ОДЛУКА СРАМНА, МОРАЛНИ И ПРАВНИ СЛОМ ХАШКОГ СУДА

Портпарол Демократске странке Србије  Петар Петковић рекао је данас да Србија након одлуке Хашког трибунала, да ослободи хрватске генерале  Готовину и Маркача, треба да покрене пред Саветом безбедности УН расправу о раду тог суда.

Петковић је оценио да је данашња одлука „срамна и представља потпуни морални и правни слом овог назови суда“.

„Ослободити Готовину и Маркача који су најпре од истог суда били осуђени на деценијске робије најгора је срамота, која потврђује да није реч о суду већ о политичком казамату. Јер, Готовина и Маркач су ослобођени само зато што су њихове жртве били Срби“, рекао је Петковић.

Према његовим речима, Хашки суд је установио ново правило да се Срби могу некажњено убијати.

“Хашки суд улази у историју бесчашћа као сурово ловиште резервисано само за тамничење Срба. Све маске Хашког трибунала су пале и остало је само наказно лице отвореног ругања правди. После овога обавеза је Србије да у Савету безбедности најодлучније покрене питање рада Хашког трибунала и да јасно стави до знања да ово није суд него казамат намењен за кажњавање Срба“, оценио је Петковић.

Извор: http://dss.rs

3 коментара

  1. Marko Obilić

    Bilo bi dobro ako bi za sto godina Srbi pamtili 16.novembar 2012. ne kao dan nacionalnog poniženja i degradacije nego kao dan konačnog otrežnjenja i novog početka, dizanja iz pepela – reinkarnacije. Srbija jeste bila vojnički poražena u najneravnopravnijem ratu svih vremena pre 13 godina ali je svoje dostojanstvo izgubila godinu dana kasnije, kada je agresor uspeo da organizuje prevrat koji su ruku na srce i u krajnjoj liniji, ipak izveli sami Srbi. Taj prevrat nikada ne bi imao šanse na uspeh da se agresor nije poslužio lukavstvom dostojnim Odiseja i na čelo zaverenika protiv “režima” isturio čoveka iza koga je stajala besprekorno čista ljudska i politička biografija prosvećenog nacionaliste, principijelnog demokrate i utemeljenog pravoslavnog hrišćanina. Jedini nedostatatak ovog kandidata bilo je nepostojanje harizme, ali u tom momentu ova zemlja je bila umorna i više joj nije bio potreban vođa, nego čestit i pošten stečajni upravnik. Sve što je Srbija postigla u godinama koje su usledile, jeste prodaja porodičnog blaga radi pukog preživljavanja, a kako je tog blaga postepeno nestajalo prešlo se na zaduživanje kod zemalja-agresora, čime je Srbija počela da, nakon prošlosti, prodaje i svoju budućnost. Kako je taj proces odmicao, Srbija je od nekada relevantne i ugledne zemlje sve više postajala marginalna, satelit ili banana država, zemlja pod hipotekom, čija je je jedina izvesna perspektiva da malo pre ili malo kasnije postane bankrot – država, nakon čega bi i Srbi, po unapred zacrtanom planu, postepeno nestali kao narod i pleme, kao da nikada nisu ni postojali. Nakon što je poslužio svrsi, agresor je stečajnog upravnika maknuo, da bi mogao da preko novih, još kooperativnijih ljudi, potpuno preuzme firmu Srbiju ili ono što je od nje ostalo. Danas je taj tragični stečajni upravnik jedan od poslednjih glasova otora konačnom uništenju zemlje. Njegov glas više nema onakav odjek u narodu kao u vreme prevrata, jer narod očekuje njegovu katarzu. Dani pred nama su možda poslednji dani kada će za to imati priliku. Njegov čin mora biti radikalan, da bi povratio poverenje zavedenih i razočaranih, on mora javno, pred celom Srbijom kleknuti i priznati svoje greške iz prošlosti, mora se izvinuti Srbiji što se nije do kraja i odlučnije usprotivio tome da kompletno njeno političko i vojno rukovodstvo bude žrtvovano i prepušteno jednoj zločinačkoj kvazipravosudnoj ad hoc instituciji čiji je jedini smisao osnivanja i delovanja demonizacija i uništenje Srbije i Srpskog naroda. On to mora da učini lično i iskreno, ne štedeći se. Samo tako će Savle postati Pavle. I samo tako će pred očima naroda steći ono što mu je jedino nedostajalo da bude istinski državnik – harizmu.

  2. Za Ovilića.Gospodine,zaboravili ste da od g….. ne biva pita.

  3. Ovim komentarom želim da u svoje i ime mnogih ljudi koje znam Vojislavu Koštunici izrazim podršku uoči njegovog javnog obraćanja srpskom narodu koje je maločas simbolično najavljeno za ponedeljak, prvi nastupajući radni dan, tačno u podne. Dugo smo čekali i Srbija je zaspala mrtvačkim snom. Dobrodošao je svako ko pokuša da je probudi. Neka Vam svemogući Bog pomogne da svojom katarzom podignete narod iz provalije u koju je svojom i vašom nesmotrenošću upao jednog petog oktobra. Put do izbavljenja biće mnogo teži i neizvesniji od skliznuća u propast i onih koji su danas spremni da odmah krenu za vama biće manje nego ikada,ali na muci se poznaje razlika između heroja i onih kojima nije suđeno da to budu. Vaš saveznik biće istina koja je isplivala odjednom i osvetlila nam kao retko kada, da vidimo gde smo se srozali i šta smo postali. Možda je božija promisao da baš vi budete taj koji će izbavljenjem naroda zaslužiti spostveno iskupljenje. Neki su spremni da kažu kako nas samo čudo može spasiti. Čuda se dešavaju veoma retko i samo onima koji ih iskreno prizovu jer u njih iz dubine duše veruju. Srbijo, neka ti je sa srećom.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *