ALEKSANDAR ĐAJA Stop nasilju!

Piše: Aleksandar Đaja

U selu Dobrotin kod Leskovca osamdesetogodišnja Vidosava Stanković je umrla od gladi. Njen sin Petar sa kojim je živela tvrdi da je Vidosava umrla, jer su četiri meseca čekali da dobiju socijalnu pomoć. U Centru za socijalni rad demantuju da u čitavom slučaju postoji njihova odgovornost. Da li je i smrt od gladi nasilje?

Čelnici NIS-a su objavili da bi akcije te kompanije po izlasku na Beogradsku berzu, najranije u julu, mogle da izgube na vrednosti, ali da to ne treba da zabrine građane, jer će do februara sledeće godine imati zagarantovanu cenu od 4,8 evra (!?)… Međutim, i pored ovako „fascinantno radosne“ vesti, ja znam (ali ne i čelnici NIS-a) da će njihove akcije, zapravo, svoju najveću vrednost da dostignu tek krajem oktobra 2047. godine! Prema proračunima koje su obavili stručnjaci Internet portala www.energy.eu, sve zalihe nafte u svetu biće iscrpljene 22. oktobra 2047. godine, u 20 sati i 58. minuta! A, to znači da će, posle tog datuma, svaka kap nafte vredeti više od flaše viskija! Iako ja lično za taj datum nisam zainteresovan, preporučujem mlađima da budu strpljivi i da poslušaju jednog svog ministra i gitaristu, koji je rekao da se sa prodajom akcija NIS-a ne žuri, jer će im cena u narednom periodu sigurno porasti. Istina, on nije upozorio građane da će im, prethodno, vrednost akcija od prodatih javnih preduzeća, sa obećanih 1000 evra, prvo spasti na 5, a zatim na 0 evra – ali, ko svira taj i falšira: akcije u slamaricu, pa ako za 37 godina postanete milijarderi, znate kome i kako za to treba da zahvalite…!

MOST SRPSKIH TAJKUNA
Na konferenciji „Mediji, kompanija i društvena odgovornost“, u organizaciji „Biznis info grupe“ i nedeljnika „Vreme“ u hotelu „Hajat“, specijalni gost bio je predsednik Srbije Boris Tadić. Govoreći o nepristojno bogatim ljudima, on je u jednoj vrsti kreativnog nadahnuća predložio: „Ali, hajde da ti ljudi čije sam bogatstvo nazvao nepristojnim, sagrade jedan most koji bismo metaforički nazvali ‘most srpskih tajkuna’. To će biti način na koji će kupiti svoj legitimitet, jer će ljudi osetiti da su im nešto vratili“. Vratili, šta? Novac, zdravlje, dostojanstvo, možda nešto što im je davno ukradeno? Ma, hajde, ko ovde „glumi“ Putina?… Prethodno je predsednik Srbije na sednici Glavnog odbora DS-a u Smederevu, poručio da je neukusno kada bivši predsednici Vlada govore o teškoćama u kojima se nalazimo, jer je vlada Mirka Cvetkovića svojim merama uspela da obezbedi prosečnu platu od oko 430 evra (?!)… Međutim, na predsednikovu, ali, još više na našu žalost, Republički zavod za statistiku je izneo podatak da je „prosečna zarada bez poreza i doprinosa (čitaj: neto) u Republici Srbiji, isplaćena u aprilu 2010. godine, iznosila 34 952 dinara“ – ili, ovih dana, oko 300 evra!… Na kojem se to telefonskom broju predsednik Srbije informiše o visinama plata u svojoj državi – i u kojem se to telefonskom imeniku nalaze telefonski brojevi imena „’tajkuna“ (koja predsednik nije smeo da saopšti) – a koji će da nam sagrade „tajkunski most“ i povedu nas u „svetlu tajkunsku budućnost“?!
Odkad je ova Vlada formirana, a poslednjih meseci pogotovu, između njenih ministara sve češće dolazi do ozbiljnih međusobnih „smetnji u komunikacijama“. Predstavnici Vlade Srbije poslednjih dana davali su protivrečne izjave o predviđenoj podeli bonusa. Potpredsednik Vlade i ministar ekonomije Mlađan Dinkić kaže da je predložio „da tu naknadu dobiju svi koji rade u javnim službama, a imaju zaradu do 80.000 dinara.” Ministarka finansija, s druge strane, priznaje da se ne slaže sa kolegom iz Vlade: „Još uvek nije dogovoren način raspodele, a moje preferencije nisu na strani ideje ministra Dinkića. Verujem da je najbolje da jednokratnu nadoknadu prime oni čija zarada ne prelazi 40.000 dinara“.
Što se „preferencija“ predsednika Saveza samostalnih sindikata Srbije, Ljubisava Orbovića tiče, one su „na strani ideje“ da su najave o regresu od 5.000 dinara zaposlenima u javnim službama „uvredljive“: „Dve godine nisu povećavane plate. Realno su opale kroz rast kursa evra i za 30 odsto. Na krajnje perfidan način došlo je do smanjenja plata sa nekih 420 evra na 300, a sada se polemike vode oko jednokratnih 5.000 dinara! (…) Imamo 800.000 nezaposlenih i milion ljudi koji gladuju (što, praktično, znači 1 800 000 gladnih!). Radi se o ljudima koji nemaju mogućnost da obezbede egzistenciju sebi i svojoj porodici, nemaju sva tri obroka. Oslanjaju se na javne kuhinje, mnogima je to jedini obrok dnevno. Veliki broj ljudi nema mogućnost da bilo šta kupi i da obezbedi deci redovno školovanje.“

UTEHA SE ZOVE – GEJ KALENDAR
Ali, kako god da se priča o „bonusu“ završi, ima nešto što siromašni svojoj deci sigurno mogu da kupe: „Gej kalendar“!
Ministarstvo kulture dodelilo je „Kvirija centru“ 100.000 dinara za štampanje kalendara za 2011. godinu, kojim se na jedinstven način promovišu „gej prava“. Sredstva za finansiranje umetničkog kalendara, jedinog takve vrste u svetu, dobijena su u okviru konkursa Ministarstva za sufinansiranje projekata „koji svojim kvalitetom doprinose razvoju i prezentaciji umetnosti i kulture u Srbiji“ (budiboksnama!). Zahvaljujući podršci javnih ličnosti, uglednih dizajnera i medija (ne mogu da verujem!), realizacijom tog kalendara obezbeđuje se javna podrška „gej osobama“ u Srbiji i upozorava se na visoku stopu nasilja i diskriminacije kojoj je ova grupa izložena.
U selu Dobrotin kod Leskovca osamdesetogodišnja Vidosava Stanković je umrla od gladi. Njen sin Petar sa kojim je živela tvrdi da je Vidosava umrla, jer su četiri meseca čekali da dobiju socijalnu pomoć. U Centru za socijalni rad demantuju da u čitavom slučaju postoji njihova odgovornost. U kući bez struje, vode, vrata i sa jednim prozorom sada živi samo 54-godišnji Petar Stanković. Njegova majka Vidosava izgladnela i bez lekova umrla je 5. juna. Petar je bio građevinski radnik i nadničar, pre godinu dana preživeo je infarkt i od tada nije mogao da zaradi da prehrani sebe i majku. U Centru za socijalni rad u Leskovcu priznaju da je postupak trajao malo duže i da nisu obavešteni o smrti Vidosave, ali negiraju da snose bilo kakvu odgovornost.
Da li je i smrt od gladi nasilje…?

Један коментар

  1. Danas je postalo popularno da razni socijalistički pokreti i partije nude rešenja i poboljšanja sistema, obećavajući radničkoj masi kao i uvek: bolje uslove života, nova radna mesta, manje poreze i slično. Pod parolom kako je humani kapitalizam moguć i kako ce konačno sve krenuti boljim putem. Da li još neko zaista veruje u tu šarenu lažu? Nakon svega sto znamo o kapitalizmu i njegovoj psihologiji profita, da li ima još nekog ko veruje da će se halapljivost onih koji imaju tek tako zaustaviti? Da neki novi političari i bankari neće više biti tako halapljivi i da neke nove krize vise neće biti?! Da , veruje, i to dosta ljudi u ovom regionu, zbog toga i treba da o tome napišemo još koju.

    Istina je ta da su sve te partije, koje tako nešto obećavaju, htele/ne htele morale biti inkorporisane u kapitalistički sistem. One moraju igrati po istim pravilima koje je kapitalizam odavno postavio. Njihovi lideru moraju podržavati interes velikog kapitala i njegovih vlasnika, jer u suprotnom ne bi ni postojali.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *