DANIJEL CVJETIĆANIN Šumar u srpskom Davosu

Neki zavidljivi novinari, naročito oni koji vole skijanje, pokušali su da, u otvorenoj ili prikrivenoj formi, osude privrednike, ekonomiste i ministre srpske Vlade (pa i samog premijera), zato što su, usred krize, svoj susret (Biznis forum) održali u zimskom odmaralištu „Sunčani vrhovi“ na Kopaoniku. Takođe neopravdano, javna glasila zameraju ministrima, guverneru i privrednicima što nisu bili jedinstveni u koncepciji ekonomskog razvoja, kao da na suočavanjima privrednika, političara i stručnjaka mora da se manifestuje jedinstvo misli i akcije, a ne da se suoče suprotstavljeni stavovi i razmotre relevantni argumenti. No, s druge strane, pitam se da li zaista postoje suštinska razmimoilaženja između ministara, privrednika i NBS-a, oko kreiranja ekonomske budućnosti Srbije?

LAŽNE NESUGLASICE
Zabunu je izazvao stav potpredsednika Dinkića (čije izjave mnogi i dalje shvataju ozbiljno) da će u toku ove godine biti povećane plate u javnom sektoru, kao i penzije (pošto je kriza minula), dok je ministarka Diana Dragutinović ovakvom načinu stimulisanja tražnje suprotstavila najavu rasta PDV-a i pada poreskih opterećenja rada i kapitala. Oprezni guverner Jelašić pitao je (kao da ne zna o čemu se radi) iz kojih izvora će taj rast tražnje (plata i penzija) biti obezbeđen? S druge strane, zabrinuti privrednici insistirali su na dodatnim subvencijama privredi i bankama (kradom merkajući i rezerve NBS). I jedni i drugi (i treći) ukazivali su na to da poreski obveznici mogu da podnesu dodatni teret, a „ovaj put će, zaista“, ta sredstva biti upotrebljena na pravi način. Novinar M. Brkić usudio se da, u uvodniku „Politike“, celu ovu skupinu nazove „Raštimovani orkestar“, želeći da (i on) u javnosti podupre zabludu o njihovim suprotstavljenim stavovima. Ali je svaki ozbiljniji posmatrač mogao da razume da u najvažnijim pitanjima postoji visok stepen saglasnosti.
Lako mi je da zamislim M. Dinkića i D. Dragutinović u paralelnom slalomu, na stazi Jezero, kako dobro raspoloženi jedno drugom dobacuju. „Jesi videla kako sam ih opet preveslao, ho, ho, ho…“ grohotom se smeje Dinkić, dok se snebivljiva ministarka nadovezuje: „Jao Mlađo, zašto im to radiš, hi, hi hi…“
Očigledno je, postoji saglasnost u tome da poreski obveznici, sadašnji i budući, mogu (i moraju) da podnesu dodatni teret i finansijski podupru buduće investicione ideje, bilo da one dolaze iz Vlade, ili od moćnih privrednika, koji prosto vape za finansijskim prilivima od iscrpljenih poreskih obveznika i ne mogu da spavaju od brige, pošto ta sirotinja pomoć milijarderima šalje u nedovoljnim količinama, pa još i neredovno. Zbog toga su milijarderi  prezaduženi.
Svi su, takođe, bili potpuno saglasni i u tome da se mora nastaviti sa politikom maksimalnog zaduživanja zemlje u inostranstvu. Kao i sa politikom prodaje (i predaje) domaćih resursa (uključujući i tržište), evroatlantskim saveznicima. Te fundamentalne saglasnosti, kao i uverenje da država treba da ostane najvažniji oslonac privrede, umesto da se bavi svojim poslom (učvršćivanjem pravnog poretka i prostornog reda), čini mi se da su glavne poruke koje su mediji preneli sa Biznis foruma na Kopaoniku.

POTČINJENOST I SARADNJA
Biznis forumu su (prema pisanju „Politike“) prisustvovali i ambasadori zemalja koje imaju veliki značaj za našu privredu, kao i predstavnici Svetske banke. Oni su i ovom prilikom mogli da se uvere koliko naši političari i privrednici računaju na strane direktne investicije (prihode od prodaje domaćih resursa), kao i na dodatno zaduživanje u inostranstvu, koje je poslednjih deset godina uzelo maha, nažalost bez efekata na razvoj (da li je i to posledica saveta evroatlantskih konsultanata?)
Na Biznis forumu, kao u poznatom vicu o šumaru, u jeku „polemike“ ministara, guvernera i privrednika, čuo se glas predstavnika Svetske banke S. Greja, koji upozorava da Srbija mora u većoj meri da se osloni na sopstvene snage, pošto postojeći „model rasta u Srbiji“ (to je šaljivi naziv za suludu politiku Zaduži se – prodaj – potroši) nije više održiv. „Dani velikog priliva kapitala u ovoj zemlji su prošlost… To znači da razvoj morate da zasnivate na sopstvenim izvorima, a ne na inostranim prilivima“ upozorio je Grej. Verovatno bi ovo na domaće učesnike delovalo kao hladan tuš, ali su oni ipak dobro znali da ni Grej ne misli sasvim ozbiljno, tj. da će inostranih kredita (kao i privatizacionih priliva) biti i u budućnosti, sve dok EPS, Telekom, vojna imovina, poljoprivredno zemljište, šume, vode itd. ne budu pod kontrolom evroatlantskog kapitala. Tada će ista rečenica S. Greja delovati mnogo ozbiljnije. Ali biće kasno. Pomislite samo kako će, u tom trenutku, izgledati naši „sopstveni izvori“, na koje ćemo se „morati osloniti“? Tada nećemo više biti u prilici da sarađujemo sa evroatlantskim svetom, nego jedino da radimo za njih (a bojim se da su ovu filozofiju mnogi već danas usvojili).

Један коментар

  1. Ово је још пре скоро 10 година било јасно свима који ствари гледају своји очима, а не наочарима обојеним у ружичасто.

    Одличан текст!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *