SINIŠA LJEPOJEVIĆ: SLUTNJA NA PREVARU ILI PROTESTI U BOSNI I NJIHOVE PORUKE

Federaciju Bosne i Hercegovine, tačnije njen muslimanski deo, su nekoliko minulih dana potresli protesti nezadovoljnih građana. U početku su protesti ličili na socijalnu pobunu osiromašenih i unesrećenih radnika, ali su potom vrlo brzo istaknuti i politički zahtevi. Protesti u osnovi nisu masovni u onom smislu šta reč masovni znači, ali njima je dominiralo nasilje pa su zato i izazvali veliku medijsku pažnju u celom regionu bivše Jugoslavije. Utisak je da je ta velika regionalna medijska pažnja u velikoj meri orkestrirana kako bi se stvorio širi ambijent protesta. Još uvek nije jasno da li su protesti nagoveštaj početka novih nemirnih vremena u Bosni i Hercegovini.

Ekonomska situacija je u celoj Bosni i Hercegovini veoma teška a u muslimanskom delu Federacije BiH je, realno govoreći, katastrofalna. U takvim okolnostima ogromnog nezadovoljstva i beznađa nije nikakav problem iskoristiti tu nagomilanu negativnu energiju i izvesti narod na ulicu. Ali barem u dosadašnjoj istoriji ne postoje spontani protesti, ne postoji bunt sam od sebe. Neko uvek mora da organizuje proteste, neko ko ima svoje ciljeve a nezadovoljstvo naroda samo koristi kao zgodnu okolnost. Tako je i ovoga puta u Bosni, pa je ključno pitanje ko je organizator i zašto. Medijski se nameće da je organizator izvesni Aldin Širanović iz Tuzle, koji je na društvenoj mreži Fejsbuk oformio grupu Udar a on lično tvrdi da se na to odlučio jer više „nije mogao da gleda nepravdu“ i zato što je njegova supruga nezaposlena.

To je već viđeni model podmetanja Fejsbuka kao inspiratora „borbe protiv nepravde“. Trebalo bi, međutim, imati na umu da je društvena mreža Fejsbuk američki državni projekat i da baš nije jednostavno organizovati pobune preko te mreže. To neko mora da odobri i organizuje. Zapad je pročitana knjiga i nema novih ideja, pa je njegov rukopis, bilo gde u svetu, lako prepoznatljiv. Po načinu organizacije protesta u Bosni i očigledno dobro utegnutoj i širokoj mreži aktivista u svim većim gradovima, sve podseća na tehnologiju Muslimanske braće iz Egipta i drugih zemalja takozvanog Arapskog proleća.

IZETBEGOVIĆ I MUSLIMANSKA BRAĆA Gotovo klasična formula rada Muslimanske braće bez obzira što se ta mreža nastoji prikriti prizivanjem beogradskog Otpora i njegovog znaka stisnute pesnice. Veoma je važno podsetiti da je uoči protesta u Bosni javnosti predstavljeno kako je izbio diplomatski „skandal“ između Egipta i Bosne i Hercegovine. Egipatske vlasti su bile besne i tražile su objašnjenje zašto je član kolektivnog Predsednoštva BiH Bakir Izetbegović navodno na jednom skupu pozdravio prisutne sa četiri prsta što je simbol Muslimanske braće. Tvrdilo se da će egipatske vlasti pozvati na objašnjenje otpravnika poslova Bosanske ambasade u Kairu, ali nije poznato da li je on uopšte pozvan i da li će biti. Istovremeno je veoma zanimljivo da je jedan od retkih ljudi koji nije iznenađen protestima i koji se previše ne uzbuđuje upravo Izetbegović, koji je samo izjavio da su vanredni izbori izlaz iz aktuelne krize. Nameće se pitanje zašto bi Izetbegović, kao političar jedne u osnovi beznačajne zemlje, baš toliko naljutio egipatske vlasti da se stvori „diplomatski skandal“. Sumnja bi pre mogla da bude da je reč o poruci u svetlu onoga što se kasnije u Bosni dogodilo, znači protesta. Ništa manje važno nije ni pitanje ko je tu poruku poslao i zašto su egipatske vlasti pristale na tu uslugu mada im to verovatno nije teško palo jer su Muslimanska braća neprijatelji onima koji sada vladaju u Kairu.

Javnosti se već godinama plasira priča kako su u muslimanskom delu najveći islamski problem vehabije, saudijska sekta koja se bori za „čist“ islam i na njenom udaru su muslimani za koje veruju da ne slede „izvornu“ veru. Vehabije nisu nepoznate u Bosni, ali one ustvari nisu ključni problem. Iza javne scene povike na vehabije Muslimanska braća već godinama razvijaju svoju mrežu i svoj sistem „zavođenja“. U Bosni već godinama postoji nekoliko desetina malih sredina, mahom sela, organizovanih po klasičnom modelu Muslimanske braće. Organizovana je zdravstvena i socijalna zaštita, neka vrsta lokalnog pravnog sistema, međusobna finansijska i socijalna pomoć i stipendije za školovanje mladih ljudi. U uslovima ekonomske propasti i raspada socijalnog tkiva, taj model organizacije lokalnih sredina je veoma privlačan i efikasan.

Tako je, u senci povike na vehabije, u Bosni i Hercegovini stvorena efikasna mreža Muslimanske braće, o čemu gotovo da niko nije ni vodio računa. Čak su i oni koji su sve to videli i znali verovali da je reč o vehabijama, a ne o Muslimanskoj braći, za koje su vehabije u smislu organizovanosti i efikasnosti amatersko kulturno-umetničko društvo. To, međutim, sve košta, to je veliki novac, pa je sasvim logična sumnja da onaj ko finansira ima i svoje jasno određene ciljeve.

Pokret Muslimanske braće su još 1928. godine u Egiptu osnovali Britanci kao instrument borbe protiv sekularnih boraca za nezavisnost. Posle državnog udara 1952. i dolaska na vlast pukovnika Nasera Braća su praktično nestala sa scene, ali ih oživljavaju Amerikanci krajem sedamdesetih godina prošlog veka kao svoju udarnu snagu u Avganistanu. Od tada Muslimanska braća su pod kontrolom Amerike a Britanija uz Francusku ima funkciju logistike. Nedavno je predsednik Barak Obama u Beloj kući primio visoku delegaciju Muslimanske braće, u kojoj su bili i lideri ogranaka tog pokreta u nekoliko zapadnih zemalja. Vremenom Amerika je u mnogima zemljama osnovala ogranke Muslimanske braće i pod različitim imenima, a najaktivniji su u Palestini, tačnije Gazi, Siriji i Turskoj. Sve to mnogo košta pa je Amerika preko svojih saveznika, pre svega Saudijske Arabije, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata organizovala priliv ogromne količine novca. U prevodu, da se vratimo na Bosnu, i bosanska mreža Muslimanske braće ne bi mogla da funkcioniše bez Amerike i njene saglasnosti. Pa tako ni aktuelni protesti.

BEZ IZGLEDA NA USPEH O zapadnoj organizaciji sugeriše i brzo pokretanje prozapadne mreže u čitavom regionu. Ni jedan događaj u Bosni u skorije vreme nije izazvao toliko pažnje. Oglasio se i stari saveznik bivši predsednik Hrvatske Stipe Mesić, i to saopštenjem u kojem tvrdi da je za sve, za bedu i pljačku, kriv Dejtonski sporazum. A aktuelni predsednik vlade Hrvatske Zoran Milanović je otišao u Mostar da „umiruje Hrvate“. U istom danu je predsednik vlade Srbije Ivica Dačić u Vašingtonu ocenio da su protesti u Bosni dokaz „koliko je mir u regionu krhka tvorevina i koliko je malo dovoljno da dođe do destabilizacije“. Ali pre njih, kada protesti nisu bili ni nagovešteni, bivši nemački ministar inostranih poslova Joška Fišer je upozorio da je „Balkan i dalje rizik za svetski mir“. Da li stvarno relativno malobrojni protesti, bez obzira koliko bili nasilni, mogu da ugroze mir, utoliko pre što su, navodno, uzrokovani ekonomskom situacijom?

Jedno od ključnih pitanja je zašto su protesti baš sada potrebni i šta bi mogla biti njihova ambicija. Jer ekonomska i socijalna situacija su već godinama katastrofalne, pa ipak nije bilo ne samo ovakvih protesta nego nikad nisu imali toliku medijsku regionalnu pažnju. Zanimljivo je takođe da su protesti krenuli iz Tuzle, koja ekonomski bolje stoji od drugih delova Federacije. Procena je očigledno da već sada valja krenuti sa pripremama izbora u Bosni, koji treba da budu u oktobru ove godine. Prema onome što se do sada moglo protumačiti, jedan od ciljeva je da se kroz socijalno nezadovoljstvo u muslimanskom delu Bosne osnaži islamska politička struja, koja je poslednjih godina počela da slabi, sve je više muslimanskih političara koji nisu dovoljno na islamskoj liniji. Zatim, očekuje se da će pod izgovorom održavanja stabilnosti i same Bosne biti stvoren ambijent za promenu Ustava BiH i osnovnih principa Dejtonskog sporazuma. Jer niko ne može biti protiv stabilnosti, a navodno njen uslov je upravo promena Dejtona.

U tom svetlu je i stara ambicija muslimanskog dela Bosne da se ukinu entiteti i time Republika Srpska. Ta ambicija je vrlo brzo postala jasna jer se na protestima počelo sa socijalnim zahtevima a potom prešlo na stare političke zahteve. Na protestima se pored ostavki traži i da se javno prizna da je reč o „buntu naroda“, što bi onda tim zahtevima i promenama Dejtona dalo neku vrstu legitimiteta. Zapad, tačnije Amerika, je uz to zainteresovan za generisanje nestabilnosti na Balkanu a Bosna je zgodan instrument. Visoki predstavnik Valentin Incko je čak otkrio da bi u pomoć mogle doći i vojne snage Evropske unije. Ima tu još nešto. Muslimanska braća su doživela poraze u Egiptu, Libiji i Siriji, a bliže se porazu i u Turskoj, pa je neophodno pronaći neko mesto za održavanje te organizacije, neki uspeh.

Da li će protesti doneti neki rezultat? Malo je verovatno da će od svega toga u skorije vreme nešto i biti, da će se desiti neke značajnije promene. Osnovni problem eventualnih promena je u činjenici da su protesti ipak samo unutar muslimanske zajednice i da se ideja protesta nije zapatila u druga dva naroda iako je i među njima teška ekonomska i socijalna situacija. Isuviše je to etnički obeleženo, i to je osnovna greška u proceni onih koji su inspiratori protesta. Ne pomaže ni to što je Zapad pokušao da aktivira svoju mrežu saradnika i među Srbima i Hrvatima, i u Srbiji i Hrvatskoj. Sumnju budi i to što se oni koji se predstavljaju kao organizatori obraćaju na pogrešnu adresu. Lokalni političari jesu, naravno, odgovorni, po definiciji, ali nisu oni prava adresa. Bosna i Hercegovina, posebno i najviše njen muslimanski deo, je zapadna kolonija, pa je Zapad jedina prava adresa za proteste. Ni jedan muslimanski političar ne može biti na izborima ako pre toga nije prošao proveru u ogromnoj zapadnoj mašineriji u Sarajevu. Zatim, Zapad je, kao i drugima u bivšoj Jugoslaviji, nametnuo model društva i ekonomije koji je pljačkaški, i u takvom modelu ne treba da čudi što je Bosna opljačkana. Pljačka se dešavala pod zaštitom Zapada. Al niko na protestima ne govori o tome, nego se čak kao rešenje krize nudi učlanjenje u NATO pakt i Evropsku uniju. Utisak je da ipak sve sluti na još jednu prevaru.

http://www.standard.rs/

2 коментара

  1. EHO BOSANSKE REVOLUCIJE U SAD:Amerika razmatra sazivanje konferencije “Dejton 2”
    10. Februar 2014. | Filed under: ANALIZE,BiH,Bosna I Hercegovina,Civilizacija,EU INTEGRACIJE,GOPOLITIKA,Komentari,NAJNOVIJE,NASLOVNA,Regija Zap. Balkan,VIJESTI | Posted by: TBT
    V I J E S T I

    U Washingtonu se sve češće i glasnije zagovara konkretna američka ofenziva na političke probleme Bosne i Hercegovine prouzrokovane Daytonskim mirovnim sporazumom. Iza toga stoji stav da Daytonski sporazum, i iz njega izvedeni Ustav BiH, jest 1995. godine zaustavio rat u našoj zemlji, ali se i definitivno pretvorio u mrtvački lijes za BiH!

    0 219063_CapitolBuildingWashingtonDC

    Vašington: FILE FOTO

    VAŠINGTON: TBT Vijesti Desk – Učestali su skupovi u Washingtonu na kojima američki politički i drugi uglednici iz svih kutova osvjetljavaju situaciju i probleme u BiH i o tome obavještavaju administraciju predsjednika Baracka Obame koja te zaključke i stavove uvažava i na njima bazira svoje poteze.BiH je izuzetak na Balkanu zbog etničkih tenzija. Potrebna je vanjska intervencija, vanjski katalizator, i to je posao za SAD i njegove europske saveznike – stav je utjecajne Katedre za međunarodne studije (SAIS).
    Objašnjeno je da vanjska intervencija uvijek i obvezno dolazi kada bude isprovocirana nekom krizom i naglašeno:

    – Magnet Europske unije nije djelovao na BiH zbog Daytonskog sporazuma koji ne funkcionira. To je patologija, to je strukturalni problem i mi znamo da je geneza problema u BiH u tom sporazumu kojim jest okončan rat. Misija Richarda Holbrucka je bila da se okonča rat, a ne da se izgradi država.
    Na tragu ovakvih stavova, kako doznajemo iz naših izvora u diplomatskim krugovima, jest opredjeljenje da se održi međunarodna konferencija ‘Dayton 2′ kojom bi se s BiH i definitivno skinula luđačka košulja i sveobuhvatnim i korjenitim promjenama državnog Ustava omogućilo da funkcionira kao normalna zemlja. Prevladava i stav da OHR ne smije biti ukinut dok se ne promijeni daytonski Ustav BiH.Institut za nove demokracije (EDI) iz Washingtona, koji se bavi istraživanjem i promocijom demokracije i mira u svijetu, upravo je objavio novo izvješće o BiH. Osnovni razlog što je naišlo na golem odjek u američkoj administraciji jest njegova preciznost.

    – Daytonski sporazum uzrokuje šovinističku, provincijsku i korumpiranu političku strukturu BiH i zato mora hitno biti odbačen. On je stvorio nedemokratski politički sustav u BiH. Europska unija nije uspjela i sada administracija predsjednika Baracka Obame mora se uključiti u rješavanje političke krize i završiti svoj nezavršeni posao – kaže se, između ostalog, u izvješću Instituta za nove demokracije. Naglašava se da je Daytonski sporazum kreirao politički sustav koji otvoreno obeshrabruje i blokira formiranje multietničkih političkih stranaka i postao je prepreka za napredak zemlje. Posebno se podvlači da je Europska unija osnažila secesionističke snage u BiH i ugrozila mir u državi.
    Prema ovom izvješću, jedino rješenje je aktivna uloga SAD-a i jači angažman Njemačke.

    Zahtijeva se od međunarodne zajednice da čvrsto podrži BiH i stane na put susjednim zemljama – Beogradu se mora izravno kazati da više ne može održavati zajedničke sesije s Republikom Srpskom, a Zagrebu da ne može sudjelovati u dijeljenju Federacije.
    Termin održavanja međunarodne konferencije ‘Dayton 2′ još se ne precizira. Kako kažu naši izvori, prije nego što bude zakazan, morat će se diplomatskim ili drugim načinima razbiti otpori entitetskih vlasti prema promjenama Ustava BiH. To podrazumijeva i da Bruxelles promijeni svoju strategiju i taktiku – Europska unija koja poziva BiH u svoje članstvo, mora se pokazati kao gazda i prestati igrati po principu “vi se sami dogovorite” . Ovo utoliko više i prije jer EU nije nevin u proizvodnji krize u BiH.
    Prema istim izvorima, ‘Dayton 2′ podrazumijeva prihvaćanje novih ustavnih rješenja kako bi BiH imala jednog predsjednika, Vladu na čelu s premijerom i jednog predsjednika Parlamenta.

    Piše: M.Osmović (Dnevni list)

  2. Pa i mala deca,imaju igru u kjoj zovu na oprez,uz
    pesmicu : “ide maca oko tebe,pezi de te ne ogrebe
    čuvaj mio rep nemoj biti slep”.Srpska braćo Republike Srpske
    poštujte ovu dečiju igru,ma čija maca bila,—– milan

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *