Kill Bill

Povodom posete Bila Klintona Prištini i otkrivanju statue sa njegovim likom, trebalo bi se podsetiti i reči biografa Moniki Levinski, spisateljice Gejl Šii: „Od jula 1998. pa do marta 1999. godine, nakon čuvene afere ‘Monika Levinski’, Hilari svom suprugu nije uputila ni jednu jedinu reč. Tek sredinom marta kada se kriza oko Kosmeta naglo zaoštrila, Hilari je pozvala telefonom Bila i rekla mu: ‘Daću ti još jednu šansu, ako bombarduješ Srbiju’!“

Bivši predsednik SAD-a Bil Klinton stigao je u nedelju, 1. novembra, nešto posle 12 časova u Skupštinu Kosova da bi prisustvovao otkrivanju statue sa svojim likom, teške 900 kilograma, u bulevaru u Prištini koji nosi njegovo ime. „Klinton dolazi na Kosovo u trenutku kada su odnosi Kosovo-SAD na najvišem nivou. On je i suprug državne sekretarke Hilari Klinton, koja može da ubrza proces priznavanja Kosova“, navodi „Kosova Sot“. „Čovek koji je dao izvanredan doprinos za slobodu Kosova opet će moći da oseti ljubav Kosovara“, piše dnevnik „Expres“ i ističe da se poseta vidi kao ponovna potvrda „prijateljstva naroda Kosova i SAD“.

„Ponosan sam i srećan, jer ste napredovali više nego što su čak i vaši prijatelji očekivali“, rekao je Klinton u prigodnom govoru na svečanoj sednici Kosovskoga parlamenta. On je takođe naglasio da Kosovo treba „da stvara nova partnerstva sa susedima […] To je veliki test za vas […] Ako postoji nešto što mogu da učinim kako bih pomogao vama, Albancima, Srbima i ostalima, računajte na mene…“

Apage, sotono!

BALKANSKA DIVLJAČ

Nije da želim po svaku cenu da pokvarim radost Šiptara koji su cvokoćući od zime prisustvovali ovom srceparajućem ljubavnom činu, ali, istine radi (kao i u znak pijeteta prema hiljadama ubijenih i nestalih Srba) moram reći da što se naše ljubavi prema Bilu Klintonu i njegovoj dragoj ženi Hilari tiče, tu stvar, razume se, stoji bitno drugačije. Iz više razloga…

Svako ko je daleke 1999. godine u hladnim zimskim danima prolazio Knez Mihailovom ulicom u Beogradu,  mogao je da  uoči koliko je u minulom besomučnom bombardovanju Srbije i njenog naroda ipak bilo i nečeg humanog, odnosno – animalnog. Jer, iza polomljenih prozorskih okana Francuskog kulturnog centra (koje su opravdano razbili građani Beograda), mogli su da se vide i psi lutalice naše prestonice kako nesmetano ulaze u ovu „kulturnu instituciju“ i zadovoljno, uz vrele radijatore, greju svoje promrzle pseće kosti. Bombe „Milosrdnog anđela“ su tako omogućile dve stvari: Šiptarima na Kosmetu da pod zaštitom UNMIK-a, KFOR-a i Amerike otvore „sezonu lova na Srbe“, a psima Beograda da pod okriljem predstavništva francuske kulturne elite, koja je bila sramotno tiha za vreme agresije NATO, toplo i spokojno dočekaju proleće. I to je, valjda, sa tačke gledišta „demokratskog i civilizovanog Zapada“ – u  redu. Jer, njihovi mediji su u to vreme (a neki i danas), Srbe klasifikovali kao „balkansku divljač“, nekoliko lestvica niže od pasa i ostalih srodnih životinjskih vrsta.

Ali, kakve je veze tada imala „prva dama Amerike“ sa bombardovanjem Srbije? Boga mi, imala je… Njen biograf, spisateljica Gejl Šii, u intervjuu za američku tv mrežu NBS, svojevremeno je izjavila: „Od jula 1998. pa do marta 1999. godine, nakon čuvene afere ‘Monika Levinski’, Hilari svom suprugu nije uputila ni jednu jedinu reč. Tek sredinom marta kada se kriza oko Kosmeta naglo zaoštrila, Hilari je pozvala telefonom Bila i rekla mu: ‘Daću ti još jednu šansu, ako bombarduješ Srbiju!“ Inače, prema istim izvorima, Hilari je, verovatno jedina žena na svetu koja je nakon otkrića muževljeve ljubavnice, odnosno već pomenute afere „Levinski“, izjavila kako svog muža sada još više voli!… Zaista, potresno.

Međutim, bombe su pale, a da li je Bil dobio ono što mu je Hilari obećala, ne znam. Priča je i bez završetka dovoljno bljutava.

ŠTAB PROVINCIJALACA

Još od vremena osvajanja Divljeg Zapada, kada su beli doseljenici iz Evrope praktično pobili sve Indijance i na njihovim kostima i zgarištima njihovih domova podigli „najdemokratskiju zemlju na svetu“, takvog bračnog para u Beloj kući nije bilo. Ako se izuzmu labrador Badi i, delimično, ćerka Čelzi (kao dva nevina člana ove „uzorne“ američke porodice) – priča je, naprosto, fascinantna! Prema njima je, naime, porodica Adams iz istoimene popularne televizijske serije (inače sklona sadomazohizmu, vradžbinama, crnoj magiji, gajenju biljaka-ljudoždera i sličnim nestašlucima), toliko dobroćudna, ljupka i šarmantna, da se gledanje te serije može preporučiti svim uzrastima. Međutim, njihova „horor-replika“ u Beloj kući s kraja 20. veka, može se preporučiti jedino što bržem i bezbolnijem zaboravu! Naravno, ukoliko „saksofonisti Biliju“ i u Srbiji neko od izvesnih NVO ne podigne spomenik, što i ne bi bilo veliko iznenađenje.

Prema jednom psihijatrijskom izveštaju, Bil Klinton je rasejan i pasivan čovek. On je došao u Vašington za predsednika SAD-a sa osećanjem da je to jedan uvećani Litl Rok, gradić u Arkanzasu. U Beloj kući, Klinton stvara štab provincijalaca i monstruoznih kreatura poput državne sekretarke Madlen Olbrajt i generala Veslija Klarka, ali, kojima uopšte ne ume da rukovodi. A šef policijske ekipe u Arkanzasu, izvesni Paterson, koji je Klintonu nabavljao žene dok je ovaj bio guverner, kaže da je to za predsednika bila svakodnevica koju je upražnjavao od početka svog bračnog život.

Neron je spalio Rim zbog svog dubokog unutrašnjeg „umetničkog poriva“, dok je Bil Klinton, tadašnji predsednik jedne od najmoćnijih zemalja sveta, bombardovao malenu i nejaku Srbiju. Što zbog ogromnog priliva novca u Kongres i Senat transferisan od strane šiptarskog narko-kartela, trgovaca oružjem i belim robljem – ali, možda i više, zbog jedne banalne „fleke“ na haljini Monike Levinski!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *