Rasulo

Stiče se sasvim osnovani utisak da vlasti u Srbiji na probleme u državi gledaju kao na nešto njima potpuno strano i tuđe, na nešto što se njih ne tiče i prema čemu nemaju nikakvu odgovornost. Svakoga dana oni počinju svoje aktivnosti bez svesti o tome šta su radili juče, ili šta će raditi sutra. I tako iz dana u dan. Otvaraju autoputeve od četiri kilometra, i to dva puta, prvi put sa jedne a drugi put sa druge strane. Da su kojim slučajem napravili neki most svečano bi ga otvarali dva puta sa kopna, dva puta iz vode i dva puta iz vazduha. Ne pada im na pamet da pomognu svojim preduzetnicima, nego uludo investiraju, već prema političkim potrebama. One koje u Srbiji zapadnu neki vanredni lokani izbori, ti kao da su upecali zlatnu ribicu. Tu su zapošljavanja, paketi pomoći, svi dugovi prema toj opštini se izmiruju, deli se i keš, obećava, započinje izgradnja. I tako svakog dana iz početka.
Njima je Srbija toliko tuđa da im je normalno da prodaju „Sartid“ u Smederevu za 23 miliona dolara, a da Luku Beograd procene na dve milijarde evra. Pa neka podržave i nacionalizuju i jedno i drugo, pa neka vide koliko šta košta i koliko će para dobiti. Ili još bolje, što prodaju „Telekom“ kada za Luku Beograd mogu dobiti koliko i za „Telekom“. Što ne probaju da budu do kraja principijelni pa ne primene sve svoje naume, zakone i uredbe sa retroaktivnošću na „Filip Moris“ ili „Bat“! Što prelaze preko činjenice da je Ju Es Stil obustavio proizvodnju u Smederevu, što mu ga ne oduzmu i ne podržave?
Probude se i onako bunovni krenu sa napadima na pljačku u privatizaciji i razna druga tranziciona nepočinstva, drsko previđajući da su takvu pljačku i zlodela prema srpskom društvu i privredi uveli upravo oni, svojim zakonima i propisima. Ono što su propisali svojim zakonima, oni danas proglašavaju kriminalom. Isti oni pojedinci koji su bili najveći akteri ili neposredni nemi svedoci pljačkaških privatizacija, sada govore sve ono što su tada govorili kritičari tranzicije i divljeg kapitalizma. Jesu li lagali tada ili sada, to nije od velike važnosti. Onda su lagali i radili zbog interesa, i sada rade i lažu iz interesa.
Samo nekolicina ljudi bila bi iznenađena kada bi poslanička većina u Skupštini Srbije izglasala Rezoluciju o osudi zločina vlasti protiv privrede i građana Srbije. (Videti tekst Danijela Cvjetićanina u ovom broju „Pečata“, na strani 6). To veče bi to bilo neposredno i medijski proslavljeno i proglašeno patriotizmom i nacionalnom odgovornošću; sutradan bi ti isti nastavili da vladaju kao da se ništa nije dogodilo. Sve ispočetka. Zato Srbija danas podseća na stalno podsticano rasulo u kome se isključivo ostvaruje svaki sumanuti i apsurdni naum i pomisao. I sve se to smenjuje kao na nekom ubrzanom i vrtoglavom filmu koji narod posmatra kao svojevrsni teatar apsurda ili rijaliti šou. Jedini to održava kontinuitet. To je ta neprekinuta nit koja povezuje današnje stranke na vlasti.
Prečesto se u srpskoj javnosti govori o srpskim komunističkim krivicama za prikrivanje i zataškavanje počinjenog genocida i izvršenih zločina nad srpskim narodom koji su počinile hrvatske ustaše, šiptarski balisti i muslimanski fašisti. Bila je to politika kako se to još za vreme socijalizma kritički govorilo politika nasilnih simetrija, a u ime bratstva i jedinstva. Ko je bio dovoljno odvažan mogao je to i tada da kaže, i imao je gde. Javno se taj teški prestup tretira kao isključivo kominternističko-boljševička greška, i neka samo za ovu priliku ostane tako.
Ali postavlja se pitanje ko donese Rezoluciju o Srebrenici? Ko je to u Srbiji uoči Vaskrsa ne samo nasilno nivelisao srpske žrtve sa žrtvama drugih naroda, nego je izmišljeni broj žrtava drugog naroda izdigao na pijedestal žrtava prvog reda, a da svoje nije ni pomenuo. Nema danas nikakvih kominternističkih boljševika, to su u srpskom parlamentu učinili demokrate, novi i preporođeni evrosocijaldemokrate i navodni „ogorčeni borci“ protiv socijalizma. Gledali smo i slušali kako su baštinici četnika i obožavatelji kralja i otadžbine ćutali kao zaliveni kada im je rečeno da su ravno u jedanaest navrata u prošlom veku vršili genocid nad muslimanima ili Bošnjacima. Niko od njih ni da šušne! Sada ima i nagoveštaja da će Srbija povlačeći svoju protivtužbu protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, zauvek pravno odustati od kvalifikovanja Jasenovca (i ne samo njega) kao genocida.
Nije ovo pokušaj da se izvrši neko novo političko ili ideološko razvrstavanje povodom ovog pitanja. Hoćemo samo da ukažemo da se valja zamisliti nad istrajnošću srpskog naroda da pristane na prećutkivanje svojih žrtava i na nekažnjivost toga zločina i njegovih počinilaca. Sve ukazuje na to da to nije nikakva kominternistički diktat, niti komunistički defekt, već da je reč o nečemu mnogo dubljem i ozbiljnijem, a što stoji u vezi sa nacionalnim karakterom, ili barem nacionalnim elitama u različitim ideološkim i političkim oblicima i raznorodnim društvenim sistemima. Reč je o pojavi sa dugim istorijskim trajanjem.
U svom evrounijatskom entuzijazmu Skupština Srbije je u punom zamahu. Na dnevnom redu je preko devedeset tačaka! Izmene zakona vrše se pre nego što zakon počne da se primenjuje. U martu ga donesu a u aprilu ga promene. U maju će ga dopunjavati a u decembru donositi uredbe za njegovu primenu. Onda će ga ponovo menjati u martu sledeće godine. I tako unedogled. Demokratska pravna sigurnost i pravna država – nego šta!
Obradovala nas je širina i tolerancija koju je u Vaskršnjim danima pokazao jedan naš vladika. On ne samo da je poželeo dobrodošlicu papi, nego i Dalaj Lami! No, tu nije reč samo o dobrodošlici i pozivu nego i o važnom otkriću. Papa, kažu, ima oko pet odsto vernika u Srbiji, ali sada smo otkrili da su u Srbiji i te kako brojni i verski sledbenici Dalaj Lame! Što bi čovek inače dolazio ako ne da kao pastir obiđe svoje verno stado. Možemo samo zamisliti sa kolikim bi se oduševljenjem i odobravanjem prema ovoj poseti odnosila Kina.
Nevladine organizacije i najveći deo javnosti Srbije, i pored sve dinamičnosti, u nečemu je zakazao. Nema još nijedne jedine inicijative i projekta koji bi obezbedio sigurnu kuću za katoličke sveštenike-pedofile. Toliko je po svetu osnovanih optužbi, dokaza i povika na njih, pa i na samog papu, da bi svet umeo da ceni ovakvu srpsku brigu. Za takve projekte u Srbiji ne manjka para. Gde ćemo potrošiti novac ako tu nećemo! Naše nevladine organizacije i vlasti u Srbiji su najveći protivnici teorija zavere. Neka to još jednom dokažu. Šta i zašto čekaju?

3 коментара

  1. Горан Јевтовић

    Браво, браво господине Вучелићу.
    Нјабољи део у овом уводнику је онај око отварања аутопутева и инзваредно предвиђање како би и одакле све отврали мостове, да су их којим случајем саградили.

    И једна “мала” примедба. Печат пратим од првог броја али, несећам се да је “петооктобарско” догађање народа названо од било ког новинара, па ни од вас, прецизно и правим именом, а то је: сложена обавештајно-субверзивна операција (планирана у Ленглију) као наставак ваздушне и делимичне копнене операције НАТО-оа (оружана агресије на СРЈ).
    Дакле, чувени пројекат “изазивања и управљања кризама” или “стратегија ниског, средњег и високог интезитета”, за Србе осмишљен још давне 1978.године у америчком граду Санта Фе. Касније допуњаван и систематизован у тзв. “контиџенси план”!

    Ово наглашавам због тога што, читајући пре свега ваше дивне уводнике, “просечан Србин” може доћи у заблуду (знам да Ви и уредништво и новинари нисте), да ови квинслинзи на влсти који су доведени петооктобарским пучем, тобож стварно незнају шта раде, ето труде се, воле Србију, али не иде!
    Напротив, веома добро знају шта раде, према прецизно утврђеном тајмингу, задаци “империје” се педантно извршавају и најмање што се дешава је да тумарају тамо-вамо.

    Срдачан поздрав и све најбоље. Издржите!

  2. Pa neka oni koji u sred Arandjelovca ili Hajduk Veljkovog Negotina glasaju za stranku iz Novog Pazara tj.za Rasima, dakle neka pogledaju http://www.himna sda Novi Pazar , sta je pevao Rasim kada je osnivao zajedno sa Sulejmanom stranku 1990.godine….Razumem da u Novom Pazaru pobedi Rasim, ali ne razumem za Negotin ili ARANDJELOVAC…….da stranke koje su sa Rasimom predju cenzus i uzmu vlast stranke iz Novog Pazara u sred Arandjelovca……….. to je katastrofa…inace Rasima treba postovati jer covek zna sta radi i kako da osvoji Srbiju jer inace to je radila i Turska…. a i imena osvajaca su bila slicna….

  3. Ma, nije da se *neslazem sa postavljenim pitanjem*, ali *sasa* 1990, u tom Pazaru, arlaukao je, pardon mitingovao i Vuk Draskovic, sa vrlo neugodnim pesmicama, koje se i danas pripisuju Milosevicu, a Seselj se sa njima nosi u Hagu,., glas..*narodni glas* u Srbiji pa i Arandjelovcu, vredi kilo zejtina, i slicno…ima i ono..*pusto ..tur…uuups, bratsko*…DNK ?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *