Bari 1991.

Piše Marko Marković

U dugoj istoriji najeminentnijeg nadmetanja – Lige šampiona, uz Zvezdu, još je samo rumunska Stetau iz zemalja „istočnog bloka“ uzela trofej

Pre 19 godina, 29. maja, na stadionu SVETI NIKOLA, za titulu klupskog prvaka Evrope borili su se CRVENA ZVEZDA i OLIMPIK, iz Marseja.
Posle 120 minuta rezultat je bio 0:0, pa su penali odlučivali. Bek francuskog tima Amoros nije, sa bele tačke, savladao Diku Stojanovića. Kapiten naše ekipe PROČITAO je nameru protivničkog igrača i pokazalo se, da je to dovoljno, za trijumf. Igrači, tada jugoslovenskog sastava, nisu nijednom promašili, a najteži zadatak, svakako imao je Darko Pančev, jer je, od njegovog šuta sve zavisilo. Ubojiti centarfor, imao je snage i smirenosti. Pribrano je poslao loptu do cilja, što je značilo: CRVENA ZVEZDA JE ŠAMPION KONTINENTA.
U dugoj istoriji najeminentnijeg nadmetanja – Lige šampiona, uz Zvezdu, još je samo rumunska STEAUA uzela trofej, iz zemalja takozvanog ISTOČNOG BLOKA, Inače, pre i posle toga, kao po pravilu dominirali su moćnici iz Engleske, Španije, Italije, Nemačke, Portugala.

DŽAJIĆ: HOĆU EVROPSKU ZVEZDU
Kada je završio karijeru i dobio odgovorno mesto tehničkog direktora, naš najbolji as svih vremena doslovce je obrazložio, kakvi su mu planovi:
„Lepo zvuči titula prvaka države, prijaju i pehari, u domaćem Kupu. Međutim, meni je jasno – internacionalna scena je, jedino pravo merilo vrednosti kluba. Stoga ZABORAVLJAM, da sam nastupio za reprezentaciju 85 puta, pa koliko sam dao mojoj Zvezdi. Počinjem od nule i neću se zaustaviti, dok ne ostvarim veliki cilj.“
I počelo je slaganje kockica. Odnosno traženje pojačanja, formiranja ekipe, najviše klase. Interesantno je, na početku traženja novog, moćnog sastava otišao je Dragan Stojković – Piksi!?
Ali, uskoro su pristigli: PANČEV, SAVIĆEVIĆ, PROSINEČKI, BELOLEDIĆ. JUGOVIĆ je igrao u beogradskom Radu, pa je vraćen, a za trenera je umesto Dragoslava Šekularca angažovan LJUPKO PETROVIĆ.
Kasnije, priključio se i SINIŠA MIHAJLOVIĆ.
Dve dileme su brzo otklonjene.
Koga dovesti PANČEVA ili DAVORA ŠUKERA?
Centarfor Vardara, praktično, već je bio u Partizanu, a Osiječanin Šuker je imao odrešene ruke i čekao je MIG IZ BEOGRADA, pa da dođe u redove budućeg šampiona Evrope.
Prevladalo je, u Zvezdi mišljenje, DA JE ŠUKER SPOR! Otišao je u Dinamo, a onda je, na SP, u Franucskoj, 1998 potvrdio, da je rasan strelac, jer je sa 7 pogodaka bio najefikasniji igrač tog Mondijala.
Na sreću, Pančev je opravdao poverenje i prednost, koju mu je dao Džajić i tako je rešeno pitanje najubojitijeg napadača.
Robert Prosinečki, proglašen je za najboljeg igrača Omladinskog prvenstva sveta, u Čileu, gde smo osvojili zlatnu medalju. Tadašnji šef stručnog štaba zagrebačkog Dinama Ćiro Blaževlć jedva je dočekao, da ROBI ode?
„Kad on postane fudbaler, ja ću napustiti ovaj posao“, tvrdio je kontraverzni stručnjak.
A Prosinečki je zablistao punim sjajem i bio je jedan od najistaknutijih pojedinaca, na putu, do titule najboljeg kluba, na kontinentu, bez izgubljene utakmice.
Taj, nezaboravni tim Crvene zvezde, uglavnom je igrao, u formaciji:
STOJANOVIĆ – ŠABANADŽOVIĆ/Radinović/, MAROVIĆ – JUGOVIĆ BELODEDIĆ, NAJDOSKI –  BINIĆ, PROSINEČKI, PANČEV, SAVIĆEVIĆ, MIHAJL0VIĆ.

TAKTIKA ZA OLIMPIK
Dugo se mučio Ljupko Petrović, zajedno sa Džajićem – kako se  postaviti, na terenu, protiv izuzetno jakog rivala?
Prevladalo je mišljenje i to je primenjeno – Zvezda će ući u meč OPREZNO!
Blokiraće se svi prilazi prema čuvaru mreže Stojanoviću, a čekaće se prava prilika za kontranapad.
Ta rovovska bitka trajala je, koliko je trajala, a minuti su predstavljali večnost. Dok nije došlo do izvođenja penala.
Na pitanje novinara – šta bi bilo, da su fudbaleri, iz i Marseja, kojim slučajem postigli gol, Ljupko Petrović je odgovorio: „Bio sam siguran da oni to ne mogu da ostvare!“
Njegov smeo potez, riskantan, ali pokazalo se – blagotvoran doneo je našem fudbalu najveći uspeh u klupskoj, međunarodnoj konkurenciji.
Ispunio se i san Dragana Džajića, a u decembru iste godi ne, 1991, u Tokiju, Zvezdi je pripala i titula šampiona planete, pošto je u direktnom duelu savladan predstavnik Južne Amerike Kolo-Kolo iz Čilea.
Na žalost, uskoro, posle tih sjajnih dometa, ratni vihor zahvatio je ove prostore. Raspala se Jugoslavija. Automatski i idealni sastav Crvene zvezde.
Ugasio se njen veliki plamen, pa, evo, nikako da ponovo bljesne.
Posle skoro pune dve decenije, od nezaboravnih pohoda, ka titulama šampiona Evrope i sveta – ZVEZDA, KAO DA JE UGAŠENA!
Jedva ŽMIRKA i praktično ne postoji, kada je reč o učešćima, u  kontinentalnim takmičenjima.
U poređenju, sa onim klubovima, od kojih je nekada bila ubedljivo bolja – sada im služi, za popravljanje gol-razlike!
A, eventualno, neke zapaženije rezultate, niko i ne  i spominje.
Jednostavno, takva mogućnost udaljena je svetlosnim godinama…

Један коментар

  1. Ovako kvalitetni tekstovi i osvrti, maestralno poslagani i činjenicama obogaćeni… prava su retkost na prostorima bivše Jugoslavije. Nisam ni ranije imao dilemu, ali sada sam sasvim siguran da retko ko kao Marko Marković može svom delu dati dušu, meso, oči, uši. Da sve što radi oplemeni i pozlati, na radost nas koji to slušamo, gledamo i čitamo. Visoka ti gora, Marko Markoviću!
    Slađan Jeremić, Republika Srpska

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *