Posetioci pozorišnih predstava i ljubitelji „Ateljea 212“ bili su iznenađeni, gotovo zapanjeni i pomalo razočarani kada su ugledali glumce ovog pozorišta u političkoj akciji. Dve godine oni odlaze u pozorište sa uverenjem da gledaju glumce koji izvan predstava žive u divnom svetu. Svima su u toplom sećanju one dirljive scene od pre dve godine, a i prilikom ranijih izbora, kada su gledali te iste glumce kako se svečano i slavodobitno penju na bine i platforme partija ujedinjenih na listi „Za evropsku Srbiju“. Skaču, mašu, razdragano otpozdravljaju masama na mitinzima, dižu ruke uvis, recituju. Mnogi, gledajući ih na pozorišnoj sceni, uzdišu i govore: „Kako je njima lepo, kako im je ispunjen život. Oni konačno žive u svetu ostvarenih ideala. U svetu ideala za koje su se tako predano i dosledno borili. Oni znaju za šta su se borili. Kada mi živimo ovako kako živimo – neka je bar njima lepo!“
Mnogo je onih koji im i zavide, i to ne toliko na glumačkom umeću koliko na tome kako su i koliko oni bliski vlasti i pobednicima na izborima, na tome koliko puta su onako razdragano i prpošno bacali koske političarima koji su danas na vlasti. Tapšati s oduševljenjem pravo u lice političaru nije mala privilegija i sreća.
A onda, kao grom iz vedra, vidimo te iste glumce kako ustaju protiv ostvarenja svojih ideala i kako imaju neke primedbe na vlast koja dosledno realizuje snove za koje su se zajedno borili. Gde je tu doslednost? Šta bi? Vlastima se svašta može zameriti, ali ne i to da dosledno sprovodi ono što je obećala. A to je baš ovo što se sada događa, baš, baš to.
Tako saznadosmo da su devet od jedanaest beogradskih pozorišta u tišini i poslušno već izvršili otpuštanja deset odsto zaposlenih, ali su se oni najzaslužniji za ovakav režim iz Ateljea 212 pobunili i sada hoće da i nas uvuku u njihove unutarpartijske ili unutarkoalicijske razmirice. Nije u redu što se ovakvi problemi iznose u javnost. To treba da ostane u njihovim partijskim ili koalicijskim redovima. Probleme treba rešavati u samoj partiji, među njima, a ne izlaziti u javnost.
Nikome nije bilo lako da živi u svetu ostvarenih ideala i ciljeva. Neka i oni vide kako je to.
Poštovani glumci, doviđenja. Videćemo vas na novim izborima kako se verete po istim binama u borbi da vam se i dalje dešava baš to što vam se sada dešava. Vi ste to i zaslužili, ali šta ćemo sa onima koji su vam poverovali pa sada nezasluženo jadno žive?
Prihvatam kritiku. Necu nikad vise. Ko me je terao da se penjem na binu pre dve godine.
Gorica
Bravo za Pecat i Dundjerina.
Slobodni umetnici
Doci ces ti nama u pozoriste.
Glumci
zar glumci i umetnici i javnost…nisu samo ti koji stoje iza borisa tadića na njegovoj pozornici! i niko drugi ne posztoji sem njih.