenju zone uticaja italijanskih kriminalnih grupa na Balkanu, kao i metodama borbe države protiv kriminalnih organizacija

Pretnja od transnacionalnog organizovanog kriminala, i njegova globalizacija, predmet su poslednjeg izveštaja Odeljenja UN protiv droge i kriminala UNODC (United Nations Office on Drugs and Crime). Ovaj izveštaj ozbiljno je zabrinuo i italijanske institucije za borbu protiv organizovanog kriminala, i to pre svega zato što upućuje na direktnu vezu italijanskih mafija sa balkanskim, odnosno sa mafijama koje deluju na teritorijama država bivše Jugoslavije, posebno na području Kosova i Metohije.
O pomenutom izveštaju, o globalizaciji mafije i Kosovu kao glavnoj evropskoj raskrsnici puteva droge i oružja razgovarali smo sa Pjerom Grasom, italijanskim Nacionalnim antimafijaškim tužiocem..

Nacionalna antimafijaška direkcija (DNA) ustanovljena je 1992. godine kao organ Generalnog Tužilaštva pri Ustavnom sudu Italije. Vi ste u ovoj ustanovi koordinator. Kada ste počeli sistematski da se bavite otkrivanjem veza između domaćih i inostranih mafija?
U danu kada je pao Berlinski zid prisluškivali smo neke telefonske razgovore u okviru jedne opsežne istrage. Tada smo saznali da jedan italijanski mafijaš razgovara sa svojim saradnikom u Berlinu, i daje mu uputstva da ode u Istočni Berlin. Ovaj ga je pitao šta treba tamo da radi, a mafijaš je odgovorio: idi i kupuj tamo. Šta? Sve: lokale, picerije, hotele, diskoteke, sve što nađeš. Od tog trenutka otvorena su nova tržišta za italijanske mafije, ali su stvoreni i uslovi za infiltraciju kriminalnih organizacija na nove terene. Kasnije se to isto dogodilo i na prostoru novonastalih balkanskih država. Mafija se lako infiltrira u državama gde je demokratija slaba, i gde su slabe državne institucije. Naravno, oni koji prodaju imovinu, ne gledaju poreklo novca kojim se plaća u njihovim zemljama. Takva situacija omogućila je mnogim italijanskim mafijaškim ćelijama da u zemljama istočne Evrope izgrade puteve i mostove za ilegalni promet svega i svačega.
Otuda ne treba da čudi što je u trenutku raspada SFR Jugoslavije mafija bila podstaknuta da plasira svoj kapital u novostvorene države. Isti scenario važio je i za zemlje bivšeg SSSR-a. U svim tim zemljama sve mafije sveta, a ne samo one italijanske, lako su ostvarile veze sa lokalnim kriminalnim organizacijama i započele zajedničke prljave poslove. Kako su godine odmicale tako se uvećavao promet svega, i depozit svačega. Na primer, padom sovjetske imperije, u jednoj maloj enklavi, međunarodno nepriznatoj državi u okviru Moldavije, Pridnjestrovlju, potojalo je skladište ruskog oružja. Predsednik Smirnov je to oružje prodavao svakome ko je imao novaca da ga kupi, a potom je pojačao proizvodnju sopstvenog oružja. Iz te države polaze i razne druge kriminalne aktivnosti, kao što je trgovina drogom i alkoholom, ali najviše oružjem. Nijedna međunarodna institucija nije uspela da spreči te aktivnosti. Uprkos svim kontrolama, kome god da je potrebno oružje (čak i onima koji direktno vode rat), uprkos međunarodnim konvencijama (kao što je ona OUN o prometu oružja), odlazi slobodno tamo i kupuje ga. Naravno, kao kupci veoma često pojavljuju se i kriminalne organizacije.

Po najnovijem izveštaju UNODC na Balkanu je, zahvaljujući raspadu Jugoslavije, takođe stvoren jedan takav prostor koji ste upravo opisali. Kakva su vaša saznanja o stepenu razvijenosti kriminaliteta u državama bivše SFRJ?
Na balkanskom prostoru stvoreni su geopolitički uslovi koji idu u prilog ilegalnog prometa i njegovog stalnog uvećanja. Tako su kriminalne grupe Albanaca, pre svega kosovskih Albanaca, ali i srpske i crnogorske grupe, postale veoma spremne za multipromet. To znači da se te kriminalne grupe ne bave samo prometom droge (kokaina ili heroina), nego paralelno i istovremeno prometom oružja, ili imigranata, dakle trgovinom ljudima, shodno zahtevima mafija sa drugih prostora. To predstavlja veliku opasnost. Upravo su na Kosovu i u Albaniji stvorena skladišta raznih vrsta droga, ti prostori postali su centri ranžiranja i distribuiranja opijata prema Evropi. Albanska i kosovska mafija u stanju je da za 24 sata Evropu snabde dovoljnom količinom narkotika. Promet je olakšan i ubrzan činjenicom da su između mnogih zemalja granice praktično izbrisane. Što je globalizacija kompletnija, a tehnologija razvijenija, stopa kriminaliteta biva veća. Dodatni problem predstavlja i to što ne postoje globalni zakoni, već se svaka zemlja na specifičan način bori protiv kriminala, a mnoge države i zatvaraju oči pred njim.
Sa druge strane, mafija je globalizovana, kriminalci ne poznaju državnu, nacionalnu ili religijsku pripadnost, njima su dobri svi oni koji žele da sarađuju radi sopstvene koristi.

Ta saradnja ipak nije novijeg datuma. Nedavna vest o ilegalnom prometu oružja između Bosne i Hercegovine i Italije to i potvrđuje. Bosanski mafijaški klanovi naoružali su italijanske Kamoriste, kako je potvrdila i istraga i Mobilna jedinica iz Kazerte. Da li su prema Vašim saznanjima u ovoj operaciji postojali posrednici?
Iza ilegalnog prometa oružja, kao i svih drugih kriminalnih aktivnosti, često se skriva korupcija. U ovoj istrazi otkrili smo da su italijanski mafijaši u posedu oružja poreklom iz Bosne, ali nismo otkrili odakle je ono tačno stiglo, jer to podrazumeva saradnju sa zemljom porekla oružja. Mi, naime, ne možemo da znamo ko je prodao iz Bosne oružje, ko su ljudi koji su učestvovali u ovoj trgovini. Istraga, dakle, mora da se vrši u obe države paralelno. Kancelarija na čijem sam čelu stvorila je brojne sporazume, Memorandum o saradnji, o razmeni informacija tokom istrage. Ali važno je da na kraju, posle hapšenja, usledi i odluka o međusobnom isporučivanju kriminalaca, jer često su za isto krivično delo odgovorne osobe koje žive u različitim zemljama. Mi veoma dobro sarađujemo sa Srbijom, počeli smo na institucionalnom nivou kontakte i sa Crnom Gorom, ali sa Kosovom teško ostvarujemo bilo kakvu saradnju.
Inače, istrage o akcijama, poput ove koju ste vi pomenuli, traju godinu, dve ili više, jer krajnji cilj je da se otkrije srce organizacije. Tek tada započinju procesi. To sve zajedno zna da traje i četiri godine.

Kakva su Vaša iskustva o sprezi organizovanog kriminala i terorizma?
Evo samo jednog primera istrage koji potvrđuje kako kriminal često ima i terorističku prirodu. Terorističke organizacije Kolumbije, koje su proizvođači kokaina, snabdevale su ovom supstancom špansku ETU, a ova teroristička organizacija je drogu menjala sa napuljskom Kamorom za oružje, koje je ova opet nabavljala iz istočnih zemalja. Vidite kako sve te razne kriminalne organizacije sarađuju međusobno. Zbog toga je potrebno mnogo strpljenja i mudrosti da se uđe u njihov trag u različitim zemljama. Kriminalci se sastaju u velikim hotelima, dogovaraju, postižu sporazume, njihov jedini cilj je profit. Oni imaju svoja interesna područja, zadatke, od kontakata sa proizvođačima droge do onog koji na kraju pere prljavi novac. Mi pokušavamo da sledimo njihov ritam i njihove moderne tehnologije.

Piero Graso, Nacionalni antimafijaški tužilac, započeo je karijeru na Siciliji 1969. godine, kao sudija u Palermu. Sedamdesetih godina prošlog veka bavio se istragom u oblasti javne administracije i organizovanog kriminala, a 1984. godine stupa na funkciju zamenika sudije u prvom procesu protiv „Koza Nostre“ (475 optuženih; presuda iz decembra 1987. glasila je: 19 doživotnih robija, ukupno preko 2.500 godina zatvora). Posle ovog procesa postaje tužilac u Republici Palermo (1999-2005), da bi potom bio imenovan za Nacionalnog antimafijaškog tužioca. Ovu funkciju obavlja i danas. To mu omogućava da koordinira radom 26 oblasnih antimafijaških direkcija, koje pokrivaju celokupnu italijansku teritoriju, a nadležne su za istragu o organizovanom kriminalu tradicionalnih bandi, ali i njihovim vezama sa organizovanim kriminalom na internacionalnom nivou.

Poznato je da je ‘Ndrangeta stigla i do Kosova. Da li je ova kriminalna organizacija postala najjača na svetu, da li je tačno da ona ima likvidnog novca koji ulaže u legalne poslove?
Jeste, jer je stvorila ekskluzivne kanale za uvoz kokaina u Evropu, iz Kolumbije, Venecuele i drugih zemalja koje su veliki proizvođači. U poslednje vreme smo uočili da ‘Ndrangeta vodi promet tako što za transport droge uzima ljude sa Istoka, one koji predstavljaju tzv. nove mafije, i njih izlaže rizicima, dok glavnicu profita ubira za sebe. To je novitet, nastao zbog toga što su nove generacije kalabrijskih bosova obrazovane, mnogi od njih studirali su, u stanju su da vode multinacionalne kompanije, da se bave ekonomskim aktivnostima i u inostranstvu. To je novi oblik saradnje ove mafije sa kriminalnim organizacijama na Istoku. Kada kažem na Istoku mislim i sa kriminalcima na Kosovu, u Albaniji, i sa onima iz Srbije i Crne Gore, kao i sa onima iz Bosne i Hercegovine. Rasparčavanje Jugoslavije za kriminalne organizacije ne postoji. Došli smo do podataka da je veliki broj privrednih aktivnosti postao veoma unosan za mafiju. Recimo javne radove, u Rumuniji i na Kosovu, dobijaju na konkursu osobe sa tog područja, a onda one uvode u posao italijanske kriminalne organizacije koje novac investiraju u izvođenje tih radova. Na taj način mafijaši postaju vlasnici čak i javnih usluga u nekim zemljama, na primer sakupljanja otpada.

Italijanski novinari koji su istraživali na terenu Kosova, pisali knjige, snimali emisije, svedoče o realnosti te samozvane države. Njihov zaključak je da se između tamošnje politike i mafije može slobodno staviti znak jednakosti. Do kakvih informacija su vaše službe došle?
Kosovo, sasvim je jasno, predstavlja raskrsnicu ilegalnog tržišta, najviše droge i oružja. Na Kosovu postoji čvrsta stega mafije i lokalne uprave koja ima značajnu ulogu u njihovim poslovima. Osim toga, mafijaške poslove na Kosovu potpomaže činjenica da postoji veliki depozit kokaina u Albaniji. To smo nedavno otkrili, suprotno očekivanjima. Mislili smo da Albanija predstavlja samo ulazna vrata za heroin koji stiže iz Avganistana i Pakistana, znali smo za rute heroina koji je stizao iz Azije ka Evropi, i iz Rusije i Poljske ka Evropi. Nismo, međutim, očekivali da je kokain tako dobro pozicioniran u Albaniji. To je za nas bila novost.

U izveštaju UNODC stoji da svake godine kroz Makedoniju prođe oko 25 tona heroina koji je krenuo iz Avganistana prema zapadnoj Evropi? Da li je to tačan podatak?
To su poslednje procene. Zna se za dva glavna pravca, jedan koji posle Makedonije ide upravo preko Albanije ka Italiji i Švajcarskoj, ili morskim putevima preko Grčke, i drugi, duži put, koji prolazi kroz Srbiju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i ide dalje preko Slovenije. I u izveštaju se podvlači da je Balkan postao veoma značajna raskrsnica tog prometa. Sve to potpomaže teška ekonomsko-društvena situacija, nezaposlenost ili veoma niske plate. Svi ti parametri doprinose jačanju kriminaliteta. Da ima više posla u pomenutim zemljama, bilo bi i manje kriminala. Balkan se nalazi na pola puta između glavnih proizvođača opijuma na svetu (Avganistana) i najvećih potrošača (Zapada), pa zahvaljujući tome, po proračunima iz izveštaja, kriminalci uspeju da zarade između 25 i 30 milijardi dolara, što predstavlja sumu koja je veća od bruto nacionalnog proizvoda više zemalja toga regiona.

Mafija se modernizuje, iznalazi nove puteve za svoj opstanak. Ona italijanska stavila je ruke i na javne radove. U Milanu je 1.247 osoba pod istragom zbog trgovine narkoticima, u Napulju čak 1.440. Kako će se narednih godina razvijati mafijaški poslovi? Kako se efikasno boriti protiv njih?
Italijanska mafija je već doživela jednu transformaciju, postala je više mafija poslovanja, stavlja ruke na velike poslove, na javne radove koje izvodi neka država, dakle investira u legalne poslove, gde može veoma mnogo novca da se zaradi. Tačno je da Milano postaje jedna od najvećih raskrsnica na putevima droge u Italiji, da sledi onu iz Napulja. Ali, s druge strane, sicilijanska Koza Nostra želi da se ponovo uspostavi, s obzirom na to da su uhapšeni svi njeni glavni šefovi; ta mafija više nema nekadašnju snagu, može samo da radi u lokalu, da prodaje ili razmenjuje, da iznuđuje reket. Mi koristimo taj trenutak i radimo na tome da je sprečimo da se reorganizuje. Budućnost u borbi protiv mafija jeste strateška promena koju je napravila Italija – zaplena mafijaških dobara. To je veliki uspeh: u poslednje dve godine zaplenjeno je dobara u vrednosti od 11,5 milijardi evra i više od 2 milijarde evra u novcu. Jedan saradnik pravosuđa reče kako se mafijaš navikne u zatvoru na sve, ali ako mu staviš ruku u džep ili skineš novac sa računa – on se mnogo razljuti.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *