TOMISLAV NIKOLIĆ Naše oružje je narod

Razgovarao Uglješa Mrdić

Predsednik Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić u intervjuu za „Pečat“ govori o razlozima za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora, ekonomskoj krizi, sudbini Kosmeta i Republike Srpske, razlozima zbog kojih Srbija ne treba da se priključi u NATO paktu, evropskim integracijama, odnosima sa Rusijom i SAD-om, saradnji sa drugim političkim strankama, odnosima sa Hrvatskom i Crnom Gorom…

„Mnogo toga se otkrilo na lokalnim izborima u Aranđelovcu. Najpre da je SNS najjača stranka u državi. Dok Republička vlast trošeći ogroman novac još uvek pokušava da ubedi građane da im u lokalnoj samoupravi poklone poverenje, u ogromnom delu Srbije na lokalnim izborima Srpska napredna stranka pobeđuje. Rezultati izbora u Aranđelovcu su rezultat želje građana za promenama zbog lošeg opšteg stanja u državi. Oni nisu bili samo puki lokalni izbori. Na ovim izborima opozicija je ostvarila odličan rezultat, imajući u vidu finansijska sredstva iz budžeta koje je potrošila Vlada. Oni su u ove izbore uložili 60 miliona dinara, tako da ukoliko bi imali izbore u 160 opština, republička vlast ne bi imala dovoljno novca za svoje kampanje, pa bi opozicija imala veću šansu za još bolji rezultat nego u Aranđelovcu. Vlast je iz budžeta uložila 60 miliona dinara u asfaltiranje, a kako će naći novac za izgradnju infrastrukture svih 160 opština? SNS bi uz malo dodatnog vremena i rada, mogao da postigne još veći uspeh. Rezultati izbora su i znak da smo potpuno u pravu kada procenjujemo da građani Srbije žele vanredne parlamentarne izbore i da ih samo vlast u Srbiji ne želi“, ističe u intervjuu za „Pečat“ predsednik Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić, komentarišući rezultate lokalnih izbora u Aranđelovcu na kojima je pobedila Srpska napredna stranka.

Na dan izbora u Aranđelovcu predsednik Republike i DS-a Boris Tadić poručio je srpskoj opoziciji da će „učiniti sve da onakva ne dođe na vlast“.
To je strašno, da se preko svih medija Boris Tadić kao predsednik Srbije umeša u lokalne izbore pretećim tonom. Dugoročno gledano to će ga politički koštati, a u svakoj normalnoj zemlji moglo bi ga koštati funkcije predsednika Republike. Tadić se umešao u izborne procese, zapretio Srbiji da nikada ne može da glasa za opoziciju, jer on neće dozvoliti da opozicija dođe na vlast. Kada smo sabrali sve rezultate izbora ispostavilo se da nekoliko malih stranaka mogu da odluče ko ima većinu i da se odjednom pojavljuje priča da stranke vladajuće koalicije mogu da imaju većinu i u Aranđelovcu. Samo nisu objasnili od kada LDP spada u vladajuću većinu kada je u Republici u opoziciji. S druge strane isprofilisala se politička scena, pa sada znamo koje su stranke zavisne od DS-a, a koje mogu da vode svoju politiku mimo politike DS-a. Pre svega me interesuje kako će dalje postupati Socijalistička partija Srbije i Ljajićeva Socijaldemokratska stranka Srbije. Poslednjim postupcima i odlukama, te dve stranke stavljaju sebe u položaj da SNS uopšte više ne računa da s njima formira bilo kakvu koaliciju. Neka čelnici te dve stranke jasno kažu u kampanji za šta se zalažu i s kime će da sarađuju, pa da onda mi jasno kažemo biračima u kampanji šta dobijaju ako glasaju za SPS i SDSS i da im je onda bolje da glasaju za DS, jer su pomenute stranke svakako u službi Tadićeve stranke. Žao mi je što Rasim Ljajić ogroman deo bošnjačkog stanovništva vodi isključivo u koaliciju sa DS-om, a to će se jako loše odraziti na mogućnost naše saradnje na republičkom nivou. Na ovim lokalnim izborima uvideli smo bezobzirnost vlasti i sada jasnije vidimo šta sve možemo da očekujemo na republičkim izborima. Ukoliko bude izvesno da će da izgube, njihova bezobzirnost biće potpuna. Pokazalo se i da G17 Plus u nekoj svojoj koaliciji može otvoreno da kupuje glasove po Aranđelovcu, i da se pri tom nikoga ne boji, jer predstavnici G17 Plusa znaju da nema te policije koja će doći da ih ispita zašto daju novac za pokazivanje zaokruženog glasačkog listića. Pokazalo se i da mogu da obezbede višak glasačkih listića kad god vlastima zatreba da se izvode manipulacije. Ono što najviše godi SNS je ogroman uticaj i poverenje koje ima među građanima Srbije.

Šta Vaša stranka, za razliku od partija na vlasti, nudi građanima?
Mi smo stranka koja nikada nije bila na vlasti i nama je veliki hendikep kada se borimo sa onima koji su bili ili jesu na vlasti u određenim opštinama. Oni mogu da kažu ovo smo mi učinili, ovo činimo ili uradićemo to i to za godinu dana. A mi samo nudimo potpuno nove odnose, da promenimo stvari nabolje, da iskorenimo kriminal, mito i korupciju, da stvorimo atmosferu u kojoj bi građani sami odlučivali o svemu, u kojoj bi, naposletku, sarađivali sa komšijama i prijateljima koji su u drugim strankama. Prvo što nudimo jeste normalna Srbija i to smo uradili i na izborima u opštini Aranđelovac i u drugim opštinama gde su bili izbori. Pokušaćemo da razgovaramo sa građanima Aranđelovca koji treba da odluče ko će biti na vlasti. Želimo da ukažemo na činjenicu da građani Aranđelovca u većini žele SNS na vlasti i da će sve što budu učinili suprotno tome biti prevara građana Srbije i njihove volje. Mi sa onima koji žele da prevare narod ne možemo dugoročno da ostvarujemo bilo kakvu saradnju.

A sa SPS-om?
Stavićemo na ispit SPS, koji je najodgovorniji za ono što će se desiti u Aranđelovcu. SPS direktno može da utiče na to da bude ispoštovana volja građana za promenama u Aranđelovcu i na to da li na vlasti treba da bude prvi ili drugi i da li će opet prvi na izborima biti eliminisan raznim kombinatorikama. Ako SPS želi promene nabolje treba da pristupi koaliciji sa nama. SPS je nama prirodno bliži nego LDP-u i u ciljevima, pa čak i na lokalu. Jedino što SPS spaja sa LDP-om je gradski prevoz u Beogradu. I u Aranđelovcu se pokazalo da novac, moć i kupovina glasova ne mogu više da utiču na konačan rezultat izbora, već da to treba da bude kvalitet, želja za boljitkom i programi i ideje političkih stranaka. Ljudi koji su nam se priključili u ovih godinu i po dana apsolutno su za promene i nastoje da dokažu građanima Srbije da može biti bolje. Pokušaćemo da objasnimo građanima Aranđelovca šta smo sve učinili i šta je za njih bolje, a oni neka odluče s kime će dalje.

Šta se sve odlučivalo na ovim lokalnim izborima?
Ovo nisu bili izbori koji odlučuju o tome da li Boris Tadić može da sarađuje sa Tomislavom Nikolićem, ili Tomislav Nikolić sa Ivicom Dačićem, ovo su aranđelovački izbori i građani Aranđelovca treba da odluče. Zato sam i u kampanji govorio da nikakve uslove svojim lokalnim funkcionerima nećemo da postavljamo. Kako oni odluče tako neka bude. Međutim, jasno je da je ultimatum koji je Tadić postavio, uticao da se jedan deo uplašenih građana Aranđelovca odluči da glasa za stranke vladajuće koalicije, a s druge strane potpuno je uticao da se njegovi mali koalicioni partneri opredele za najavu formiranja postizborne koalicije sa DS-om. Sve su to posledice Tadićevog obećanja „da će učiniti sve da SNS ne bude na vlasti“.

Tadić je potpuno izgubio kompas suočen sa činjenicom da mu stranka nije najjača u Srbiji. Ako objavljuje rat SNS-u, ja neću da se sakrijem u rupu kao miš. Preostaje mi onda da se branim i da uzmem jedino oružje koje imam, a to je narod

Na Skupštini Vaše stranke, u subotu 24. aprila, prilikom obraćanja prisutnim delegatima i gostima poručili ste da nemate političkih neprijatelja već samo suparnika.
U subotu sam opomenuo političke protivnike da nas ne smatraju neprijateljima, već suparnicima. Sutradan mi je Tadić odgovorio pretnjama. Poručio sam da prema političkim suparnicima ne gajim nikakve neprijateljske namere i da se oni ne ponašaju prema nama, našim prijateljima i članovima porodica kao prema neprijateljima, kao i prema ljudima iz SNS-a koji masovno ostaju bez posla zbog svoje političke opredeljenosti. Ponudio sam našim političkim suparnicima normalnu Srbiju u kojoj će stranke normalno da se smenjuju na vlasti, kao i da se normalno prihvataju pobede i porazi na izborima. Predsednik Srbije je mnogo pogrešio svojim pretećim odgovorom i naravno da mediji koji su pod kontrolom to neće da komentarišu, a naročito elektronski mediji sa nacionalnom frekvencijom. Ti mediji ne smeju da komentarišu Tadićevo brutalno diktatorsko ponašanje. Tadić je potpuno izgubio kompas suočen sa činjenicom da mu stranka nije najjača u Srbiji. On je nas optužio za paljenje Američke ambasade u Beogradu i mi bi sada trebalo da podignemo krivičnu prijavu protiv njega za klevetu. To je veliki Tadićev bezobrazluk. Tog 21. februara 2008. godine kada smo izrazili javni protest protiv odluke o jednostranom proglašenju nezavisnosti Kosova i protiv rušenja srpskih svetinja na Kosmetu i tog dana kada smo imali moleban u Hramu Svetog Save, mi smo sve te skupove zajednički organizovali. U organizaciji su učestvovali predsednik Srbije Boris Tadić, predsednik Vlade Vojislav Koštunica i Tomislav Nikolić kao čovek koji vodi najjaču opozicionu stranku. Tadić je tog dana pobegao u Rumuniju na neki iznenadni sastanak, ali su sa nama bili svi njegovi funkcioneri iz stranke. Tadić kaže da je najzaslužniji za borbu protiv kriminala u Srbiji, a zašto onda tog dana nije bio najodgovorniji ako se dogodilo nešto što nije po zakonu. Tadić sve to prebacuje na Koštunicu.

Ko je po Vama odgovaran za te incidente?
Slažem se da je predsednik Vlade  u principu najodgovorniji kada se nešto tako desi, ali zašto Tadić tu nas petlja. Što ne vidi ko je između Koštunice i njega najodgovorniji. Po Ustavu odgovorniji je Koštunica, ali po ponašanju Tadić, pošto je sve u njegovim rukama. Ili je Tadić samo zaslužan za to što je otkrivena narko mafija i za dobru regionalnu bezbednosnu saradnju. Boris Tadić se gura u prvi plan kada su u pitanju bezbednosni pregovori, a prvi se sklanja kada treba preuzeti odgovornost. Nemoj da nas Tadić vređa, jer svi dobro znamo kada je on palio Beograd. To mu uopšte ne smeta. A kada je učestvovao u organizaciji protestnog skupa 2008. godine, onda odgovornost prebacuje na SNS. Mi nismo stranka koja će da pali i ruši Beograd. Da smo mi takva stranka, odavno bismo imali demonstracije u Beogradu. Nešto drugo je tu u pitanju.

Šta je konkretno u pitanju?
Tadića pogađa što nam se njegovi kadrovi iz DS-a jedan po jedan obraćaju, jer više ne mogu da gledaju korupciju i kriminal u vladajućim strukturama. A neki od njih ili pređu u SNS ili odluče da nam ispričaju o čemu se radi i onda, pošto mi ne tražimo ni od koga da pređe niti nekome bilo šta nudimo, sami se odluče da posle izvesnog vremena priđu nama, kao što je bio slučaj sa Vladimirom Cvijanom, koji je bio generalni sekretar Predsedništva Srbije. To boli DS. Da se to desilo nama, da je neki naš član otišao, a naravno mogu uvek da odu ako hoće, oni bi od toga napravili strašan prizor. O tome bi se pisalo danima po skoro svim medijima. To što je kod nas prešao čovek koji je radio u najbližem okruženju Borisa Tadića i koji više nije mogao da gleda korupciju u pravosuđu, to im nije bitno. Sada smo mi odjednom neprijatelji DS-a zato što je jedan bivši visoki funkcioner izašao na televiziju i rekao kako je Tadiću ukazivao na korupciju u pravosuđu i nameštanje izbora sudija, ali da nije bilo nikakve reakcije da se to reši. Na to je Tadić odgovorio da će kao predsednik Srbije da uloži sva sredstva da spreči da mi dođemo na vlast. Na šta to konkretno Tadić misli? Šta sve smatra pod „svim sredstvima“? Pošto je on vrhovni komandant, da li misli na vojsku, policiju, bezbednosne službe? Čime on to misli da pobedi SNS? Što nije pogledao snimak sa našeg skupa u Sava centru i uporedio ga sa skupom PUPS-a na kojem je on govorio. Neka uporedi izraze lica i gestikulaciju, tonalitet, sadržaj izgovorenih reči, učesnika oba skupa. Naš skup je bio skup koji je pokazao da treba da se miri Srbija i da treba da vladaju oni koji su najbolji na izborima i da naša država treba da bude mirna. Ne. Tadić ponovo preti. Podsećam ga da sam sa velikim okovima oko nogu i tegovima na ramenima, kao predsednika stranke koja nije imala nikakav prolaz ka EU, za njim zaostao dva, tri procenta na predsedničkim izborima na kojima nijedan pripadnik nacionalnih manjina nije glasao za mene. Tadić mora da zna da u novonastalim okolnostima nema šta da traži ako nastavi da se tako ponaša. Srbija ne želi ratove. Kako ja mogu da odgovorim na Tadićeve pozive na rat? Nemam ni vojsku, ni policiju… Ako Boris Tadić objavljuje rat SNS-u, ja neću da se sakrijem u rupu kao miš. Preostaje mi onda da se branim i da uzmem jedino oružje koje imam, a to je narod. Znam da smo Tadićeva noćna mora.

Politički analitičari najavljuju vanredne parlamentarne izbore za proleće 2011. godine, a predstavnici vladajuće koalicije kažu da će izbori biti 2012, dakle u godini redovnih parlamentarnih izbora. Prema Vašem mišljenju, kada je najrealnije da se izbori održe?
Rokovi za vanredne parlamentarne izbore prolaze svakog dana. Rok je istekao kada su građani videli da vlast ne može da ispuni nijedno od svojih izbornih obećanja. Srbiju je pogodila svetska ekonomska kriza, a o tome sadašnja vlast nije imala pojma. Ispostavilo se da su izborna obećanja vladajuće koalicije jedna velika laž, koja je pokrivena ekonomskom krizom za koju smo svi znali. Ja sam još za skupštinskom govornicom upozoravao na globalnu ekonomsku krizu, a iz redova vladajuće koalicije su mi odgovarali da će kriza da nas mimoiđe kao lavina koja prolazi pored jednog velikog brda na čijem se vrhu mi nalazimo. Na tom brdu se nalaze svi oni koji su nezaduženi i koji nemaju problem sa nezaposlenošću i mi među njima. Ispostavilo se da su i to slagali, lažne su bile i sve one priče o tome da ćemo svi dobiti po hiljadu evra za besplatne akcije i da će zahvaljujući novoj investiciji u Kragujevcu biti zaposleno pola Srbije, kao i da ćemo imati energetsku stabilnost. Ispostavilo se da su to bile samo laži izrečene u predizbornoj kampanji. Ne vide se posledice te energetske stabilnosti, ne vidimo da su energetski derivati jeftiniji na benzinskim pumpama. Šta smo to dobili? E, tog časa su počeli da ističu svi rokovi za raspisivanje narednih parlamentarnih izbora. Imamo premijera Mirka Cvetkovića i ministre, posebno Mlađana Dinkića, koji izgovore za sve nalaze u svetskoj ekonomskoj krizi. Ova Vlada troši milijarde dinara na besmislene stvari. Imamo problem manjka zaposlenih u privredi, proizvodnji, po fabrikama. Oni samo znaju da zapošljavaju po bankama, osiguravajućim društvima i govore o aranžmanima sa MMF-om. Oni samo znaju da uzimaju novac na zajam i da prodaju firme.

Kako komentarišete najavu prodaje „Telekoma“?
Sada niko u svetu ne prodaje svoja preduzeća, već države pomažu svoju privredu kako bi zaobišle krizu i kako bi povećale svoje akcije na berzi. Ko je sad lud da bilo šta prodaje? Zašto sada Vlada hoće da proda „Telekom“? Koliko on vredi sada a koliko će tek vredeti za nekoliko godina kada izađemo iz ekonomske krize. Mnogo više. Izaći ćemo iz krize za dve, tri godine, a pri tom je „Telekom“ jedno od najprofitabilnijih preduzeća. To preduzeće pravi veliki profit i zašto ga onda prodavati za isti novac koji će ono ostvariti kroz profit i to za svega nekoliko godina. U kampanjama za lokalne izbore vlast seljacima deli besplatne telefone tamo gde nema ni telefonskih mreža ni linija. Sada su se tek setili da im daju telefone preko „Telekoma“. Čak i u tim situacijama gde na sve strane curi preko „Telekoma“, on je profitabilan i sponzoriše sve živo po Srbiji. Sada se ne prodaje, sada se kupuje.

Koje rešenje predlažete?
Izbori. Sada se vrše izbori i u skoro svim evropskim zemljama. U Evropi nude građanima da u ovoj ekonomskoj krizi ponovo biraju za koga su. E, kada se bira ponovo, onda se bira druga politička opcija. Već je došlo do promena u Mađarskoj, Bugarskoj, i gde se god održe izbori, doći će do promena. Promena vlasti nije ubistvo, već normalan politički proces. Nasuprot tome, Tadić bi da učvrsti svoju poziciju i da napravi jedinstvo sa svim strankama sa kojima sarađuje da bi sprečio naš dolazak na vlast i da sačuva svoj položaj. On samo upozorava da će građanima da se desi nešto jako loše ako on ode sa vlasti.

Šta to loše može da se desi?
Može biti samo bolje. Tadić preko dirigovanih medija govori samo loše stvari o nama. Kada sam do sada mogao da učestvujem u političkom životu i sa svojom strankom pravim ovakve rezultate na izborima, mogu i sada bez te većine medija. I kada pobedimo na izborima nećemo terati medije da rade za nas. Mediji treba da budu slobodni. Ako uspemo da pobedimo ovu vlast u situaciji kada skoro svi mediji rade za njih, to znači da građani neće da glasaju za one koji kontrolišu medije, već za one koji su za liberalniji i demokratski odnos prema medijima.
Na Skupštini SNS-a u prvom redu pored čelnih ljudi Vaše stranke, sedeli su i predsednici drugih političkih stranaka: DSS-a dr Vojislav Koštunica, Nove Srbije Velimir Ilić, SVM-a Ištvan Pastor, Pokreta socijalista Aleksandar Vulin, predstavnik SDSS-a. Na Voždovcu ste formirali vlast sa DSS-om i NS-om, a u Zemunu i sa DSS-om, NS-om i SPS-om.

Kakvi su koalicioni kapaciteti Vaše stranke?
Naši kapaciteti su veliki. Pored stranaka koje ste nabrojali, DSS, NS, PS, SVM, mi bismo sarađivali i sa drugim strankama koje se odluče da sa nama menjaju Srbiju. DS želi da svi zavise od nje i da ona određuje sve. Oni u velikoj želji da vladaju zanemaruju činjenicu da su izgubili izbore, već svoj poraz pretvaraju u pobedu. Kada je DS pobedio na izborima, Tadić je rekao da ne sme da se izigra volja naroda i da prvi na izborima treba da formiraju vlast. Pa, zašto i sada to ne kaže? Evo mi pobeđujemo i pobedićemo. U Aranđelovcu Tadić okreće ploču, kaže da će vlast formirati stranke koje su u republičkoj vlasti zajedno sa LDP-om, jer SNS ne sme da pobedi. Očigledno je da možemo da sarađujemo sa strankama nacionalnih manjina. Jako me brine ponašanje Rasima Ljajića. Savez vojvođanskih Mađara može da zauzme potpuno jasnu i čvrstu poziciju da će pomoći oko formiranja vladajuće većine onoj srpskoj stranci koja bude jača i da neće da se meša u naše odnose. Ja lično, ukoliko bi nas DS pobedio na izborima, ne bih sa Pastorom pravio nikakvu koaliciju, već bi rekao da njegov narod treba da živi po demokratskim pravilima i da ide u koaliciju sa onim ko je pobedio. Nećemo da prevarimo većinski deo stanovništva time što ćemo mi kao manjina formirati vladajuću koaliciju. Sa SVM tesno sarađuje najjača mađarska stranka FIDES, koja ne pravi nikakav problem da Pastorova stranka sa nama ide u koaliciju. DSS i NS su naši prirodni koalicioni partneri.
Nova Srbija je jasna u svojim namerama da želi čvrstu koaliciju sa nama. Do sada smo pričali sa DSS-om, pa preko njih i sa NS-om, a sada ćemo imati direktni razgovor sa Novom Srbijom. DSS čini nekakve zaokrete u poslednje vreme po pitanju koalicije sa nama i počeli su da odgovaraju na neka naša pitanja. Mi smo odgovorili na sva njihova pitanja po svim tačkama. Čak sam i u govoru u Sava centru rekao da je Kosovo i Metohija sastavi deo Srbije. U DSS-u su govorili da ne znaju naše stavove po vitalnim nacionalnim pitanjima. E, sada ih znaju.

Ulazak u EU je realnost. Previše kredita smo uzeli, tako da sada ne možemo bez njih. Srbija treba da pristupi EU, ali samo celovita, sa Kosmetom. Ulaskom u EU nisu isključeni i naši drugi savezi. Ako se formira neka unija oko BRIK-a, onda treba da pristupimo i toj uniji

Vaša stranka se zalaže za pristupanje Srbije Evropskoj uniji. Na koji način, bezuslovni ili…?
Ulazak u EU je realnost. Previše smo se umreženi s njima i previše kredita smo uzeli, tako da sada ne možemo bez EU. Srbija treba da pristupi EU, ali samo kao celovita sa Kosmetom. SNS hoće Srbiju u EU, ali samo celovitu. Neće valjda da SNS kaže da treba bez Kosmeta da uđemo u EU. Previše je privrednih subjekata vezano za njih da bi izbegli ulazak u EU. Ali ulazak Srbije u EU ne znači prekid odnosa sa Ruskom federacijom. Treba da uđemo u EU i da blisko sarađujemo sa Rusijom. Ulaskom u EU nisu isključeni i naši drugi savezi. Recimo, ako se formira neka unija oko BRIK (Brazil, Rusija, Indija, Kina), onda treba da pristupimo i toj uniji. Rusija nas ne uslovljava. Evropska politika je bila i politika DSS-a, dok je bio na vlast, a sada je nekako neizvesno šta misle o EU dok su u opoziciji. Da vidimo šta će po tom pitanju da promene. To je jedini kamen spoticanja u odnosima SNS-a i DSS-a. Mi smo za brz ulazak Srbije u EU, a oni izbegavaju odgovor na to pitanje. Koalicija SNS-a sa DSS-om i NS-om je sasvim dovoljna da formiramo republičku Vladu posle predstojećih parlamentarnih izbora. SPS će morati pre izbora da se opredeli da li posle izbora ide sa jačim ili će to odlučiti posle izbora. Ako se odluči da u formiranju vlasti pomogne najjačem na izborima, to je korektan odgovor, a ako kažu da će odlučiti posle izbora, to je nekorektno i onda oni nisu naš potencijalni partner. Nikome nije u interesu da se ne formira Vlada, ali socijalisti moraju da iznesu svoj stav. U redu je i da kažu da će posle izbora praviti koaliciju sa DS-om. Možda socijalisti čekaju da istekne mandat Vladi, pa da mogu slobodno da iznesu svoj stav, da se ne bi dogodilo da ih DS izbaci iz Vlade i uvede LDP umesto njih.

Koje stranke su isključene za koaliciju sa Vama? Sudeći prema Vašim izjavama Vi niste za saradnju sa DS-om, G17 Plus, LDP-om i radikalima.
Na žalost radikala više neće biti na političkoj sceni. Mogao bih da kažem i na sreću, ali neću. Upozorio sam ih na vreme. Onog časa kada su me isterali iz Srpske radikalne stranke, razgovarao sam sa nekim prijateljima i pitao ih šta to želi Vojislav Šešelj. Jedan ugledni analitičar mi je rekao da Šešelj želi da uništi stranku i da se ne bavi više politikom. Sada su mi neke stvari jasne. Ja sam ih molio, radikale, dok sam još bio u SRS-u, da se ne bave politikom na takav način. Predlagao sam im da promene politiku, da ih vodi neko drugi da bi ostali na političkoj sceni. SRS je moje dete. Mogu ja da se ponašam prema njima kako hoću, ali ipak ta stranka je moje dete. Zato ja ne mogu da odgovaram na njihove uvrede. Što bih ja svome detetu, SRS-u, kojeg očigledno nisam dobro vaspitao, odgovarao na prozivke i javno se raspravljao s njima. Ako ovako nastave nestaće sa političke scene. Mada su u poslednje vreme počeli da promovišu sve stavove koje sam ja promovisao dok sam ih vodio. Pitam se zašto sam ja tu smetao.

Šta im još zamerate?
Ne mogu da prihvatim da prijavljuju Srbe za ratne zločine. To nije moj stav, a nadam se da nije bio ni njihov. Sada su promenili stav i po pitanju srpskih granica. Moj stav je bio da je granica sa Hrvatskom na Dunavu, a njihov u Karlovcu. Sada je njihov stav isti kao moj. Govorio sam dok sam bio u radikalima, da ako UN priznaje celovitu Srbiju i Hrvatsku u sadašnjim granicama, onda se ne može govoriti o srpskim granicama: Karlovac, Ogulin, Karlobag, Virovitica, a s druge strane da ne damo da Albanci odvajaju deo Kosmeta. Ne može da se primenjuje dvostruki aršin. I Srbija i Hrvatska treba da budu u granicama koje su priznale UN. U sadašnjim. Ne možemo mi da otimamo pola Hrvatske, a da ne damo da nam otimaju Kosovo. Vidim da je to stav koji je sada prihvatila i SRS. Čini mi se da su radikali napravili kasni zaokret.

Šta želite svom nekadašnjem višegodišnjem bliskom saradniku i prijatelju, kumu dr Vojislavu Šešelju, koji se već preko sedam godina nalazi u Haškom tribunalu?
Želim mu da se vrati iz Haga. Ja njega više ne poznajem. Završio sam sve razgovore s njim. Za razliku od njega, ne želim više da govorim o Vojislavu Šešelju. Neka on vodi svoj život, a ja svoj. Ako hoće svoj život da pogorša neka tako radi. Moj je pokušao da pogorša, nadam se da nije uspeo. Njegova sudbina neka bude njegova priča.

Sa kojim strankama još ne možete da sarađuje?
Sa LDP-om Čede Jovanovića. Sa njim nema saradnje. Zato što su potpuno jasni u tome da mi treba sve da damo i da sve rasprodamo. To je politika LDP-a, sve rasprodati. Ta politika je politika za pet odsto stanovništva, ali neću time da se bavim. Ako ne mogu posle izbora da sa političkim strankama formiram ideološku koaliciju, onda ću radije da ostanem u opoziciji.

Ko je po Vašem mišljenju najodgovorniji za lošu ekonomsku situaciju u zemlji?
G17 Plus i Mlađan Dinkić su najodgovorniji za lošu situaciju u zemlji. Onaj ko se sada s njima vezuje, taj grdno greši. Trebalo bi da DS, baš kao i SPS više ne sarađuju s njima. Politika da nema života za onog ko je protiv njih je prošlost. Njihova logika je da može da se krade i radi šta se god hoće, da se masovno otpuštaju radnici, samo da se ne bude protiv njih. Otpuste hiljadu ljudi, a zaposle 50, to je politika G17 Plus. Ovi njihovi lokalni regionalni saradnici uopšte me ne interesuju. Ostaje saradnja sa DS-om, kao pitanje koje mora da se obrazloži. Naša je želja da stvorimo dva bloka i da se građani opredeljuju između DS-a i njegovog bloka, i SNS i našeg bloka. To je model koji u svetu i u Evropi dobro funkcioniše. Isti takav model je i u Americi. Postoje dva bloka koja se normalno smenjuju na vlasti. Oni se sukobljavaju i u Kongresu sa argumentima. Ko je na vlasti treba da obezbedi većinu za izglasavanje svojih predloga. Možda će republikanci da uzmu nekog senatora iz redova demokrata i tu nema nikakvih pritužbi. Kod njih, baš kao i svuda u svetu, pa i kod nas poslanik treba da bude vlasnik mandata i da nema nikakve stranačke uzurpacije mandatima. Kada se biraju odbornici i poslanici biraju se ljudi. Ali sadašnja vlast neće izbore, jer njihovi funkcioneri neće da se lišavaju visokih plata o trošku države, mesta u raznim upravnim odborima direktorskih mesta… Ne mogu više male stranke da vladaju Srbijom. U normalnim demokratskim zemljama postoje velike političke stranke, nema šićardžija.
Bilo bi idealno kada ne bismo morali da ulazimo u koalicije na republičkom nivou.

A koalicija SNS-a i DS-a?
Kada bi SNS i DS formirali Vladu, onda bi neko u Srbiji morao da bude opozicija. Onda bi se rodila neka treća stranka, nastala od koalicija manjih. Ko zna kakva bi se tada opozicija izrodila i na koji način bi manje stranke formirale koaliciju. To nije dobro za Srbiju. Najbolje i sigurnije je da postoje dva bloka, kao što sam i rekao, koja će da se smenjuju na vlasti. Ne postoji večita vlast. Mnogo me boli Tadićeva izjava da je on „dozvolio da SNS postoji, ali da se sada ta stranka mnogo promenila“. On dozvolio?! Ko je on da odlučuje o svemu. Pogađa ga što nam je Cvijan prišao. Ko je on da traži da mu se dostavlja dokumentacija? Kao prvo, Cvijan mu je sve to već dostavio, a kao drugo Tužilaštvo i policija, pa onda istražne sudije, treba da traže da im se dostavi dokumentacija, a ne Tadić. Nije to posao predsednika Republike. Da li to znači da je Tadić taj ko procenjuje ko će da bude uhapšen, a ko ne? Tadić se meša u rad Vlade Srbije, kao što se uvek i mešao. To je zato što je izabrao slabog predsednika Vlade Mirka Cvetkovića. Cvetković je jedini čovek koji neće da kaže Tadiću da ga pusti da radi svoj posao.

Kako komentarišete stavove predstavnika EU, koji su javno rekli da osuđuju ovakav način reforme pravosuđa i izbor sudija?
Dosta puta do sada prolazio je argument DS-a i njihovih partnera kod predstavnika EU, da kada god izgube na izborima, počnu da traže podršku Evrope da ne dozvoli da radikali, a sada naprednjaci vode Srbiju, jer su protiv EU. I onda je EU gutala knedle. E, sada je situacija drugačija. Sada predstavnici EU pišu pritužbe na račun izbora sudija, o čemu je javno i Cvijan govorio, ali vladajuća koalicija i njihovi mediji neće to da objavljuju. U pismu iz EU traži se poništaj izbora svih sudija. Kada se izabere sudija, on ne može tek tako da se sklanja. Mora svakom sudiji argumentima da se objasni zašto više nije sudija, a ne da sudije prolaze ovako kako aktuelna vlast hoće. Sve o korupciji u pravosuđu znaju i EU, i Venecijanska komisija i Savet Evrope. Zamerio sam predstavnicima EU u Beogradu zašto se više ne oglašavaju po tom pitanju. Rekao sam im da, s obzirom da oni nama daju zeleno ili crveno svetlo za ulaz u EU i isto tako određuju ko je pobedio u Srbiji, onda treba da se oglase i po pitanju reformi u pravosuđu. Neće nas EU sa korumpiranim institucijama.

I u govoru u Sava centru istakao sam da je Kosmet sastavni deo Srbije. Čini mi se da se, zahvaljujući postupcima aktuelne vlasti, sve više udaljavamo od Kosova i Metohije

Kakva je, prema Vašem mišljenju, sudbina Kosmeta?
Svedoci smo da DS kupuje vreme. Zašto smo kao država toliko dugo čekali da bi adekvatno reagovali i sada smo došli u situaciju da nam na Kosmetu, Srbima, iseku telekomunikacijsku vezu. Šta se sada odugovlači. Možda vlast u Beogradu čeka da svi dokumenti na Kosmetu budu na albanskom. Odmah treba krenuti u razgovore po pitanju sudbine Kosmeta. Da vidimo šta to radi Kfor, Euleks, BSK, KPS, nelegalne institucije u Prištini. Bitno je mišljenje Saveta bezbednosti. Mi smo na putu borbe za očuvanje Kosmeta u sastavu Srbije uvek imali i imamo iskrenog saveznika u Rusiji, koja insistira na celovitosti naše države. Da krenemo da razgovaramo šta može da se promeni po pitanju položaja Srba na Kosmetu. Ti pregovori neće odmah doneti veliki uspeh za obe strane. Čini mi se da se, zahvaljujući postupcima aktuelne vlasti, sve više udaljavamo od Kosova i Metohije. Setimo se da su još predstavnici DOS-a 2001. godine krenuli da izbegavaju pitanje vezano za opstanak Kosmeta. Govorili su da je Kosmet izgubljen Kumanovskim sporazumom i Rezolucijom 1244, sporazumom Ahtisari-Černomirdin, a onda je 2006. godine ponovo počela borba Srbije za Kosmet. Danas su im puna usta pozivanja, u borbi za Kosmet, na Rezoluciju 1244. Ispostavilo se da u svim tim sporazumima ima dovoljno osnova za opstanak Kosmeta u sastavu Srbije. Sada svi javno govore da nikada neće dati Kosmet, a svakim danom se Kosmet sve više odvaja od Srbije, što se ne vidi golim okom.

Na sve to predstavnici međunarodnih institucija ćute.
Svako ćutanje Kfora, Unmika i Euleksa na Kosmetu je znak da se nešto obavlja uz dogovore sa Albancima. Kada čujete Tadića i Cvetkovića da će učiniti sve za zaštitu Srba na Kosmetu osim sile, postavlja se pitanje šta će to onda da učine. Ne kažem da mogu samo silom da reše problem, ali ne treba tako da govore. Neka kaže Tadić koja su to sva sredstva koja će Cvetković i on da primene u borbi za Kosmet. Kada je u pitanju obračun sa opozicijom i sa mnom onda govore o upotrebi svih sredstava, a kada je opstanak Kosmeta u pitanju onda se neka sredstva isključuju. Mora Tadić da nam kaže šta radi, koje poteze preduzima i kako se on to bori za Kosmet. Da li zove italijansku i bugarsku Vladu ili preduzima neke druge mere. Narod ga je izabrao i duguje nam odgovore. Nije on kralj, koji je izabran rođenjem ili nasledstvom dobio titulu, da se ponaša kako god hoće i da nikome ne polaže račune. Moramo se uvek boriti za Kosmet i da imamo naš narod i naše institucije u južnoj srpskoj pokrajini.

Da li se sprema novi 17. mart na Kosmetu?
Ne. Ne želim i ne smem tako da razmišljam. Takva priča može samo da uplaši preostale Srbe na Kosmetu. Onaj 17. mart 2004. godine ne sme da se ponovi i on je bio opomena za čitav svet. Euleks, Kfor i ostali moraju da čuvaju srpske svetinje i srpski narod. Neka sada međunarodne institucije dokažu da su za red i mir na Kosovu. Ako bi Srbi stekli utisak ponavljanja progona i pogroma, otišli bi.

Kako gledate na Istanbulsku deklaraciju i Deklaraciju o Srebrenici? Jedno od nerešenih srpskih pitanja je i borba za očuvanje Republike Srpske.
Tako je, treba da sačuvamo Republiku Srpsku i da rešimo sva pitanja što se tiču njene sudbine. Ajmo jednom neki problem da sada rešimo, a ne sve da ostavljamo našoj deci i unucima da rešavaju. Ne mogu da shvatim predsednika Srbije koji u pokušaju da reši pitanje sudbine BiH toliko se vezuje za Tursku. Nije dobro što je doneta Deklaracija o Srebrenici. Znam da je u čitavu igru uključen i Haris Silajdžić, ali ne vidim šta Turska time dobija. Jedan poznanik, veoma uticajan u islamskim krugovima, rekao je da se i u Srbiji planira izgradnja velike džamije koja bi nosila ime Mehmeda Paše Sokolovića, što bi bila uvreda za Srbiju. Šta god da je Mehmed Sokolović učinio za Srbiju, ipak bi gradnja džamije bila podsećanje da je Turska nekada mogla da otme srpsko dete, promeni mu veru i vrati ga u Srbiju kao janičara. Šta istorija kaže o njemu ne znam, ali to ne znači da bi na taj način mogli da prihvatimo da nam se Turska vrati i da nam se pravda za sva ponašanja prema nama proteklih vekova. Podržavam želju da se stabilizuje BiH kao država sa dva entiteta, ali onda za ovih 15 godina posle Dejtonskog mirovnog sporazuma nije krenula ni korak napred. Bojim se da će se ovakvim odlukama stvari u BiH razvijati na štetu srpskog naroda i Republike Srpske i zato sam veoma zabrinut ovakvim ponašanjem predsednika Srbije i sastancima kojima prisustvuje u BiH i u Turskoj. DS se ne konsultuje sa drugim strankama o bitnim pitanjima. Tadić više ne zna u čije ime govori, u ime Srba, Srbije ili DS-a. Njegova priča o donošenju druge deklaracije koja bi osudila sve zločine nad Srbima bila je aktuelna samo do trenutka izglasavanja Deklaracije o Srebrenici. Danas to više niko ne pominje. Hoće li iko da odgovara za tu gnusnu laž? Mi nismo osudili sve zločine ni nad Srbima ni nad muslimanima, niti zločine koje su Srbi počinili nad drugim narodima, niti zločine koje su drugi narodi počinili nad Srbima. Osudili smo samo zločine u Srebrenici. Samo Bog zna šta oni to spremaju u julu mesecu u Srebrenici i Potočarima i da li je konačni cilj ukidanje Republike Srpske i proglašavanje Srba zločinačkim narodom. Možda je reč o nekoj svetskoj uceni upućenoj Tadićevoj vlasti.
EU ističe da Srbija ima najgore regionalne odnose sa nekadašnjim republikama bivše SFRJ. Kako reagujete na dvostruke aršine koje primenjuje srpska vlast u odnosima prema Hrvatskoj i Crnoj Gori? Sa Hrvatskom, zvanično gledano, srpska vlast ima dobre odnose, a sa Crnom Gorom je na „ratnoj nozi“. Da li je vlast zaboravila zločine nad Srbima u Hrvatskoj, „Oluju“, „Bljesak“, „Jasenovac“ i progon i pogrom nad srpskim narodom?
Rukovodstvo Srbije oprašta sve što je Hrvatska učinila prema Srbima. Mi ne možemo da imamo iskrene i prijateljske odnose prema Hrvatskoj dok se ne reši pitanje proteranih Srba i njihove imovine, kao i zločina počinjenih nad Srbima. Ne priznajemo tu njihovu demokratiju u Hrvatskoj. Mogu oni da menjaju svoje predsednike koliko god hoće, ali problemi koji tamo postoje moraju da se rešavaju. Srbi moraju da se vrate u Hrvatsku i da raspolažu svojim pravima i svojom imovinom. Bez tog uslova svih uslova nema dobrih odnosa sa Hrvatskom, a naročito ne grljenja i ljubljenja što radi rukovodstvo Srbije.
Crna Gora je pošla svojim putem pod uslovima koje smo mi u Beogradu prihvatili. Prihvatili smo referendum koji je diktirala EU. Od kada je crnogorski model referenduma po kojem se Crna Gora otcepila moguć u svetu? Srbija se ne trudi da poboljša svoje odnose sa Crnom Gorom. Nije veće zlo nanela Crna Gora Srbiji nego što je Hrvatska. Istorijski i brojčano gledano i u svakom drugom smislu Hrvatska je nanela ogromno zlo Srbiji i srpskom narodu. Kada proterujemo ambasadore proterujemo crnogorskog, a hrvatskog ne smemo da diramo. Srbija i Crna Gora nikada nisu ratovali niti će. To što su neki Srbi postali Crnogorci to je njihovo opredeljenje. Srbi u Crnoj Gori nisu prihvatili moj savet da budu nacionalna manjina, već žele da budu narod, ali to ne dozvoljava crnogorski režim. Imali bi veća prava kao manjina. Ne želimo da delimo narod u Crnoj Gori i zato nismo ni formirali našu stranku tamo. Narod je u Crnoj Gori raspamećen i tu je velika odgovornost i u Beogradu. Ako smo rekli da u EU neće više biti granica, onda će možda jednog dana ponovo Srbija i Crna Gora biti zajedno što bih ja iskreno voleo. S kime će Srbija da se ujedinjuje ako ne sa Crnom Gorom? Nije ni Milo Đukanović večan niti će njegova odgovornost večno moći da se krije. Srbija ne ulazi u postupak protiv Đukanovića nego u postupak protiv crnogorskog naroda. Ne može rukovodstvo Srbije da optužuje jedan čitav narod. Nismo mi u Beogradu bili dovoljno uverljivi da pomognemo našem narodu u Crnoj Gori i srpstvo je bilo prepušteno nesigurnim ljudima, i neko je odlučio da bude Crnogorac. Svi smo krivi za to, ali nije kriv onaj koji nije hteo da bude Srbin. Svi Crnogorci su bili Srbi, baš kao i dobar deo muslimana u BiH, kao i katolika u Hrvatskoj. Srbi i Crnogorci su jedan narod. Sada su dva naroda, ali bratska. Ne odriče se ni otac kćerke kada se ona uda u drugu kuću.

Da li ste za ulazak Srbije u NATO?
Ne. Srbija treba jasno da kaže „ne“ NATO-u i da ne ulazi u vojne saveze. Imamo naš Ustav koji moramo da poštujemo i nema vojnih saveza ni sa NATO-om ni sa Rusijom niti sa bilo kojom drugom organizacijom ili zemljom. Mi imamo skupštinsku deklaraciju o nezavisnosti koju moramo da poštujemo. Mi smo vojno neutralni i sarađivaćemo sa oba bloka i sa NATO-om i sa Rusijom, ako je u pitanju iskrena borba protiv međunarodnog terorizma i kriminala. Eto nas tu, da pomognemo. Ali ne želim da mi budemo nekakvi vojnici u nekim vodovima ili pukovima bilo kog vojnog saveza.
Kako komentarišete dogovore o rešavanju socijalno-ekonomske krize na relaciji Vlada-sindikati-privrednici?
To je mimikrija. Pogubna je uloga sindikata u Srbiji. Nikada se ti sindikati nisu izborili za prava radnika. Mi nemamo jake sindikalne grupe. Iste te sindikalne grupe su i predale fabrike u Kragujevcu koje su bile njihove. Pretpostavljam da je onaj Branislav Čanak još uvek predsednik Sindikata „Nezavisnost“. Onaj ko je 20 godina predsednik jednog sindikata, taj je umrtvio sindikat. Nema organizovane sindikalne borbe. Podržavamo opravdane zahteve radnika, ali se ne mešamo u rad sindikata. To što oni rade nije pravi put. Kakav je to sada trijumvirat između sindikata, Vlade i privrednika. Svi zadovoljni i svi mirni, a radnicima sve teže i gore. Njih tridesetak se dogovorilo, a šta je sa ostalima? Ovo mi liči na lumperajku na brodu koji tone. Što se tiče privrednika, oni nas ne padaju niti mi njih diramo, a niti kao stranka sa njima sarađujemo. Primera radi, „Delti“ treba omogućiti da ulaže u regionu, ako mi dozvoljavamo raznim Merkatorima i Ideama da ulažu. Niko „Delti“ nije omogućio, niti pružio podršku, da ulaže preko granica Srbije i da bude regionalna sila. Ja sam u sporu sa nekim ljudima koji vode velike firme zato što ne razumeju politiku SNS-a. Nemam ni želju ni nameru da uništavam velike firme koje zapošljavaju na desetine hiljada radnika, ali ti privrednici, vlasnici velikih kompanija, treba građanima Srbije da dokažu da uspeh i napredak njihove kompanije znači i napredak Srbije, a ne da se stiče utisak da Srbije propada, a pomenute kompanije napreduju. Treba im pomoći. U Hrvatskoj država otkupljuje firme, samo da ih ne bi kupili srpski privrednici. Ja sa tim privrednicima ne kontaktiram, jer bi ih odmah nagazila vlast sa pitanjima da li su nam dali novac, a nama bi rekli da smo na jaslama privrednika. Dobro je što nas privrednici javno ne napadaju. Valjda i ova vlast ne sme da ide toliko daleko da sve nezadovoljne okrene protiv nas, privrednike, radnike, seljake. Još nam samo to nedostaje.

Ne možemo da izostavimo pitanje o sadašnjem položaju nekih od najvitalnijih državnih institucija, Srpske pravoslavne crkve, parlamenta, vojske i policije?
Da krenemo redom. Udar na vojsku je izvršen poodavno i taj proces je izgleda potpuno završen. Ranije se u Srbiji dizao šator kada mladić odlazi u vojsku. Ova amnestiranja regruta nisu dobra. Rešenje je da se ostavi mogućnost izbora, ko hoće neka ide u vojsku, a ko neće ne mora. Problem je što su mnogi časni generali i drugi oficiri, koji su vodili našu vojsku u odbrani zemlje, završili u Hagu ili u penziji. Srbija sada treba da napravi najbolje specijalne jedinice na svetu. Kada bi se ponovio onaj pogrom na Kosmetu, ne znam kako bi mogli da ostanemo mirni i da ne pomognemo Srbima. Ugled Crkve je takođe poljuljan. Izgubljena je svakodnevna posvećenost službama. Ne trebaju vladike da drže političke govore.
Neke vladike su zaboravile čemu služe. Sukobi u SPC ne treba da se odvijaju preko medija. Ne trebaju političari da se mešaju u rad Crkve. Šta će Boris Tadić na Saboru? Čini mi se da patrijarh Irinej može da objedini sve. Kada se izabere patrijarh treba da ga slušaju sve vladike, kao i u stranci kada se poštuje predsednik. Država i Crkva treba da sarađuju, ali ne da se mešaju jedna drugoj u rad. Zabrinut sam za ugled ne samo Crkve, već i parlamenta. Vlada Srbije je sve negativno – kriminal, javašluk, afere – prebacila na parlament. Danas skoro više niko ne govori o Vladi, već samo o tome šta radi srpski parlament.

A policija i njena borba protiv organizovanog kriminala?
Mislim da se policija ne obračunava na pravi način sa organizovanim kriminalom. Slobodan Homen se ponaša kao alfa i omega države Srbije, iako je optužen za korupciju u slučaju izgradnje robne kuće „Vero“. Bitno je da Homen govori da će oni da isteraju „aferu Šarić“ makar i po cenu vanrednih parlamentarnih izbora. Nikada nije do kraja objasnio na koga je to mislio od ministara i ljudi u policiji da su sarađivali sa Šarićima. Šta to kriju jedni od drugih? Otkud ovolika droga na ulicama i gde je ta policija koja radi svoj posao? Trebalo im je toliko vreme da otkriju čoveka koji je stvorio preko milijardu evra u Srbiji. Da li je moguće da do sada nisu znali da takav čovek postoji? Izgleda da su svi znali da postoji taj gangsterski klan, ali su mislili: „Dobro je, neka zarade. Oni švercuju drogu po Evropi, a ne po Srbiji“. E, nije tačno bilo je tu droge i za Srbiju. Ta droga i dalje stiže ovde, a ako je otišao Šarić ostali su „mali šarići“. Jedva čekam da pobedimo, pa da isteramo taj slučaj.

Šta je prvo što biste uradili ukoliko bi došli na vlast u Srbiji posle predstojećih parlamentarnih izbora?
Ne znam šta ćemo prvo da uradimo. Imamo mnogo toga. Svi ministri će dobijati svoje zadatke. Preispitaćemo mnoge stvari. Primera radi, širenje straha da ćemo mi ukinuti Statut Vojvodine, Demokratska stranka ide na to da dobije izbore na području Vojvodine. Taj strah je neosnovan. Neopravdano je otišlo mnogo novaca ka Vojvodini, i drugi krajevi ostaju nerazvijeni. Ono što Ustavni sud učini, neustavnim mora da se ukine. Odluke Ustavnog suda moraju da se poštuju. Mi ništa nećemo da ukidamo, pa ni Statut Vojvodine, već ćemo raditi po Ustavu Srbije. Pobedićemo mi i u Vojvodini. Sve ćemo raditi po zakonu.

9 коментара

  1. Lepo,ugladjeno i odmereno…ALI…Imajući u vidu zahvaljujući,pre svega,izrazito lošoj kadrovskoj politici koja se vodi u Vojvodini ( posebno u Sremskoj Mitrovici ) gde je rukovodstvo SNS dozvolilo da strankom upravljaju propali kadrovi SRS,SNS u Vojvodini nema šta da traži.

  2. Kako nema sta da trazi ? mozda i on *merka* neke vinograde, da bude zdrava *konkurencija* Zoranu Zivkovicu,..pa se seta po vojvodini, a *politickim aktivnostima* skrece paznju,da ga ne mune konkurencija..ili, parcelise, ko geometar..SPC…kako pise…*deli se*…*Beograd, amo…Mitrovica tamo,*.. prevliko je *breme* za jednog *patrijarha*…?

  3. Delili patike i u Arandjelovcu *prado* ili…?

    Ne daju mu ni „najki” patike koje danonoćno proizvodi na fabričkoj traci?

    – „Najki” patike su simbol sveta u kome živimo. Kada su takozvani huligani u Beogradu na onim demonstracijama za Kosovo, krali „najki” patike, ja sam ih branila. Jer ako ti država prodaje priču da nisi ljudsko biće ako ne nosiš „najki” patike, a ne daje ti platu da možeš da ih kupiš, onda je normalno da razbiješ radnju i uzmeš „najki” patike i kažeš društvu: „Eto, rekli ste da moram da ih imam i ja ih sad imam.” Sve države u ovom našem eks-Ju prostoru tolerišu huliganizam na stadionu. Daju priliku rulji da se kontrolisano iživi na Srbinu, Hrvatu, crncu jer tako ne idu na banke i na vlast. Mi smo totalno pod kontrolom.

  4. *Izvinjavam se gradjanima Okinave sto sam prekrsio predizborno obecanje i nisam uspeo da izmestim americku vojnu bazu* Jukio Htojama premijer Japana…

  5. Гос’н Луне, као агилни патриота, пређите на писање ћириличним србским писмом , или вам то можда брани левичарство , интернационализам!?

  6. Ne, pa meni je cilj da *dekadentni zapad* zarazim, ne levicarstvom nego komunistickim idejama, njima to treba za pocetak, a oni ne citaju cirilicu, ali postepeno naucicemo ih..do Milvokija, do Tokija…

  7. *Podnosim ostavku i zatrazio sam od Ozave da podnese ostavku. Javno mnjenje nije dobro shvatilo nas rad,izgubili smo podrsku* rekao je *agilni* premijer Japana Hatojama

    *sta mogu japanci mogu pecanci*..do milvokija, tokija..cirilicom, latinicom, *nemoze nam niko nista jaci smo od sudbine*

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *