Penzioneri neće da lete u Kuršumliju

Priredio Aleksandar Dunđerin

Posle obelodanjivanja Krkobabić-Pajtićevog dogovora o raseljavanju penzionera sa područja AP Vojvodine na teritoriju opštine Kuršumlije, u redakciju našeg lista stiglo je mnoštvo pisama, poruka i mejlova u kojem se stariji građani uglavnom protive realizaciji ovog projekta. Prenosimo najzanimljivije reakcije…

Maksimilijan Hocelberger (91), Augsburg, Nemačka

Poštovanom uredniku
Zovem se Maksimilijan Hocelberger, poreklom sam iz Bačke, iz Vrbasa, i jedna sam od žrtava zloglasnih Titovih logora smrti. Za vreme Drugog svetskog rata bio sam pripadnik SS divizije „Princ Eugen“. Posle rata sam iz koncentracionog logora deportovan za Nemačku, a danas živim u Augsburgu. Imam dva sina, ćerku, sedmoro unučadi i tri praunuka. Živimo teško, kao i većina ljudi u Nemačkoj.
Veoma me je obradovalo to što je naša država (namerno kažem „naša“, jer i ja sam rođen na teritoriji koja trenutno pripada Srbiji) odlučila da donese zakone o povraćaju konfiskovane imovine posle Drugog svetskog rata, jer meni su 1946. godine oduzete dve kuće, u Vrbasu (300 metara kvadratnih + plac od 2.300 metara kvadratnih) i u Crvenki (250 metara kvadratnih + plac od 4.100 metara kvadratnih); pored toga oduzete su mi i njive najveće plodnosti koje su se prostirale na površini od 200 ari između Vrbasa i Crvenke. Naravno, za mene je veoma značajno i to što se ovaj zakon – za koji svi mi Nemci koji smo preživeli torturu za vreme Drugog svetskog rata u Vojvodini očekujemo da neće biti nacionalno diskriminatorski – donosi u atmosferi novog odnosa države Srbije prema kolaboraciji. Da budem jasniji, svi mi vojvođanski Nemci, koji, naravno, želimo da se vratimo na ognjišta sa kojih smo proterani, s pravom očekujemo da budemo rehabilitovani, pre svega zato što pomno pratimo kako se rehabilituju i pripadnici srpske nacionalnosti koji su sarađivali za vreme Drugog svetskog rata sa nama. Ako su oni koji su sarađivali sa nama nevini, ne razumem zašto smo onda mi krivi? A za razliku od njih mi nismo imali posle rata nikakvo suđenje – odvođeni smo u logore smrti i iz njih smo deportovani za Nemačku. Čekali smo preko pola veka da se vratimo u našu postojbinu.
I sada, kada je došao taj čas, kada moja deca, unuci i praunuci ne mogu da dočekaju da se vrate na zemlju njihovih predaka, kada su se svi uslovi stekli i Srbija, tako mi se bar činilo, postala normalna država – na scenu stupaju Jovan Krkobabić i Bojan Pajtić i žele da realizuju projekat „raseljavanja penzionera“ iz Vojvodine u neku opštinu Kuršuma, za koju su mi ovde objasnili da se uskoro neće ni nalaziti u državi Srbiji, već će biti deo nove države Kosovo. Zbog toga vam se, gospodine Vučeliću, kao mom starom-novom komšiji (obojica smo iz Crvenke, zar ne) obraćam da mi pojasnite neke nedoumice u vezi sa Krkobabić-Pajtićevim dogovorom.
Kao prvo, da li se projekat raseljavanja penzionera iz područja Vojvodine odnosi na sva lica koja su napunila 65 godina, bez obzira na nacionalnu i zavičajnu pripadnost? Naime, po mom mišljenju, bilo bi logičnije i pravno utemeljenije da se rasele samo oni penzioneri koji su posle 1945. godine doseljeni u Vojvodinu. Uostalom, na taj način je jedino i moguće izvršiti povraćaj konfiskovane imovine. Vama je verovatno poznato da u kući u Crvenki koja je meni pripadala danas žive penzioneri koji su posle Drugog svetskog rata kolonizovali Vojvodinu. Njihova deca i unuci, kako sam se raspitao, žive danas u Beogradu i Novom Sadu. Bilo bi sasvim prirodno da se ti penzioneri deportuju u taj Kuršum, a da se ja i moja porodica vratimo u našu nekadašnju kuću.
Kao drugo, ukoliko bi se taj projekat odnosio i na nas Nemce, da li to onda znači da bi moji unuci i praunuci živeli u Vrbasu i Crvenki, a da bi ja i moja deca (sva deca navršila su 65 godina starosti) morali da idemo put Kuršuma? Na koji način bi se u tom slučaju meni kompenzovala u Kuršumu imovina koju gubim u Vrbasu i Crvenki? Kako su mi rekli advokati ovde u Nemačkoj, 200 ari kod Vrbasa vrede mnogo više nego 200 ari kod Kuršuma, dve kuće u Vojvodini znatno su skuplje od kuća na jugu Srbije. Da li to znači da ću dobiti više zemlje i stambenog prostora u Kuršumu?
I, konačno, ako se taj Kuršum uskoro pripoji Kosovu, šta bi bilo sa penzionerima koji se tamo zateknu? Krkobabić, kako ste pisali, očekuje da penzioneri brane Kuršum od nekakvih „albanskih terorista“, koji se, ovde, u Nemačkoj nazivaju „albanskim oslobodiocima“. Meni to sve miriše na ponovljeni scenario iz Drugog svetskog rata kada su Srbe svi najpre nazivali „partizanskim bandama“, a potom „jugoslovenskim oslobodiocima“. Jednom sam bio na pogrešnoj strani, ne bih ponovo da načinim istu grešku. Pa da me opet, ovoga puta Albanci, deportuju u logore, pa u Nemačku.
Da zaključim, vlasti u Srbiji učinili su veliki korak napred donešenjem zakona o povraćaju konfiskovane imovine i, s tim u vezi, stvaranjem pogodne atmosfere za rehabilitaciju, kako Srba kolaboracionista, tako i nas Nemaca. Zbog toga bi bilo ishitreno i pogrešno ukoliko bi vaš predsednik Tadić dozvolio da se svi penzioneri iz Vojvodine deportuju u Kuršum. Krkobabić-Pajtićev plan možda je dobar za srpske penzionere (pre svega koloniste), ali svakako nije za nas Nemce. Naime, moguće je da mi ni ne stignemo da se vratimo u Vojvodinu, nego da na putu ka našoj dedovini budemo preusmereni ka Kuršumu. Ali, upozoravam vas, to bi u zemljama Evropske unije moglo da bude protumačeno kao srpski revanšizam, šovinizam i ksenofobija. A vi želite u Evropu, zar ne?

Ištvan Hermeđi (72), Mali Iđoš

Iza Krkobabić-Pajtićevog dogovora najverovatnije se krije namera osujećivanja stvaranja personalne autonomije za Mađare na severu Vojvodine. Jer, kao što je poznato, ukoliko bi se svi Mađari sa teritorije Vojvodine koji imaju 65 i više godina preselili u Kuršumliju, to bi brojčano smanjilo našu nacionalnu zajednicu za nekih 30 procenata. Mladi Mađari već duže vreme se asimiluju, ćerke nam se udaju za Srbe i druge narode, sinovi žene Srpkinjama i ostalim nacijama. Već odavno su i na severu Bačke čisti mađarski parovi retkost. A sada Krkobabić i Pajtić žele da upravo mi, mađarski penzioneri, koji smo stub opstanka našeg naroda u Vojvodini, budemo na braniku otadžbine nekakve Penzionerske Republike. A čija je to država? Srpska? Krkobabićeva? Penzionerska? Mađarska sigurno nije. Mislim da se iza ovog projekta krije stvaranje neke nove Jugoslavije, a to potkrepljujem činjenicom da se od ove nedelje na vojvođanskoj televiziji, na programu za mađarski jezik, stalno u reklamnom bloku emituje slogan „Penzioneri svih zemalja ujedinite se!“. U čemu da se ujedinimo? U borbi protiv albanskog terorizma na jugu Srbije? Pa naša matica Mađarska priznala je Kosovo. Zar Krkobabić i Pajtić žele da nas Mađare posvađaju sa Kosovarima? Nadam se da će Krkobabić-Pajtićev dogovor napokon ujediniti brojne mađarske partije na tlu Vojvodine, i da će one, uz pomoć patriotizma Nenada Čanka i pragmatizma predsednika Borisa Tadića, sprečiti raseljavanje mađarskih penzionera u Kuršumliju.

Velibor Čanak (78), Prigrevica

Poštovani gospodine Vučeliću,
Vi jako dobro znate, budući da potičete iz Crne Gore, kako su nas koloniste dočekivali posle Drugog svetskog rata starosedeoci u Vojvodini. Znate da su slaninom mazali pruge da voz ne može da se zaustavi u njihovom mestu. Naše planine i vrleti zamenili smo monotonom ravnicom, umesto ognjišta zatekli čudovišne kaljave peći. Nismo mi želeli da dođemo u Vojvodinu, ali i tada je, kao i sada, postojao nekakav Krkobabić-Pajtićev projekat raseljavanja. Nas izgleda seli ko kada hoće, i gde god hoće. Ja imam 78 godina, mene srce vuče ka Lici (koja više nije moja), ali Toplički kraj, osim po reljefu, teško može da se poredi sa mojim rodnim krajem. A plašim se da ako i tamo ondašnji penzioneri budu podmazivali pruge kao nekada starosedeoci u Vojvodini, voz na nekoj nizbrdici, neće stati, nego će proklizati, sve do Kosova. Sa druge strane, bilo bi možda i pošteno da i starosedeoci u Vojvodini iskuse šta to znači biti „raseljen“, kako je to biti „kolonista“. Ali postoji opasnost da kao što smo mi u Vojvodini tražili brda, oni požele u Kuršumliji ravnicu, i da zbog toga podmetnu u planinu dinamit, kako bi je sravnili sa zemljom.
Ako moram, ići ću, sudbina nas Ličana oduvek je bila sudbina lutalica, seljenih iz jedne države u drugu. Ili smo se selili mi, ili su se selile države. Možda će nam i bolje biti u toj Penzionerskoj Republici, ali šta ako se iza Krkobabić-Pajtićevog projekta krije namera da se od Kuršumlije i Topličkog kraja napravi svojevrsno ljudsko „groblje slonova“? To me plaši, jer tek mi je 78 godina.

Oleg Balašević (68), Bečej

Jovan Krkobabić je došao iz Beograda i pomutio razum Bojanu Pajtiću, koji je prodao penzionere za otpis duga Dnevnika PIO fondovima. Kakva Penzionerska Republika?! Naša Republika bila je i ostaće Republika Vojvodina! A Krkobabić neka raseljava svoje koloniste u Kuršumliju, ili gde god mu je drago, jebo ih voz koji ih don’o. Ovakvi suludi projekti samo potvrđuju to da Vojvodini ne može biti bolje sve dok su na vlasti političke stranke čija je centrala u Beogradu. Nek ostave nas starosedeoce Srbe, Mađare, Hrvate, i ostale da se tolerišemo, a oni nek’ se sele u svoje Penzionerske Republike, i nek tamo žive u ljubavi.

7 коментара

  1. Gospodine Čanak, Vi treba da znate da su u Vojvodinu svi došli od nekuda, tako su i moji došli, očevi iz Rusije a majčini iz Bosne.
    Da je bilo animoziteta izmedju doseljenika i starosedelaca bilo je.
    Medjutim, šta je uzrok tome?
    Mislim da u Vašem tekstu ima stavova koji i kod mene bude otpor.
    Ne znam koliko dugo živite u Vojvodini, ali ovde je jedan jedini princip važeći a to je: Poštuj druge, da bi bio poštovan. Ne vredjaj nikog , da te nebi vredjali. Vi imate paranoičan strah, da samo Vi nekom smetate, da ste Vi ugroženi, da ste diskriminisani.
    U zadnjih 30 godina, starosedeoci u Vojvodinine mogu doći na rukovodeće položaje niti da se zaposle ako ne pripadaju nekom od klanova novopridošlih. Baš me živo interesuje koga Vi to smatrate starosedeocima, da li su to Srbi, Bunjevci, Hrvati, Rumuni, Madjari, Rusi, Romi, Nemci, Sloveni,Iliri,Tračani ili ko još?
    Zato bolje ćutite i živite Vaš život /vidim da imate 78 godina / jer moja generacija te godine neće dočekati, zbog takvih kao što ste Vi, koji su hteli Srpsku državu da prave do Tokija, pa ste kompletne generacije upropastili ekonomski i egzistencijalno šaljući ih u smrt da ratuju za svete zemlje.
    Gospodine Čanak, uzimam sebi za pravo da vam kažem da za svoju zemlju Treba živeti a ne poginuti.

  2. Gospodine Canak,jedan *sporazum*, Stojadinovic-Pavelic smo *pregrmeli*,prvo *poluvreme*..1941-1945, a drugo.*poluvreme*..1990-1995.te,..bice malo mnogo da *grmimo* jos jedno…*finale*…sa neizvesnom sudbinom..*kojoj drzavi cemo da pripadnemo*..??

  3. Gospodin Hocelberger iz Princ Eugen divizije treba da se vrati u Vojvodinu onda kad se vrati milion i nesto Srba proteranih iz Hrvatske. Da bi se to ubrzalo bilo bi pozeljno da G. Holcerberger i njemu slicni pisu u Medjunarodni Sud i podrze tuzbu Srbije protiv Hrvatske za kontinuirani genocid nad Srbima jos od 1941. Pa kad se to konacno rijesi onda bi i on i njegovi saborci trebali da budu poslusani a ako bude imao obraza da zivi medju ljudima koje je nekada preko nisana gledao ( Ma sta gledao – ubijao) samo nek izvoli.
    A ovaj gore sto se nazvao Mali ( a Veliki nije sigurno) lupa gluposti i molim prisutne da ne obracaju paznju.

  4. Pa hajde da se cuje i glas sa juga. Znate mi penzionere imamo i verujte samo su nam oni ostali. Krajevi koje zelite da naselite odavno su nenaseljeni i devastirani tako da i ono malo mladih koji zive u ovim krajevima teze ka severu. Iz tih razloga gospodo politicari juzno saljite mlade obrazovane ljude, otvarajte fakultete, institucije u kojima ce oni da rade, gradite puteve i infrastrukturu jer gradjani juga Srbije to zasluzuju, jer su gradili i jos uvek grade po Srbiji, Beogradu, pune budzete a malo za njih ostaje. U Beogradu su se posle II sv.rata ulice i kvartovi raspoznavali po onima koji su ih izgradili po prezimenima porodica koje su iz Nisa, Leskovca, Vlasotinca, Vranja i Krusumlije koju svrstavate pod teritorijom Kosova ili nas nazivate Bugarima. Da zakljucimo dosta je nama da nam neko govori sta treba da radimo i gde da zivimo i kako da se ponasamo, mi hocemo da zivimo podjednako isto kako se zivi u Beogradu, Novom Sadu, da radimo i svojim radom sticemo a ne da resavamo probleme iz proslosti po nekom dogovoru. Ja bih pre postavio pitanje gospodinu Krkobabicu i Pajticu kada ce da se donese zakon o denacionalizaciji, restituciji i kad ce nam biti vracena imaovina u Beogradu, Novom sadu i slicno koju ko zna ko i pod kojim uslovima koristi i tlaci unazad 50 godina. Mnogo toga se izdesavalo u poslednjim godinama, narod je nezadovoljan gladan, to su problemi sa kojima treba da se suocavate i resavate.

  5. Postovana redakcijo,

    ja kao verni citalac ovog meni veoma dragog lista, inace rodom Toplicanin/Kursumlicanin, koji godinama zivi u Nemackoj, nemogu da se identifikujem sa ovakvim izjavama gospodina Hozellberger (Hocelberger). Kursumlija ( Bele Crkve ) je jedna od prvih zaduzbina Nemanjica, stara Srbija, cistog duha, koja je istorijom dokazala cistocu svog hriscanskog a pogotovu srpskog srca i svesti. Nikada nije odbila ni gosta, ni izbeglicu, nece ni naseljenika , ni doseljenika odbiti. Ali cemo sigurno, po ceni da opet moramo krvariti, odbiti nametanje i prisilu da budemo prisvajani drzavama koje su imaginarne, jer Kosovo nije drzava, vec kao i nekada kroz nasu tuznu istoriju jedina Majka srpstva koju je zlotvor oteo. A Vi gosp. Hozellberger, kao Nemac niste ni pomislili da bi ti ljudi iz Kursumlije a ne iz Kursuma, oprostili vase SS Kursume drugog svetskog rata i primili Vas kao da ga nikada nije bilo. Ali Vi imate svoju Nemacku cast ( Stolz ), mi smo za Vas, kao i za vasu Vladu, losi ljudi kojima treba oduzeti sve sto je vezano za Srbiju. Propustili Ste dok ste ziveli u Vojvodini da upoznate Srbe, jer su oni tada bili za Vas siroti Paori, a sada oni koji su vam kako tvrdite preko Tita nanneli zlo. Ipak zelim Vam srecu Herr Hozellberger, vas sugradjanin iz Minchena ( München ).

  6. kako vas nije stid da trazite zemlju pa vi ste dobili nadoknadu od treceg rajha.Vi koji ste palili i zarili po JUGOSLAVIJI ubijali klali.Pa vi i nemate obraza a nikada ga i niste imali.Nikad vi nemozete da se uporedite sa kokardom, pa sta ti vredi da se vratis kad ce se opet zaratiti i opet ces biti na istom isteran.Savet ti je ostani tamo gde si da se ne seljakas-ne selis.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *