Imamo li pravo da znamo bar nešto?

Rubrika:
Piše Aleksandar Pavić

Devet pitanja za g. Aleksandra Tijanića u vezi sa načinom na koji se pitanje Srebrenice (ne) prikazuje na Radio-televiziji Srbije

Nedavno je Generalni direktor Radio-televizije Srbije, g. Aleksandar Tijanić, posredstvom medija, postavio „Devet pitanja čiji bi odgovori rešili misteriju ubistva Đinđića“.
Tih devet pitanja deluje sasvim suvislo, i dobro je da ih je postavio direktor Javnog medijskog servisa Srbije, čiji gledaoci i pretplatnici, kako se često ističe, „imaju pravo da znaju“, pogotovo što za to pravo plaćaju pretplatu.
U tom duhu se ovom prilikom postavlja devet pitanja g. Tijaniću vezanih za ne manje važno, a u svakom slučaju starije pitanje Srebrenice, tj. istine o dešavanjima u Srebrenici u julu 1995. godine. Neophodno je napomenuti da se ova pitanja postavljaju na ovakav način, javnim putem, tek pošto su iscrpljene mogućnosti dobijanja odgovora pismenim putem. Naime, potpisnik ovih redova je prethodno poslao pisma putem elektronske pošte Glavnom i odgovornom uredniku Informativnog programa, g. Nenadu Stefanoviću, 26. januara 2010. i 6. jula 2010, a zatim i samom g. Tijaniću 11. jula 2010. Na ta obraćanja nije dobijen nikakav odgovor. S obzirom da su i Javni medijski servis Srbije i pitanje Srebrenice javne stvari od opšteg značaja, ne preostaje ništa drugo nego da se ovih devet pitanja javno objavi, kako bi bar jedan mali deo pretplatnika imao uvid u to šta se traži od najviših zvaničnika Javnog medijskog servisa Srbije po jednom pitanju od izuzetnog nacionalnog značaja, koje, zasad, isti Javni medijski servis predstavlja na jedan iskrivljen način, duboko štetan i po istinu, i po državne i nacionalne interese građana Srbije i pretplatnika RTS i, na kraju, po samu novinarsku profesiju.

1.

Da li smatrate da je novinarski odbranjivo da RTS na svojim udarnim informativnim emisijama neprestano emituje nigde dokazani „podatak“ da su „u Srebrenici u julu 1995. godine snage Vojske Republike Srpske ubile više od 8.000 Bošnjaka“ (u presudi „Srebreničkoj sedmorici“ od 10. juna 2010, na primer, govori se o „5.336“ žrtava, pri tome ne navodeći osnov za iznesenu brojku)?

2.

Da li smatrate da je novinarski odbranjivo i pošteno informisanje javnosti Srbije ako 10. januara 2010. u Drugom dnevniku Radio-televizije Srbije, dok se čita vest da je predsednik Srbije najavio usvajanje Deklaracije o Srebrenici u Narodnoj skupštini Srbije, iza spikera stoji fotografija spomenika iz Potočara na kom je ispisan broj „8.372“, a da se gledaocima nikada, ni za vreme emisije ni kasnije, ne objasni da taj broj ne predstavlja broj žrtava već ukupan broj nestalih, od kojih se za samo jedan broj, zasad oko 450, nepobitno može kazati da su bile streljane (još uvek se sa sigurnošću ne zna od koga)?

3.

Da li smatrate da je novinarski odbranjivo da izveštač RTS sa 15-godišnjice obeležavanja zločina, uz tvrdnju navedenu u prvom pitanju, takođe navede „činjenicu“ da je tog dana „sahranjeno još 775 novo-identifikovanih žrtava zločina“, a da se istovremeno ne ponudi pravi kontekst te „informacije“, tj. da su to lica identifikovana DNK-metodom koja nigde nije nezavisno verifikovana, u koju javnosti nije dozvoljen uvid, i koja je, i kao takva, samo potvrdila identitet sahranjenih lica ali ne i – što je u ovom slučaju najbitnije – uzrok njihove smrti?

4.

Da li smatrate da je novinarski odbranjivo da nepotpisani film, „Srebrenička polja smrti“, emitovan na Prvom programu RTS 9. jula 2010. u 21:00, citira „priznanje“Haškom tribunalu oficira Vojske Republike Srpske, Momira Nikolića, bez iznošenja činjenice da je isti Nikolić, u unakrsnom ispitivanju pred istim tribunalom, bio primoran da prizna da je dao lažno priznanje, u nadi da će moći da se nagodi sa Tužilaštvom tribunala i dobije manju kaznu?

5.

Da li smatrate da je novinarski odbranjivo da se u istom filmu koristi snimak svedočenja pred Haškim tribunalom Dražena Erdemovića, veterana sve tri vojske u građanskom ratu u BiH 1992-1995. (što nije navedeno u filmu), koji je, u nagodbi sa Tužilaštvom za samopriznato učestvovanje u ubistvu „1000-1200) ljudi, dobio svega 3 godine zatvora, novi identitet i preseljenje za sebe i porodicu u neimenovanu zapadnu državu (što takođe nije pomenuto u filmu), a da se istovremeno ne iznese i podatak da je isti Erdemović (inače Hrvat iz okoline Tuzle i pripadnik jedinice za koju nije dokazano da je bila u komandnoj hijerarhiji VRS, a čiji je komandant, Milorad Pelemiš, poslednjih 10 godina mirno sedeo u Beogradu, ispod nosa Tužilaštva za ratne zločine, pre nego što je, pre nekoliko meseci „volšebno“ nestao) više puta uhvaćen u samokontradikcijama i lažima, o čemu je dugogodišnji dopisnik Dojče velea iz Haga, Žerminal Čivikov, nedavno objavio čitavu jednu knjigu („Krunski svedok“, prevod sa nemačkog, 2009, Albatros, Beograd)?

6.

Da li smatrate da je za gledaoce Javnog medijskog servisa Srbije relevantan podatak da Haški tribunal nikada, do dan-danas, nije objavio spisak žrtava zločina u Srebrenici, pa čak ni onih „5.336“ navedenih u presudi od 10. juna 2010?

7.

Da li smatrate da je u izveštavanju RTS-a o presudi „Srebreničkoj sedmorici“ od 10.juna 2010. trebalo navesti i činjenicu da potpukovnik VRS Vujadin Popović, osuđen za „učešće u genocidu u Srebrenici“, nikada zapravo nije identifikovan od strane bilo koga, čak ni Erdemovića (koji čak nije mogao da ga identifikuje u stroju drugih potencijalnih počinitelja, što je čak i Tribunal u svojoj presudi priznao), i da ga je Haški tribunal osudio na osnovu „pretpostavke“, zasnovane najviše na Erdemovićevim maglovitim svedočenjima o „nekom potpukovniku“ koji je navodno došao, izdao naređenja za streljanje, a zatim nestao?

8.

Da li smatrate da je pitanje prave istine o dešavanjima u Srebrenici u julu 1995. godine tabu tema za medije u Srbiji, uključujući i Javni medijski servis Srbije?

9.

Da li smatrate da ova i slična pitanja zaslužuju odgovor, ili bar prostor na Javnom medijskom servisu Srbije koji bi bio ravnopravan prostoru koji je dosad ustupljen za predstavljanje samo jedne, „zvanične“ verzije događaja u Srebrenici u julu 1995. godine?

Један коментар

  1. zbog opisanog ponašanja glavnog i odgovornog urednika informativnog programa i generalnog direktora RTS treba odmah prestati sa plaćanjem pretplate

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *