Žrtve evra

Piše Zoran Milošević

Pad kursa dinara doneo je srpskoj javnosti raspravu da li treba preći na evro. Čini nam se opravdanim pogledati šta donosi evro, odnosno, kakva su iskustva država koje žele da uđu u evro-zonu

Ukoliko Srbija zaista uđe u Evropsku uniju čeka je, između ostalog, odricanje od nacionalne valute. Tu zemlje kandidati za članstvo u EU nemaju nikakv izbor. Evropska unija vrši pritiske da se sa priključenjem ukinu i nacionalne valute. Posebno je smešno da u ovim pritiscima učestvuju Danska, Švedska i Velika Britanija, koje ne nameravaju da se odreknu svojih nacionalnih valuta. Državama koje jednom uđu u evropsku monetarnu uniju, dakle, prihvate evro, onemogućeno je da se vrate nazad i ožive nacionalnu valutu, pošto moraju da se odreknu, u korist Evropske centralne banke (ECB), upravljanja vlastitim deviznim rezervama.

ODBACIVANJE DEMOKRATSKOG NASLEĐA
Uvođenje evra treba da pomogne u preobražaju EU u politički savez sa brojnim odlikama visokocentralizovane države, pošto evropski kapitalisti i briselski i frankfurtski komiteti žele da bez demokratskih pravila (netrasparentno) odlučuju o svim važnim pitanjima. Bivši španski premijer Filip Gonzales (Felipe Gonzales) je povodom toga izjavio: „Nikako ne smemo zaboraviti da je evro sredstvo tog projekta (projekta političke unije – Z. M.)“, a guverner Evropske centralne banke (ECB) Vim Duisenberg (Wim Duisenberg) je izjavio: „Evro je mogo više od valute. Evro je simbol evropske integracije u svakom smislu“. Osim toga, analitičari ističu još jedan zadatak koji je evro treba da obavi – to je da dokrajči ostatke socijalne države u Evropi. To je plan koji bi trebao da zabrine sve dobronamerne ljude.
Svaka država ima vlastitu valutu i to je jedan od znakova njene nezavisnosti. Ukidanje nacionalnih valuta i njihova zamena sa evrom znači prenos jednog od najvažnijih instrumenata državnosti sa države članice na birokratiju Evropske unije. Predsednik Evropske komisije Romano Prodi je istakao: „Mač i valuta su osnova nacionalne države: mi smo je preoblikvali“. Valutno uređenje evra predstavlja srž pokušaja odbacivanja demokratskog nasleđa, koje potiče iz Američke i Francuske revolucije: radi se o pravu naroda na samoopredeljenje. Evro su uveli zato da bi podčinili nacionalne države, kao i da blagostanje stanovnika podrede interesima frankfurtskih bankara i njenih agencija, nad kojim nemamo nikavu demokratsku kontrolu. Novac je, naime, previše važan za blagostanje ljudi, da bi ga prepustili finansijskim elitama.
Da je tako rečito svedoči primer Estonije.
Kada se Estonija odvajala od Sovjetskog Saveza vladajuća ideologija je bila izrazito antiruska i proevroatlantska. Pljuvali su na staro i Ruse i mnogo očekivali od promena. Kako se Evropska zajednica pretvarala u uniju i širila, tako je i rasla evroeuforija Estonaca. Vlast je govorila da će ulaskom u uniju u Estoniji brzo poteći med i mleko, odnosno da će postati peta ekonomija ove zajednice.
Šta Estonija od toga ima danas?

NOVA VALUTA I SOCIJALNI KOLAPS
Mlade Estonke sa decom u naručju, ili oko sebe, tumaraju po stambenim zgradama i traže jelo, druge, još mlađe, bave se prostitucijom, a nezaposleni boluju i umiru, jer nemaju za lekove i lečenje… Takođe se postavlja važno pitanje – zbrinjavanja penzionera. Naime, prema aktuelnom zakonu u Estoniji, ove 2010. godine trebalo je da dođe do povećanja penzija na 600 kuna, ali je ono dostiglo samo 200. To znači da je država i ovde od svakog penzionera „ukrala“ po 400 kuna.
Jasno je da se u periodu krize moraju sačuvati radna mesta, a onima koji su ostali bez posla pomoći (socijalnim programima) da ne završe u krajnjoj bedi. Da bi se to dogodilo država mora da troši novac. To je zakon koji su sledile sve civilizovane države sveta.
Premijer Estonije, Andrus Ansipo, međutim, uporno ide drugim putem – državne rashode uporno kreše. Valjda po zahtevu međunarodnih „dobrotovora“. I tako umesto da ljudi od države dobiju neki posao ili socijalnu pomoć – sede besposleni, bez socijalnog osiguranja i medicinske pomoći…, a premijer im savetuje da sami sebi pomognu. svedoči Olga Sitnik iz magazina „Postimees-a“, iz Estonije).
Do sada Vlada Estonije uopšte nije dala neko ubedljivo objašnjenje zašto ne preduzima nikakve mere protiv ekonomske krize, međutim sada je to učinila – sve se ovo radi i sve se ovo događa zbog uvođenja evra – svedoči Olga Sitnik iz magazina „Postimees-a“ (Estonija).
Vlada narod zaluđuje pričom da kada Estonija pređe na evro da će strani investitori pohrliti i doći će vreme sveopšteg procvata. Da bi se procvat desio mora se preći na evro! Novinari, međutim, podsećaju javnost da se isto pričalo i kada se ulazilo u Evropsku uniju i NATO. Tadašnji političari su govorili samo da uđemo u NATO – strane investicije će pohrliti ka Estoniji. Ali, gle čuda to se nije dogodilo, a sada se ponavlja priča sa evrom. Postoje, kažu u vladi, mastrihtski kriterijumi koje država koja hoće da pređe na evro mora da ispuni. To su, između ostalog, držanje inflacije pod kontrolom i budžetskog deficita (ne sme biti veći od tri posto). Dakle, da bi se ti kriterijumi ispunili država mora da štedi, mora da još više smanji svoje rashode.
Pri tome, važno je napomnuti, ekonomisti uopšte ne mogu da shvate kakvom to magijom zamena valute može da oživi ekonomiju i obezbedi toliko potrebnih 100.000 radnih mesta, koja su neophodna malenoj Estoniji. Takođe ne umeju da objasne kako nova valuta može da privuče strane investitore u državu koja se nalazi na ivici ekonomskog i socijalnog kolapsa.

KREIRANJE KURSA
Postoji još nedoumica, ali na njih, prosto, nema odgovora. Na primer, niko ne može da kaže za koliko će se menjati estonska kruna u evro – po kom kursu? Ovde se kriju velike opasnosti. Kao što je poznato to ne rešava država koja prelazi na evro, već ministri finansija država koje su već u evro-zoni. Ako krunu devalviraju preliće sebi veliki novac, a desetini hiljada Estonaca krediti će izuzetno poskupeti i ljudi neće moći da ih vrate. I još nešto je važno, spisak žrtava koje Estonci treba da podnesu nije konačan. Tokom 2011. godine očuje se da stignu novi uslovi!
Valja podsetiti na to da je posle izbora 2007. godine estonska ekonomija dobro stajala, no bilo je potrebno umanjiti inflaciju na dva posto da bi se prešlo na evro. To bi bilo jednostavno uraditi da su evroatlantisti dozvolili vladi da odstupi od principa neoliberlane ideologije. Naime, država bi se umešala i prosto svojim merama regulisala inflaciju. Međutim, to nije tržišni mehanizam i vlada to nije (smela) da učini. Nasuprot zdrave logike, vlada je rešila da sledi inostrane savete i smanji inflaciju uvođenjem akciza na naftu u prerađevine od nafte, gas, cigarete i alkohol. To je izazvalo sasvim suprotne efekte i Estonija nije ispunila uslove da bi prešla na evro.
Ono što izaziva nedoumicu jeste da kada bi Estonija i ispunila sve uslove, to ne garantuje prelazak na evro. Naime, značaj ima i stanje ekonomije države – kandidata. A u Estoniji ekonomske stabilnosti nema. Ne treba zaboraviti da ministri finansija država koje pripadaju evro-zoni mogu i pored ispunjenosti uslova da odlože prijem neke države do neznano kad, obično se kaže do boljih vremena, kmentariše estonski radio, a prenosi sajt http://www.inosmi.ru.

SREDNJA KLASA – GUBITNIK
Pitanje valute za građane jedne države nije od životne važnosti. Važno je da je valuta zdrava i da obezbeđuje solidnu kupovnu moć, a u kojoj valuti će se primati plata, penzija ili ostvarivati profit – to je manje važno. Takođe, estonska kruna je niz godina bila stabilna valuta, a to je činjeno tako što se merila prvo sa nemačkom markom, a potom sa evrom. Stabilnost valute garantuje da neće biti promena cena izvezene i uvezene robe. Međutim, od prošle godine stabilnost estonske valute je ugrožena. Zašto?
Zbog politike vlade da bi udovoljila nekim socijalnim slojevima u državi! Prelazak na evro odgovara ljudima sa malim primanjima, takođe i bogatima koje i ne primećuju rast cena. Tu su i domaći poslovni ljudi kojima odgovara pad cene domaće valute, jer roba koju izvoze postaje jeftinija i time konkurentnija na svetskom tržištu. To znači da veliki biznis ništa ne gubi u takvoj situaciji. Gubitnik je najvažnija, srednja klasa – koja je nosilac stabilnosti i razvoja u svakom društvu, pa tako i estonskom. Takođe, prelazak na evro teorijski može podstaći strane investitore da ulože svoj novac u estonsku ekonomiju. Međutim, nema indikatora da je neko još spreman da to i uradi. U Estoniju su došli prilikom prijema države u Evropsku uniju i NATO veliki trgovci, otvorili hipermarkete i prodaju robu iz svojih dražva. U tim hipermarketima, što je važno, gotovo i da nema estonske robe. To znači da siromašna Estonija pomaže bogate države Evropske unije. Istovremeno, vojnici NATO-a ne troše ništa u Estoniji, njima stiže sve iz SAD-a.
I tako, poznato je iz istorije Evropske unije da ona nije u evro-zonu primila ni jednu državu čija je ekonomija u padu, a u slučaju Estonije je potpuno jasno da se rast ekonomije neće dogoditi ni ove godine.
Ipak, za ovaj cilj vlada Estonije, očigledno, je spremna da narodu nametne obavezu na nova žrtvovanja, a to znači da stanovnici Estonije postaju žrtvena jagnjad zbog neoliberalne politike svoje vlade.

4 коментара

  1. Sva sreca, kazu iz EU da Srbija nece uci u EU do 2018.Tako da cemo se deverati samo sa nasim politicarima.

  2. Sva sreca…a na nasu zalost EU je usla u dzepove i slajpike gradjana srbije…pa se nezuri…

  3. Libija je ukinula izdavanje viza gradjanima drzava sengenske zone, Gadafi je na sednici UN pozvao na *ukidanje mafijaske drzave Svajcarske i podelu njene teritorije izmedju Nemacke, Francuske i Italije*…

  4. Тренутно је Грчка упозоравајући пример да чланство у ЕУ и одрицање од националне валуте само олакшавају банкарској и корпоративној олигархији да покрене већ у Мастрихту усвојене институционалне механизме суспендовања народног суверенитета. Већ се спремају неизабрани комесари ЕУ бриселске бирократије да из близине надзиру да ли се спроводе мере драстичног смањивања буџетског дефицита масовним отпуштањем и смањивањем свих социјалних давања и пензија. Да ли ће поносити грчки народ моћи да се супротстави легализованом отимању права да преко својих изабраних представника у грчком парламенту одлучује о буџету и тако спречи паразитску олигархију да трошкове кризе коју је сама изазвала наплати елиминисањем избореног права грађана на какву такву заштиту права на живот, рад, становање, здравље и образовање?

    Посебно треба да се запитамо ми, грађани Србије, зашто толико жудимо, уколико су уопште тачне анкете јавног мнења, да сами уђемо у поробљивачке и израбљивачке институције Европске Уније и тиме дамо легитимитет силом наметнотом патронату паразитске олигархије и њених домаћих вазала, којима имамо природно право (неко ће додати и дужност) да се у непосредној будућности одупремо у име голог опстанка?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *