Mađarska paravojska u Srbiji

Piše Vlastimir Vujić

Formalno registrovana kao „udruženje za negovanje mađarske kulture i tradicije“, „Mađarska garda“ brzo je pokazala plebejske korene jedne neofašističke horde,  zaodenute u zapadnjački marketing, čiji je cilj samo jedan – ujedinjenje mađarske nacije: duhovno, ekonomsko i teritorijalno

Iako je Viši budimpeštanski sud u drugostepenom postupku 3. jula 2009. godine potvrdio odluku glavnogradskog Opštinskog suda od 17. decembra 2008. o raspuštanju „Mađarske garde“, ona je, kako je nakon presude obećao predsednik ove ultradesničarske paravojne organizacije Gabor Vona, „nastavila da maršira još čvršćim korakom“. I u zemlji i u inostranstvu!
Formalno registrovana kao „udruženje za negovanje mađarske kulture i tradicije“ (čijem „nevinom“ osnivačkom aktu niko nije mogao unapred ništa da zameri), brzo je pokazala plebejske korene jedne neofašističke horde, svoju „neonjilašku subkulturu“ zaodenutu u zapadnjački marketing, čiji je primarni zadatak, po rečima Vone – da štiti Mađarsku od napada iz okolnih zemalja! „Otvoreno mogu reći da sam mislio na Slovačku, Rumuniju i Srbiju, kad sam govorio o tome da strahujemo od ataka neke od regionalnih država na našu domovinu“, precizirao je tada šef garde, dodajući da u tim zemljama živi mađarska manjina i da s njima Mađarska i dan danas ima stalne probleme.

I pored toga što je proglašen ratnim zločincem u Rumuniji, dela ultradesničarskog književnika Alberta Vaša (čije ime je „Mađarska garda“ dala svom bataljonu u Đeru), obavezna su školska lektira svih đaka koji uče na mađarskom jeziku

5.000 GARDISTA
Gardijski „zadatak“ na domaćem planu bio je zaštita interesa nacije u kulturnom i privrednom životu (verovatno od jevrejskog lobija, ciganske najezde, stranaca, homoseksualaca, bankarskih zelenaša i globalista – što su načela stranke „Za bolju Mađarsku“, skraćeno Jobik, koja je Mađarsku gardu 27. avgusta 2007. godine i osnovala!).
Za prvog komandanta „Garde“ (koja je zbog crnih uniformi i „arpadskih“ zastava oko ruke mnoge neodoljivo podsećala na zloglasne „njilaše“, mađarske fašiste u Drugom svetskom ratu koje je predvodio ratni zločinac Ferenc Salaši), imenovan je Maćaš Ustič, poznat iz domaće serije „Mali grad“, a za ideologa se samovoljno proklamovao Andraš Benčik, glavni urednik desničarskog nedeljnika „Mađarski demokrata“. Gardiste su blagosiljali po jedan katolički, evangelistički i protestantski pop, a pozdravila ih je i Marija Vitner, poslanica Fidesa, najveće opozicione stranke u zemlji, dok je na prvoj ceremoniji ispred Palate „Šandor“ (rezidencije šefa države!) bivši ministar odbrane u prvoj višepartijskoj mađarskoj vladi (1990 – 1994) Lajoš Fir, sa bordo baršunastih jastučića, predao osnivačka uverenja u ruke 56 mladića! Sama brojka nije slučajna, pošto je bilo prijavljeno više od hiljadu zainteresovanih. Ona, nema sumnje, asocira na 1956. godinu, kada je u Mađarskoj podignut (neuspeli) ustanak protiv sovjetskih trupa.
Za 22 meseca delovanja (do zabrane, ili „transformisanja“ u Novu Mađarsku gardu, kako oni stalno ističu), „Garda“ je zvanično imala deset javnih promocija (od kojih osam u Budimpešti!), na kojima je posle „zakletvi vernosti“ u svoje redove primila ček nekoliko hiljada punoletnih članova! Ima, uz to, i svoje pionir(k)e, kadet(kinj)e i omladinu – gardiste! Procena je da samo u Mađarskoj danas ima preko 5.000 „regrutovanih“ gardista i oko 12.000 njihovih aktivista i simpatizera, a najbrojniji su u pet županija (od 19 koliko ih Mađarska ima) – peštanskoj, boršod – zemplenskoj, zalaškoj, čongradskoj i županiji Bač-Kiškun.
I ako danas regrutaciju obavljaju u „ilegali“ i zatvorenom prostoru, krajem 2009. godine u Sentandreji su nenajavljeni ponovo „prevarili“ policiju! Javno, i pred  velikim brojem turista (koji su ih, verovatno misleći da se radi o državnoj svečanosti, snimali kamerama i pojedinačno se, nakon „zakletve“ – s njima fotografisali!), regrutovali su novih 115 članova!

Među Vašovim ordenima nalaze se i dva „gvozdena“ nacistička krsta

DEONICA SEKELJA U KLUŽU
Centrale „Mađarske garde“ u zemljama Karpatskog basena (u kojima živi mađarska nacionalna manjina), da bi „sakrile“ svoju pravu delatnost, uz naziv – „udruženje za negovanje nacionalne kulture i tradicije“ – najčešće dodaju i ime i prezime nekog od mađarskih  kulturno – istorijskih ličnosti! Poznato je da „gardisti“ centrale imaju u Komarnu (Slovačka), Klužu (Rumunija), Subotici (Srbija), Užgorodu (Ukrajina)…  U ovim državama često imaju i – akcije! Najnoviji je februarski „slučaj“ u Rumuniji! „Bataljon Albert Vaš“ (deo zabranjene „Mađarske garde“), čije sedište je u Đeru (Mađarska), osnovao je 2009. u rumunskom Sekeljfeldu tzv. „Deonicu Sekelja“ – čije članove je vrbovao iz redova erdeljskih mladih Mađara. „Sekeljska deonioca“ upravo u ovim trenucima u Rumuniji završava registrovanje dve svoje poslovne kompanije koje će joj obezbediti  ustavno-pravnu i finansijsko-ekonomsku sigurnost u toj zemlji. Prva je firma za fizičko – tehničku zaštitu imovine i lica (ime joj je na rumunskom jeziku – Mađar garda Kft!), dok će se druga (Teran Grupa) baviti detektivskim poslovima i delatnostima naplate materijalnih dugova!
Prvi incident desio se, ipak – vrlo brzo. Gardisti iz „Sekeljske deonice“ nedavno su u Klužu (kojeg svi Mađari isključivo nazivaju starim mađarskim imenom  Koložvar) hteli su da na dan rumunskog državnog praznika na spomenik mađarskom kralju Matiji polože venac i time obeleže 90. godišnjicu od osnivanja Sekeljske divizije koja je svoje najžešće ratne bitke vodila upravo – protiv Rumunije! Kažnjeni su novčano sa 50 hiljada leja (nisu imali dozvolu gradskih vlasti), a policija je u poslednjem trenutku sprečila pristalice ekstremne rumunske „Nove desnice“ da se fizički obračuna sa članovima mađarske „Deonice Sekelja“! Gradska kancelarija Kluža i mesna žandarmerijska stanica nakon toga uputili su zahtev parlamentu Rumunije da zabrani ulaz u zemlju članovima „Bataljona Albert Vaš“, jer nose ime ekstremnog mađarskog književnika rođenog u Transilvaniji, potpukovnika Hortijeve fašističke vojske ( za ratne zasluge, između ostalih, odlikovan i sa dva „gvozdena“ nacistička krsta!), proglašenog u Rumuniji ratnim zločincem (pobegao 1944. u Nemačku, a 1952. u SAD, gde je u gradu Ejstoru 1998 umro).
„Mi pripadamo Mađarskoj. Matična zemlja nam pomaže u svemu što nam je potrebno! Finansira nam sve, od socijalnih programa do usavršavanja ‘samoodbrane’. Moramo biti spremni za svaku situaciju u datom momentu“, rekao je portparol rumunske „Deonice“ Nandor Keresteš…

„MAĐARSKO DRVO ŽIVOTA“
Nije tajna ni to da je „Mađarska garda“ nedavno u Srbiji prisustvovala tradicionalnoj januarskoj manifestaciji „Dani mađarske kulture“ u Senti (bila posvećena 200-godišnjici od rođenja autora mađarske nacionalne himne Ferenca Erkela i 150. godišnjice smrti  reformatora političkog, ekonomskog i kulturnog života Mađarske, grofa Ištvana Sečenjija), na kojoj su uručene nagrade – „Mađarsko drvo života“! Gardijski čelnici (čiji je osnivač „Pokret za bolju Mađarsku“, 26. oktobra 2009. u Budimpešti potpisao povelju o osnivanju panevropskog pokreta „otadžbinskih političkih snaga“ sa još pet ekstremno desničarskih evropskih partija), u okviru senćanskih „Dana mađarske kulture“ prisustvovali su i – Kulturnom forumu Mađara Karpatskog basena.
U „forumskim“ zaključcima ponovljene su smernice čiji je cilj samo jedan, uvek isti – ujedinjenje mađarske nacije. Duhovno, ekonomsko i – teritorijalno! Mađarska predstavnica u EP, članica Jobika, Kristina Morvaji, poznata po sloganu „Mađarska Mađarima“ i briselskoj izjavi da će „Mađari pre ili kasnije ponovo biti teritorijalno ujedinjeni“, u već zahuktaloj kampanji za aprilske parlamentarne izbore u Mađarskoj, izjavila je budimpeštanskim medijima 20. februara da će Mađarska svoje „istorijske“ teritorije, nezasluženo otete i pripojene okolnim zemljama, definitivno (po)vratiti u prvoj polovini 2011. godine – kada bude predsedavala Evropskom unijom!

Pajtićevo „talasanje“ Dunava Prizmi mađarskog stranačja dodata je još jedna faseta. Monarhisti Mađarske, političko krilo bečke rojalističke organizacije Crno-žuta alijansa, najavili su učešće na predstojećim izborima u Mađarskoj, raspisanim za 11. april. Žestoko zagovaraju restauraciju nekadašnjeg Ugarskog carstva. Pod ne baš novim (još manje originalnim nazivom) – Dunavska federacija (ili konfederacija!). Planiraju ujedinjenje nekadašnjih provincija pod upravom Budimpešte. Zacrtan je i cilj kada bi naum trebalo da bude ostvaren – 2018. godine, na stogodišnjicu raspada stare monarhije! Pretpostavljajući da svet ne bi dozvolio ujedinjenje nekadašnje carevine pod jednom krunom, mađarski monarhisti teže rasparčavanju carevine na nekoliko kraljevina, pod upravom monarha iz dinastije Habzburg. Krunu bi u Mađarskoj nosio drugi sin Ota Habzburga – Georg. Georg Habzburg Lotringen u Beču je mađarski „ambasador“ bez portfelja i predsednik tamošnjeg Crvenog krsta, a predodređen je i od mađarskih poklonika monarhije za – nosioca krune. Da u novoj državi pod upravom Budimpešte (srasloj od Podunavskih regija) i te kako računaju na Vojvodinu kao „kandidata za članstvo“, govore hvalospevi mađarskih rojalista o ulozi predsednika Pokrajinske skupštine Šandora Egerešija koji do približavanja tom cilju, koristeći institucije vojvođanske vlasti – besprekorno vodi! Istaknut je i veliki doprinos, kako su doslovce rekli (ne imenujući mu funkciju!) – „Vojvođanera Bojana Pajtića, rođenog u mađarskoj Zenti (Senti), koji je pravi primer borca protiv politike širenja velikosrpskog hegemonizma i uticaja Beograda u Vojvodini (sic!).

6 коментара

  1. Bravo,napokon da neko progovori i o ovim temama.Sprecimo zlo na vreme!

  2. Moram reci da je stvar ozbiljna, koliko za Vojvodinu jos veca za Slavoniju u druga mesta u novoj NDH.wow.

  3. Oto Habzburg bi nosio krunu, a pajtic mozda *gvozdeni kriz*..samo da se malo *razbistri* situacija, Hitlera ili Miklosa Hortija…*koridora radi*.. ?

  4. dragoslav pavkov

    ‘АЛО БРЕ ?

    Пре пар дана по обичају изашао сам да купим лебац и да прошетам кроз пијацу.Пијаца је место где се обично могу срести „нормални“ људи,они који журе да на паузи за доручак купе шпецерај,они који су на пијаци јер немају новца да иду у бирцуз-а воле да сретну пријатеље,они који рано ујутро избегавају да гледају јутарњи програм ЈАСЕР-а због бриге за своје ментално здравље…Пијаца је такође,место на коме „по дифолту“ можете срести пијачне продавце,тзв.пиљаре-само што су овога пута неки истакнути пиљари недостајали;Недостајали су мештани једног села насељеног (претежно) војвођанским Мађарима,иначе људи који „држе“ зелену пијацу у мом граду.

    Касније током дана,сазнао сам да се ти људи нису појавили на својим радним местима јер им је у посету дошао председник Мађарске,па нису дошли јер су хтели да га поздраве.Уосталом,не долазе државни поглавари у нечије село сваког дана…
    И сасвим је у реду да војвођански Мађари имају симпатије за председника земље која је матица свим Мађарима.

    И ја бих волео да имам симпатије за председника земље која је матица свим Србима.Али ми се не да…

    Председник моје земље не проведе радни дан а да не направи неки испад који мене,а и неке друге „легалисте“ који се залажемо за поштовање човека који је на функцију ИЗАБРАН иако за њега лично нисмо гласали,тера на размишљање о теми:Ко је овде луд-а коме ноге смрде?Ево,председник је почео да ради прековремено,па такве испаде прави и викендом!?

    Синоћ је б-92 објавио да „Председник Тадић нема ништа против да Ганић буде изручен Босни и Херцеговини,ако она хоће да му суди…“(парафраза).А под два,са председником Мађарске састао се у Новом Саду где је овај у посети поводом неке прославе.

    Свакодневно се изненадим кад схватим да нема граница људској глупости и безобразлуку.Овим не мислим на Бориса Тадића већ на оне који су у његовом кабинету задужени за представљање и организацију активности Председника Србије.Ово више не може да прође као волунтаризам и неспособност,ово је завера за коначно сахрањивање оно мало државног достојанства који се за сваку земљу па и Србију подразумева,макар протоколарно.

    Ко је примерак који је дозволио да неко из Војводине организује посету државног поглавара републике Мађарске и његово шврћкање широм покрајине?Дали тај дозвољава да му комшија улази у стан кад му падне на памет и са његовом породицом кафенише,игра игрице или запржава чорбу по свом нахођењу,или очекује да комшија најави посету,а онда га дочека са кафом и ракијом,поприча с њим и оним члановима породице код којих је овај дошао,а комшијски га испрати кад заврши посао због кога је дошао?Шта комшија има да прича са његовом женом или малолетном децом што није за уши домаћина?

    Зашто Председник Тадић није као добар домаћин дочекао Председника Шољома са Гардом и почастима,попио с њим кафу,а онда му одредио неког из протокола (може и Војвођанер) да га прати и нађе му се при руци тамо куд има потребу да иде?Дали је ову бруку Тадић смислио сам,или је на томе радио труст мозгова из протокола,чисто ме занима да знам кад дође време за мотку-на кога да обратим пажњу?

    Са друге стране,ко даје право Председнику Србије да се меша у рад судских власти ове земље,тако што даје изјаве о томе шта он мисли о статусу осумњиченог за ратне злочине,бившег вд.председника БиХ Ејупа Ганића?Јесте да му то није први пут,али има ли намеру да престане?
    Нико овде није малоуман ни наиван (иако многи мисле супротно) па да не зна да ће министар Маловић урадити оно како јој нареди шеф Странке,али морају ли баш да нам чачкају по гнојној рани?Дали неко толико оправдано носи титулу „леп и глуп“ да не може да схвати да чак и Срби имају праг толеранције испод кога се не може?

    Српски народ одавно има веома померена мерила о томе шта је дозвољено а шта не у јавном животу.Овде је сасвим нормално једног генерала пре суђења називати ратним злочинцем а другог,шпијуна ухваћеног са „прстима у пекмезу“ слати у Хаг да се они бакћу с њим,али не за издају и одавање војне и државне тајне непријатељу,већ за једино добро што је у својој каријери направио-одбрану своје јединице од напада паравојске.Овде се сасвим ноншалантно прелази преко одбијања Председника државе да поступи по Уставу и одступи са функције у странци.Овде се подразумева да су звезде приватизације прононсирани криминалци који без пара купују фирме,које чисте од вишка радника за интерес „људи из сенке“,који на вест да су те фирме чисте од људи који су их створили,долазе,улазе у посед и за симболичну цену „бренда“-добијају и грађевинско земљиште на коме се „бренд“налази,а која је вишеструко већа од вредности „бренда“…
    Али,може ли српски народ да истрпи баш све што падне на памет председнику Демократске странке,Копицлу и „ лекарима без граница“ који су студирали медицину,али су накнадно открили да су ипак „бољи“ у политици?

  5. Као прво да напоменем да сам Rумунског порекла са Карпата…
    На челу су нам легални издајници, пронатовски плаћеници, да заговарају приватизацију и распродају државне имовине за шаку долара… негирајући при том Српство и све што га краси…

    Једног летњег дана, моја мама је била на пијаци где је чула
    мађарицу „ЛАЈАРУ“ издајла се о крајњим намерама Мађара у свађи речима:
    „Видећете ви кад дођу наши Мађари“

    Не можемо ми то да спречимо сувише је касно,
    дали смо им сву слободу и поверење да нам раде иза леђа…
    волео би да нисам у праву јер сам један од љубитеља искрености,
    духовности, братства по Богу, анти расиста и анти нациста…

    Али и лично сам доживео да су ме Мађари одбијали да присуствујем где су само они
    И где се говори искључиво Мађарски где нема шансе да се чује Српска реч…

    Још једном кажем дај Боже да грешим !?
    Али да спречимо Дунав да не тече, или да га окренемо у супротном смеру, то не можемо…

    Цео је свет против Српства и Срба, част изузецима…
    А да будем искрен где су ти прави Срби?
    Сви се бусају да су Срби а у ствари немају Српско порекло…
    ЧЕМУ ТО ???

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *