ALEKSANDAR ĐAJA „Rijaliti“ između života i smrti

U velikoj samoposluzi pored zgrade u kojoj stanujem, a u kojoj su se nekada prodavale mnoge vrste morskih i rečnih riba i gde je čak u jednom momentu na prodaju bila ponuđena i ajkula od tri metra (!), pre nekoliko godina zadesila se u omanjem okruglastom akvarijumu i jedna obična, živa – babuška! Za godinu dana od kada je tu našla smeštaj, od malog ripčeta (koga ima u svakoj našoj reci) veličine nekoliko santimetara, narasla je na čitavih petnaest! Na zadovoljstvo prodavaca kojima je bila mezimče, veselo je plivala u krug, privlačeći poglede mušterija (a naročito dece), čak i više od prebogatog asortimana smrznutih riba i ostalih podvodnih stvorova iz svih svetskih mora i okeana!… Odakle ona tu? Mala babuškica se, zapravo, zatekla u kamionu-hladnjači koji je dovezao veću količinu krupnih šarana iz ribnjaka, da bi je prilikom istovara prodavci primetili kako se koprca i skakuće u mnoštvu beživotnih tela, među kockicama leda. Kako je preživela višesatni transport u hladnjači? – ostaće tajna. Život je tako još jednom, na najčudniji način pobedio smrt, pa makar on bio samo – riblji.

OBRASCI ŽIVLJENJA
Ali, i smrt pobeđuje život. Ponekad užasno lako, nestvarno, nepravedno i neočekivano, kao u „španskoj seriji“. Jedino, što je tada stvarna, zaista „rijaliti“… Obrasci življenja koji nam se, prevashodno putem medija, lansiraju sa Zapada, a u kojima sem trke za uspehom, novcem, karijerom, a između toga svakodnevnim petnaestominutnim seksom, gotovo i da nema ničeg drugog – ponekad nas nagone da živimo mimo svojih običaja, korena, mimo svoje duše… Naravno, to ima svoju cenu. Često najvišu i najbolniju.
Pevačica Ksenija Pajčin sahranjena je uz kompoziciju „Bolero“ Morisa Ravela, u subotu, 20. marta u 14.30 časova na Novom groblju u Beogradu, u belom sanduku sa belim krstom i cvećem u beloj boji. Ona je u utorak 16. marta pronađena mrtva zajedno sa svojim dečkom, crnogorskim manekenom Filipom Kapisodom. Prema pronađenim dokazima potvrđeno je da je maneken najpre usmrtio pevačicu, a potom i sebi oduzeo život. Kapisoda je sahranjen na Cetinju, u petak, 19. marta.
Goran Stojićević Karamela, najbolji prijatelj tragično nastradale pop pevačice, kaže: „Bila je to ogromna ljubav, planirali su i venčanje. Ksenija ga je mnogo volela, ali joj je strašno smetala njegova ljubomora (…) Ne znam šta da kažem. Bila je puna života, uvek vesela. Znala je da je prelepa i volela je da joj delim komplimente. Mnogo je volela život. A Filip? Pa… u poslednje vreme bio je depresivan. Od kad je izašao iz kuće ‘Velikog brata’ nekako nije više bio isti. Postao je nekako neveseo, pokunjen… Eto, govorio je da će se ubiti ako ga ona ostavi, ali niko nije verovao u to…“ Sama Ksenija ga je svim silama odvraćala od ulaska u kuću „Velikog brata“. Nije mogla ni da zamisli da budu razdvojeni mesec dana, a verovala je i da za njega nije dobro da učestvuje u takvom šou programu. Ipak, Filip se oglušio na njene molbe i ušao u „orvelovski kavez“.
Da li je „Veliki brat“ mogao da ima udela u ovako tragičnom završetku jedne, u početku gotovo idilične i bajkovite veze dvoje mladih ljudi?

SAVREMENI RUSKI RULET
U nameri da pokažu koliko je poguban uticaj televizije i „rijaliti“ programa, grupa francuskih autora napravila je dokumentarac koji je prikazao takmičare „rijalitija“ kako pristaju da muče jedni druge elektro-šokovima, čak i da ubijaju… Takmičari su bili vezani za električne stolice, a kreatori programa okupili su ih i ubedili da prisustvuju snimanju novog „rijaliti“ programa, u kojem je jedno od glavnih pravila da se pogrešni odgovori kažnjavaju mučenjem, tj. elektro-šokovima. Takmičarima je prećutano da su, u stvari, deo eksperimenta i da će „žrtve“ biti glumci koji će se pretvarati da trpe bol!
Međutim, iako su poverovali da stvarno muče „žrtve“ i čuli ih kako zapomažu i mole za milost, takmičari su nastavljali sa zadavanjem elektro-šokova. Navodeći podatak da je osamdeset odsto učesnika pristalo da zada elektro-šok od 460 volti iako je znalo da će to usmrtiti „žrtvu“, autori su pokušali da alarmiraju javnost i ukažu koliko može biti opasan uticaj „rijaliti“ programa, koji učesnicima „ispira mozak“. U takvim uslovima učesnici su spremni i da ubiju, glasi njihova poruka!
Iako možemo reći da je svaki čovek priča za sebe i da „rijaliti“ šou ne utiče podjednako na svakog gledaoca ili učesnika, nesporno jeste da je suština takvih programa, a pre svega „Velikog brata“, ponižavanje ljudskog bića i potiranje njegovog identiteta, zarad komercijalnog i senzacionalističkog efekta. A, to je najblaže rečeno – psihopatološka pojava! U prilog ovome govori i pojavljivanje te kobne noći, na licu mesta, predstavnika još jednog „rijaliti“ programa, „Hitne pomoći“, televizije B92 (koja je prva i uvela na naše prostore tu „sado-mazo“ tvorevinu zvanu „Veliki brat“), a koja je munjevito pohitala da snimi i prikaže gledalištu još svežu krv ubijene Ksenije Pajčin i njenog ubice, a potom i samoubice, Filipa Kapisode. Bogu hvala, policija ih je zaustavila na ulaznim vratima zgrade.
Ovoga puta, „rijaliti“ se, kao „ruski rulet“, na putu između života i smrti, zaustavio – na ovom drugom! Hoćemo li, kao zombirani, ponovo okretati burence tog revolvera, ili, konačno reći „ne“ konzumiranju svekolikog zapadnjačkog đubreta i vratiti svojim slovenskim korenima… i svojoj duši? Jer, vremena ima malo, a ističe…

Један коментар

  1. Izuzetno hrabro sa autorove strane i vašeg lista. Treba jasno reći, a u tome gospodin Đaja uvek uspeva u svakom svom tekstu, pogađajući suštinu stvari – pa tako i ovom, da su tzv. „rijaliti“ programi najgori oblik voajerizma i da služe isključivo za enormno bogaćenje vlasnika producentskih kuća, a da pri tom imaju poguban uticaj na svoje gledaoce.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *