Претрага по кључној речи

Време интервенција

Пише Данијел Цвјетићанин, Универзитет Сингидунум Снага власти (и државе) почива на лојалности грађана. Питам се какву врсту лојалности према „пословођама“ страних господара могу да осећају грађани Србије? Да ли су се свима отвориле очи после …

Више

Европа по „мустри“ Ангеле Меркел

Пише Мирослав Стојановић Европска заједница, створена с намером да укључивањем (тада Западне) Немачке укроти њену евентуалну хегемонијалну моћ, помогла је (сада уједињеној) Немачкој да успостави (нежељену) доминацију у европској кући Живот заиста уме да изрежира …

Више

Несклад похвала и оцена

Пише Данијел Цвјетићанин, Универзитет Сингидунум Зашто је нашим „пословођама“, као лошим ђацима у школи,  више стало до оцена међународних институција, него да остваре резултате који би се могли видети и голим оком? Недавно је на …

Више

Борисова косовска клетва

Пише Никола Врзић Пошто ће „Србија у једном тренутку морати да призна Косово, ако хоће у ЕУ“, како нам је то ове среде отворено саопштио Жан Аселборн, министар спољних послова Луксембурга, а Борис Тадић у …

Више

Под мостовима снова

Пише Данијел Цвјетићанин, Универзитет Сингидунум Сви су се већ у последњих десет година уверили да су беда, јад, понижење и страх најбољи пријатељи глобалног „просперитета“ [restrictedarea] Познато је да смо сви таоци евроатлантских активиста. Ако …

Више

Уздарја демократског европовања

Пише Селимир Радуловић Србија је данас духовна пустиња. Нови, духовно поспали, интелектуалнo-несавесни нараштаји успавани су дијаболичком пропагандом наше европејске и НАТО деце која сипа рушилачки и смртоносни отров Живимо у свету у којем је много …

Више

Марш либералног фашизма

Пише Дејан  Лукић Хомосексуални интервенционизам постао је у паралели са војним интервенционизмом (Либија), једна од стратешких авенија и Камероновог  конзервативизма стиснутог између „либералног фашизма“ и „фашизма људских права“ који све агресивније форсира  Брисел Британска владајућа …

Више

Upotreba laži

Piše Milovan Danojlić Živimo s lažima. Ima ih svesnih i nesvesnih, porodičnih i društvenih, nacionalnih i međunarodnih, ljubavnih i mrzilačkih, dobronamernih i podlih, nasrtljivih i prigušenih, drskih i zasnovanih na prećutkivanju. Najgore su ove u …

Више

Ukrajina, EU i anglosaksonci

Piše Zoran Milošević Stvaranje hronične nestabilnosti na ruskim granicama korišćenjem ekstremističkih organizacija i nevladinog sektora bio je i ostao prioritet britanske diplomatije i obaveštajnih službi, pa su danas i ukrajinski ekstremisti uvučeni u aktivni mehanizam …

Више

Kvo vadis, Evropo

Piše Dejan Lukić „Grčka tragedija“ u pet činova Observirana sa Temze aktuelna „grčka tragedija“, sa potresom koji je izazvala u evrozoni i u samom temelju „evropske ideje“, komforno pristaje uz satirični stih Ogdena Neša: „Teško …

Више

Ultimatum Evropske unije

Piše Nikola Vrzić Srbiji je iz Evropske unije poručeno da je priznanje teritorijalnog integriteta svih susednih država preduslov daljih evrointegracija, predsednik Srbije ponovio da EU nema alternativu, a potpredsednik Vlade zadužen za evropske integracije obećao …

Више

Evropa i Ratko Mladić

Piše Roman Nosikov Da li je bilo vredno žrtvovati se? Da li je evropejstvo vredno još jednog Slovena bačenog na pokretnu traku evropskog humanizma koji odiše mirisom krvi ili preciznije, pokoljem? „Hapšenje Ratka Mladića je …

Више

Beograd i unitarna Bosna

Piše Nikola Vrzić Srbija podržava snaženje bosanskih centralizovanih institucija, a visoki predstavnik Međunarodne zajednice u Bosni Valentin Incko može da računa na bezuslovnu podršku Srbije u ovom pogledu, zato što će jake centralizovane institucije omogućiti …

Више

Evropa na leđima suludog bika

Veza između otmičara i kidnapovane devojke, koja je u jednoj drugoj verziji majka ujka-Sama, duga je i zamršena i mi, Balkanci, u njoj igramo pasivnu, posmatračku ulogu. Zevs, gospodar neba i zemlje, šalje kišu, pušta gromove i oluje, pa mu se poneki uragan otme ispod kontrole i lupi ga po nosu, što se ovih dana na jugu SAD događa. Povest Evrope nama je bliža i važnija. Ona je za nas nezaobilazno kulturno žarište, duhovna vertikala dignuta na temeljima judeohrišćanske civilizacije, naslednica grčke genijalne intuicije i latinske hladne pameti, čime se mogu objasniti neke protivrečnosti njenog karaktera: kolevka visokih dometa nauke i umetnosti, ona je, istovremeno, glavni štab inkvizicije i kolonijalnih osvajanja, arhitekta Aušvica i Dahaua, otelotvorena strast saznavanja i kritičkog rasuđivanja, poprište dugih verskih i građanskih ratova, sve u istom zamahu i o istom trošku. Zevs, tj. ujka-Sam, mnoga je znanja od nje preuzeo, da ih, pragmatičan, grubo pojednostavi i izopači. Uprkos visoke uvežbanosti u raščlanjavanju, klasifikovanju i imenovanju pojava, Evropa se danas davi u osrednjosti, guši se od straha da će je opljačkati oni koje je ona nekada pljačkala. Trenutno ogrezla u sterilnost i dvoličnost, ona poseduje tako široko i nadahnjujuće istorijsko iskustvo da za nju uvek ima nade, više nego za silnika koji joj nadgleda poslove i gura je u svakojake pustolovine. Božanstvo zapadne civilizacije je Razum; na lestvici naših vrednosti on ne zauzima tako visoko i nezamenljivo mesto. Angažovanost Razuma u nalaženju praktičnih rešenja i olakšica u svakodnevnom životu je zadivljujuća, i tu bismo od Evrope imali šta da naučimo. Šteta je što s učenjem nismo počeli ranije, dobrovoljno, iz koristoljublja, i što smo skloni da istočnjačku zapuštenost izjednačavamo sa duševnošću, i da nemar uzdižemo na visinu metafizičkog izbora. Mi se danas modernizujemo navrat-nanos, pod prinudom, prema tuđoj računici, onako kako to čine loši đaci koji se laćaju knjige nekoliko dana pred polaganje ispita. Uvažavanje nesumnjivih dostignuća evropskog Zapada kod nas prati provincijalna inferiornost i nerazumevanje suštine onoga čemu se divimo. Naša malograđanština i njena politička elita u Evropi pre svega vide mamutske prodavnice robe široke potrošnje, luksuz i obilje, umišljajući, bogzna s kojim pravom, da bi to i njoj moralo pripadati. Ona bi da se prikrade bogatstvu, da sa strane nešto štrpne, a ne da slične vrednosti kod kuće gradi i potvrđuje. Hoće odmah, i u gotovom, bez alternative, a zauzvrat nudi samopoštovanje i nacionalno dostojanstvo – ono do čega joj nije stalo. Tu, još jednom, dolazi do izražaja konfuzija u koju mali narodi lako upadaju: precenjujemo ono što želimo, potcenjujemo ono što imamo. Naše uvreženo shvatanje ljudskih prava i sloboda ne zaostaje za idejama zapisanim u poveljama velikog sveta, ali je ta težnja kod nas nedovoljno razrađena i slabije formulisana. Dušanov zakonik je imao više obzira prema sebrima, nego onovremeno zakonodavstvo Zapada; naši ustavi iz 19. veka pisani su prema evropskim predlošcima. Demokratski impuls našeg čoveka dublji je i prirodniji nego kod građana u nekim politički visoko razvijenim zemljama, koji su prošli kroz viševekovno klasno dresiranje. Naše je opterećenje rajetinski sindrom; domaće izrabljivače smo kasno dobili i nismo stigli da ih obogotvorimo. Te, i druge povoljne predispozicije i dalje su u prirodnom stanju, u neozakonjenom obliku; Razum hoće uobličenje. Mnogo je formalnih dostignuća u državnom uređenju Zapada, u školstvu, sudstvu, zdravstvu, policiji, saobraćaju, u zaštiti dece, žena i ugroženih, najzad, u borbi za očuvanje prirode, koji zaslužuju poštovanje i ugledanje. Imamo šta da naučimo, ali učenje podrazumeva prilagođavanje iskustava sopstvenim potrebama i mogućnostima, a ne kopiranje. Politički, Evropa je skup rogova u vreći koje sjedinjuje veliki kapital. Mi nemamo iluzija o prirodi kapitala, a opet mu širom otvaramo vrata, u nadi da ćemo, dok nas bude eksploatisao, i mi od njega videti koristi. Politički, Evropa ne odlučuje sama o svojoj sudbini, pa ne možemo očekivati da će biti uviđavna prema našoj. Bik koji je nosi na leđima uvlači je u ratove iz kojih ne može izići čista lica. Maločas, za ručkom, čuh preko televizije kako je u Tripoliju ubijen Gadafijev sin i njegovo troje unučadi. Vest saopštena ravnim glasom, bez emocija, onako kako se daje prognoza vremena ili izveštaj lutrije. Takva, razbojnička Evropa uteruje strah u kosti. Njeni vojnici trenutno vojuju na pet-šest ratišta. Pravo na mešanje u unutrašnje poslove suverenih zemalja upisano je u državnopravni kôd kolonijalnih osvajača i porobljivača. Ratoborni Zevs već pola veka zasipa planetu bombama i gromovitim pretnjama. Njegova polja časti su : Kuba 1959-1960; Gvatemala 1960; Belgijski Kongo 1964; Gvatemala(ponovo) 1964; Dominikanska republika 1965-1966; Peru 1965; Laos 1964-1973; Vijetnam 1961-1973; Kambodža 1969-1970; Gvatemala (po treći put) 1967-1969; Liban 1982-1984: Granada 1983-1984; Panama 1989-1990; Irak od 1991. godine do danas; Kuvajt 1991; Somalija 1992-1994; Bosna 1995; Iran 1998; Sudan 1998; Avganistan 1998; Srbija 1999; Avganistan od 2001. godine do danas; Libija 2011. godine. Koliko sutra, neman bi mogla da udari na Siriju, Evropinu postojbinu, da vrati feničansku lepoticu u njen kraljevski dvor i zagorča život Bašaru el Asadu. Nema kraja bici za ljudska prava, za blagostanje, slobodu i demokratiju... Pitam se, ponekad, da li su naši evrofili i mondijalisti svesni s kim se hvataju u kolo i kuda ih igra može odvesti. Političku i materijalnu podršku sa Zapada oni primaju bez rezerve i bez griže savesti, ne sumnjajući u plemenite namere darodavaca, valjda sa uverenjem da rade na modernizaciji zemlje. Nacionalni identitet bi, po njima, trebalo da ustukne pred univerzalizmom; došlo je vreme da se lečimo on nazadne i zaglupljujuće prošlosti, po receptu najjačih zemalja sveta. Propovednici anacionalnog univerzalizma u toj igri ništa ne rizikuju, a dobijaju ono do čega im je jedino stalo – nova tržišta, izvore prirodnih i energetskih materija, slobodan protok robe i novca preko kontinenata. Univerzalizam i anacionalizam danas imaju nacionalno zaštićeno poreklo. To je roba za izvoz u nerazvijene i pokorene zemlje. Kod kuće se pevaju sasvim druge pesme. Gore, na Olimpu, pod oblacima, gaje se usijana patriotska osećanja, na koja smrtnici po dalekim provincijama Imperije nemaju pravo.

Више

Odisejevo praskozorje

Piše Aleksandar Pavić Događaji u Libiji potvrđuju da je reč o dokumentovanoj, unapred planiranoj agresiji na suverenu članicu UN, sprovedenoj od strane nadnacionalnih krugova koji su putem „prevrata“ preuzeli vlast u jedinoj svetskoj supersili, čije …

Више

21. FEBRUAR 2011.

Jedan od gubernatora ili prinudnih upravnika Srbije, nemački ambasador Volfram Mas, na krajnje jasan i zapovedan način izjavio je: „Srbija ima preča posla od izbora“! Moamer el Gadafi pokazao je još manje volje da razgovara …

Више

EU i NATO skepticizam

Piše Boško Obradović Svedoci smo ozbiljne i organizovane sumnje u EU i NATO vrednosti. Na sreću, postoji alternativa, u trenutku po srpske nacionalne interese pogubnih integrac Uskoro će u Srbiji, suprotno vladajućem duhu čitave Evrope, …

Више

EU Imperija bezobrazno bogatih

Piše Londona Dejan Lukić Kontroverze koje je u većini evropskih država pokrenulo pitanje o ceni i političkoj svrsishodnosti  diplomatskog servisa Evropske Unije, samo su deo fundamentalne rasprave oko daljeg puta celog projekta ujedinjene Evrope Baronesa …

Више

Radost Evrope

Piše Nikola Vrzić Šta je tačno Srbija dobila prosleđivanjem njene kandidature za članstvo u Evropskoj uniji, i koliko će to zapravo da nas košta Dobra vest stigla je u ponedeljak iz Luksemburga: Holandija više nije …

Више

Evropske bebe

Piše Milorad Vučelić Nedavno mi je prijatelj, sa nešto gorke samokritičnosti rekao da političari na Balkanu svojim zabludama o politici, istoriji, državi, naciji, Evropi, međunarodnoj pravdi i pravu, samo nanose štete svom narodu. Reč je …

Више

10. oktobar

Piše Milorad Vučelić Na ulicama Beograda 10. oktobra dramatično su se sudarili paralelni svetovi, koji su se u Srbiji do sada uglavnom bez buke i besa mimoilazili. Evroatlantizam koji „nema alternativu“, beskrajni uspesi, reforme i …

Више