Протести у Вуковару су демонстрација усташтва

Пише Ратко Дмитровић

Нису то екстремисти, повређени бранитељи, жртве српске агресије, не, у питању је класично усташтво иза којег је, на велико изненађење, овога пута отворено стала Католичка црква, гурајући фратре у прве редове антисрпског оргијања

Нема ту помоћи; каква црна помирења, разумевање, толеранција. Хрватском се ваља и вечно ће се ваљати мржња према Србима. На томе се ради, то се негује, одржава, преноси са колена на колено. Мржња према Србима, у Хрватској је саставни део кућног одгоја. Тако је одвајкада, што каже народ. Могу да се мењају империје, државе и државна уређења, границе, системи, идеолошки предзнаци, али ништа се у осећању према Србима променити неће, то је неуништиви вирус, букти, па се смири, ћути у мраку и чека своје време, севне као варница, устреми се попут муње, вређа, пали, убија, скида ћириличне табле.

САМО ЈЕДНА ДЕФИНИЦИЈА – УСТАШТВО Кад неко наиван и неупућен помисли да се та мржња заувек уморила, да више нема разлога да постоји, да је доста што је више од 450.000 Срба протерано из Хрватске, да та земља после свега што је учинила својим суграђанима, Србима, и пошто је постала чланица Европске уније, заиста више нема разлога да прогања Србе, деси се ово у Вуковару. Сад им смета ћирилица. Не. Сметају им Срби и сметаће им док последњи буде живео у Хрватској. И после тога, кад остану само српска гробља, радиће се на њиховом затирању, затравњивању и пошумљавању. У Хрватској су књиге на ћирилици уништене, библиотеке језички и по писму „чисте“, српски писци уклоњени из лектире хрватских ђака и студената.

Шта је ово што се догађа у Вуковару првих дана септембра? Оправдани револт бранитеља? Немирење са траговима окупатора? Уклањање симбола агресије? Ништа од тога. Ово у Вуковару, и не само Вуковару, зове се усташтво. Мржња и нетрпељивост према Србима у Хрватској има само једну дефиницију, објашњење – то је усташтво.

Можемо да будемо политички коректни, извођачи радова на траси српско-хрватског помирења, одлучни да еуфемизмима затрпавамо бездане који се не могу затрпати, окрећемо главу, ћутимо, можемо да причамо шта нам воља да би се другој страни свидело, да би нас похвалили, али тиме ништа променити нећемо; ово што се сада догађа у Вуковару и још неким деловима Хрватске има само један одговарајући назив – усташтво. Уосталом, то јасно пише у графитима и натписима широм Хрватске, насталим у знак подршке домољубима у Вуковару.

[restrictedarea]

НИЈЕДНОГ ГЛАСА РАЗУМА На улазу у Дубровник, древни туристички центар, дику Јадрана, понос хрватске културе, град древне хрватске властеле, повјесно језгро хрватства (сматрајте ово цитатима) стоје усташке пароле, међу њима и она „Србе на врбе“, истинабог непримерена Дубровнику, јербо тамо врбака нема на стотину километара. То, познато је, није сметало госпарима да у Другом светском рату, на Страдуну и около њега, прикољу што се приклати дало на српској, влашкој, православној страни. Гледали сте, претпостављам „Окупацију у 26 слика“ Лордана Зафрановића. Данас у Дубровнику живе Огњеновићи, Богдановићи, Јоковићи, Стојановићи и сви се изјашњавају као Хрвати. Онај који је у Вуковару разбио прву таблу са двојним натписом, онај кога су на раменима донели до станице милиције презива се Живковић. Не знам колико у Дубровнику у овом часу живи Срба, у Сплиту их је пре неку годину било девет. Није грешка – девет. У Задру ни толико. И тај град је дао подршку усташком дивљању у Вуковару. И тамо се испрсило потомство Анте Старчевића; „Србе на врбе“, „Убиј Србина“, са текстовима усташких корачница.

„Хрватска телевизија“ прва два дана давала је безрезервну подршку усташком дивљању по Вуковару. Ниједног гласа разума, осуде, резерве. Само дефилеи бранитеља који се заклињу да у Вуковар, док је њих живих, ћирилица ући неће. Ми смо ћирилицу добили на тенковима агресорске ЈНА –урла један у камеру „Хрватске телевизије“ док напирлитана новинарка, држачица микрофона државне телевизије, непрестано клима главом у знак подршке. За неупућене: Југословенска народна армија никад није користила ћирилицу, никад. У тој армади језик је био српско-хрватски, екавског изговора, а писмо латиница.

Прошле године, писали смо о томе, у Загребу је одржан симпозијум, уз високо покровитељство Хрватске академије знаности и умјетности, на тему ћирилице као „старог хрватског писма“. Нема једног академика, учесника реченог саветовања, да се ових дана јавно огласи, да упозори оне у Вуковару да им је работа атак на хрватску културу. Зашто ћуте? Плаше се? Дража им је мржња према Србима него древна хрватска култура, споменици на глагољици, босанчици, „старој хрватској ћирилици“? О чему се овде ћути? Где је хрватска интелигенција, либерални делови политичког спектра државе која се хвали стољетном културом и коначним повратком у заједницу европских народа? Борис Дежуловић ће против усташтва у Вуковару написати текст у „Глобусу“, можда на неком од портала у Региону, Јелена Ловрић у „Јутарњем“, Луцић ће склепати неку риму и на томе ће се окончати.

Зашто је то тако? Зато што се мржња према Србима у Хрватској подразумева. То је нормална појава. У Хрватској је чудан, сумњив, недовољно националан, онај који не исказује мржњу или макар нетолеранцију према Србима. Керум је то објаснио у једној реченици:„Тако смо одгојени.“

ГЛАВНИ ИГРАЧИ ИЗРОНИЛИ ИЗ МРАКА Усташко дивљање по Вуковару извукло је из мрака главне играче, и то је што се мене тиче, највеће изненађење антићириличног оргијања у вароши на Вуки. Онај Јосић или како се већ зове вођа „Стожера за одбрану Вуковара од ћирилице“, то је локална замлата, лутка на концу, нема дубински са тим ништа ни ХДЗ, ни удруге бранитеља, сви они су извођачи радова, боранија. Иза свега стоји институција која је у прве редове другог дана протеста послала пет својих играча. Да, говорим о Католичкој цркви и фратрима. Избегавали су последњих двадесетак година да се прикључују оваквим и сличним протестима, али сада је, изгледа, ситуација промењена. Не знам због чега. Могуће објашњење, бар покушај објашњења, захтева неупоредиво шири простор од овога. Сачекајмо. До тада само чуђење над чињеницом да је организација настала на вековном стрпљењу улетела у терен за време утакмице. Неуобичајено за Католичку цркву. Шта је то у игри што ми још увек не видимо?

У време вуковарских догађања, среда, на загребачком Мирогоју, у Алеји бранитеља, сахрањен је Звонко Бушић. Три дана раније пуцао је себи у главу, у сопственој кући недалеко Задра. Нашла га жена, иначе Американка, у купатилу. Бушић је један од најпознатијих хрватских терориста, усташки оријентисан, који је 1976. године, са још неколико хрватских политичких емиграната, отео амерички путнички авион, на линији Њујорк-Чикаго, са намером да га преусмере ка Паризу и Лондону, да изнад тих градова бацају летке на којима је писало да су Хрвати у Југославији угњетени од стране Срба. После тога намеравали су да слете у Загреб. Постигнут је договор са ФБИ, у најпознатијим америчким листовима добили су простор за ружење Срба и Југославије и после слетања у Париз завршили у затвору.

Не би тај боравак иза браве трајао дуго да се у међувремену није догодило нешто друго; Бушић је пре отмице авиона у гардероби подземне железнице Њујорка оставио темпирну бомбу која је приликом демонтаже експлодирала и убила једног полицајца. Осуђен је на доживотну робију. После многих интервенција, жалби, апела хрватске дијаспоре, а на крају и отвореног залагања Владе Хрватске, Бушић је 2008. године пуштен на слободу, депортован у Хрватску, без права да икада више стане на тло САД-а. По доласку у Загреб објавио је да ће се бавити политиком и на тај начин покушати да оствари снове о Хрватској. Учланио се у Хрватску странку права (а где би другде), крајње десну, проусташку групацију која је и основана на идеји обнове усташке државе. Убрзо је почео да даје изјаве како је веома разочаран стањем у Хрватској, да то није држава о којој је маштао и све је окончао пре неки дан, метком у сопствену слепоочницу.

Бушићева смрт изазвала је талас разочарања међу екстремним десничарима Хрватске, да не кажем, усташама. Они тај потез тумаче као доказ да је њихова земља поново у канџама комуниста и југоносталгичара, јербо, кажу, Звонко није могао да гледа ко и како влада његовом домовином и одлучио је да се убије. За Бушићем јавно је највише плакао Дражен Будиша, својевремено један од омладинских лидера Маспока, политички активан првих 15-ак година Туђманове Хрватске, а у последње време потпуно маргинализован, по сопственом избору. За њега је Бушић велики домољуб и херој. Јавно, нико није рекао да је Бушић био убица и терориста, као што нико у Хрватској није јавно рекао оно што мора да се каже; ово у Вуковару је усташтво.

[/restrictedarea]

37 коментара

  1. Vidi na YouTobe dokumentarni fulm Milorada Bajica “Jadovno”.

  2. Ми који смо рођени Западно од реке Дрине памтимо,знамо, осећамо
    да са Хрватима нема заједничког живота. Политичари Истоћно од
    реке Дрине а државе Србије није битно дали краљевине или републике нису доносили правилну политичку одлуку о интересима
    целокупног српског народа. Те одлуке довеле су до могућности
    изражавања хрватског национализма цело време трајања обадве
    Југославије.Усташе су део хрватских мисли и осећања које Срби
    Источно од реке Дрине не осећају,јер су лако прешли преко вешала
    у Мачви током првог рата.Други светски рат ХРВАТСКИ ФАШИЗАН помешан са ХРВАТСИМ КОМУНИСТИМА омогућио је Усташама да ћине
    зверства у логорима и безданим ЈАМАМА. Ово у Вуковару је наставак
    и завршетак са Србима у хрватсој држави. Велика кривица је и на
    Србима политичарима и Србима у партизанским редовима.Овај последњи рат је то најбоље илустровао у Републици Српској где
    није било поделе на Четнике и Партизане, а у Лици село Медак
    прво су у војну јединици стали Срби у одбрану а онда долазе из
    Београда бивши борци Шесте Личке дивизије и траже да ти Срби буду
    наставак Шесте Личке партизанске која је доста зла нањела и Србима Лике.Усташе чине своје а ми љубимо образе онима који су
    нас клали бацали у бездане јаме и протерали оно Срба што је остало од закланог народа.

    • Потписујем твој коментар од речи до речи,свака част!

    • Mržnja je nanijela mnogo nesreće svim ljudima svijeta, pa tako i Hrvatima i Srbima. Smisao čovjeka je ostvariti dobro u svom vremenu. Čovjek koji mrzi odriće se vlastite duše i vremena. Prekinite mržnju prema Hrvatima, Albancima, Bošnjacima, samima sebi i svim ljudima. Prihvatite izazov dobra

  3. Зоран Ђорђевић

    Цитирам део текста Зорана Грбића :
    “Ако некоме до сад није било јасно да се у Хрватској, код неких Хрвата, мржња према Србима негује онако како се у пристојним породицама негују добре особине, то је ваљда сад јасно. Ако је толико људи данас на протестима у Хрватској, и ако су бесни због безазлених слова, може ли ико да замисли колико су они били бесни 1991? Ако данас нападају стаклене табле, и сопствене полицајце, како ли су тек нападали комшије Србе током рата? Победили су у рату, избацили већи део Срба, скоро етнички очистили Хрватску, али и поред тога су и даље толико пуни мржње. И како је могуће да у Хрватској још увек постоји “Штаб за одбрану Вуковара”, и људи који сматрају да рат није готов? И поред победе, и поред етничког чишћења, неко и даље није задовољан, и рат му још увек траје.”

    • Хрвати ћирилицу не воле (или мрзе,свеједно!)скоро колико и већина Срба!Зар је тешко и на компјутеру наћи своје писмо?!Какво је стање српске свести,све су прилике да у скорој будућности и у сред Београда буду оранизовани протести против употребе ћирилице!

  4. Protesti zahtevaju podsecanje, jer je na delu ustastvo.Proteruju cirilicu, kao sto su unistavali,proterivali Srbe, Jevreje,a po popisu 1991. u Vukovru je zivelo oko 45%Srba. Pored ogromnih zlocina nad Srbima, zahvaljujuci Brozu, sa Hitlerove strane preplivali su na Brozovu stranu. ХРВАТИ БОМБАРДУЈУ МОСКВУ
    Из ове изјаве сазнајемо много тога што нисмо, или смо делимично, знали. Незвисна држава Хрватска је била прави савезник Хитлерове Немачке, па су се хрватске јединице, раме уз раме, бориле са Хитлеровим јединицама на Источном фронту против совјетских јединица! Не ради се ни о симболичном учешћу, већ о четири елитне дивизије, са њиховим попунама, чија и имена „Вражја“, „Тигар“ и „Ханџар“ говоре да су биле састављене од бојовника „од зла оца и од горе мајке“, па су се тако и понашале на Источном фронту. О томе сведочи следећа вест:„Данас је у Берлин стигла вијест да су хрватске чете, након сјајног пробоја непријатељских положаја пред Харковом, заузеле градић Вилки, важно упориште непосредно пред Харковом..Маршал Кајтел шаље честитке: „Ваша легија је по старој традицији написала своју нову страницу хрватске славе и јунаштва..
    Изражавам свима, који су под вођством садашњег заповједника бојовника Кола стекли непролазну славу, моју захвалност и пуно признање. Хајл Хитлер“!Није јасно о каквој „старој традицији и страници хрватске славе и јунаштва“ говори маршал Кајтел, ако не говори у преносном значењу, јер су Немци у прошлости имали веома негативна искуства и масакре, на својој територији, од стране хрватских војника. Наводимо клетву коју је упутио Хрватима вођа немачке сељачке сиротиње Тома Минцер, због покоља које су у Немачкој починили Хравати 1525. године, а и касније, у верском рату 1618- 1648. године:„Вама који дођосте у нашу земљу из најудаљенијих делова Римског царства, Бог нека додели судбину да у својој земљи чините ово што нама чините овде у нашој земљи: да кољете, вешате, убијате, спаљујете ваше очеве и мајке, вашу децу и децу њихове деце, вашу браћу и сестре и њихове деце децу.Проклети били догод је света, док Бог постоји, догод постоји ваш проклети народ, увек жедан туђе крви“.Бранко Н. Ракочевић, рођен у Павином Пољу, u својој књизи је забележио ове податке и свој коментар: „Као вечити спомен на ова хрватска зверства над немачким сељацима, у Маденбургу стоји једна зидна плоча с овим натписом: „ГОСПОДЕ, САЧУВАЈ НАС ОД ГЛАДИ, КУГЕ И ДИВЉИХ ХРВАТА“О правој сарадњи НДХ јединица на Источном фронту са немачким јединицама сведочи и брига Павелићевих елитних јединица и њихова честитка нацистичком вођи Адолфу Хитлеру, на којима им се Хитлер захваљује:
    „Захваљујем Вама и Вашој храброј пуковнији на честиткама, које сте ми упутили за мој рођендан. Знам да ће Хрвати, који се боре у мојој војсци и надаље вршити своју дужност“. Адолф Хитлер“.
    Хитлер није остао, само, на вербалној захвалности хрватским јединицама, већ је: „Пре више од пола столећа, у један мах, одликовао 128 хрватских бојовника, који су крварили под његовом командом на руском фронту, на копну, у зраку и на мору. Међу одликованима су и командант пуковније Иван Маркуљ, потпуковник Марко Месић, потпуковник Џал, бојовник Кол итд. Међу хрватским зракопловцима су тада одликовани: 32 часника, 30 подчасника и обичних зракопловаца итд. Ондашње новине НДХ су славодобитно извештавале о 366 борбрних летова хрватских зракоплова на руском фронту, од чега „71 ниских нападаја“, затим: „бачено је 360000 кг. бомби“, „разорена су 4 села“, „порушене су 173 зграде“, онда: „276 лаких самовоза непријатеља уништено“, па „у 18 зрачних битака оборено је са сигурношћу 13 непријатељских ловачких зракоплова“ итд.

    • Godina 1911. Hrvati 39,5% Srbi 15,7% Nijemci 33,8% Mađari 9,2%
      Godina 1931. Hrvati 49,6% Srbi 16,6% Nijemci 26,1% Mađari 5,6%
      Godina 1948. Hrvati 63,5% Srbi 25,5% Nijemci 0,3% Mađari 5,3%
      Godina 1971. Hrvati 48,6% Srbi 30,2% Mađari 2,8% Ostali 18,2%
      Godina 1990. Hrvati 47,2% Srbi 33,3% Mađari 1,5% Ostali 18,8%
      Godina 2001. Hrvati 57,5% Srbi 32,9% Mađari 1,2% Ostali 8,3%
      Godina 2011. Hrvati 57,4% Srbi 34,8% Mađari 1,25%

  5. Dok god su predsjednik drzave (Nikolic) , prvi ministar (Dacic) i parlamentarna vecina, NAJVECI NEPRIJATELJI SRBIJI, nemamo moralno niti bilo kakvo drugo pravo da se zalimo sto nas n e t k o MRZI.Poznavaoci prilika od hrvatske strane drugo ne ocekuje. “Bivsu bracu” jedino se moze NATJERATI da nas postuju, ali treba krenuti redom, od vlastitog predsjednika…………..predsjednik Vlade….vlade…………….

  6. ” Na zapadu nista novo ” . Hrvati samo pokazuju da se kod njih nista nije promenilo ni za milimetar…!Kako rece jedan veliki revolucionar : ” Samo se kamenje I idioti nikada ne menjaju…”. Ko god je I pomislio da ce tamo nesto da se promeni taj je ili veoma naivan I neobavesten ili uopste ne poznaje hrvate… Inace pojavila su se I jos neka misljenja I to u samoj Hrvatskoj…Naime oni tamo imaju u zadnje vreme I sve ozbiljnije probleme kako na spoljnom planu tako I na unutrasnjem…” Leks Perkovic ” recimo …Pa onda vrlo losa situacija u privredi…otpustanja, nezaposlenost, ogromne socijalne razlike, u pojedinim slucajevima cak I pojava gladi…! ? Da dobro ste procitali! !Sve veci broj teskih socijalnih slucajeva…E, a onda domacoj javnosti treba odvratiti malo paznju sa necim drugim…Dvojezicni natpisi sa cirilicom u Vukovaru…Pa da to je to ! Kada hrvatima pokazete bilo sta napisano na cirilici oni odmah reaguju kao bikovi kada im se pokaze crvena marama…! Odmah su skocili “domoljubi I branitelji I bojovnici ” da to razbijaju I freneticno gaze uz podrsku brojnih ” profesionalnih mrzitelja srba “(vrlo unosno zanimanje u hrvatskoj…! ). U Zagrebu se premijer Milanovic verovatno zadovoljno smeska…Bas im je lepo “bacio kosku ” I sada kerovi laju I grizu I skacu oko te koske… Naravno mnogo je to bolje za njega nego da gledaju u prazne novcanike, prazne frizidere I prazne tanjire I da dodju pred zgradu vlade I da vicu : ” Dole vlada “! ! ! Ovako ce bar malo da dobije na vremenu…

  7. Чекић, маљ, и нож пунили су Дудик у Вуковару српским телима Гос,
    Карло.Није тачна ваша статистика увек је у Вуковару било више
    Срба и Немаца од Шокаца јер Римокатолици тих крајева увек су били
    Шокци комунисти су их претворили у Хрвате. Оних 18% посто вероватно су бивши Срби постали Југословени.

    • Ako cemo pošteno nikada u Hrvatskoj nije ni bilo Srba, nego pravoslavnih Vlaha koje posrbiše po sistemu pravoslavac=Srbin tako da ti moj Radoslave nemaš ništa sa Srbima kao ni onaj gore Zoranović iz hrvatske Vrhbosne koji još davno prijeđe na pravoslavlje sa katoličke vjere pradjedovske. Šta ćeš nije on kriv sa jedne strane tuku Turci, a sa druge strane turske sluge u mantiji nude “zaštitu” od svojih gospodara Turaka. A kad jednom izdaš vjeru onda kroz stoljeća moraš dokazivati svoje pravovjerstvo i sebe zvat “srpskim nacionalistom” da nebi tko god nedaj Bože posumnjao u njegovo pravovjerstvo.

      • Karlo šta su ona Hrvati u Subotici dal su onda oni srpski katolici?il onih 300 u Janjevu što ih poset Josipović kosovski katolici… Bubaš gluposti pa vi ste napisali da je TESLA hrva,pa kako pravoslavni sveštenik i popadija mogu da stvore hrvata?vi sami neznate kako ste nastali da nije bilo Kralja Aleksandra da vas izmisli nebi vas ni danas bilo.Vi staviste na trg Bana jelačića pa on je polu mađar iz Srbije.

        • Što se tiče Hrvata Bunjevaca u Subotici sam si odgovorio što su, naravno Hrvati. Za Teslu nitko ne govori da je Hrvat, nego da je rođen u Hrvatsoj, odnosno na hrvatskoj zemlji. Naravno Srbi kažu da tada nije postojala Hrvatska, nego AU monarhija, a u isto vrijeme ne sprječavate da napišeš kako je Jelačić rođen u Srbiji, a Petrovaradin nikada u povijesti do 1914. nije bio u sastavu Srbije za razliku od Like koja je u sastavu Hrvatske još iz vremena hrvatskih knezova. Koje vi gluposti učite u školi, da je bilo po kralju Aleksandru Hrvata i Hrvatske nebi ni bilo.

          • Kожедуб

            Ти Карло можеш само да сањаш да смо ми Буњевци некакви твоји Рвати. Јел знаш? Ми смо доказ кроатизације коју спроводи католичка црква над нама већ деценијама и коју су наставили проклети Брозови црвени бандити. НИКАД, али НИКАД нећемо бити Рвати. И можеш себи у задњицу да забијеш те твоје статистике и да се угризеш за њу. Смрт клерофашизму!

            • Lakše malo, čemu nervoza. Što se mene tiče možeš biti i Kinez i tako ćeš prije biti Kinez, nego što si Bunjevac. olikoja znam Bunjevci pišu latinicom i govore ikavicom. Sve nekako suprotno od vas Kineza.

              • Kожедуб

                То колико ти ишта знаш о нама Буњевцима је исто колико и људски….. (који ти узгред овде нама просипаш обилато) зна о сопственој стерилности. Буњевци пишу и латиницом и ћирилицом равноправно као што видиш и приповидају икавицом баш као што триба. У Србији су латинично и ћирилично писмо потпуно равноправна, шта више ћирилично писмо је у задње вриме доста на жалост запостављено и угрожено јер и то нам когод подмиће. Видиш друшкане мој карирани, није као код вас да се мора само и искључиво писати латиницом него на свим језицима средине. Колико ученика у вашим шкулама пише или бар набада ћирилицу? А што се тиче Кинеза, ееее друшкане мој то је један здраво велики народ са веома, веома дууугом историјом о којем ти још мање знаш него што знаш о тој фалсификованој хисторији Рвата коју подмићеш овде нама и оптерећујеш сервере на којима је овај лист постављен.
                Најприја сте 1918. трчали да се уједињујете са Краљевином Србијом па сте онда кроз годину дана почели да пљујете по истој до те мире да сте на крају и краља убили који је међу Буњевцима био цињен човик, ослободиоц. Ето, само талико сам тио да ти кажем…..да немаш појма.

      • кажеш Карло да ” у Хрватској није било Срба” , ти си у праву! “хрватска ” није ни постоја да би Срби живели у њој Срби су живели у СР Хрватску ..да сте имали државу 1918 не би се створила заједничка држава ..не верујем да постоји Хрват који би своју државу утопио у заједничу државу 1918 са Србима радујте се комунистима ,Титу авнојским границама ,уставу из 1974 и западу ( који тренутно има интересе ) на Балкан ..на крају ми Срби никад нисмо ни имали проблем са Хрватима , него са покатоличеним Србима ..

      • Odlično, eto nisu Srbi nego su Vlasi. I umesto da su ti Vlasi, kao sto nalažu suvremeni Europski trendovi dobili svoju državu Morlakiju i da su skinuli i genocidnu Hrvatsku i Srbiju sa vrata, desilo se to što se desilo.

        Vi ste dakle znali da to nisu Srbi, i da je taj nesrećan narod pretpeo tešku asimilaciju i pritiske od strane Velikosrpske politike, ali to vama nije smetalo da se pridružite Srbima pa da ih konačno dokrajčite. I to sve na početku 21 stoljeća!

  8. EU nam poručuje preko rvata kako se Srbi moraju ponašati ako hoće u EU. Nije točno da su ustaše nacisti u Vukovaru nasrnuli na policiju prilikom razbijanja ćiriličnih ploča nego je to policija dozvolila i s uživanjem gledala, ta ista policija na utakmicama uživa u povicima ubi ubi Srbina i za dom spremni. Nikada ništa ne poduzimaju jer kako kažu nikada ništa nisu vidjeli. E sad ako Srbija hoće u EU mora se ponašati kao Hrvatska, znači razbiti latinične ploče na hrvatskim institucijama u Vojvodini kao Hrvati danas u Vukovaru. Protjerati Hrvate iz Srbije i spaliti im kuće kao što su Hrvati u Krajini. Ne dati vodu i struju većinski hrvatskim selima u Srbiji kao što Hrvati i 20 godina nakon rata drže srpska sela bez vode i struje a odmah do njih hrvatska sela imaju sve. Oduzeti Hrvatima ( oteti ) imaovinu kao što je Kosorica i “ branitelji rvatine “ otela srpski stan, kuće, imanja, zemljišta, stoku i mehanizaciju. Tek kad to Srbija ispuni plus razbije uništi i sruši sve spomenike partizanima kao što su uradili Hrvati, te počne veličati fašizam tek onda Srbija može u EU. Izdajnička vlast u Srbiji na čelu sa Nikolićem, Vučiće, i Dačićem , umesto da uputi oštar demarš Hrvatskoj opet šuti i ponovno se odriče Srba iz Hrvatske. Šute i mediji u Srbiji ne dozvoljavaju se komentari gdje građani žele reći istinu. Sve u službi kolonijalne Srbije prema svojim gospodarima u Zagrebu, Todoriću i vlastima na zapadu za račun kojih uništavaju srpsku privredu i samo biološki opstanak Srba. No dok postoji živ ma i jedan Srbin Krajišnik , Republika Srpska Krajina sa glavnim gradom Kordunovcom neće pasti u zaborav. Eu tirani moraju obzbediti mirno vraćanje Krajine Srbima kako bi imali trajni mir u EU i na Balkanu. Ako ne onda će srpski narod čekati povoljni trenutak kao što su i rvati čekali 900 godina svoju državu kako je rekao francek, tako će i Srbi kad-tad vratiti Krajinu srpskom narodu kojemu je oduvek pripadaka.

  9. @ Karlo… Ha,ha,ha… Pa danas je I samim hrvatima jasno (posebno mladjima…) da mnogi od njih zapravo uopste I nisu hrvati vec srbi! I mnogima je jasno da su im pretci zapravo srbi… U vise naucnih institucija I kod nas I u svetu doslo se do zakljucka da cak 70% danasnjih stanovnika Hrvatske uopste I nisu hrvati vec zapravo srbi-katolici koji su putem vatikanskog paklenog inzenjeringa prevedeni u ” hrvate “…! ? Strani forenzicari I patolozi koji su vrsili obdukcije leseva prilikom rata u Bosni bili veoma iznenadjeni kada su vrsili DNK-analize I kada su utvrdili da 97% njih imaju svi isti DNK ! To je jasan naucni dokaz da su svi oni jedan te isti narod …! I taj njihov DNK se u potpunosti poklapa sa DNK-om srba iz centralne Srbije I Vojvdine I Crne Gore I Dalmacije I Istre I uopste veceg dela balkanskog poluostrva !Dakle, sve su to srbi ! Hajde Karlo daj krv na analizu (u neku nepristrasnu laboratoriju ! ) pa neka ti izvrse I DNK-test… Moze da se ispostavi da si I ti mozda cistokrvi srbin cije su pretke prvo pokatolicili a potom I “zestoko kroatizovali ” pa pretvorili u “velikog zestokog hrvata”…! ? Nego , bolje ti procitaj ponovo moj predhodni komentar (narocito drugi deo ) pa ako imas I jedan gram mozga…neke stvari ce ti postati jasnije…!

    • Džaba priča o genetici (o kojoj vjerojatno nemaš pojma), Zoranovići su po tvojoj priči iz oklice Sarajeva (Vrhbosne) i po tvome vuku korjene od plemića Zoranovića još od bosanskog kraljevstva. Svaki povjesničar sa ovoga prostora zna da prije pada Bosne u njoj nema (ili ima vrlo malo 7-8%) pravoslavaca, a bosanski plemići su u to vrijeme mahom bili katolici. Prema tome ako vučeš porijeklo od tih Zoranovića pravoslavac (što se pogrešno poistovjećuje sa Srbima) si mogao postati samo tako da su tvoji preci sa atoličanstva prešli na pravoslavlje u vrijeme Turaka.

  10. APSOLUTNO! Uostalom, zar nije Glavaš, prilikom SUMANUTE Panićeve razmene rekao i bodrio svoje “pristigle” – nemojte se stideti da ste USTAŠE i da ste vraćeni u USTAŠKU državu!!! Znate šta je strašno, što mi i oni znamo istinu, s tim, što se ona njih NE DOTIČE! Stoletno VASPITANJE, polako poprima oblik genetike što je kod komšija odavno prisutno!

  11. @ Гос, Карло ја знам мој родослов до Цара Душана, и знам дамије
    почетак околина Пећи на КОСМЕТУ. Знам из учења у школи о томе
    даје сестра била удата за Шубића и дасу је допратили коњаници у
    броју око 2000 међу тим коњаницима био је сигурно неки МАЉКО-ВИЋ.
    И из Далмације смо се размножили по: Далмацији, Лици,Босни,
    Банији и Срему. Буди миран ја знам косам преиспиј себе.

    • Bilo bi zanimljivo vidjeti taj vaš rodoslov do cara Dušana. Interesantno je da svi tvrdite da ste porijeklom sa Kosova (Dmitrović također), valjda mislite da tako nepobitno potvrđujete svoje srpstvo. Zanimljivo da su svi Maljkovići ikavci, a to je hrvatsko narječje. Jedino ako niste već i ikavicu proglasili srpskom.
      Otiđi Maljkoviću na ovu stranicu (http://www.ellisisland.org/) pa ćeš vidjeti kako su ti se preci izjašnjavali do dvadesetih godina prošlog stoljeća.

      • Krst
        Duge crne kose raspustila vila,
        Davno bjese sudbu, rodu odredila.
        Sudjaja sakuplja bol iz vasione,
        Stare duse salje u nove neone.

        One traze svijetlost,skupljaju tri prsta,
        Kroz tamu sapucu: “Imal’ idje krsta?”
        Drven krst se krivi I pamte mu bore,
        Umrle bez svijece iza svake gore.

        Oni sto nasilno sa zemlje nestase,
        Pravdu Bozju traze, zalud vila mase.
        Dok Bog ne osvijetli staze vasiona,
        Svijecom iznad krsta nestalih kolona,
        Bol ce teci rijekom zemaljskih izvora
        Prigusen talasat nad mjenama mora.

        Ko nijem kada vristi, niko ga ne cuje
        Samo oci kazu, iz njih patnja kljuje.
        Tako duse placu, bez glasa jecaju
        Dugo, mucno trpe I pravdu cekaju.

  12. Gospodine Dmitrovicu ni malo niste pogresili sa antisrskim virusom. Svaka cast na iskrenosti.

    A oni sto arlaucu u Vukovaru mozda su iz Maje, Komareva, Divuse Kozibroda, Puske Trebeza………….. Poznajete vi taj kraj

  13. @ Karlo… Istorija jasno kaze da je cela Bosna bila deo srbskog carstva za vreme Cara Dusana ! Bosanski kralj Tvrtko Kotromanic je bio srpski vladar Bosne I Primorija(Hercegovina kasnije ).U Bosni u to vreme svi plemici I ceo narod bili su srbi, a od religija 95% su bili pravoslavci ili nesto u manjem broju bogumili…katolika je bilo vrlo malo oko 5% I to u samo nekoliko crkava I samostana zato jer je Car Dusan zabranjivao dalje sirenje katolicanstva I sa punim pravom ih je nazivao ” latinska jeres “(pametan covek ). Fojnicki grbovnik koji se od davnina cuva u franjevackom samostanu u Fojnici je zapravo prepis grbovnika Cara Dusana koji je 1340-te sacinio pravoslavni pop Stanislav Rupcic. Franjevci su taj prepis sacinili negde izmedju 1600 I 1700 -te godine upravo sa ciljem da posle turske okupacije Bosne I ovih prostora uopste ustvrde kako su svi bosanski plemici “zapravo bili katolici ” I ako je jos koji ostao da ga milom ili silom ili ucenama ili “nekom obradom ” prevedu u katolicizam. Franjevci iz Fojnice zanimljivo …nikad nisu dozvolili da se putem savremenih metoda u muzejima ili arheoloskim institutima odredi tacna starost fojnickog grbovnika. To je zato jer bi se utvrdila netacnost I prevara ! Inace da… ja nisam strucnjak za genetiku , ali svetski strucnjaci svakako da jesu… I bili su ne malo iznenadjeni sa rezultatima DNK-analiza.Sto se tice tih tvojih “istorijskih cinjenica ” koje si pokupio iz nekih ” novo-komponovanih kvazi-istorijskih ” udzbenika u izdanju nakladnog zavoda hrvatske …to me uopste ne zanima…. Istorija jasno belezi da se prisustvo katolicke crkve I hrvata a I “hrvata” na teritoriji BIH u izvesnoj meri povecava tek posle aneksije Bosne od strane Austro-ugarske ! Tek tada pod pritiskom katolicke Austrije u Bosni “pocinju da nicu ” katolicke crkve I samostani I to tamo gde ih nikad nije bilo…! ? Po tome kako si ti “zestoki hrvat ” I kako se boris za “hrvatsku stvar ” I za katolicizam mogu da zakljucim da si mozda I ti neki “hibridni hrvat ” (bivsi srbin ). Mozda su I tvoji pretci zapravo srbi pa se “pohrvatili ” pa ti sad iz petnih zila I po svaku cenu hoces da dokazes “da si veci katolik od pape “I hrvat nad hrvatima… Jedna misao u jednoj recenici iz predhodnih komentara te je mozda odala pa sam dosao do zakljucka da si I ti verovatno neki ” falsh-hrvat ” I “hibridni hrvat”.

    • U povijesnim dokumentima ovo prezime Rupčić dolazi u oblicima: Rubchich, Rubtschitsch, Rubčič i Rupčić. Danas se u izgovoru javlja promjena prezimena Rubčić, kao stariji oblik prezimena, u prezime Rupčić, kao mlađi i danas dosta češći oblik ovoga prezimena.
      Prezime Rubčić-Rupčić moguće je izvesti iz riječi rubac ili osobe pretka koja je nosila rubac pa su Rupčeva djeca postala Rupčići ili Rubčići.
      Milan Nosić ovo prezime povezuje i s imenom Ruben, lat. Rubenus. Osobno ime Ruben, lat. Rubenus, grč. Rouben nastalo je od hebrejskog imena Reubhen, ali je ovo ime veoma rijetko u Hrvata, pa je doista iz ovih imena veoma teško jezički izvesti prezime Rubčić-Rupčić.
      U prezimenu Rupčić možemo odvojeno promatrati sufiks–čić, koji je dosta čest u tvorbama, a taj sufiks u hrvatskom jeziku tvori deminutive te osnovu –rub u kojoj b ispred č prelazi u p, pa onda imamo oblik prezimena Rupčić koje se češće javlja u svojem izvornijem i starijem obliku Rubčić.
      Rupčići su, slobodno možemo reći, jedno od najstarijih i najpoznatijih hrvatskih plemićkih rodova, podrijetlom iz Huma, tj. iz Hercegovine, gdje danas žive u velikom broju samo u selu Hardomilju kod Ljubuškog, odnosno zaselku Rupčići. Ovaj je zaselak danas nastanjen isključivo obiteljima s prezimenom Rupčić.
      Najstariji članovi obitelji Rubčić-Rupčić imali su obiteljske nadimke Ivanovci i Markovci, a neki od njih koji su se doselili iz sela Seoca imali su nadimak Atiburi.
      Najstariji pouzdani povijesni dokument koji je potvrđen i u kojem se spominje ovo prezime jest jedan dokument iz 1371., u kojemu se među sucima u Humu navodi i ime Nelipče Rupčića. Ovaj se rod spominje i u jednoj povelji bosanskoga velikaša Jurja Vojsalića, sinovca Hrvoja Vukčića Hrvatinića, izdanoj u gradu Kreševu u Srednjovjekovnoj bosanskoj državi 12. srpnja 1434., a u povelji je zapisano ime svjedoka Vuka Rupčića, kneza humske zemlje s bratjom iz Huma.
      U spomenutoj se povelji također spominju i Vlasi pod imenom Hardomilići pa se može pretpostaviti i da je od toga imena i nastalo ime današnjega sela Hardomilića.
      Poznati dubrovački historiograf Jakov Lukarević (1551.-1615.) zna za popa STANISLAVA RUPĆIĆA koji je napisao životopis Stefana (Stjepana ) Nemanjića.
      Iz spomenutih povijesnih isprava može se zaključiti da su Rupčići bili istaknuti ljudi plemenitoga roda koji su imali i svoj grb, a obnašali su i razne dužnosti u Humu.
      Kada su Turci zauzeli područja oko Klisa i Poljica početkom 16. stoljeća, napravili su i popise poreznih obveznika pa se u takvom jednom popisu iz 1475. i 1477. nalazi ime Radoja Rupčića.
      Smatra se da je spomenuti Radoje Rupčić bio podrijetlom iz Huma te ga je pad Bosne pod Turke 1463. zatekao na mjestu zapovjednika poznate tvrđave Sokol.
      Postoji i popis stanovništva iz 1585. u kojemu se u selu Glinac kod Ljubuškog u Hercegovini navodi posjed Vuka i Jurja Rupčića.
      Pišući o vlasteli i poznatim knezovima hrvatskog roda, Andrija Kačić Miočić kaže da su od mista Rupčić kod dubrave Crni Vrh, a kod nabrajanja svatova koji su bili na vjenčanju bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića za Rupćiće kaže da su knezovi od Mostara.
      U jednom povijesnom dokumentu iz 1586. u vezi s ustankom na području između Šibenika i Klisa spominje se uskok Dmitar Rupčić. Zapovjednik hrvatske granice molio je austrijskog nadvojvodu da dozvoli spomenutom Dmitru Rupčiću i drugim ustanicima naseljavanje na ovom području, gdje su sudjelovali u ustanku, a spomenuti Dmitar Rupčić bio je organizator toga ustanka. Uz Dmitra Rupčića organizator ustanka bio je i poznati uskok iz Senja Đuro Daničić, koji će kasnije zbog junačkih podviga u borbama protiv Turaka u zaleđu Senja biti izabran za vojvodu senjskih uskoka.
      Dakle, poznati vođe kliških ustanika iz 1582. i 1586., među kojima su bili i Rubčići-Rupčići, morali su napustiti Klis i okolicu te se ubrzo naseljavaju u grad Senj, gdje odmah kao iskusni ratnici ulaze u stalnu vojnu posadu. Rupčići i Rosandići se iz Senja oko 1700., tj. nakon oslobođenja Like od Turaka, naseljavaju u Gacku, Liku i Krbavu, gdje i danas u velikom broju žive potomci tih poznatih kliških i senjskih uskoka.

      Padom Bosne pod Turke 1463. i Hercegovine 1482. raseljavaju se Rupčići u Dalmaciju i naseljavaju u velikom broju oko Klisa, Imotskog (Lovreč) i Poljica, a kada su Turci zauzeli početkom 16. stoljeća, zauzeli i ove krajeve, Rupčići se sele sjevernije prema Posedarju i Senju, a neki odlaze i na dalmatinske otoke.
      Za vrijeme Kandijskog rata Rubčići-Rupčići se iz Hercegovine masovno iseljavaju u okolicu Imotskog, u mjesto Lovreč, gdje i danas žive, a jedan dio u potrazi za sigurnošću odlazi prema moru pa se tako nalaze i u zaleđu Splita među mnogobrojnim doseljenicima, koji su zbog vlastite sigurnosti morali napustiti Hercegovinu i doseliti se u sigurnije krajeve.
      Rupčići ili Rubčići iz Klisa i Poljica u Dalmaciji bježe pred Turcima kao uskoci u grad Senj, zajedno s poznatim uskocima i uskočkim vojvodama Vukasovićima i Rosandićima nakon neuspjele pobune Klišana protiv Turaka i nakon pada Klisa pod Turke oko 1537. ili malo kasnije.
      Rupčići su bili vođe kliške bune (1580. -1586.) i gotovo svi ti Rupčići, prebjezi iz Klisa, naselili su se u utvrđeni uskočki grad Senj, gdje su služili u senjskoj vojnoj posadi kao iskusni vojnici. Osim spomenutog Dmitra Rupčića od poznatih klišana spominje se Nikola koji je predao Klis senjskim uskocima. Poznat je i kliški zastavnik Ivaniš.
      I u Klisu, tj. u tvrđavnom naselju, zauzimali su značajna mjesta u vojnoj hijerarhiji te bili stalni članovi vojne posade, a istaknuli su se kao hrabri branitelji Klisa tijekom opsjedanja utvrđenog grada od strane Turaka.
      U Senju su ušli u stalnu vojnu posadu kao iskusni vojnici pa ubrzo razvijaju u Primorju veća naselja u Jablancu, Svetom Jurju i Donjem Zagonu kod Novog Vinodolskog. Uglavnom su živjeli kao vojnici u mnogobrojnim tvrđavnim naseljima na ovome području zajedno sa svojim obiteljima.
      U jednom povijesnom dokumentu iz 1586. u vezi s ustankom na području između Šibenika i Klisa spominje se Dmitar Rupčić.
      Zapovjednik hrvatske granice molio je austrijskog nadvojvodu da dozvoli spomenutom Rupčiću i drugim ustanicima naseljavanje na ovom području gdje su sudjelovali u ustanku, a spomenuti Dmitar Rupčić bio je organizator toga ustanka.
      Među uskočkim vođama 1597., osim spomenutog Dmitra Rubčića, spominje se i uskočki knez Nikola Rubčić, dok se na otoku Šipanu pokraj Dubrovnika 1601. spominje uskok Bare Rubčić, koji je poginuo u borbama između senjskih uskoka i Dubrovčana.
      Kada je senjski zloglasni komesar Josip Rabatta zabranio vojničku službu onim uskocima koji su htjeli predati Klis u ruke Senjana, među najistaknutijim kliškim vojnicima navedeni su Mikula i Ivaniš Rubčić-Rupčić, a njihovi potomci kasnije će naseliti iz Senja Gacku i Liku.
      Godine 1612. iz ovoga velikog roda u Senju se spominju vojvoda Bartol Rubčić i knez Nikola Rubčić, 1642. veliki zastavnik Ivan Rubčić, a godine 1698. braća, Ivan i Vuk Rubčić.
      Osim spomenutog Dmitra Rupčića kao uskočkog vođe, oko 1597. spominje se i uskok Nikola Rupčić, kao i Bare Rupčić koji je 1601. poginuo u borbama kod Dubrovnika na otoku Šipanu.
      O veoma ranoj seobi roda Rupčića, koji su bili razasuti po svim krajevima, svjedoče i podaci iz 1574. godine o Rupčićima na otoku Braču i 1608. u Posedarju. Kao iskusni i školovani časnici odmah nakon doseljenja dobili su visoke časničke položaje u senjskoj vojnoj posadi, pa su se istaknuli u mnogim uskočkim postrojbama koje su ratovale diljem Vojne krajine.
      Oko 1700. nakon oslobođenja Like od Turaka, neki članovi senjske obitelji Rupčić prelaze u Gacku i Liku, a iz Like će se kasnije ovaj rod raširiti u sve krajeve Hrvatske. U popisu obitelji koje su 1686. naselile, nakon oslobođenja od Turaka, u Trnovac, Bužim i Smiljan nalazi se i ime Mate Rubčića koji je imao 8 članova obitelji.
      Naseljavaju se pojedinačno u Brinje, u selo Blažane, te u Jezerane, a jedna obitelj naselila se u Ceroviku, preko planine Kapele u Ogulinsko-modruškoj udolini. Po podatcima iz popisa stanovništva iz 1931. u Oštarijama su živjele 4 obitelji, u Modrušu 7, u Staroj Kršlji 5, u Oštarijskim Stanovima 8 i u Rakovici u slunjskom kraju 5 obitelji Rupčića.
      Po popisu stanovništva iz 1712. nalazimo ih u Lici u: Pazarištu, Udbini, Svetom Roku i Ričicama.
      Krajem 16. stoljeća jedan ogranak Rupčića naselio se u Ogulin, gdje pojedini članovi ulaze u službu Ogulinske kapetanije i postaju članovi vojne posade.
      U jednoj ispravi kneza Vuka Krste Frankopana spominje se 1630. ogulinski građanin Grubiša Rupčić.
      Poznato je i ime Miladina Rupčića iz Ogulina, koji je oko 1715. nagovarao neke obitelji iz Ogulina da se isele u Pečuh (Ugarska) zbog samovolje ogulinskog kapetana grofa Adama Purgastela. Miladin Rupčić je bio jedan od vođa iseljenih Ogulinaca.
      U popisu vojnika Ogulina iz 1699. nalaze se imena Blaža, Mikule, Ivana, Jure i Tomice Rupčića.
      Zemljišne knjige iz 1775. godine sadrže podatke za 11 kuća zadruge Rupčića u ogulinskom kraju.
      U Gacku, tj. u okolicu Otočca naselili su se početkom 18. stoljeća iz Senja u mjesta Čović, Lešće i Švicu.
      U Kompolju kod Otočca u Gackoj Rubčići-Rupčići nisu starosjedioci, nego se smatraju doseljenicima tijekom 18. stoljeća iz Senja, a danas tu žive svega dvije obitelji koje su došle iz Švice ženidbom.
      Iz Senja su naselili Podgorje (Jablanac), a iz Podgorja naseljavaju Pazarišta, Lovinac, Perušić, Udbinu i Smiljan te se miješaju s bunjevačkim rodovima koji sunaselili tek oslobođenu Liku od Turaka.
      Danas Rupčići žive u Blažanima, Malom Kutu i Sertićima, na brinjskom području, a u Lici u Mezinovcu, Velikoj Plani, Rastokama, Oblajcu i Bužimu. U Rastokama u Lici je 1931. godine po podatcima iz popisa stanovništva živjelo 19 obitelji Rupčića.
      Jedna grana Rupčića krajem 18. stoljeća naseljava kraj oko Siska i Petrinje. Rupčića još ima u Oštarijama, Modrušu, Staroj Kršlji, Rakovici i Slunju. Također danas žive u Munjavi Modruškoj i Desmericama kod Ogulina, u Donjem Zagonu kod Novog Vinodolskog, te u Svetom Jurju i Jablancu kod Senja.
      Dakle, ovo prezime je u velikom broju zastupljeno u primorskoj, ličkoj, dalmatinskoj i hercegovačko-bunjevačkoj grani.
      U Republici Hrvatskoj po popisu stanovništva iz 1948. godine Rupčići su živjeli u 165. naseljenih mjesta s preko 1200 članova ovoga prezimena. S prezimenom Rubčić bilo je 48 naselja s 400 nositelja ovoga prezimena.

      Oko 20-tih godina 19. stoljeća Rubčiće-Rupčiće nalazimo iseljene u Slavoniji, Baniji, Podunavlju, oko Bjelovara, Čazme i Kutine.
      Od članova obitelji Rupčić u Senju najpoznatiji je bio senjski sudac Ivan Rupčić iz 18. stoljeća.
      Ivan Rubčić je imao u Senju obiteljsku kuću koja je izgrađena u 17. stoljeću, a nalazila se u blizini zgrade Senjske biskupije. Kuća je bila jedna od boljih u gradu, jer je Ivan kao gradski sudac i plemić pripadao senjskom patricijatu i bio ugledni građanin Senja. Mnoge kuće bogatih senjskih plemićkih obitelji imaju bogato i reljefno umjetnički isklesane grbove na kamenim ukrašenim portalima. Na ulaznom portalu njegove obiteljske kuće nalazio se kameni grb s natpisom i godinom 1726.
      Na dnu isklesanog grba s obje strane isklesano je ime: GIOVANNI RUBCICH.
      Kameni grb s natpisom isklesan je od klesanog vapnenca.
      OPIS GRBA: U polukružnom štitu isklesan je krilati lav koji u lijevoj šapi drži tri cvijeta. Iznad štita isklesana je osmerokraka zvijezda i kaciga s kopčom koja je ukrašena i s otvorenim je vizirom. Iznad kacige sa strane štita isklesan je latinski tekst: GIOVANNI RVBCICH 1726. GVDINE
      Sačuvan je i obiteljski grb Rupčića s grla cisterne iz dvorišta njihove obiteljske kuće.
      Nikola Rubčić bio je poznati vojvoda senjskih uskoka koji se istaknuo u mnogim borbama s Turcima u Lici.
      U poznatom pismu građana Senja upućenom velikom senjskom kapetanu grofu Rudolfu Edlingu u svezi bune iz 1698. protiv poznate senjske obitelji Vukasović nalaze se imena Ive i Vuka Rubčića, a ovaj podatak nas upućuje da su Rubčići bila znamenita senjska građanska obitelj i da su bili upisani u protokol senjskih građana kao patricijska obitelj.
      Mnogi su članovi ove obitelji dugo godina služili kao vojnici u časnici u Ličkoj graničarskoj pukovniji i mnogi od njih zbog revnosti u izvršavanju vojničkih dužnosti bili su odlikovani najvišim austrijskim vojničkim odličjima.
      U boju s Rusima kod Vitebska 26.srpnja 1812. u postrojbama francuske vojske Napoleona Bonopartea sudjelovali su i lički granatiri, a među poginulim ličkim vojnicima bio je i jedan časnik Rubčić.
      Ime austrijskog poručnika Ivana Rubčića nalazi se u popisu časnika 11. smiljanske kumpanije koji su služili u Ličkoj graničarskoj pukovniji od njezina osnutka 1746. pa do 1861. godine, tj. do razvojačenja Vojne krajine.
      Poznat je slikar i pedagog Luka Rupčić, rođen 1894. godine u Rastokama kod Smiljana, a umro u Zagrebu 1980. godine.
      Grga Rupčić, profesor i književnik, rođen je u Rastokama (Smiljan kod Gospića) 1932. Pjesnik, esejist, novinar i kritičar. Gimnaziju je završio u Gospiću, a Filozofski fakultet-studij hrvatskog jezika i književnosti u Zagrebu. Cijeli je svoj radni vijek proveo na mjestu profesora književnosti u gimnaziji i Učiteljskoj školi u Gospiću. Objavljuje humoreske u mnogim dnevnim novinama i časopisima. Član je Društva hrvatskih književnika.

      • Da Iliri su Srbi pravoslavne vjere koja je stotine godina starija od katolicke parazitske koja i dan danas parazitira na pravoslavlju.Vi ste samo prodali veru za veceru, bivsi Srbi pravoslavci. Dinara je srce Ilirsko Srpsko kao i Stara Crna Gora. Papa vas je izabrao da mu budete koljacka vojska i to ste ostali do danas. Koji vi to rvatski jezik spominjete, morate ga prvo stvoriti, vidim nesto vam lose ide sa novim izrazima, malo ga pucanstvo upotrebljava. Zapravo vam cirilica ide dobro,sve ste komentare procitali kao i clanak gospodina Dmitrovica.Javite se u Vukovar za pravljenje novog cirilicnog natpisa, vi ste njihovi nece vas kamenovati.

      • Rade Rubezic

        Poštivani,
        cijenim vaš trud sve ste ovo dobro napisali,ali neznam zašto nijeste pomenuli i Stanislava-Stanka Rubčić(Rubežića na Crnogorski jezik),inje bio kod cara Dušana na dvoru lični sekretar i autor brojnih(deset) Heralidčih grbova vazalnih država,a potomakje kralja Radoslava koji je sahranjen u Trebinju 1084 .god.Možete reći da Rubĉići potiču iz Rubeža u Onogoštu’ danas Nikšiću.
        Sve je to normalno,i neće se niko ljutiti,na sjajnu istoriju ove vladarske porodice,naravno ko radi taj i griješi…..

  14. Ovako briljantnom tekstu suvišno je bilo šta dodati. Hvala Ratko za ovaj melem na ranu.

    • Rade Rubezic

      Poštovani,
      slobodno napišite da Rubčiċi potiču id od Rubežića-Jakiĉića iz Rubeža u Nikšiću,Crna Gora.
      I pomenite slobodno Stanislava-Stanka Rubčića(Rubežića’ na Crnogoski jezik) ličnog sekretara,biografa cara Dušana( isto brastvo) i autora deset Heraldičkih grbova vazalnih zemalja Dušanovog carstva.
      Stanko je potomak vladarske dinastije kralja Radoslava( sahranjen u Trebinju 1084.god.) vladara Travunije i Humskih zemalja( naravno Dalmacija i Kninska krajina).
      Zna se tačno od kad Rubeźići-Rubići-Rubĉići-Ivanovci- Nelipići-Jakovići(Jakiĉići ili Jakirići),Nenadovići,Vlastelinovići borave u Omišu,Makarskoj,Braĉu,Hvaru,Dubrovniku i dr..,krajevima današnje Hrvatske, sve to lijepo piše u Zadarskom arhivu a i fr.Andrija Kaĉić-Miošić je nešto kratko pisao o tim brastveniĉkim vezama i doseljavanju.
      Svako dobro vam želim.
      Pozdrav Rade

  15. @ Гос, Карло за време усташке државе ућио сам даје хрватски језик
    ЧАКАВСКИ и Кајкавски. Моји Маљовићи зависи где су рођени углавном
    говоре ијекавским сем мали број покатоличеним и комшиским животом
    али сви славе Светог Јована Крститеља а ани покатоличени знају да
    имају за ПАЈАНТОМ икону свог СВЕТИТЕЉА Јована.

  16. @ Karlo…Ha…ti si tu sad nabacao gomilu nekakvih statistickih podataka iz popisa stanovnistva iz raznih epoha I vekova , a u vezi sa prezimenom Rupcic…( ! ? ) Mnogo si toga napisao , ali to prakticno nije nikakav odgovor na moje predhodne komentare sa brojnim neoborivim argumentima.Sve ono sto sam ja napisao u predhodnim komentarima stoji cvrsto kao kineski zid ! Ah, da …da ne zaboravim vidim da si I u jednom od predhodnih komentara napisao jednu veliku netacnost (totalnu glupost ! ). Naime ti tvrdis ” da u Hrvatskoj nikada I nije bilo srba vec samo pravoslavnih vlaha ” . Koja glupost I koja netacnost…! ? Znas li ti uopste ko su vlasi ? Vlasi su jedna manja etno-linvisticka skupina u zoni istocne Srbije koji govore jezikom koji je slican rumunskom (ali nije rumunski)I cak se I antropoloski razlikuju od srba imaju I drugi DNK a iako su primili pravoslavno hriscanstvo zadrzali su neke prastare paganske obicaje I rituale. To su jedini I autenticni Vlasi na celom Balkanu I oni uopste I nisu srbi , ali su lojalni drzavljani Srbije I imaju sva prava I duznosti kao I mi.Sasvim druga stvar je to sto vi hrvati taj termin “vlah ” I “vlasi ” koristite kao pogrdni naziv za srbe, a onda vam mi zauzvrat “spomenemo familiju shokacku “. Dakle jos jedna netacnost I kardinalna greska ! Inace termin “vlah ” I ” vlasi ” se tu I tamo u ranijim vremenima znao koristiti za ljude koji su se bavili stocarstvom u planinama bas kao I vlasi iz istocne Srbije.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *