DANIJEL CVJETIĆANIN Zemlja i krtice

Već smo sasvim navikli da živimo u svetu u kojem vladaju (i haraju) vredni poslenici obaveštajnih službi (radni dan – 24 sata), oficiri tajnih agencija naoružani do zuba najsavremenijim tehničkim pronalascima, kao i analitičari koji imaju zadatak da proizvode i lansiraju (spinuju) najpogodnije istine za demokratije u razvoju. Decenijama uživamo u gledanju filmova i TV-serija u kojima tajni agenti moćnih sila uspešno ubijaju komuniste širom sveta, dok snažnim delijama iz zemalja domaćina (tzv. čistačima) ostaje jedino da iznose leševe iz soba superluksuznih hotela, u kojima vrhunski agenti „operišu“, obično uz veoma blisku saradnju dugonogih lepotica, obožavateljki slobode, potrošačkog društva i novog svetskog poretka.

AGENTI IZ FABRIKE SNOVA
Opčinjeni proizvodima Fabrike snova, jedva čekamo da sa suzama radosnicama u očima vidimo kako, na kraju filma leprša prugasta zastava sa zvezdicama! Ko bi u tom dirljivom trenutku mario za milione zverski ubijenih Vijetnamaca ili Kambodžanaca, spaljenih napalmom ili iskasapljenih u tajnim zatvorima i logorima? Uostalom, sami su to tražili – šta im je trebalo da prihvate komunizam kao političko uverenje (što je dovoljan razlog da budu istrebljeni)? Zar nije onda najprirodnije da „dobri momci“ preplove ili prelete desetine hiljada kilometara i „završe svoj posao“?
U uzbudljivom svetu „službi“ tzv. krtice imaju posebnu ulogu. Ne samo u filmovima, nego i u životu. Moderna svemirska tehnologija omogućila je da se sve vidi i čuje, ali ne i da se pouzdano zna „ko je čiji“. Tako se, unutar establišmenta pojedinih zemalja, mogu instalirati pojedinci koji se, godinama pritajeni, pojavljuju na otvorenoj sceni tek u odlučujućim trenucima. Uloga „krtica“ u zemljama istočne i centralne Evrope, a naročito u Sovjetskom Savezu u vreme pada Berlinskog zida, biće decenijama predmet zanimljivih naučnih istraživanja. Za nas je, dabome, slučaj Jugoslavije još interesantniji.
Primetićete da tu nema nikakve zavere, nego samo prirodnih interesa imperijalnog kapitala, ali i domaćih šićardžija, spremnih da za relativno mali ćar nanesu ogromne štete privredi i državi. Interesi su jasni i nema potrebe za posebnim dogovorom, pa ni za nekim zavereničkim planom. Često ti interesi nalažu da se neka država, poput Jugoslavije (a kasnije i Srbije), rasparča, a zatim njeni privredni resursi prisvoje, ili po bagatelnim cenama kupe. Kao npr. industrija građevinskih materijala, železare, finansijsko tržište, energetski kapaciteti, prehrambena industrija, šume, vode, zemljište i sl. A od zemlje će se napraviti pravi raj za kontroverzne biznismene, nekontroverzne kriminalce, latifundiste i političare-populiste (potencijalne diktatore).

SRBIJA – ZEMLJA VESELJA

Da li ste maštali o Srbiji kao veseloj zemlji sa sjajno snabdevenim šoping–centrima i ogromnim svetlećim reklamama pred kockarnicama, o zemlji kladionica i zabave, koju dodatno podupire jaka industrija seksi usluga, o zemlji u kojoj možete opustiti živce, ili proširiti vidike, koristeći poslednja dostignuća moderne hemije narkotika (ali i klasične „trave“), sa bučnim gradovima u kojima omladina spava danju, a živi noću? U zemlji u kojoj postoje supermoderne NATO-baze sa brojnom klijentelom za rajske usluge koje im se nude? Ako ste želeli takvu Srbiju, skoro da sam uveren da će evroatlantska vlast učiniti sve da vam se želje ispune. Odlučujući uspesi na tom putu već su ostvareni. Posao tek što nije završen! Industrija je gotovo zatrta (uh, taj proizvodni bljak–sektor), zdravstvo razbijeno, sudstvo kompromitovano, vojska razoružana, a obrazovanje dobrano načeto (odlučujući koraci tek predstoje). Vlasništvo nad finansijskim sektorom dislocirano je van Srbije, infrastruktura – blago rečeno – zapuštena (mostovi, putevi, pruge…) a stanovništvo i država već uveliko prezaduženi.
Onima koji podmeću klipove u točkove evroatlantskih reformi slobodno možete skresati u brk: „Vizija je jasna, a za njeno ostvarenje vlast u Srbiji zaslužuje najviše ocene!“

NEDOUMICE U KRTIČNJAKU

Postavlja se pitanje zašto se naša evroatlantska vlast toliko „uvija“ oko pitanja Kosova i Republike Srpske, glumeći da svim (diplomatskim) sredstvima brani integritet države i nacionalni interes srpskog naroda, dok u stvarnosti popušta pred zahtevima onih koji promovišu nezavisnu državu Kosovo i konačno ukidanje srpskog entiteta u BiH? Zašto ne postupa (u potpunosti) po instrukcijama iz Brisela i Vašingtona, slično vlastima Crne Gore ili Hrvatske (ta zar nemaju istog mentora)? Kao da strahuju od mogućnosti da na budućim „demokratskim“ izborima i posleizbornim nagodbama, evroatlantska elita može ostati u manjini? To se, naravno, ne može dogoditi dok postoji CESID i mediji pod kontrolom. Najzad, dobro obučeni i pripremljeni demonstranti lako mogu revidirati ishod svakog glasanja. Zašto naši evroatlantski lideri, pred domaćim javnim mnjenjem, glume da su srpske krtice u NATO-u, dok se tamo (valjda) predstavljaju kao vredne krtice NATO-a u Srbiji? Na taj način mogu sebe dovesti u smešan položaj –  da im ne veruju ni tamo,  ni ovde.

3 коментара

  1. У праву сте г. Данијеле Цвјетићанину, код нас владају снисходљивци прве категорије. Производе маглу, дислоцирају и памет и проиѕводњу и разум и младост ван наше земље.Увозе кредите, лажне медијеске агенције, невладине и антисербске агенције, увозе неморал, увозе хоштаплере, увозе крвнике из Натоа, кртице су ефикасне , ни непријатељ неби био ревностан у деструкцији економије, друштва,младости и старости.

  2. Krivica je deljiva stvar, i mi je delimo sa vlascu, sve dok se ne *prizovemo*, podrzimo Pokret socijalista i konacno realizujemo *Juris na nebo*…

  3. Skupstina Srbija…Dragec Micunovic…
    Ovoga momenta je *zavrsio izlaganje*…zakoni, nauka, tehnologija…da *ponovimo gradivo*, covek je profesor, moze da nam da keca….* vi ste to sve sacuvala a sada cemo mi to sve da prodamo*…danas, pri kraju diskusije..*teska industrija je proslost, od toga nema nista*…izgovori covek dr nauka, nekada ibeovac, pa osnivac *crvenog univerziteta Karl Marks*, pa (su)osnivac kontrarevolucionarnih bandi, pardon *kriznih stabova*…tada u svojstvu, koje je dobio od svog revnosnog studenta, Djindjica…*prezervativ koji se posle upotrebe baca*….uporno stoji *na braniku otadzbine* koju je lisio da ima makar pristojnu zelenu pijacu, ogoljenu bez teske industrije, lake i bilo kakve poluozbiljne industrije….Interesantno, Skupstina Srbije, *puna sala levicara*…istog ili slicnog ranga i obrazovanja, niko, ama bas niko da se digne i javno izusti,,…*sedi ! kec !*

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *