Патријарх: Пустите је, њу Вучић слуша као и мене

Поглавар СПЦ, патријарх српски Иринеј, после неколико дана ћутања решио је да се коначно огласи и каже шта заиста мисли о нападу министарке Зоране Михајловић на Цркву и њега лично.

Он је за „Ало“ прокоментарисао министаркино саопштење, у којем је тражила да СПЦ прекине да врши притисак на председника Александра Вучића пред почетак унутрашњег дијалога о Косову и да буде фер партнер.

„А слуша Вучић њу као и мене исто“, рекао је са осмехом патријарх Иринеј на почетку разговора и наставио:

„Нека је… Пустите… Прича свако шта му дође, па тако и она. Не треба се обазирати“, рекао је поглавар СПЦ, а онда наставио тако што је потпуно демантовао речи потпредседнице Владе, која се ничим изазвана обрушила на Цркву.

„Истина је да ми не вршимо никакав притисак на председника Вучића по питању Косова, нити помишљамо на то. Нисам га чак дуго ни видео. Црква чека званични позив на дијалог, чекамо да видимо шта ће они да кажу, па ћемо сигурно изнети наш став о тој теми. Нећемо ћутати, као што никада нисмо ћутали о Косову“, истакао је патријарх.

Један коментар

  1. Politički stav SPC po mnogim društveno-političkim pitanjima je potreban, rekao bih i službeno obavezan, jer povezuje održava,ujedinjuje pravoslavni narod. U istoriji SPC je bila stub vere, jedinstva i snage države, imala ogroman uticaj na narod. U komunističkom sistemu je crkva “politički”odvojena od države, verski uticaj na narod (za očuvanje vere) se minimalizuje (ispod 30%), što nije slučaj sa, na primer, muslimanskom-albanskom manjinom koja do tada i od tog komunističkog perioda ima maksimalan ideološko-islamski-verski uticaj na albanske mase (svakodnevni skupovi, pune džamije). Zato imaju razradjen sistemski uticaj na prostor i državu (koriste slabost i mane druge strane – hrišćana.

    Srbija je od komunističko-socijalistički – prešla na multikulturalni sistem, i SPC je još više izgubila versku nadležnost da nacionalno i verski ujedinjuje srpski narod (spoljni i unutrašnji faktori pritiskaju i razvlače Srbiju, bela kuga, droga, porodične vrednosti).

    Zorana Mihajlović ne napada slučajno SPC, ona to radi iz dva razloga. Prvi je po nalogu-direktivi novokomponovanog vodje AV-a da snažno podržavaju i bore se za njegovu-SNS-SPS politiku, a drugi je dodvoravanje-dokazivanje kod AV-a za bolje funkcije i pozicije na vlasti, i sticanje populizma na domaćoj i medjunarodnor sceni (naročito se vrednuje predaja-odricanje od KiM). Na toj dodvoravačkoj i instrukcionalnoj osnovi svi Vučićevi saradnici grade Vučiću populizam (Dačić, Drecun, Vulin, Djurić, Marić…) kako u skupštini, tako i u medijsko-institucionalnop prostoru?

    STAV da SPC čeka zvaničan poziv na unutrašnji dijalog, čekamo da vidimo šta će oni (Vučić, Dačić, vlast…) da kažu, pa ćemo izneti naš stav o KiM – je kontradiktoran pozivu na unutrašnji dijalog koji je Vučić pokrenuo – da bi on sagledao stav relevantnih faktora iz naroda, opozicije i institucija (čitaj – svih vučićevih simpatizera koji su mu omogučili ubedljivu pobedu na izborima) – da bi nakon toga Vučić obelodanio svoj stav o KiM (kako je sam izjavljivao na TV)? Ako neko očekuje da vidi stav Vlade i Vučića – kako to da do sada nije video u petogodišnjem dijalogu, tj. Briselskom sporazumu (predai terittorije KiM)?

    NA KRAJU, kakav je smisao i cilj da se sada u završnoj fazi Briselskih sporazuma pred svršen čin – traži unutrašnji dijalog, ako nije da se prebaci odgovornost na Srbiju i Srpski narod za predaju-poklanjanje teritorije KiM albanskim muslimanima?!

    9
    1

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *