DANIJEL CVJETIĆANIN Ekonomski program gubitničke stranke

Ako se pravilno protumače politički i ekonomski signali koje šalju vlast i opozicija, Srbija je ušla u fazu predizborne trke. Najava prodaje Telekoma strancima, uz mogućnost da se deo akcija ove korporacije besplatno podeli zaposlenima i građanima (da li je ovo već najavljeno?) sigurni su znaci da izbori nisu daleko. Vladajućoj evroatlantskoj koaliciji novac je očajnički potreban baš u ovom trenutku koji je, za njih, najpovoljniji za izbore. Zašto? Zato što ekonomska kriza u svetu nije prošla, pa može da posluži za „prekrivanje“ i opravdavanje svih vrsta domaćih neuspeha i teškoća, mada te teškoće imaju sasvim druge uzroke. I zato što se glavni udar krize u Srbiji tek očekuje (maksimum nezaposlenosti i zaduženosti, uz minimalan stepen tržišne konkurentnosti). I zato što, na međunarodnom planu, još nije jasno da li će, kada i pod kojim uslovima, Srbija moći da se pridruži Evropskoj uniji, pa se barjakom EU može strasno mahati u predizbornoj kampanji, što verovatno neće biti moguće za godinu i po dana, kada se mnoge stvari razjasne.

PROBLEMI I PROGRAMI
Ekonomisti znaju da u nove izbore srpska država, privreda, i građani ulaze sa ozbiljnim problemima proizvodnje i zaposlenosti. Nivoi međunarodne konkurentnosti i izvoza dramatično su niski, a prekomerna zaduženost i nelikvidnost muči ne samo privredu, nego i državu i stanovništvo. Svi znaju (i papagajski ponavljaju) da je neodrživo visok nivo privatne i javne potrošnje (u odnosu na domaći proizvod), ali se niko ne usuđuje da pokaže prstom na mesta sa kojih bi trebalo početi štednju. Vlast neprestano govori o štednji, dok istovremeno pokazuje neviđeni entuzijazam u podsticanju potrošnje. Ne samo da se osnivaju nove agencije, kancelarije i biroi, ne samo da se uklanjaju prepreke u zaduživanju građana (da bi se olakšalo poslovanje banaka), nego se i postojeće državne i „nezavisne“ institucije dupliraju, ili se njihovi delovi (uz dodatno zapošljavanje) lociraju u druge regione, ne bi li se tamo lakše našlo uhlebljenje za aktiviste neke stranke.
Da bi se nagomilani ekonomski problemi u Srbiji rešili, ili da bi se bar njihovo rešavanje načelo na pravi način, na budućim izborima bi vlast morala da osvoji stranka čiji bi ekonomski program insistirao na opštem smanjenju potrošnje, ograničenju uvoza, redukciji zaduženosti, kao i na znatnom padu broja zaposlenih u službeničkom „raju“ nevladinih organizacija i vladinih agencija, servisa i kancelarija (sve na račun poreskih obveznika). Ta bi vlast odmah morala da obustavi nesuvisle investicione planove (npr. NIP), ukine subvencionisanje svega i svačega i izvrši pripreme za restrukturiranje socijalnih transfera. Takva vlast (i ovo zvuči nemilosrdno) morala bi da se povuče iz brojnih državnih „usrećiteljskih“ projekata, kao što je „briga“ o prodaji društvenih  firmi, ili „briga“ o privlačenju strateških partnera iz inostranstva (opet na račun poreskih obveznika).
Vlast bi se morala pobrinuti da sudovi rade nezavisno od stranačkih moćnika, dobro i brzo, da se sudske presude izvršavaju, a prostorni red poštuje. Takvu vlast bi malo ko mogao (i želeo) da korumpira, pošto ni ona svojim aktivnostima ne bi mogla nikome da „pomogne“ (kao sada, kada svaka poslovna aktivnost zahteva odgovarajuću „podršku sa odgovarajućeg mesta“, arbitražu, stimulaciju ili subvenciju). Investitori i preduzetnici bi bili slobodni da brinu sami o svojoj ekonomskoj sreći (bez pomoći države) i nemilosrdno zapošljavaju i otpuštaju, u skladu sa zakonom i svojim poslovnim interesima, bez državnih i stranačkih „direktiva,“ ali da pri tom zaposlene uredno plaćaju, u skladu sa ugovorom.

KO ĆE ZA TO DA GLASA?

Zapitajte se iskreno: da li biste glasali za stranku sa ovakvim programom? Da li biste dali svoj glas za program kojim se izbor (i šarenilo) uvoznih roba u šoping molovima znatno smanjuje (u okviru programa razduživanja zemlje)? Da li biste glasali za vlast koja ne bi subvencionisala kredite? Ili za program u okviru kojeg je vašoj ujni, zaposlenoj u NVO, znatno smanjena plata, a vaš sestrić povučen sa mesta ekonomskog diplomate iz Bratislave? Da li biste glasali za program po kojem skoro niko neće dobijati subvencije države, ali će se zato smanjiti porezi?
Da li biste više voleli da sa izbornih govornica slušate o besplatnim akcijama, zapošljavanju i podršci države ovom ili onom, ili o vladavini prava, prostornom redu i uređivanju državne administracije? Najzad, da li biste više voleli da čujete da će Srbija u naredne tri godine vratiti trećinu svog inostranog duga, ili da će SAD, u naredne tri godine, odobriti Srbiji dodatni kredit od 19 milijardi dolara?
Odgovori na ova pitanja mogu da objasne zašto bi stranka sa dobrim ekonomskim programom bila poražena na izborima. I zašto stranke, čiji bućoglavi programi vode Srbiju u ekonomski slom (i scenario banana – republike) pobeđuju. Da li iko želi da osnuje gubitničku stranku?

Један коментар

  1. Diana Dragutinovic, predizborna poruka…**Nakon depresijacije dinara dobili smo jeftinu radnu snagu, sto je jedna od *nasih* komparativnih prednosti**…Depresiijacija, dovodjenje u depresiju gradjane, uticala je na povecanja prometa u psihijatrijskim klinikama, povecanje prometa u *narodnim kuhinjama* nije primeceno, bezocni rezim, bezocna *cumelogija*..*canelogija*, nije voljna da *izdvaja humanitarnu pomoc* za *neradnike*…Neverovatna surovost, osionost i kukavicluk ojadjenih gradjana je na sceni. Pokret socijalista i komunista je nasa sudbina od koje nesmemo da bezimo.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *