ALEKSANDAR ĐAJA 55 veličanstvenih

Piše: Aleksandar Đaja

Ako su „Sedmorica veličanstvenih“ uspela da pobiju nekoliko stotina zlih desperadosa i odbrane siromašno meksikansko selo, kako li će tek naših 55 specijalnih izaslanika predsednika Tadića da odbrane Kosovo i Srbiju? Ko u Hagu, a možda i bolje!

Engleski naučnici tvrde da su otkrili rešenje zagonetke „šta je starije – kokoška ili jaje“? Odgovor glasi: Starija je kokoška, pošto je za formiranje ljuske jajeta neophodan protein koji se nalazi isključivo u jajnicima kokoške.
I u Srbiji se dugo verovalo da je srpski narod stariji od srpskih vlastodržaca. Međutim, najnovija dvogodišnja dešavanja na političkoj sceni Srbije, a naročito ponašanje vlasti nakon katastrofalnog poraza svoje političke i diplomatske strategije na Međunarodnom sudu pravde u Hagu, definitivno je potvrdio suprotnu tezu: prvo je nastala sadašnja srpska vlast, a zatim od nje srpski narod – u funkciji kajgane!

SCENSKI DILETANTI
Tome u prilog govore i očekivanja srpskog ministra spoljnih poslova Vuka Jeremića da će Generalna skupština Ujedinjenih nacija na zasedanju u septembru zaključiti da jednostrani pokušaj secesije nije doneo državnost kosovskim Albancima i da se do rešenja za južnu srpsku Pokrajinu može doći samo pregovorima. Naglašavajući da će Srbija preduzeti široku diplomatsku aktivnost, Jeremić je najavio da će se iduće sedmice u Njujorku lično obratiti Pokretu nesvrstanih (da li je neko posle 5. oktobra 2000. uopšte smeo i da ih pomene?), koji okuplja dve trećine zemalja članica UN. Ministar je napomenuo da će već tokom ovog vikenda 55 specijalnih izaslanika predsednika Srbije Borisa Tadića otići u zemlje širom sveta, gde će najvišim zvaničnicima preneti poruku Beograda u vezi sa pitanjem statusa Kosmeta.
To, brate!… Ako su „Sedmorica veličanstvenih“ u istoimenom antologijskom filmu Džona Stardžisa, uspela da pobiju nekoliko stotina zlih desperadosa i odbrane siromašno meksikansko selo, kako li će tek naših „55 veličanstvenih“ da odbrane Kosovo i Srbiju? Ko u Hagu, a možda i bolje!… A ja sam se uplašio da je sve otišlo dođavola, da su predsednik Srbije Boris Tadić, premijer Cvetković i cela Vlada podneli ostavke, a narod jadan i potpuno izgubljen bez svojih vizionarskih rukovodilaca – ostao sam na svetskoj vetrometini sile i nepravde, između Scile i Haridbe!
Bilo bi smešno, da nije tužno… Koliko još poraza treba da nam prikačite na grbaču, koliko pogrešnih ekonomskih i političkih poteza, koliko da još  izmrvite ovo malo preostalog dostojanstva što su nam preci ostavili u nasleđe, pa da konačno kažete – odlazimo! Niko ne traži da izvršite „harikiri“ (mada, to u Srbiji nije zakonom zabranjeno), već samo da odete negde na odmor, na udaljena tropska mora rajske lepote, dok još možemo da se iščupamo iz ovog živog blata…
Ali, ne! Vi započinjete novo zamajavanje širokih narodnih masa, sa istim akterima na tragikomičnoj sceni srpskog političkog teatra, ali sa desetkovanom publikom u sali, koja više nema snage ne samo da gurne dva prsta u usta i zazviždi, ili da, ko u vreme starog dobrog Šekspira, zafrljači truli paradajz prema scenskim diletantima – nego ni da živa dočeka spuštanje zavese!

AFRIKA NEMA ALTERNATIVU
Jer, vaše komentarisanje „zlehude haške presude“, a još gore, ponovno političko blefiranje, izbegavanje odlučnih političkih, ali i drugih neophodnih koraka u odbrani teritorijalnog integriteta Srbije, a ponovo sve u cilju mizerne kupovine vremena zarad ostanka na vlasti „još koji dan“, sve to više nije ni komedija – to je burleska!
Zašto ste uopšte tražili mišljenje Međunarodnog suda pravde u Hagu o tome da li je deklaracija o nezavisnosti Kosova u skladu sa međunarodnim pravom, kada ste i vi, i svako dete u Srbiji starije od pet godina znali – da nije! Šta ste očekivali? Da sudije koje dolaze iz zemalja koje su pre petnaestak godina nametnule sankcije Srbiji, zatim je bombardovale upravo s toga da bi izazvale secesiju Kosova, a potom odmah priznale nelegalno proglašenu nezavisnost južne srpske pokrajine – sada kažu da je sve to bilo u suprotnosti sa međunarodnim pravom?! U čemu je tu „kvaka“? Da li je nekome, ili nekima bio potreban – alibi?
Na sreću, Afrika je ponovo s nama!
Svih 28 lidera afričkih država koje sam lično sreo reklo mi je da mišljenje Međunarodnog suda pravde nije relevantno za njih, jer se Sud nije izjasnio o suštinskoj stvari, o pravu Kosova na otcepljenje – rekao je Božidar Đelić, potpredsednik Vlade Srbije, zadužen za evropske integracije, u Ugandi na samitu Afričke unije… Hm, ako potpredsednik Vlade za „evropske integracije“ podršku za srpsku stvar traži u Africi, znači li to da sada – „Afrika nema alternativu“?!
Portparol Demokratske stranke Srbije Petar Petković kaže da je „sadašnja vlast toliko otežala pitanje odbrane Kosova urušavajući najsnažnije argumente međunarodnog prava da je preduslov za svaki dalji korak očuvanja naše južne pokrajine momentalna ostavka predsednika države“. Takođe je istakao i da posle ovakvog poraza vlast nema nikakvo pravo da ponovo obmanjuje javnost da Srbija ima novu šansu za rešavanje pitanja Kosova u Ujedinjenim nacijama.
Razvojni strateški politički put Srbije u proteklih dvadesetak godina kretao se od „Jugoslavija nema alternativu“, pa preko „Kosovo nema alternativu“, sve do „Evropa nema alternativu“ i, najzad, „Afrika nema alternativu“… A, Srbija? Ima li i ona pravo – da „nema alternativu“?
Bilo kako bilo, „55 veličanstvenih“ – ponovo jašu!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *