RATKO DMITROVIĆ Nulta tačka desnog Čička i leve Vesne Pusić

Piše Ratko Dmitrović

Dok se Ivanu Zvonimiru Čičku u centru Knina pričinjavaju beogradske Terazije Vesna Pusić u jednoj bezazlenoj srpskoj inicijativi vidi teritorijalnu autonomiju za Srbe u Hrvatskoj i time veliku opasnost za hrvatsku državu

Mera demokratičnosti hrvatske političke elite određivala se i uvek će se određivati u odnosu na „srpski element“. Danas više nego ikada ima hrvatskih političara, kulturnih i javnih pregaoca, kojima nije problem da prihvate najviše standarde u odnosu na manjine; seksualne, nacionalne, socijalne… i sve to funkcioniše dobro i tolerantno i evropski dok se ne dođe do linije na kojoj piše – Srbi. Tu se sve menja, tu više ne vredi ono što je vredelo, a pravila koja su prihvaćena tonu u vodu.
To je tako, tu pomoći nema i nikada neće biti drugačije, ma šta god o tome govorili predsednici, premijeri, ministri, zastupnici u Saboru, evroparlamentarci Hrvatske.

OPŠTA HRVATSKA TEZA
Najnoviji primer takvog stanja – a primera je bezbroj i biće ih – dolazi od dvoje hrvatskih političara koje većina srpske javnosti doživljava kao vrlo tolerantne, liberalne, čak ekstremno levog političkog ubeđenja. U pitanju su Ivan Zvonimir Čičak i Vesna Pusić.
Pre neki dan Čičak je u svojstvu predsednika Hrvatskog helsinškog odbora (U Srbiji je to Sonja Biserko) posetio Knin i selo Kistanje, nekada jedno od najvećih srpskih sela u Dalmaciji, posle „Oluje“ naseljeno Janjevcima, Hrvatima sa Kosova. Cilj Čičkovog puta bio je da vidi kako se tamo živi, posebno ovih dana kada u Knin dolaze ili kroz njega put Jadrana prolaze mnogi iz Srbije; turisti, namernici, deca onih koji su proterani u „Oluji“.
U oceni stanja Čičak je, uz nekoliko uopštenih konstatacija, rekao nešto što je oslikalo njegov izvorni, duboko ukorenjen odnos prema Srbima, njegovu polaznu liniju kad su Srbi i hrvatska država u pitanju.
Čičak kaže: „Problem je što dolaze mladi iz Srbije koji ne shvaćaju novi realitet pa se ponašaju kao da su na sred Terazija, a to Janjevce iritira“.
Za onoga ko iole poznaje srpsko-hrvatske odnose citirana rečenica je suština, nukleus, hrvatska nulta tačka tih odnosa.
Kako se ponašaju mladi Srbi na Terazijama? Pevaju li nacionalne, nacionalističke, četničke… pesme? Nose li šubare i kokarde, vuku li bradurine do crne zemlje, vitlaju li noževima i rasteruju turiste?
Po čemu se mladi na Terazijama razlikuju od mladih na splitskoj rivi, zagrebačkom Jelačićevom placu, dubrovačkom Stradunu? Šta ih to karakteriše u meri da takvo ponašanje Čičak locira kao iritantno?
Ivan Zvonimir Čičak je, nesvesno dakako, na sunce izneo opštu hrvatsku tezu, bolje rečeno pravilo, kada su Srbi u pitanju. To pravilo glasi: Srbima treba priznati njihova nacionalna i osnovna ljudska prava, ali Srbi u Hrvatskoj, starosedeoci ili došljaci, moraju imati na umu da za njih ne važi niti će ikada da važi ono što se odnosi na Hrvate. Srbi u Hrvatskoj su građani drugog reda.
Može li se, osim ovako, ikako drugačije protumačiti ono što je Čičak rekao u Kninu? Ako može, voleo bih da to neko iznese.

NACIONALNA SVEST
Mladi na beogradskim Terazijama se smeju, šetaju, sede i ispijaju koka-kolu ispred Kasine i hotela Moskva, telefoniraju, čežnjivo gledaju put Slavije ili prema Kolarčevoj ulici hoće li se pojaviti lice u koje su zaljubljeni.
Ako to rade kad dođu u Knin, kao što tvrdi Čičak, u čemu je problem? U osmehu, u glasnom razgovoru, smehu, ekavici, beogradskoj umesto zagrebačkoj štampi… Da, u tome je problem Ivana Zvonimira Čička.
Srbi ne bi iritirali Janjevce, i ostale Hrvate, kada bi sedeli smerno kao pokajnici, ćutali sa pogledom zabijenim u patos, sklanjali se u stranu, odbacivali ćirilicu kao svoje nacionalno pismo, koristili hrvatski novogovor, izbegavali da odlaze u svoje pravoslavne hramove, povlačili se u kuće i stanove sa prvim sumrakom… U tom slučaju Srbi ne bi iritirali Hrvate, bili oni Janjevci, Dalmatinci, Zagorci, Šokci, Slavonci… Ne bi smetali ni Čičku.
Neko će reći da je Čičak neozbiljna pojava, politički šarlatan, vagabund i da na njega ne treba obraćati pažnju. Ne slažem se. Poznajem životni put tog čoveka, njegova čvrsta nacionalistička ubeđenja zbog kojih je robijao i nemam dilemu oko toga da li je i Čičak, svojim političkim angažovanjem početkom devedesetih godina, značajno doprineo betoniranju hrvatske političke i nacionalne svesti ovakve kakva je danas, a ista je kao i početkom devedesetih.
Ivan Zvonimir Čičak rođen je 1947. godine, kao četvrto od petoro dece u porodici Ante i Marije Čičak. Poslednjeg dana četvrte godine zagrebačke gimnazije, a bilo je to 1966, profesor iz književnosti i jezika dao je svojim učenicima pismeni zadatak na temu „Nad razastrtom kartom moje domovine“. Dan kasnije sazvana je hitna sednica nastavnog veća na kojoj je učenik Ivan Zvonimir Čičak, zbog onog što je napisao, isključen iz gimnazije bez prava upisa u bilo koju drugu srednju školu tadašnje Jugoslavije. Zbog čega?
Zbog ovih osam rečenica: „Vremena su se promijenila. Danas ja sam slobodan. I nikada neću zaboraviti da kilometri ne predstavljaju razliku. I nikada neću zaboraviti povijest. Možda je put od Ljubljane do Đevđelije simbol onoga što se zove SFRJ. To je naša otadžbina. Možda će jednom autoput Moskva-Berlin-Pariz-Atena biti simbol države koja će se zvati Evropa. Ali dovijeka će moja domovina biti najdraža“.
Interesantno, odluka o Čičkovom izopštenju iz obrazovnog sistema tadašnje države poništena je nedugo nakon njenog donošenja, samo par dana posle Brionskog plenuma na kojem je smenjen Aleksandar Ranković.
U decembru 1971. godine Skupština Sveučilišta u Zagrebu izabrala je, prvi put u 300 godina dugoj istoriji, jednog studenta za prorektora. Bio je to student Pravnog i Filozofskog fakulteta, Ivan Zvonimir Čičak. Nije uspeo ni da se ustoliči kako treba jer je u talasu hapšenja hrvatskih nacionalista i separatista, završio u zatvoru. Odležao je tri godine, a po izlasku zasniva porodicu sa Marijom Štambuk, dobijaju petoro dece i žive od trgovine knjigama. Kasnije se bavi proizvodnjom i prodajom kožnih torbi. Opet završava u zatvoru (1987. godine) zbog utaje poreza ali ga posle dva meseca pritvora i štrajka glađu, puštaju na slobodu.

ŠOKIRAN PONAŠANJEM
Uoči prvih višestranačkih izbora Čičak obnavlja Hrvatsku seljačku stranku braće Radić, postaje i njen predsednik i na majske izbore 1990. izlazi zajedno sa HDZ. Ubrzo dolazi u sukob sa Tuđmanom i napušta stranački život, aktivirajući se kao novinar u tada već oslabljenom (i na izdisaju) „Danasu“ te u „Slobodnoj Dalmaciji“. Godine 1993. sa još nekoliko „hrvatskih liberalnih intelektualaca“ osniva ogranak Helsinškog odbora u Hrvatskoj, postaje njegov predsednik, svađa se sa svim i svakim, napušta Odbor, ponovo piše za novine, da bi prošle godine, nakon velikih potresa i javnih obračuna, sa Ivom Bancem ponovo preuzeo Hrvatski helsinški odbor.
Ako se Čičku, takvom kakav je, može pripisati neozbiljnost – a ja tvrdim da je on vrlo ozbiljan i temeljan čovek i nepokolebljiv hrvatski nacionalista – Vesnu Pusić niko ne shvata kao neozbiljnu političku figuru. Ona dolazi iz porodice ubeđenih i doslednih hrvatskih levičara, antifašista, što njenu gestu zbog koje se ovde i našla, pretvara u dodatni argument onih koji kažu da se odnos hrvatskih desničara i hrvatskih levičara prema Srbima razlikuje samo u tome što levičari nisu za fizičku likvidaciju Srba. Sve ostalo im je isto. Šta je uradila Vesna?
Na sednici Sabora posvećenoj ustavnim promenama, održanoj sredinom ovog meseca, Pusićka je srušila predlog po kojem bi Srbi imali Zajedničko vijeće općina u Istočnom Sremu, Slavoniji i Baranji. Takav zakonski predlog usaglašen je između HDZ-a i Srpske demokratske samostalne stranke, kao kompromis za podršku Pupovčevih Srba ustavnim promenama, ali nakon što je Vesna Pusić sve iznenadila i usprotivila se ovakvom rešenju, preteći da će njena Hrvatska narodan stranka uskratiti podršku celini ustavnih promena, ako prođe takav „ustupak Srbima“, stvar je vraćena na početak, sa vrlo malim izgledima na uspeh.
Tvrdo krilo HDZ-a, predvođeno Andrijom Hebrangom, odustalo je od ranijeg dogovora sa Pupovcem i na sednici podržalo Vesnu Pusić, dok su joj neki hadezeovci aplaudirali i čestitali na stavu „kojim je sprečeno stvaranje teritorijalne autonomije za Srbe u Hrvatskoj“.
Šokiran ponašanjem Vesne Pusić, ne zbog onog šta je predloženo već zarad onog ko je to predložio, na istoj sednici za reč se javio Milorad Pupovac i rekao: „Vidim da je i ono što je malo – previše. Nije bio problem priznati Kosovo ali je problem priznati i ono malo što ima veze sa Srbima u Hrvatskoj. Šta je zajedničko vijeće općina? Koja je to moć i teritorijaliziranost oko koje se sada pravi bauk. Nema nikakvog trajnog izvora financiranja, izabrani vijećnici srpske nacionalnosti imaju mogućnost raspraviti elemente kulture i obrazovanja i to je vama problem“.
Ivan Zvonimir Čičak pripada hrvatskoj političkoj desnici, Vesna Pusić slovi kao ekstremni hrvatski levičar. U njihovim političkim stavovima bez sumnje postoje razlike ali ako se govori o položaju Srba u Hrvatskoj onda Čičak i Vesna postaju jedno; tvrdi hrvatski politički mozak koji Srbe vidi i uvek će ih videti kao remetilački faktor.
To što je Čičak u Kninu video Terazije i što je Vesna Pusić u osnivanju jedne benigne srpske zajednice videla opasnost za hrvatsku državu, nije loše za Srbe u Hrvatskoj, ni za državu Srbiju. Trezni i sprečava nove iluzije.

4 коментара

  1. Desnije od desnog…
    Srpkinja kažnjena sa 38 evra jer je u Jadovnom nosila šajkaču!
    Komemoracija za više od 40.000 ubijenih Srba, Jevreja, Roma, Hrvata i drugih antifašista u nekadašnjem ustaškom logoru Jadovno kod Gospića, pored toga što su joj prisustvovali predsednik Hrvatske Ivo Josipović i majka predsednika Srbije Borisa Tadića, Nevenka, ostaće zapamćena i po Aleksandri M. (21) iz Beograda!
    s
    U Jadrovnom bila i majka predsednika Borisa Tadića, Nevenka (desno) i građani u majcama „Obraza”
    Srbi… U Jadrovnom bila i majka predsednika Borisa Tadića, Nevenka (desno) i građani u majcama „Obraza” (ispod)
    Sud u Gračacu kaznio je ovu devojku sa 300 kuna (38 evra) zbog „nošenja neprimerenog obeležja”, odnosno jer je na ovom skupu nosila crnu šajkaču sa grbom Srbije! Posle izricanja presude, ona je odmah platila kaznu i dodala da će „to da plati Pupovac (Milorad, predsednik SNV i član Sabora, jedan od organizatora komemoracije, prim. aut.)

    Četnička unuka

    Zagrebački „Večernji list” prenosi da je pravoslavni sveštenik koji je služio opelo za ubijene u Jadovnom zamolio Aleksandru M. da skine šajkaču, i to neposredno pred dolazak hrvatskog predsednika Josipovića. Ona ga je poslušala, stavila šajkaču za pojas, ali ju je i pored toga policija privela. Ona je na sudu ispričala da joj nije bila namera da bilo koga uvredi.

    – Mislila sam da se pomen odaje samo poginulim Srbima i zato sam i došla u Gospić i ni na kraj pameti mi nije bilo da će se tu naći i pripadnici drugih naroda. Moj deda je bio četnik i zbog toga su u bivšem režimu proganjali mog oca – rekla je Aleksandra.
    Sudija, posle odluke da je kazni sa 300 kuna, obrazložila je da se na skupu u Jadovnom nije smeo isticati nijedan narod, dok je Aleksandra isticala srpstvo.
    s2
    Srpkinja kažnjena sa 38 evra jer je u Jadovnom nosila šajkaču!

    Portparol Policijske uprave ličko-senjske Kristina Maoduš rekla je da je to bio jedini incident na ovom skupu, na koji su u 12 autobusa došli ljudi iz Hrvatske, Srbije, BiH i Austrije. Hrvatski mediji objavili su i fotografije na kojima se vide nekoliko građana u majicama „Obraza” sa natpisom „SrbIN”.

    S druge strane, Milorad Pupovac kritikovao je hrvatske medije koji su „od devojke koja je na komemoraciji žrtvama Jadovna nosila šajkaču napravili veću priču od same komemoracije”.

    – Devojka je došla iz Beograda i očito nije znala na koje mesto dolazi i s kakvim porukama i obeležjima na to mesto treba da se dolazi. Na takva mesta nije dobrodošao niko ko širi mržnju i netoleranciju – rekao je Pupovac za Index.hr.

    Venac predsednika Srbije

    Pored predsednika Josipovića, komemoraciji su prisustvovali izaslanik predsednika Srbije Mlađan Đorđević, izaslanik premijera Republike Srpske Savo Lončar i hrvatski vicepremijer Slobodan Uzelac. Skupu je prisustvovalo nekoliko stotina ljudi, među kojima i predstavnici Srpske manjinske samouprave iz cele Hrvatske, bivši borci i aktivisti nevladinih organizacija, koji su zajedno sa službenim delegacijama položili vence i zapalili sveće za pobijene.

  2. Прије седам дана “уживам” током емисије “Студија Б” поводом Газеле, а коју води Ђорђе Мићић, дакле “уживам” у “новохрватском новоговору” нашега вајнога Градскога секретара за саобраћај – Ђаконовића…уз све “гледе унаточ….” да се запитах да нису код Хловерке на чапрас дивану.

    “Наш” секретар је к томе барем пет пута рекао за саобраћај “завистан од” и тако то…Друга два госта су га свесрдно подржавали у тој бесмислици као и да они нису учили зависне функције, догађаје итд. у основној, средњој итд школи…Дивна дружина. Фра Ђаконовић који је “јапајашио” улизијући се Г.Ђиласу са својом дружином….Драги моји, провјерите на снимку емисије…

    Није нама опасност неки “зли момак, или жена”, опасност је нама необразовање, незнање и малограђанска свијест која садржи слугарењство као основни императив.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *