Izbori u Nemačkoj: Porazi najmoćnije žene sveta

Piše Miroslav Stojanović

U dramatičnim lomovima u Grčkoj i potresima oko evra, nemačka kancelarka Angela Merkel pokazala da nije lider od formata, a kod kuće je na prvom velikom testu u novom mandatu, parlamentarnim izborima u Severnoj Rajni Vestfaliji, doživela pravi debakl

Ako su velika iskušenja i krizne situacije pravi test za lidere od formata, Angela Merkel je očigledno pala na tom testu. U dramatičnim lomovima koji su minulih dana najpre potresli Grčku, a potom snažno uzdrmali evro zonu, i čitavu Evropsku uniju, nemačka „čelična ledi“ pokazala se kao bleda politička figura.
Kolebljiva, bez vizije i sposobnosti da, u haotičnim i olujnim vremenima, predvidi šta se „iza brda valja“. Neuverljiva. I, konačno, malerozna: sitničavim političkim kalkulisanjem Merkelova je u košmarnim evropskim trenucima gotovo sav ulog stavila na jednu lokalnu kartu – pokrajinske izbore u Severnoj Rajni Vestfaliji: i sve izgubila.
Njena stranka, Hrišćansko demokratska unija (CDU) doživela je najteži izborni poraz 9. maja od kad postoji u najmnogoljudnijoj nemačkoj pokrajini, a ona sama, ozbiljno načetog ugleda i autoriteta, u sopstvenoj kući postala gotovo glavni krivac za taj poraz a na evropskoj ceni za produbljivanje krize s evrom.

FRANCUSKI RUKOPIS
Te činjenice ne bi mnogo zanimale, i uzbuđivale svet da nije reč o prvoj političkoj ličnosti najmoćnije zemlje u evropskoj familiji, čija odlučnost ili neodlučnost u kritičnim trenucima uvek ispostavlja visok ceh i donosi neizbežne posledice. Njeni prethodnici su, svi odreda, od Konrada Adenauera, preko Vilija Branta, Helmuta Šmita i Helmuta Kola, do, u nešto manjoj meri, Gerharda Šredera, sa naglašenim političkim refleksom, i sluhom za bitno, uvek u evropskoj kući „vodili igru“, najčešće u tandemu s francuskim partnerima, i diktirali tempo.
U sadašnjoj krizi, nemačka kancelarka dovela je samu sebe u poziciju posmatrača ili, čak, kočničara. Glavnu komandu u ratu koji su Evropljani upravo objavili nevidljivom a opakom neprijatelju, finansijskim spekulantima i žonglerima iz anonimnih i problematičnih američkih i azijskih fondova, koji nasrću na evro, preuzeo je „Napoleon iz Pariza“, francuski predsednik Nikola Sarkozi. On je taj koji je objavio „opštu mobilizaciju“ i u „rat bez milosti“ na barikade izveo članice evro zone i sve evropske institucije, uključujući i Evropsku centralnu banku.
Nemački mediji, ne bez zavisti, beleže sledeći detalj: dok je Sarkozi one „istorijske noći“, minulog petka, na vanrednom samitu „evrolenda“, na kojem je odlučeno da se pred najezdom špekulanata u odbranu evra podigne „bedem“ dosad neviđenih razmera, „visok“ 750 milijardi evra, pod reflektorima i pred kamerama, euforično saopštavao kako je u ovaj poduhvat bez presedana ugrađeno „devedeset pet odsto“ francuskih (njegovih) ideja i zahteva, Merkelova je iz dvorane šmugnula neopaženo, „na sporedna vrata“.
Nemačka kancelarka je dugo i uporno insistirala na jednom od ključnih principa evropske monetarne unije da svaka njena članica ponaosob snosi odgovornost za sopstvene finansije i da svoje dugove ne može prevaljivati na druge.

Utučeni lideri: kancelarka Angela Merkel i pokrajinski predsednik demohrišćana Jirgen Retgers doživili su pravi debakl na izborima u Severnoj Rajni Vestfaliji

GRCI KASNO „ZAPLAKALI“
Ta njena tvrdokornost i dugo odbijanje da se finansijski priskoči Grčkoj, koja je, grcajući u dugovima, srljala u bankrot, izložili su je žestokim kritikama i optužbama. Ne samo u Atini. Merkelova odbija te optužbe kao „apsurdne“, tvrdeći kako je bila spremna da priskoči i ranije u pomoć nesrećnim Grcima, samo da su se ranije „zaplakali“. Njeni kritičari je, međutim, podsećaju da je preduzimljivi Sarkozi, čiji je grozničavi akcionizam često zaista teško pratiti, još početkom februara zahtevao da se hitno pomogne Grčkoj i, takođe urgentno, reformišu tvrdi monetarni principi i propisi, kako bi se stvorili uslovi za ofanzivniju odbranu evra.
Ono što je tada, i doskora, Merkelova energično odbijala, sada najednom hvali i označava kao poteze „bez alternative“. I kad je reč o paketu pomoći Grčkoj, „teškom“ 110 milijardi evra (o čemu je „Pečat“ pisao u prošlom broju) i, još glasnije, grandioznom paketu za odbranu jedinstvene evropske monete. Reč je, kaže Merkelova, o „jedinstvenim merama u istoriji Evropske unije“, kojima se „štiti novac ljudi u Nemačkoj“ i šalje snažna poruka onima koji bi poverovali kako je „moguće oslabiti evro“ da je njihov naum uzaludan.
„Odbrambeni štit“, kako „najveću partiju pokera“ sa špekulantima, s očiglednom asocijacijom na famozni (američki) antiraketni štit, nastao je upravo kao pouka koja je izvučena iz odnosa Evropljana, posebno Nemaca, prema grčkoj krizi. Nedoumice oko toga šta učiniti, i odlaganje onoga što se hitno moralo preduzeti, samo su ohrabrivale špekulante i pojačavale njihove apetite. Kasno je shvaćeno da su njihove agresivne aspiracije znatno veće. I da bi u vrtlog krize mogle da budu „usisane“ i druge, već načete, članice evro zone: Portugal, Španija, Irska, Italija. I da bi, konačno, na kocku mogla da bude stavljena sudbina evra pa i čitave Evropske unije.
Iz (pre)skupog čekanja u slučaju Grčke, izvučen je nauk. Trebalo je preći u (kontra)ofanzivu, pre nego što se, po sistemu domina, ne ode u katastrofu. Tako je projektovan „fond hitne pomoći“.

SPAS U POVOLJNIM KREDITIMA
„Fond spasa“ garantuje, za slučaj nevolje, pozajmice uz fiksne i povoljne kamate (njegovi kritičari upozoravaju da bi upravo to mogla da bude njegova mana: države koje se ponašaju finansijski „komotno“ računaće na povoljne kredite!), pri čemu je Evropskoj komisiji ostavljeno pravo da samostalno raspolaže sa 60 milijardi evra iz sopstvenog budžeta, za urgentne slučajeve. Vlade članica evro zone odlučivale bi, pak, o upotrebi 440 milijardi evra, u svakom slučaju ponaosob, dok bi MMF, koji u ovaj paket unosi 250 milijardi evra, po svojim delio sopstveni novac.
Centralna evropska banka, koja je, takođe, u okviru ovog „revolucionarnog poduhvata“, prinuđena da menja svoje principe i propise (skeptici kažu da se time oprašta od sopstvene monetarne nezavisnosti i priklanja „političkom diktatu“, u čemu se, takođe, vidi „francuski rukopis“ i udar na njenu „nemačku projekciju“, po uzoru na Bundesbanku) kako bi mogla da otkupljuje državne obveznice ugroženih članica evra.
U svakom slučaju, i oni koji aplaudiraju uspostavljanju novog mehanizma zaštite evra, a oni su u većini, i oni koji upozoravaju na moguće, negativne posledice, saglasni su u jednom: posle odluke lidera evropske zone, koju su u noći između minule nedelje i ponedeljka, u grozničavoj trci s vremenom konkretizovali ministri finansija – trebalo je, po svaku cenu, posao okončati pre otvaranja berzi na Dalekom istoku! – monetarna unija više nije ono što je bila: izbrisano je dosta iz strogih mastrihtskih principa koji su predstavljali njenu suštinu.
Onako jaka terapija – potencijalnih 750 milijardi evra, od čega nemačkih 123 milijarde – za smirivanje „nervoze“ na finansijskim tržištima, pokazala je dejstvo: akcije na berzama su porasle, uzdrmani evro je već prvog dana, u ponedeljak, donekle ojačao u odnosu na dolar.

Socijaldemokrate slave jedan od najgorih izbornih rezultata u pokrajini kao veličanstvenu pobedu: Hanelore Kraft

USPEŠAN POHOD LEVICE
Merkelovoj bi jačanje evra označilo skidanje bar jedne muke s glave. I bez toga se suočava s čitavom listom domaćih političkih nevolja. Težak poraz stranke na čijem je čelu, na prošlonedeljnim izborima u Severnoj Rajni Vestfaliji, najteži od kad stranka ovde postoji, ozbiljno je uzdrmao i njen položaj u Berlinu. Debakl vladajuće crno-žute koalicije, konzervativaca i liberala, u najmnogoljudnijoj nemačkoj pokrajini (sa osamnaest miliona stanovnika i gotovo četrnaest miliona birača, Severna Rajna Vestfalija bi, kao zasebna država, bila osma po veličini u Evropi), čemu je umnogome doprinelo držanje savezne vlade u grčkoj krizi, „zbrisao“ je  njenu većinu u Bundestagu.
Vladi u Berlinu biće osetno smanjen manevarski prostor: bez obzira na većinu kojom raspolaže u Bundestagu, ona će za sve važnije zakone i reformske poduhvate (novi poreski sistem na kojem posebno insistiraju liberali, reforma u zdravstvu, korišćenje ili napuštanje nuklearki) morati naknadno da pregovara sa socijaldemokratama, zelenima i Levicom.
Ko će, napokon, posle izborne drame i šoka vladati u Severnoj Rajni Vestfaliji? Na taj odgovor će se, očigledno, čekati nedeljama. Koalicija konzervativaca i liberala, koja je 2005. prekinula neprekidnu vladavinu socijaldemokrata (najčešće u koaliciji s drugim strankama) „igrala je samo jedno leto“ (mandat). To je priča bez nastavka. Sve druge opcije su, međutim, otvorene.
Socijaldemokrate slave jedan od najgorih izbornih rezultata u ovoj pokrajini kao veličanstvenu pobedu: politika i u ovom slučaju pokazuje da može ono što matematika ne može. Iako su ostvarili slabiji rezultat nego na prethodnim izborima, činjenicom da su se praktično izravnali sa do sada vladajućim konzervativcima (s pet hiljada glasova „manjka“, dve velike stranke imaju isti broj poslanika: 67) i otpisali vladajuću crno-žutu koaliciju, socijaldemokrate se ponašaju kao da su ponovo „na konju“.
Za dlaku im je, međutim, izmakla šansa da u zajednici sa zelenima, koji su ostvarili sjajan uspeh (12,1 odsto glasova, na prošlim izborima svega 6,2)  ostvare većinu i, bez problema i pregovaračkih peripetija, preuzmu vlast. U tome bi mogla da im pomogne Levica, koja je nastavila uspešan pohod: sa 5,6 odsto glasova prvi put će ući u pokrajinski parlament jedne tako važne pokrajine na zapadu. Predstavnici ove stranke kažu da su veoma raspoloženi za ulazak u vladu. Lider socijaldemokrata u ovoj pokrajini Helenore Kraft je, međutim, tokom izborne kampanje uporno ponavljala da Levica kao partner nije sposobna „ni za koaliciju ni za vladu“.
Duboko utučeni lider konzervativaca i predsednik pokrajinske vlade Jirgen Ritgers pokušava da održi glavu iznad vode nudeći socijaldemokratama varijantu „velike koalicije“. Oni za to, i bar za sada, neće da čuju: ne pristaju da u tom „braku“ budu „mlađi partner“, pogotovu ne ako bi vladu opet vodio Ritgers: cela kampanja crvenih zasnivala sa na njegovoj smeni.

Један коментар

  1. Neke stvari ovdje treba pojasniti,sve ovo sto se desava u EU je protiv ustavno a kao je nesto protiv ustavno onda podlijeze sudu i odgovornosti.Rekli bi nasi okruglo pa na cose sve ovo sta se radi u Evropi ali i u Americi sa fondovima akcijama nije protiv ustavno jer nije predvidjeno zakonom ali je izazvalo posledice koje se moraju resavati, a nacin na koji se resavaju su protiv ustavno i zakonom o Mastrihsu i Njemckim zakonom vrlo jasno je definisano.Naravno pitaju se ljudi kako je do ovoga doslo ,da bi se ovo razumjelo moramo se vratititi malo unazad a to je 1988 godina.Po dolasku Njemacke delegacije iz Amerike na kojoj su prisustvovali ministar spoljnih poslova Hasn Ditrih Genser ispred liberalne koalicije Volfgang Sojbler Rene Gajsler i jos dva ministra (CDU) prvi pu tu culi od Gensera da je dao predlog da se u Evropi uvede nova valuta za sve clanice Eu sva cetiri ministra su bila zapanjena ovom izjavom Gensera koji je iza ledja Kola vrsio dogovore sa Amerikancima tako da su tada bila skoro donesena resenja o njegovom odpustanju iz vlade ali posto je ubrzo pocelo kuvanje na istoku stvari su se gurnule pod tepih.Kada je doslo do ujedinjenja u to sve da se rijesi po medjunarodnim propisima 4+2 Kolu je bilo jednostavno receno od Miterana na kojega su Engleska pre svih i Amerika nesto manje izvrsile pritisak da se odrekne Marke i prihvati ovaj evro koji je danas na izdisaju.Nemajuci kuda i ne zeleci da propusti priliku Kol je ne rado ali ipak pristao na ove za Njemacku porazavajuce uslove.Kada se evro unosio kao platezno srestvo Kol nije htio da cuje za sadasnjeg sefa Trisea nego je po njegovom izricitoj zelji postavljen Holandjanin Dojsenber koji je vec preminuo.
    Dobro se zna da tada kada se donosio evro samo 5 clanica su ispunjavale uslove za njegovo uvodjenje ali kao sto znate dobilo ih je 12 ako se ne varam medju kojima i Grcka.Skoro godinu dana se kancelarka Merkel protivi ovom zakonu koji je pred dva dana donesen o zajednickoj kasi u koju Njemacka treba da uplatri 112 milijardi radi sigurnost valute koja je osudjena na propast jer ovo je samo naduvavanje inflacije,svi malo vidjeniji ekonomisti u Njemackoj su jedinstveni da je ovo potop jer prvo sto je trebaslo uraditi izbaciti Grcku i sve druge koje ne mogu da se drze dogovora iz Mastiha jer jos uvjek se ne izjasnjavaju za povratak marke ali ni to nije daleko vjerovatno se ceka sledeca jedna ovakva vijest dali Spanija ili ko drugi nije vise vazno,sto je najgore od svega mediji naduvavaju stvari da treba primiti Island Litvaniju jer oni ispunjavaju uslove neznam koji su to parametri koji odredjuju uslove jer ekonomske sigurno ne.
    Sto se tice izbora u nedelju tu su stvarti takve kakve su nijedna stranka nema hrabrosti ovako nesto da iznese u javnost a najvise dodje covjeku da se smeje kada slusa SPD koji su bili na vlasti sve vreme uvodje Evra i ovih zadnjih 4 godine u koaliciji i sada oni imaju nesto da kazu narocito Gabrijel koji je meni licno ostao poznat sto se sliko sa malim polarni medvjedom zvani KNUT a svojim izgledom i podsjeca na njega.Stanje je slicno krajem dvadesetih godina proslog vijeka kada su se jednim ovakvim spekulativnim akcijama pojavile crne licnosti na politickoj scenio svijetske istorije,kako ce se stvari u buducnosti razvijati u mnogome zavisi dali iko ima hrabrosti da moinetaristiam stane na putu u Americi su ta razmisljanja ovih dana stavljena u proceduru o ponovnog uvodjenja Glass Steagall Act da bi se banke dovele u red u Evropi ce to teze ici.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *