Drumovi će poželjeti Turaka i Turaka opet svugdje biće

Piše Zoran Milošević

Šef diplomatije Turske prof. dr Ahmet Davutoglu, tokom posete Sarajevu 16. oktobra održao je predavanje o spoljnoj politici Turske na Balkanu. „Pečat“ prenosi delove Davutouglovog izlaganja u kojem ministar spoljnih poslova najavljuje Turski pohod na Sarajevo

U svom predavanju prilikom posete Sarajevu 16. oktobra 2009. godine ministar inostranih poslova Turske prof. dr Ahmet Davutoglu predstavio je, na otvaranju konferencije „Osmansko nasleđe i muslimanske zajednice Balkana danas“ svoje tumačenje strateške i istorijske dubine nove spoljne politike AK partije i Turske vlade premijera Erdogana prema kojem Turska ima pravo i interes da utiče na uređenje odnosa na području Balkana, Kavkaza i Srednjeg istoka kako bi zaštitila svoje istorijsko nasleđe i sopstvenu sigurnost.

Inače, ministar Ahmet Davutoglu je akademik, profesor koji je predavao u Maleziji i Turskoj o međunarodnim odnosima, sve do pobede AK partije predsednika Erdogana u novembru 2002. godine. Šef turske diplomatije postao je tek nedavno – 1. maja 2009. godine. O njegovoj želji da širi uticaj na Balkanu, svedoči i nedavna poseta Novom Pazaru, gde je javno mirio bivše političare SDA, Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljaljića. Njegov dolazak u Bosnu i Hercegovinu još jedan je dokaz intezivne diplomatske ofanzive Turske na području Balkana, a u regionu se tumači i kao pokušaj Turske da obnovi nekadašnju Imperiju.

Prenosimo delove ovog izlaganja objavljenog u sarajevskom nedeljniku „Dani“.

Kada sam stigao u Sarajevo, posebno na Baščaršiju, ja sam se osjećao pun energije. Duh Sarajeva i duh Baščaršije je duh naše historije, naše zajedničke historije. Sarajevo nije samo običan grad. Bez razumijevanja Sarajeva nije moguće razumjeti historiju Balkana, niti kulturu Balkana.

[…]

Jedan diplomata mi je danas rekao, ne mogu spomenuti iz koje zemlje, zašto smo mi, uprkos svim drugim političkim pitanjima, intenzivirali naše napore u Bosni i Hercegovini? Kada sam se sreo s Hilari Klinton u Cirihu zbog armenskog pitanja, ja sam postavio bosansko pitanje i mi smo više diskutirali bosansko nego armensko pitanje. I kada je predsjednik Haris Silajdžić došao u Ankaru, ja sam promijenio sve planove i odlučio da dođem u Sarajevo i odavde idem u Albaniju. Jedan diplomata me pitao: Zašto ste iznenada „pali s neba“ u Bosnu? Rekao sam mu da se mi nismo spustili padobranom, nego smo u Bosnu došli na konjima.

[…]

Mogu se identificirati tri karakteristike Balkana. Jedna je da Balkan, kao regija, predstavlja tampon zonu u geopolitici. Balkan je tampon zona u prijelazu iz Evrope ka Aziji, iz Azije ka Evropi, od Baltika ka Mediteranu i čak prema Africi, sa Sjevera na Jug, s Istoka na Zapad, to je geopolitička tampon zona. Druga karakteristika je geoekonomska. Balkan je region transakcija u geoekonomskom smislu. Još od starih vremena, Balkan je region ekonomskih transakcija. Balkanski region je region i geokulturne interakcije. Nekoliko kultura međusobno utječe jedna na drugu na Balkanu. Tokom migracija mnogo ljudi dolazi u kontakt i miješa se s drugima. Ako imate region s ove tri karakteristike – geopolitičkom tampon zonom, geokulturnom interakcijom i geoekonomskom interakcijom – imate dvije moguće sudbine u historiji. Jedna je da budete u centru svjetske historije, a druga je da budete žrtva svjetskog nadmetanja i bit ćete teritorija druge sile.

Zbog ovih karakteristika, kada govorimo o Balkanu obično govorimo da je Balkan periferija Evrope. Ne centar Evrope, nego periferija Evrope. Da li je region Balkana zaista geografska periferija? Ne. Ustvari, balkanski region je centar Afro-Euro-Azije. Otkuda percepcija periferije? Ako pitate Mehmed-pašu Sokolovića, on neće reći da su Sarajevo ili Solun periferija Otomanske države ili Evrope. Pogledajte u historiju. Jedini izuzetak u historiji je Otomanska država. U vrijeme Otomanske države, balkanski region je bio centar svjetske politike u 16. stoljeću. To je zlatno doba Balkana. To je historijska činjenica. Ko je vodio svjetsku politiku u 16. stoljeću? Vaši prethodnici! Nisu svi bili Turci! Neki su bili i albanskog porijekla, neki su bili čak i konvertiti grčkog porijekla. Mehmed-paša Sokolović je primjer. Da nije bilo Otomanske imperije, on bi bio samo siromašni srpski seljak s malom farmom ili šta god bi imao u to vrijeme, jer tada nisu imali razvijene farme u tom dijelu svijeta, ali zahvaljujući Otomanskoj državi on je postao vođa u svjetskoj politici. Otomanska historija je historija balkanskog regiona, historija posebnog značaja balkanskog regiona u svjetskoj historiji, tvrdi profesor Davutoglu.

[…]

Beograd 14. stoljeća je bio poput sela, više od sela, možda grad, ali tokom Otomanske države Beograd je postao glavni, središnji grad Dunava, središnje Evrope u tom dobu. U kulturnom smislu, postojale su stotine džamija i crkvi.

[…]

Sarajevo je minijatura otomanskog naslijeđa. Ako ne razumijete Sarajevo, ne možete razumjeti otomansku historiju. Sarajevo je prototip otomanske civilizacije. Sarajevo je prototip uspona Balkana.”

[…]

Multikulturna koegzistencija je veoma važna zato što se život civilizacija može razumjeti samo kroz analizu strukture gradova i kulturnog života u ovim gradovima: svi balkanski gradovi su multikulturalni. Živjeli smo zajedno. I zbog toga je iz kulturne interakcije izraslo snažno kulturno bogatstvo. Oni koji su devedesetih organizirali masakre u Srebrenici i istočnoj Bosni su barbari koji nisu željeli da toleriraju kulturne razlike. Duh Sarajeva je duh koegzistencije i duh zajedničkog življenja. Mi želimo novi balkanski region, utemeljen na političkim vrijednostima, ekonomskoj međuovisnosti i saradnji i kulturnoj harmoniji. To je bio otomanski Balkan. Mi ćemo obnoviti ovaj Balkan. Ljudi to zovu neootomanskim. Zato ja ne upućujem na Otomansku državu kao na vanjskopolitičko pitanje. Ono što ja naglašavam u naslovu je otomansko naslijeđe. Otomanska stoljeća Balkana su uspješna priča. Sada je treba obnoviti.

[…]

Želim da pokažem solidarnost s Bosnom i Hercegovinom. Želim da pokažem da smo mi ovdje s Bosancima. Nastavit ćemo da budemo s Bosancima.

Teritorijalni integritet BiH i političko jedinstvo BiH trebali bi da budu zaštićeni kako bi imali sigurnost u našem regionu. Ako Bosna i Hercegovina nije sigurna i stabilna, mi ne možemo imati sigurnost i stabilnost na Balkanu. Tokom devedesetih godina suočili smo se s mnogim teškoćama, u BiH, na Kosovu, u Makedoniji. I kada se pojave ove teškoće, gdje Bosanci, Albanci, Makedonci okreću lica? Prema Turskoj! To je historijski odnos.

[…]

Tri karakteristike Balkana – geopolitička tampon zona, region kulturne i ekonomske interakcije – to su istovremeno i karakteristike Afganistana i Iraka. Ove tri države su mini modeli svojih regiona. Bosna i Hercegovina je mali Balkan. Imate Bošnjake, muslimane, pravoslavce, katolike, Srbe, Hrvate koji žive zajedno. To je kao minijatura Balkana. Na sličan način, Irak je Srednji istok u malom. Arapi, Turci, Turkmeni, šiiti, suniti. Afganistan je sličan primjer u centralnoj Aziji – Tadžici, Paštuni, Hazari. Stoga su zbog ovih konflikta to kritične zemlje. Ako upravljate pravilno njima, upravljate regionom. Ako ne upravljate njima pravilno, imat ćete regionalne krize.

[…]

Turska je dijelom balkanska, dijelom srednjoistočna, dijelom kavkaska. Imamo više Bosanaca koji žive u Turskoj nego u Bosni! Više Albanaca koji žive u Turskoj, nego u Albaniji! Više Čečena koji žive u Turskoj nego u Čečeniji! Više Abhaza u Turskoj nego u Abhaziji! Zašto je tako – zbog otomanskog naslijeđa. Za sve ove različite nacije na Balkanu, Srednjem istoku i Kavkazu, Turska je sigurno utočište, njihova domovina. Vi ste dobrodošli! Anatolija pripada vama, naša braćo i sestre! I mi smo sigurni da je Sarajevo naše! Kada kažem da je Anatolija vaša, ako želite da dođete, dođite! Ali, mi želimo da budete sigurni ovdje kao vlasnici Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Ono što se dešava u BiH je naša odgovornost.

Ukratko, naša historija je zajednička. Naša sudbina je zajednička. Naša budućnost je zajednička. I poput 16. stoljeća, uspon otomanskog Balkana, kao centra svjetske politike, napravit ćemo Balkan, Kavkaz, Srednji istok, zajedno s Turskom, centrom svjetske politike u budućnosti. To je cilj turske vanjske politike i mi ćemo to postići. Mi ćemo reintegrirati balkanski region, mi ćemo reintegrirati Srednji istok, mi ćemo reintegrirati Kavkaz na ovim principima regionalnog i svjetskog mira ne samo za sve nas, nego za cijelo čovječanstvo.

[…]

Turska s Bosancima dijeli istu sudbinu. Šta god se desi na Balkanu, na Kavkazu i Srednjem istoku, to je naše. Svakog dana u naš ured mogu stići vijesti iz svake od ovih zemalja koje mogu da promijene naše planove. To je naša historijska dubina. Kada kažem strateška dubina, ja mislim na historijsku dubinu. U junu sam išao u sjeverni Afganistan, u Mazari Šarif , posjetili smo šest gradova. Poput Bosne, Afganistan je naša zemlja. Ja se ne osjećam strancem u Afganistanu. Nekoliko sedmica kasnije, otišao sam u Sandžak, u Novi Pazar. Zbog ovih historijskih veza, vanjska politika Turske nastoji da uspostavi red u svim ovim okolnim regionima, na Balkanu, Kavkazu i Srednjem istoku, jer ako nema reda mi ćemo platiti cijenu. Za diplomate iz drugog dijela svijeta, bosansko pitanje je tehničko pitanje. Za nas je to pitanje života i smrti. To je tako važno. Za nas je teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine jednako važan kao i teritorijalni integritet Turske. Za Tursku je sigurnost Sarajeva jednako važna kao sigurnost i prosperitet Istanbula. To nije samo raspoloženje državnih zvaničnika u Turskoj. To je osjećanje svakog pojedinog Turčina, bez obzira gdje živi u Turskoj. Bila su dva velika spontana okupljanja Turaka u mom dobu. Jedno je bilo 1993. kada je objavljena vijest da Srbi koriste hemijsko oružje protiv Goražda. Vijest je objavljena oko sedam ili osam sati navečer, za dva sata se okupilo na stotine hiljada ljudi. Spontano. Da je od njih traženo da idu za Bosnu, oni ne bi otišli kući, nego bi odmah krenuli za Bosnu. Imali smo osjećaj. To pokazuje kako se međusobno volimo.