Заборављена лекција Димитрија Руварца

Пише Ратко Дмитровић

Пре више од једног века, у време када се антисрпство са друге стране Дунава захуктавало, припремајући Јасеновце, Јадовна и „Олује“, један вредни и умни човек, парох земунски, написао је књигу која, мада је томе била намењена, Србима није отворила ниједно око, а актуелна је и вредна данас као и те 1895. године

Пре неколико година једна српској јавности позната сподоба – хајде да јој не спомињем име – заговорник теорије да прошлост није важна, промотор безусловног заједништва југословенских народа – изјавила је да су Срби и Хрвати, истина, имали „неке неспоразуме“ у прошлости, посебно у Другом светском рату, али боже мој ратовали су и други, дуже него Срби и Хрвати, па данас, рече тај, одлично сарађују. И ту спомене, а шта би друго, „тридесетогодишњи рат између Немачке и Француске“, као крунски доказ да се и највеће туче могу окончати цивилизацијски, а после тога њени учесници сарађивати као браћа рођена.
Нема веће бесмислице и будалаштине од оваквог поређења. Односи Срба и Хрвата кроз историју, посебно у 19. и 20. веку, нису плод међудржавних сукоба, фронталних ратова, судара великих војних формација, већ слика једне готово патолошке мржње, страшне нетрпељивости која је завршила у још страшнијем злочину, геноциду, у Јасеновцу, а последње крваве радње окончала августа 1995. године, у нечему што се звало „Олуја“. О тим односима написани су вагони књига, студија, одржано безброј семинара, расправа, полемика, у значајној мери са добром вољом да се провалија која дели ова два народа затрпа или премости, али… није вредело.

ЗАУВЕК ПОДЕЉЕНИ Срби и Хрвати су заувек подељени народи. Поделила их је историја, злочини, геноцид. Требало би, разуме се, стално и упорно делати да се у будућности избегну оружани сукоби између ова два народа, да Србија и Хрватска као државе сарађују на линијама међусобног уважавања, да се Србима протераним из Хрватске бар надокнади отето, спаљено, развејано… али се никако и ни под каквим обзирима, околностима, не сме заборавити оно шта је било. Ово се, да ли би требало рећи, односи на Србе, народ јединствен у свету по томе колико мало води бригу о својој прошлости, великанима, традицији, о својим непријатељима. Готово је необјашњива српска потреба да од доказаних, вековних непријатеља прави пријатеље.
Нема народа, осим Срба, који је свесно жртвовао себе за интересе других и то поновио неколико пута. А да је међу Србима било оних који су на време опомињали сународнике на опасне хриди – било је. Ено нам Димитрија Руварца. Колико Срба данас уопште зна о коме се ради, ко су браћа Руварац, шта су оставили иза себе, по чему је за српско-хрватске односе значајан Димитрије.
Утемељитељ хрватске колективне мржње према Србима, њен идеолог, системски творац, најгласнији пропагатор и ширитељ, био је Анте Старчевић. Познати хрватски филолог са краја 19. и почетка 20. века, Томо Маретић, овако је дефинисао оца хрватског расизма: „Старчевић је пакленом мржњом мрзио Србе и ту мржњу три деценије уливао у велики дио Хрвата“. Анте Старчевић је умро 1896. године и до последњег даха све своје моћи упрезао у распиривање мржње Хрвата према Србима. На страну овог пута што тај исти Старчевић и данас у овој модерној, европској Хрватској слови као „отац домовине“ (какав отац, таква и домовина), што његови споменици и бисте заузимају централна места по градовима широм државе, што се највећи део савремене хрватске политичке и интелектуалне елите према њему односи као према божанству, све то овог пута није предмет нашег интересовања. Друго желимо да кажемо.
Суочен са годинама, биолошким слабљењем, притиснут амбицијама млађих, фракцијским борбама у својој Странци права, Анте Старчевић, неколико година пред смрт, покушава обједињавање свих који су тада у аустроугарској провинцији, Хрватској, размишљали као он. Тако 1894. године долази до програмског споразума две најснажније хрватске опозиционе партије, Странке права и Неовисне народне странке, такозваних обзораша, по страначком гласилу „Обзор“ који је, разуме се, уз залагање за хрватску самосталност и државну независност, пропагирао нетрпељивост према другим народима, посебно према Србима. Дакле, ове две странке праве један политички програм по којем настављају да делују, а мржња према Србима се појачава, свакодневно дохрањује, и на тој мржњи, веровало се, Хрвати су имали увећане шансе за добијање независности. Отварају се вербални ратови, полемике, друштвене нетрпељивости, односи Срба и Хрвата погоршавају се све више, не само у Хрватској већ и у осталим деловима двојне монархије – Далмација, Славонија – у којима су ова два народа живела заједно, долазила у свакодневни контакт.
У једној полемици коју је водило са новосадском „Заставом“, гласилом Српске народне радикалне странке, уредништво „Обзора“ затражило је да Срби кажу шта су им то Хрвати криви. У повећем тексту „Обзор“ објављује и реченицу која је гласила: „Искрено да кажемо, ми још ни данас не знамо шта је баш оно чиме Срби у својој души оправдавају мржњу и антагонизам против Хрвата, осим ако нас мрзе за то што нисмо Срби.“
Та реченица била је довољно провокативна за земунског пароха Димитрија Руварца, рођеног брата познатог Илариона Руварца. Страсни полемичар, истраживач, историчар, публициста Димитрије Руварац, иначе до тада веома наклоњен Хрватима, српско-хрватској сарадњи, јужнословенском заједништву, узима перо у руке и започиње полемику са „Обзором“. Тих година у Земуну је излазио лист „Ново време“, конзервативно орјентисан, али прилично слободне уређивачке политике, чији власник Сима Пајић прихвата предлог пароха Руварца да у наставцима објављује његово обраћање „Обзору“, Хрватима, а све под одредницом „Ево, шта сте нам криви“. Ту допуњену полемику Руварац годину дана касније, у фебруару 1895. године објављује као књигу. Неку врсту рецензије, пре свега препоруке за читање, са одушевљењем и посебним заносом написао је чувени Стеван Сремац.
Оно што садржајно чини Руварчево дело „Ево шта сте нам криви“, и данас има исту, ако не и већу тежину него у време објављивања. То је књига коју би, да је могућности и памети, требало да има свака српска породица, сваки политичар у Србији и изван ње, који се куне у своје добре намере спрам будућности Србије и Срба. То је дело у којем ће свако добронамеран, жељан истинског одмеравања аргумената, примера из историје, наћи „оружје“ за победу над онима који тврде да српско-хрватски неспоразуми почивају у казану међусобних националних подметања. Руварац је до голе ледине размонтирао хрватску фабрику историјских фалсификата, тежње и начине Загреба да присвоји и у своју националну и културну баштину уведе оно што је туђе, углавном српско. При том се – у маниру полемичара са којим се и не може полемисати, јер нема аргументација за тако нешто – позива углавном на хрватске изворе или на неупитне ауторитете, историчаре, филологе, хроничаре, политичке делатнике из Беча, Прага, Пеште, Венеције, Будима, Москве, Берлина…

„Ево, шта сте нам криви“ Руварац своју књигу, иначе подељену у седам целина, отвара анализом деловања хрватске интелигенције и назови научне мисли у циљу ширења „истине“ да у Хрватској, Славонији, Босни и Херцеговини и Далмацији нема Срба, да у тим земљама живе само Хрвати, односно да се ови простори могу и морају именовати као хрватске земље. Руварац издваја „Матицу Хрватску“, Југославенску академију, Друштво Св. Јеронима и неке мање познате адресе које штампају и публикују наведене лажи, а од појединаца у тој работи именује Вјекослава Клаића, Фрању Рачког, Ивана Кукуљевића Сакцинског, Армина Павића…
Простор, разуме се, не дозвољава да се детаљније позабавимо Руварчевим аргументима, да их макар и површно дотакнемо, па овде бирам да споменем још само тематско одређење у трећем и четвртом одељку књиге „Ево, шта сте нам криви“. У трећем Руварац полази од бурних револуционарних дана 1948. године и хронолошки набраја доказе о томе како су Хрвати, кад им је ишло у корист, у тешким тренуцима и тешком времену, позивали Србе у помоћ, називали их православном браћом, тражили за њих од Беча и Пеште сва права, а онда, кад би опасност минула, све то заборављали и настављали по старом. Убеђен да тако више неће моћи, Руварац Хрватима поручује да је доста њихове дволичности и да се не уздају у било какву помоћ Срба, који ће, поручио је прота, „од сада са Хрватима играти отвореним картама“.
Јадни Руварац није ни слутио шта ће се догодити само двадесетак година касније, колику ће тек жртву Срби поднети због Хрвата и Словенаца, све у намери да их извуку из канџи великих сила и ставе под кров јужнословенске куће у чијој су пећи спалили сопствену државу. Не једну, него две – Србију и Црну Гору.
Да споменем још Руварчеву расправу о језику који су, наводи он, Хрвати у времену илирског препорода узели од Срба, називајући га најпре илирским, па југословенским, а онда бестидно хрватским језиком, оптужујући Србе да су они од Хрвата узели језик. Ту се Руварац позива и на Људевита Гаја који у „Даници“, из 1846. године, број 31, без икаквих ограда наводи да језик који су Хрвати преузели није илирски већ српски, те хвали бога што сада Хрвати „са браћом Србима само један језик имају“. И тако даље.
Књигу Димитрија Руварца „Ево, шта сте нам криви“ издао је још 2008. вредни Златомир Лазић, из Јагодине, издавачка кућа „Гамбит“, уз предговор академика Василија Крестића, али то српској јавности, оваквој каква је већ годинама, није било интересантно. Хоћу да верујем како ће недавне политичке промене у Београду нешто учинити и на том плану.

35 коментара

  1. Srbi-Sloveni, (tvrdoglavo) pravoslavni, vekovima su bili na vetrometini i svrstavani u “male Ruse”, prepreka anti-ruskim
    silama(Austrougarska, Nemacka, Velika Britanija i SAD) u odbi-
    janju Rusije od Balkana i izlaza iz Crnog mora. Uvlacenjem
    Hrvata (i delica Srba) u katolicanstvo, sjedinjeni su interesi
    katolicke crkve (za prosirenje i dalji prodor) i Austrougarske
    (i Francuske ambicije pri okupaciji Dalmacije). Obe organizacije
    (drzave i crkva) imale su za cilj promenu slovenskog bica naroda,
    a insceniranjem i podsticanjem “svadja”, da olaksaju vladanje.
    XIX vek Hrvati su docekali, dobrim delom promenjen. Stanje Srba,
    na velikom delu Balkana, bilo je rezultat delovanja raznih okupacija i delovanja okupatora. Srbi-narod, rascepkan i izlozen
    delovanju interesa mnogih. Tako,
    – Srbi i Istocnom Banatu, Baranji, Madjarskoj, Moldaviji nestaju
    rasuti, bez mogucnosi organizovanja,
    – Srbi u pozadinama Vojnih Krajina, na teritorijama Backe, dela
    Banata, Slavonije (izmedju Drave i granice Vojne krajine), bore
    se protiv, prevenstveno, madjarskih interesa,
    – Srbi u Vojnim Krajinama, zaneti privilegijama (zaboravljajuci
    da su ih dobili da brane druge i da izazovu zavist) ocuvali su
    se, uslovno,
    – Srbi u Dalmaciji izlozeni su neprekidnom (i prefidnom) pritisku
    katolicke crkve, ujedinjenom sa svim okupatorima-drzavama kato-
    licke dominacije,
    – Srbi na teritoriji BiH, odrazavaju svu tragiku naseg naroda.
    Turska i Austrougarska okupacija, prelazak u islam (i Srba i
    Hrvata) i katolicanstvo, sto je dovodilo do zlocinackih
    “dokazivaja” preverenih i raspirivanje mrznje,
    [BiH je bio i ostao prostor za dalje sirenje katolicke crkve.
    Samostani, crkve i manastiri se i danas, nalaze sirom i cak u
    zabitima. Primera imam,a sve i nije tajna.]
    – Srbi na teritoriji danasnje) Srbije u vekovima turske okupacije
    nestaju pojedinacnim emigracijama, seobama pod Carnojevicima,
    prelaskom u islam u Raskoj oblasti, i ustancima i ratovima.
    [Seobama dobijaju Srem Banat i Backa (+severno od njih), Austro-
    ugarska, SPC, a gubi Srbija. Otvara se proces imigracije Alba-
    naca i danasnja secesije.]
    – Srbi na danasnjoj teritoriji Makedonije “tope” se emigriranjem
    i “prisvajanjem”.
    XIX vek i pocetni plamen, “smiruje” se na prostoru uze Srbije.
    Borba za stvaranje i priznanje drzave, prati politicko variarnje “istok-zapad”, skriva proces bogacenja Obrenovica (iskljucivo).
    Ovaj vek je vreme mnogih promena, razvoja, revolucije 1848 ali
    koje Srbima van Srbije nije donelo bitne promene.
    U tim okolnostima(i pozadinama) stvara se prvi “projekt” genocida.
    Pisani program (knjiga), planovi, propaganda, organizacija, naoruzanje, …Kao sto mi-Srbi nismo prepoznali zlo, ni alarmirali
    ceo narod, i u XIX veku, ceo XX vek, genocid se sprovodi, a nije
    ni danas zaustavljen. Da sve bude gore, “nasi”, u svim vladavinama, uspeli su da nas ucutkaju i najstrasnije zlocine
    zapretemo i ubicama omogucimo udoban zivot i ostvarenje genocida
    nad nama.
    Zbog svega, hvala na pomenu knjige i autora.
    Na kraju, zar ne umemo ni toliko da se organizujemo, obezbedimo
    sredstva (a ima ih, vise nego, dovoljno) da se knjiga izda u vecem tirazu i deli, poklanja i prodaje. Donatori/investitori
    bi dobili knjige da ih darovanjima, sire. Svakako, da je neophodan
    odgovarajuci predgovor, koji bi unapred eliminisao oprtuzbu za
    sovinizam, govor mrznje, …
    Srbolujb Savic

  2. Ne vidim šta je sporno u tome što Hrvati polažu povijesno pravo na Bosnu. Pa u Bosni nikada nije bilo znatnijeg broja Srba. Ovi sadašnji “Srbi” iz Bosne i Hrvatske su posrbljeni Vlasi koje su Turci naselili. Ili je u međuvremenu provedena neka selidba Srba koju povijest ne poznaje. Uostalom i rođeni brat ovoga Ruvarca u svojoj knjizi kaže: “Nema pravoslavlja i Srba u Bosni do dolaska Turaka”.

  3. Postovani gospodine Dmitrovicu,
    pisite, pisite nam sto vise, jer veliki dio Srba ne zna nista o nama, odnosno o sebi. Ova tema ce tesko ikada biti opisana do kraja, jer svaki zaseok srpski mogao bi ispisati roman o ovoj temi i stradanjima.

  4. Нешто гос, Карла колица око Срба Западно од реке ДРИНЕ Срби знају
    а и Хрвати то знају пре Турака које био Краљ Србије, Босне и
    Приморја госпон Карло нико други него Краљ Тврто Котроманић први.
    Значи мисмо старина у тим пределима.Краљ Твртко потомак Немањића
    сахрањен је у Манастиру Милешеви где је био и Свети Сава сахрањен. Признајем госпон Карло да је било насилно примање Ислама од стране Срба и Хрвата јер доласком Турака једнако су им
    сметали ХРИШЋАНИ.Такође се зна кад је нестала ЧАКАВСКА хрваттска
    кајкавска хрватска пре припада Кајкавцима Словеније неко похрваћеним Србима Западно од реке Дрине.Ваш Анте Павелић је
    говорио о ЦВЕЋУ МУСЛИМАНСКОМ у Босни а ваш Тито подарио је државу
    хрватску на крви српској,ту је Руварац био у праву када нас је
    опомињао косу Хрвати.

  5. Ispravak netočnog navoda, Tvrtko I. je imao titulu: „Kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju“. Dakle kralj Srbima koje je pokorio, a ne kralj Srba ili ti srpski kralj. Ne bucaj stvari Radoslave.

  6. РАДОСЛАВ

    У МАНАСТИР МИЛЕШЕВУ САХРАЊЕН ЈЕ КРАЉ ТВРТКО I КОТРОМАНИЋ СРБИН Који није поробљавао Србе већ владао.

  7. Navedi mi Radoslave koliko Srba danas ima ime Tvrtko, kada ga osijećate kao Srbina. Ipak u duši znate da on nema veze sa Srbima.

    Usput, kralj Tvrtko I je umro neočekivano 10. marta 1391. godine. Naslijedio ga je rođak, Stjepan Dabiša. Tvrtko I je bio sahranjen u franjevačkom samostanu sv. Nikole u naselju Mile (danas selo Arnautovići)kod Visokog. Arheolozi su njegov grob zatekli u izuzetno dobrom stanju, preko kamenog lijesa još uvijek je bio prebačen kraljevski plašt s grbovima izvezenim u zlatnom brokatu.

    Mavro Orbini je pisao gluposti, a na gluposti ipak nije zgodno svoju povijest oslanjati.

  8. Тачно фрањевци су вршили прехштавање павославаца у Римо католичку веру па Сјепана Римо-католика и нормално да буде сахрањен код Фрањеваца. Памтим доживео видео логор у мојој
    Тењи и ту су фрањевци прекртавали и тукли ко није дошао у католичку цркву Свете Ане а моју су срушили Светог оца
    Николе летњег да се разумемо ко је ко гос,Карло.

  9. Sve sto je pop Ruvarac napisao…100% je u pravu ! Hrvati su nam uvek bili i ostali najveci( i najpodmukliji ) neprijatelji ! Mali hrvat kad se rodi i kada prohoda i kada uci da govori ,prvo ga nauce da kaze ” mama ” pa onda ” tata ” pa ga onda sledece nauce da kaze ; ” kako mrzi srbe “…( ! ? )Sta ovaj Karlo lupeta…! ? Kralj Tvrtko Kotromanic je bio SRPSKI VLADAR BOSNE I PRIMORIJA (HERCEGOVINE )Cela Bosna i Hercegovina to su i genetski sve 100% srbi ! Prilikom ovog poslednjeg rata 90-ih godina strani forenzicari koji su obdukovali tela poginulih vojnika i civila na svim stranama i koji su vrsili DNK-analize bili su ne malo iznenadjeni kada su utvrdili da gotovo svi i srbi i ” hrvati” i ” muslimani ” imaju POTPUNO ISTI DNK ! ? JEDAN TE ISTI NAROD ! ! ! PREKO 97% ! samo zestoko podeljen u tri religije…! ? Naravno to je SRPSKI NAROD ! Inace sve vise je jasna i neoboriva cinjenica da prakticno 70% danasnjih stanovnika hrvatske koji se ” zestoko izjasnjavaju kao hrvati ” uopste i nisu hrvati i genetski nemaju nista sa izvornim hrvatima ( hu-urva-thi koji su na ove prostore dosli sa avarima i hunima )nego su genetski cistokrvni srbi ! Dubrovnik i Konavli to je vekovima bio grad-drzava dubrovacka republika. Krajem 19-og veka u Dalmaciji je bio popis stanovnistva i preko 80% stanovnika su se izjasnili kao srbi 17% kao italijani i samo 1% kao hrvati(bez obzira na veroispovest ! )Lika ,Kordun, Banija i Severna Dalmacija to su uvek bili 100% srbi i u okviru Austro-ugarske posebna vojna oblast ( Vojna Krajna ! ).Slavonija je velikim delom srpska, a posebno istocni deo . Hrvatska… to je Zagreb, Varazdin i ” ono sto se vidi sa Sljemena “…Glavni i pakleni “klero-fasisticki inzenjering ” je projektovan u Vatikanu ,pa su onda srbi-katolici odvajani i prevodjeni ‘ u hrvate “…Toga sve vise postaju svesni i mnogi u hrvatskoj( posebno mladji)…Dovoljno je samo pogledati navijace “Dinama” iz Zagreba i navijace ” Hajduka ” iz Splita…i kako se stalno tuku i sukobljavaju…To se lepo vidi da to zapravo nisu isti ljudi…Dinamovci su mahom pravi hrvati, a hajdukovci su zapravo srbi-dalmati…Gledajuci ih sa strane i ljudi iz drugih zemalja su to primetili…uz komentare ; “Ovi kao da nisu iz istog naroda…totalna razlika u mentalitetima…! ? ” Ha,ha,ha…pa tacno i nisu iz istog naroda…

  10. @ Karlo i drugi
    Upravo (ili pre neki dan) objavljeni rezultati ponovnog genetskog
    istrazivanja, pokazuju da su Hrvati najbliskiji starim Srbima.
    To sto je Katolicka crkva, potpomognuta Austro-ugarskom, Nemackom,
    Francuskom (u vreme okupacije Dalmacije) favorizovala ime Hrvata
    (iako je deo, koji je bio pod Ugarskom (a ne Austrijom) zvanicno
    bio Hrvatska i Slavonja (gde nije usla ni Dalmacija, ni ijedan deo
    Vojnih Krajina). Bosna i Hercegovina nikad nisu bile ni u jednoj
    drzavnoj tvorevini sa Hrvatskom i Slavonijom. Cinjenica je da je
    teritorija BiH, u ranom srednjem veku, bila teritorija srpskih
    drzava. Kao sto je Dalmacija “katolicena” vekovima (a pravoslavno
    prisustvo je evidentno u Dubrovniku, Sibeniku, Dalmatinskoj Zagori, oko Kupe, …) to je vrseno i u Zapadnoj Hercegovini.
    [Prisustvo brojnih katolickih (ponavljam) prethodnica i “utvrda”
    u celoj BiH (a ni KiM nije bez njih) govori o strategiji te
    poslovne korporacije i “drzavnog” jezgra (Vatikan) pod plastom
    crkve i religije.]
    Pod Turcima, islamizuje se i Bosna (deo) i Zapadna Hercegovina.
    Ustase angazuju obe grupe muslimana u BiH, bivsih katolika i bivsih pravoslavnih (“ustasko cvijece”), u svom zlocinackom pohodu-genocidu nad Srbima.
    Medjutim, gorko se zavaravaju svi, koji su pokusali da promene
    identitet. Sile-Turska, Austro-ugarska, Katolicka crkva (korporacija),…ne unose razdor u interesu bilo kog dela naroda.
    Bez svesti o identitetu, nema borbe, nema ujedinjenja a put ka
    asimilaciji i unistenju je laksi.
    Moja molba (ako ista vredi):
    Molim sve sestre i bracu – Srbe da sire svest, znanje, .. i da
    odbace mrznju. Mrznja je suprtna ljudskosi, srpstvu i pravoslavlju.
    Mrznjom se ne opstaje, ne sprecava genocid (koji nam i sada, itekako preti, zavrsnicom) ni zlocini kaznjavaju. Borbom, da.
    Ne govorim o, i ne apelujem na, opste oprastanje.
    Oprastanje je ljudsko, ali moze biti samo, individualno.
    [Zlocin je predmet prava, a kaznjavanje i zadovoljenje zrtve
    ideal pravde.]
    Srboljub Savic

    • “Upravo (ili pre neki dan) objavljeni rezultati ponovnog genetskog istrazivanja, pokazuju da su Hrvati najbliskiji starim Srbima”.

      Stvarno ste za čuđenje. Evo ti još jedan uspjeh koji je napravio institut FA koji je došao i do rezultata koji si ti gore naveo.

      Znanstvenici instituta FA u dolini Eufrat našli su ljudski kostur star pet milijuna godina. Nakon analize ugljikom C 14 te uspoređivanjem s bibilijskim crtežima potvrđeno je ono u što su svi sumnjali, riječ je o prvome čovjeku koji je koračao Zemljom – Adamu. Sve sumnje u autentičnost ovog otkrića pale su u vodu kad je otkriveno da kosturu nedostaju dva rebra. Jedno mu je Bog uzeo da bi napravio Evu, a drugo je Adam vjerojatno iskoristio u kasnijim godinama za ljubavnicu Lilit. No zahvaljujući ovome epohalnom otkriću konačno se može uspostaviti vjerodostojna slika božanskog lika jer Biblija kaže: “…na svoju sliku stvori Bog čovjeka…”

      Otkriće je potreslo sve vjerske zajednice čije dogme potječu iz Starog zavjeta. Nije im zasmetalo što prvi čovjek nije bio vjeran supruzi nego spoznaja da je Adam, a prema tome i Bog, bio visok samo 149 centimetara, imao pokvarene zube i kronični artritis te je bio šepav.

      Problem je u tome što su ljudi Boga percipirali kao savršeno biće, savršene građe i osobnosti, dakle nešto poput Brada Pitta ili Bate Živojinovića. No sad kada smo shvatili da ni On nije savršen, puno nam je stvari jasnije. Lakše nam je shvatiti da i On može učiniti pokoji propust – zaključio je dr. Borna Sigfried, voditelj istraživanja.

      Zaključak istraživanja uistinu je smion, no konačno daje odgovor zašto je Bog dopuštao da njegovu djecu pogađaju tolike katastrofe. Dr. Sigfried tvrdi kako je od osobe s takvim fizičkim obilježjima logično očekivati da ima problema sa koncentracijom, pozornošću i koordinacijom, stoga nije čudno ako mu je promaknuo koji oružani sukob ili prirodna katastrofa dolje na Zemlji.

    • Ovo ti je članak na koji se pozivaš.

      Istraživanje genske podudarnosti i genskog podrijetla Hrvata, koje je proveo institut FA iz Zagreba, a trajalo je zadnjih devet godina, donosi najšokantnije od svih dosadašnjih otkrića vezanih uz podrijetlo Hrvata. Prema ovom uglednom institutu koji je zadnjih desetljeća prikupio više međunarodnih priznanja iz genetičkih istraživanja, na uzorku od 7230 ispitanika najveća je genska podudarnost kromosoma Y i haplotipa upravo sa slavenskim haplotipom srpskog naroda iz 10. stoljeća.

      Haplotip Eu7, odnosno takozvani hrvatski haplotip, moguće je povezati jedino s haplotipom Eu13, koji je takozvani starosrpski haplotip, a povezan je sa Srbima do 10. stoljeća. To bi otprilike značilo da su sve dosadašnje pretpostavke o podrijetlu Hrvata bile potpuno pogrešne i da nismo uviđali očito. Hrvati su potomci Srba koji su negdje tijekom 10. stoljeća prešli na područja naseljena manjim slavenskim plemenima, koja su se priklonila toj skupini te su negdje tijekom toga istog stoljeća preuzeli ime Hrvat (Xorbatus) – objasnio je dr. Milorad Pavić iz instituta.

      Dodali su kako ovakvo otkriće dosad nije bilo moguće jer su se uzimali uzorci kromosoma Y od Srba koji danas žive u Srbiji te su zato dosadašnja istraživanja davala drukčije rezultate. Naime, današnji stanovnici Srbije najveću gensku povezanost i gotovo identičan broj kromosoma Y te podudarnost haplotipa imaju s Turcima, a to se uglavnom objašnjava time da su Turci tijekom pet stoljeća kolonizacije, osobito nakon pogibije velikog broja Srba na Kosovu, miješali svoje gene s domaćim stanovništvom. Razlike između gena “originalnih” Srba i današnjih jednake su kao i između Rumunja i Francuza, iako oba naroda pripadaju romanskoj skupini, objasnili su iz instituta te dodali kako je hrvatski gen zapravo više povezan s genom srpskih predaka nego genska struktura današnjih Srba.

      Zbog iznimno osjetljive situacije ovo će istraživanje vjerojatno, čim bude objavljeno, odbaciti sve važnije institucije. Iz instituta su također poručili kako su zadnja dva mjeseca razmišljali hoće li objaviti rezultate jer time dovode u pitanje cijelu povijest i odnose dvaju naroda. Ako im se odobri novac, što ovim objavljivanjem ozbiljno ugrožavaju, dodatno će istražiti ostatke tijela, odjeće i predmeta iz 10. stoljeća te cijeloga zadnjeg tisućljeća na kojima, naravno, postoje tragovi DNK kako bi se teorija dodatno potvrdila.

    • “Cinjenica je da je teritorija BiH, u ranom srednjem veku, bila teritorija srpskih drzava. Kao sto je Dalmacija „katolicena“ vekovima (a pravoslavno prisustvo je evidentno u Dubrovniku, Sibeniku, Dalmatinskoj Zagori, oko Kupe, …) to je vrseno i u Zapadnoj Hercegovini. [Prisustvo brojnih katolickih (ponavljam) prethodnica i “utvrda” u celoj BiH (a ni KiM nije bez njih) govori o strategiji te poslovne korporacije i “drzavnog” jezgra (Vatikan) pod plastom crkve i religije.]”
      U 15. stoljeću kada je palo bosansko kraljevstvo u Bosni su postojali ovi katolički samostani: Bihać, Otoka, Krupa, Lijevče, Zvečaj, Kamengrad, Glaži, Jezero, Jajce, Glamoč, Duvno, Mostar, Novi, Ljubuški, Konjic, Deževice, Kreševo, Fojnica, Podvisoki, Mileiševo, Lašva, Vanduk, Sutjeska, Bobovac, Olovo, Soli, Gornje Soli, Lendava, Skakava, St. Helyae, Bjeljina, Maria de campo, Teočak, Zvornik, Lab, Srebrenica.
      Navedi mi ijedan pravoslavni manastir u Bosni za vrijeme bosanskog kraljestva.

  11. Након овог текста јавио ми се посредно и непосредно не мали број људи са питањем како да дођу до књиге. Ако редакција Печата то дозволи контакт у вези књиге је на 069 27 38 762 или 064 27 38 762 односно на [email protected]

    Захвалан редакцији Печата и господину Дмитровићу што се баве овим темама
    З. Лазић

  12. @ Karlo
    Iako je mnogo crkava i manastira na teritoriji BiH razoreno, ne
    malo bez neophodnih podataka, evo liste (koja nije konacna) crkava i manastira od pre XV veka:
    Возућа, Добрићево, Добрун, Глоговац, Гoмиoница, Клисина, Кнежина, Крупа, Липље, Ломница, Mile (krunisan Tvrtko I), Моштаница, Озрен, Петропавлов, Рмањ, Сасе, Тавна, Тврдош , Житомислић, …
    Ne treba sumnjati, ko je bio finasijski jaci i organizovaniji,
    pri secesiji Katolicke crkve, na nasim prostorima.
    Srboljub Savic

    • PRAVOSLAVLJE U BOSNI I HERCEGOVINI imalo je posve drugu proslost i druge putove nego li katolicizam. Sto iz sigurnih historijskih dokumenata znamo o pravoslavlju u Bosni za vrijeme bosanskih banova i kraljeva?

      Odgovor je jednostavan: sigurno ne znamo nista, ne znamo ni to, je li uopce pravoslavnih bilo u Bosni, premda s Thalloczyjem i Prelogom rado dopustamo, da ih je bilo u Istocnoj Bosni oko Drine, makar ih povijesna vrela nigdje ne spominju. Srpski povjesnicar M i h a j l o D i n i c (Jug. istor. casopis, I. god., 151) utvrdivsi, da Tvrtko I. nije bio pravoslavac vec katolik, nastavlja: »Ne treba gubiti iz vida, da u pravoj Bosni – Hum i delovi Raske se izuzimaju – nije bilo u Tvrtkovo doba pravoslavnih. Za nas je ovo pitanje definitivno reseno«

      Pocnimo sa srpskim manastirima, koji se svagdje javljaju, gdje je u stara vremena bilo srpskih pravoslavaca. Koliko je srpskih manastira bilo u Bosni do turske najezde? Mi ne znamo ni za jedan jedini! Prolistajte najozbiljniju naucnu radnju o »Pravoslavnom monastvu i manastirima u srednjevekovnoj Srbiji« (Srem. Karlovci 1920.), napisanu od V a s i l i j a M a r k o v i c a. O pravoslavnim manastirima u Bosni nema nigdje ni spomena! Inovjerna »jereticka vlada« bosanskih banova i plemica nije im prijala (str. 152.). M a r k o v i c doduse spominje manastir u Dobrunu, na desnoj obali Drine, na domak Visegradu. Nego taj manastir, podignut 1383., nalazi se zapravo u onom dijelu Srbije, koji je istom kralj Tvrtko pripojio Bosni (1374.). A mi nijesmo nikad tvrdili, da pravoslavaca nije bilo u Srbiji, vec u Bosni prije Turaka.

      I kriticni historicar, arhimandrit I l a r i o n R u v a r a c tvrdi, da se ni za jedan srpski manastir u Bosni ne moze dokazati, da je opstojao prije Turaka. Samo za manastir Papracu misli, da bi mogao biti i stariji, ali to misljenje, nicim ne dokazano, ne prelazi granice puke mogucnosti. Medutim, proto D a v i d o v i c zna vise i bolje. Zacudnom vidovitoscu otkriva on citav niz srpskih manastira, cak od XIII. i XIV. stoljeca pa dalje: Ozren, Gostovic, Lovnica, Tavna, Rmanj… (Srp. prav. crkva u B. i H., str. 18). Dokaza, doduse ne donosi (niko ih nije mogao doprinijeti!), nego se valjda nada, da bismo mu ipak mogli vjerovati s obzirom na njegovu casnu bradu. Nego vidovitost g. protu kod svakog manastira malo zanese, da mu od same dragosti produlji zivot za 100, 200 ili 300 godina. A moramo primijetiti, da bi g. proto za svoje vidovite oci ipak trebao nabaviti naocale. Onda ga one ne bi onako grdno prevarile, da kod franjevackog samostana u Krupi na Vrbasu ne posumnja, da fratri nijesu mozda srpski kaludjeri. Onda ne bi benediktinsku opatiju sv. Petra u Cicevu kod Trebinja ugledao naprosto kao srpsko-pravoslavni manastir (spom. dj., 18). Uopce historijska nauka g. prote, kad radi o pravoslavlju u Bosni, sva se da kazati jednom recenicom: Sto je babi milo, o tom joj se snilo. Zar je pravoslavni manastir onaj, koga jos u XII. stoljecu spominje kao katolicki Dukljaninova Kronika (Presb. D i o c l., 53) i koga Dusan Silni, progonitelj katolika, otima benediktincima, a papa ga Klement VI. g. 1345. odlucno trazi natrag i dobiva (S m i c i k l a s, Codex dipl., XI., 179). Za katolicku crkvu i samostan u Ciceva zna nadalje dubrovacki kronicar L u c c a r i (AnnalesRag.,III., 101),Farlati,Jirecek, M a r k o v i c i drugi, samo nece da zna proto Davidovic.
      Izvjesni historicari kova Davidoviceva pokusase da dokazu opstanak izvjesnih srpskih manastira u Bosni prije Turcina. Tako je neki brzopleti junak u manastiru Ozrenu procitao natpis, koji spominje nekog Nemanjica kao utemeljitelja. Iguman V i t a n o v i c promotrio je tocnije stvar i mjesto »Nemanjic« cita naprosto »Maric«, a manastir se tim pomladio sam za 300 godina! (Gl. zem. Muz. 1889., 32). Slicno prode i srpski manastir Zavala u Hercegovini. Spominje se prvi put tek 1513. god. Nista zato, Davidovic nalazi, da je sagraden 1271., valjda zato, sto ima stari manastirski pecat iz tog doba. Ima, istina, samo zato covjek mora biti corav kod ociju, da pecatu dadne ne 700 vec 150 ili 200 godina starosti. A tko malo nazire, vidi u pecatu grubi falsifikat. – Slicno je i sa starim pecatom manastira u Dobricevu. Krivotvoritelj se malo zaboravio, kad na pecatu broji godine s Latinima »od rozdstva Hristova«, a ne od stvorenja svijeta, kako to srpski spisi i pecati uvijek cine. Slicne su sudbine bile i neke pravoslavne eparhije u Bosni. Iz spomena imena god. 1293. nekog Bazilija, bosanskog biskupa, koji je mogao mirne duse biti i katolik kao i toliki benediktinski monasi istog imena u Dalmaciji, iskonstruirao je R a d o s l a v G r u j i c cak opstanak zvornicke eparhije u XIII. stoljecu. Jedan stari spis spominje Vilimira Vladmirovica, »kresevskog i neretvanskog episkopa grckog obreda«, samo je dokazano za taj spis, da je »patvorba i to vrlo nespretna«.

      Opstanak ni jednog srpskog manastira, ni jedne pravoslavne crkve ne moze se dokazati u Bosni prije Turaka. S tim se slazu i Dr. B a s a g i c i S e j h F. K e m u r a, koji zakljucuje, da Mehmed Fatih »nije nasao u Bosni drugih bogomolja osim katolickih i da prema tome nije pravoslavnih moglo biti u Bosni« (Gl. Zem. Muz., 1911., 297). – Jedinu iznimku cini, kako izgleda, stara pravosl. crkva Hercega Stjepana u G o r a z d i iz god. 1446. Samo ne valja zaboraviti, da su vec 1430. Vrhbosna (danasnje Sarajevo) i Hodidjed bili stalno u rukama Turaka. A krajevi na Drini, gdje je i Gorazda, ili su vec bili turski ili su priznavali tursko vrhovnistvo.
      Preostaje jedino da spomenemo dvije pravoslavne episkopije, koje je osnovao sv. Sava 1219. godine. Jedna je od njih bila u Stonu za Zahumlje i Travunija, druga u Dabru na Limu blizu bosanske granice. Stonska eparhija podignuta je na rusevinama katolicke, latinske biskupije u Stonu, koja se javlja vec 870. god. Na II. splitskom saboru (927.) javlja se uz kralja Tomislava i zahumski knez Mihajlo Visevic, odlucan katolik, kojemu papa Ivan X. pise poseban list.
      Kad su Nemanjici zauzeli Zahumlje, protjeraju iz Stona katolickog biskupa i postave pravoslavnog. Katolicizam Humske zemlje do pocetka XIII. stoljeca arhimandritu R u v a r c u toliko je ocit, »da su povesnicko raspravljanje o Humskoj knezevini u X., XI. i XII. veku i o latinskoj stonskoj episkopiji nema mesta u Sematizmu Hercegovacke mitropolije« (Srp. prav. Herceg.-Zahumska mitropolija, 1901., 25). Dok mala Rasa broji 6 svetosavskih episkopija, dotle cijela Hercegovina tek jednu, i to u Stonu za Zahumlje, a u Travuniji ostaje i dalje samo katolicki trebinjski biskup. Sto godina kasnije bjezi pravoslavni episkop iz Stona i to ne nekuda u Hercegovinu, vec cak u Sandzak u manastir sv. Petra i Pavla na Limu, koji mu je darovao Uros III. Decanski. Darovnica veli, da je »episkopija opustjela i da episkop nema ni bira ni vrhovine« (R u v a r a c, ib., 29). Nestalo pravoslavnih ovcica, pa nesta i pastira, koji nemade sto ni strici ni musti, pa i on odseli.

      Dabarska episkopija bila je privlacni centar za susjedne krajeve Bosne na gornjoj Drini. Zato je tamo moglo biti pravoslavnih jos prije pada Bosne. kasnije, kad su se pokrenule pravoslavne mase i zajedno s turskom vojskom preselile na hrvatsku granicu, seli dabarski episkop cak u Rmanj na Unu (poslie 1575.). U Sarajevo doseljuje episkop Mojsije Petrovic istom god. 1709. (S k a r i c, Sarajevo, 115). I otada je Sarajevo sjediste mitropolita, koji se nazivaju dabro-bosanskim.

      Mnogo puta ime je znak. Tako je i ime odnosno naslov dvojice sarajevskih vjerskih poglavara znacajno za vjersku povijest njihova naroda. Katolicki nadbiskup u Sarajevu zove se vrhbosanski. Ima pravo na to: pred 700 godina kraj Vrhbosne – Sarajeva stoji katolicka katedrala sv. Petra. Katolici su od starine bili stanovnici Bosne. Srpsko-pravoslavni mitropolit zove se dabro-bosanski. Ima i on pravo: bosanski je, jer stanuje u Bosni, a dabarski je, jer je amo dosao iz Dabra, od Sandzaka, on i velika vecina njegove pastve.

  13. РАДОСЛАВ

    После петнаест коментара ево ме шеснаести, наш број цркава и
    Манастира довољно говори о времену пре доласка Фрањеваца и капитала Ватикана зато имамо толики број порушених верских објеката а пуно тога и за време усташке владавине на тим теренима. Доста тога Брозови и Туђманови следбеници поравнаше и
    госпон КАРЛО.

    • Dragi moj gospodine Franjevci su u Bosnu došli potkraj 13. stoljeća (1291.) i nedugo potom u Srebrenici izgradili svoj prvi samostan po kojemu je kasnija redodržava nazvana Bosna Srebrenika ili Bosna Srebrena (lat. Bosna Argentina).
      Tada u Bosni ne da nije bilo niti jednog manastira, nego sa skoro sto postotnom sigurnošću možemo reći da nije bilo niti jedne pravoslavne crkve.

  14. crkva sv. lovre u petrinji srušena do temelja. crkva u dalju srušena do temelja. manastir krupa sačuvan i neoštećen. manastir krka sačuvan i neoštećen! ?????

  15. РАДОСЛАВ

    За Петрињу и Даљ одговарају у Хагу Мартић и Хађић.Моје комшијско
    извињење.

  16. РАДОСЛАВ

    Католикус Васељенски Подела Православни Римо католици то знамо
    како се дешавало.Знамо да су Немањићи били крштени католици неРИМОКАТОЛИЦИ јер је тад била једна црква.Поделе настају и трају
    до данашњих дана а цена тих подела код Срба је превисока српски
    крајеви постају Римо Католички а касније муслимански.Те три вере
    међусобно се сатиру у име ИСТОГ БОГА ТВОРЦА ВИДЉИВОГ И НЕВИДЉИВОГ
    Морамо признати да је РАШКА,ЗЕТА,БОСНА,и Славонија српске земље.

  17. @ Karlo Nemojte molim vas da ‘prekrajate i frizirate ” istoriju i genetiku…Ima nas ovde i mnogo ozbiljnijih nego sto mislite…Pogledajte malo u ” Fojnicki grbovnik ” ( koji je od davnina cuvan u franjevackom samostanu u Fojnici a koji je prepis grbovnika Cara Dusana iz 1340-godine) Fojnicki grbovnik je nastao negde 1670-godine i franjevci su mislili da ce sve srbe-pravoslavce uspeti da prevedu u katolicizam posle turske okupacije, ali im to naravno nije uspelo…! Inace cela Bosna i Hercegovina,Dubrovnik i Konavli, cela Dalmacija i Istra , Lika ,Kordun,Banija , severna Dalmacija i Slavonija…to je sve isti genetski kod i svi su hteli oni to ili ne SRBI ! Nikola plemeniti Zoranovic od VrhBosne i Rogatice ! S, obzirom da su posle smrti kralja Tvrtka Kotromanica bosanski plemici postali baroni mogao bih i da se potpisem i kao Baron Nikola Zoranovic ! Jedan od inace brojnih dalekih potomaka upravo od te loze ! U Sarajevu u opstini Ilidza postoji i naselje Zoranovici . U stara vremena pojedine oblasti mesta i sela su dobijala ime po vlastelinskim porodicama koje su tu vladale i upravljale. Pogledajte u ” Fojnicki grbovnik ” ili ” Beogradski grbovnik 2 ” (isti su ) pa cete naci i grb plemicke porodice Zoranovic koja je upravljala oblascu VrhBosna pre nego sto je i postojao grad Sarajevo (turski toponim )

    • Jedino logično iz ovoga što si napisao je da su svi oni istoga genetskog koda zato što su Hrvati. Vi ako vučete porijeklo iz Vrhbosne onda su vaši preci bili katolici koji su poslije za vrijeme Turaka prešli na pravoslavlje. Drugoga načina nema jer tada u tom dijelu Bosne nije bilo pravoslavaca ma koliko se vi napinjali dokazati suprotno. Ne sporim ja da vi možda i jeste baron pa i direktni predak Zoranovića, samo osporavam to da vam je predak bio pravoslavac jer to jednostavno nije moguće ma koliko to vas kao SRPSKOG NACIONALISTU (kako se inače volite potpisivati) pogađalo.

  18. РАДОСЛАВ

    Г. ПЛ. Зорановићу Ваш коментар је изванредан и за ове младе
    што скоро ништа незнају о СРПСКИМ ДРЖАВАМА пре Брозове творевине.
    И за госпон Карла је мали наук.

  19. РАДОСЛАВ

    Лепо је бити националиста али никако шовиниста,Родо љубље
    траје вековима и брани се од којекаквих подметачина.Пре Турака
    наш СВЕТИ САВА ОДРЕДИО ЈЕ НАШ ПУТ У ВЕРСКОМ ЖИВОТО. А тоје било
    неколико векова пре најезде Турака на Југо Исток Европе тад то
    нијесе звало Балкан госпон Карло.

    • Drevni naziv za Balkan je Hem (Haimos, trački možda za lanac) po planini na severu Trakije. Balkan se pominje prvi put u XV veku, u hronikama italijanskog pisca i diplomata Filipa Kalimaha (Philippus Chalimachus, 1437-1496). Filip Kalimah je pisao u junačkim delima jednog Vladislava Varnečika, te u jednom memorandu adresirano papi 1490. godine piše da ljudi u tom kraju goru nazivaju Balkanom (quem incolae Bolchanum vocant).

      O poreklu imena postoju više teorije. Danas je u svetu širom prihvaćeno da naziv Balkan potiče od turske reči balakan za šumovitu goru, odnosno da su ga doneli Turci, pošto se pre dolaska Turaka taj naziv ni u jednom izvoru ne pominje.

      Suprotno postoje alternativne teorije o poreklu imena, koje zastupaju posebno balkanski narodi.

      Bugari vele da je Balkan keltskog porekla, iz bal (h) kan, što bi trebalo da znači velika majka. Jedna druga bugarska teorija veli da je Balkan izvedeno iz bugarskog nacionalnog imena, iz doba kad su se proto-Bugari doselili na Balkan, te da bal (h) kan znači u stvari bugarsko carstvo.

      U Srbiji glavna teorija poziva se na jednu legendu, prema kojoj je planina Hem nazvana po tračkom tiraninu Hemu, koga je u dvoboju ubio Posejdonov sin Bizas, koji se smatra osnivačem grada Vizanta na Bosforu. Po drugom kazivanju, Hem je sin boga Severnog Vetra Boreje, najjačeg od svih vetrova i personifikacija tračke planine. Bio je oženjen Rodopom, koja mu je rodila sina Hebra reka (Marica ili Hebar). Zbog svađe sa bogovima, oni su pretvoreni u planine. Naziv Balkan je kasnijeg datuma po starom italskom bogu vatre Vulkanu, prvenstveno bogu vulkanske vatre, a kasnije i bogu kovačke veštine. Ovaj naziv odnosi se na planinu Hem i čitavo poluostrvo.

      Posle XV veka naziv Balkan sve više se koristi u izvorima evropskih diplomata, pisaca itd., uz dodatak da planinski venac Hem, pod kojim je nazivom poznat još iz antičkog doba, domaći žitelji nazivaju Balkanom.

  20. а ко каже друже Karlo да сви католици са ови простора су “Хрвати”? да ли је то идеја Јосифа Франка ,друга Тита и комуниста или бивших окупатора(Турске и АустроУгарске)који још од првог српског устанка 1804 деле Србе по вероисповести, а зашто пишем “друже”,.. па сваког ко прихвата идеју друга Тита и комуниста о подели Југославије по авнојским границама и устава из 1974 треба звати “другом или комунистом” ипак да знамо ко је ко ..свим сепаратистима тешко пада када се помињу авнојске границе и устав из 1974 ..поготова када знамо да нико од сепаратиста није имао државу 1918 а сада отцепљењем окупирају српске територије

  21. РАДОСЛАВ

    Господин Ратко и његов чланак омогућио је младима мало историје
    и међу националних односа на Југо Истоку Европе ( БАЛКАНУ).Није
    згорег оваква културна размена мишљења немора увек бити само једна страна управу још једном хвала на изнесеним ставовима.

  22. @ Karlo… Vi uporno “gurate vasu pricu ” pa cak i sa nekim potpunim i neargumentovanim promasajima u izlaganju i sa negiranjem ociglednih istorijskih i naucnih cinjenica . Vi ocigledno neke stvari jednostavno ne znate…i necete da znate ! Nakon turske najezde i borbi vecina bosanskog plemstva je ili izginula u borbama ili je pogubljena. Neki su primili i islam kao naprimer Sokolovici…Nije Mehmed pasa Sokolovic tek tako dogurao do pozicije velikog vezira nego je to zato sto je vec poticao iz plemicke porodice.Samo nekoliko njih se spasilo ( njih 7 )Oni koji su bili katolici otisli su prema Dalmaciji a oni koji su bili pravoslavci sklonili su se u Crnu Goru gde su turci retko zalazili . Medju njima iZoranovici i jedno vreme su ziveli tamo ( tadasnja Crna Gora je bila ” zbeg-drzava ‘ ). Neko vreme to je bilo vise generacija…1780 godine se nekoliko njih vraca u Bosnu, ali je tada vec od karavan saraja nastalo Sarajevo kao tadasnji regionalni centar sa jakom turskom upravom pa su se zbog toga nastanili malo dalje i u vise mesta. Vi kazete kako su moji navodno tokom turske vladavine “primili pravoslavlje ” …( ! ? ) Kakav apsurd ! ! ! Ha,ha,ha Pa za vreme turske okupacije mnogi su sto milom sto silom primali islam…! Zoranovici su SRBI iz Bosne Republike Srpske ,a ima nekoliko porodica Zoranovic i u Crnoj Gori ima ih hvala Bogu ali nisu svi rod. Koliko je meni poznato od davnina i kroz generacije velika vecina slavi krsnu slavu ,jedni Petrovdan a drugi svetog Nikolu i svi su PRAVOSLAVCI . Ima i u novije vreme i vrlo malo njih (nekolicina ) koji imaju mesovite brakove ili poticu iz mesovitih brakova. Ovi od kojih ja imam poreklo su kroz vekove i kroz generacije imali grb i sa kolena na koleno prenosili predanje…a to je nazalost bilo jako potisnuto za vreme komunizma i titove vladavine (kakvo plemstvo…kakvi plemici…! ? )Mnogi danas cak i ne znaju nista o tome…! ? Ima nekih koji su se cak “zaludeli ” sa komunizmom i jugoslavijom pa su se cak uclanili i u SKJ …( ! ? ) Vecina njih su obicni ljudi i rade uobicajene poslove a ima ih danas i u vise stranih zemalja i na vise kontinenata. .Vidim da citate i druge komentare i na drugim sajtovima i forumima( mozda i po zadatku )i vidim da ste citali i moje komentare koje sam potpisao sa SRPSKI NACIONALISTA na “Internet novinama serpskim – srpska dijaspora ” Da tacno ja sam SRPSKI NACIONALISTA i to sa mnogo “debelih razloga ” i ponosan sam na to ! Zelim i tezim ka tome da Srbija i srpski narod napreduju u svim pravcima i na svim poljima i to je normalno . Mozete pogledati i spisak zrtava iz Jasenovca( jasenovac research institute victim list ) i tamo cete videti pod slovom Z i spisak od 67 ili68 Zoranovica ubijenih u Jasenovcu neki od njih su mi vrlo bliski rodjaci po ocevoj liniji…Inace moja sada vec pokojna majka je rodom iz Krajne iz Like mesto odakle je ona ustase su i tokom 2. sv. rata unistili i spalili do temelja i tokom rata 90-ih opet zato jer je srpsko, a 2. sv rat ju je zatekao u Banja Luci i bukvalno je za dlaku izbegla onaj stravicni ustaski pokolj na Petricevcu kod Banja Luke kada je u toku nekoliko dana poubijano izmedju 22 000-23 000 srba od kojih su 550 bila deca ! ? Samo zato jer su bili srbi i pravoslavci…! ? Taj ustaski zlocin su “drugovi komunisti ” dugo prikrivali i zataskavali ” u ime bratstva i jedinstva “, a treba spomenuti i drugi ustasko-muslimanski zlocin u istocnom delu Bosne u Starom brodu gde je isto za nekoliko dana poubijano oko 6 000 srba u franceticevoj ofanzivi ,a oni koji nisu poubijani odmah odvedeni su u Jasenovac i tamo ubijeni. Tako su se i mnogi Zoranovici nasli u Jasenovcu ili su odmah ubijeni. Odavno hrvati “imaju aspiracije ” na Bosnu i Hercegovinu i odavno su “dobili instrukcije ” iz Vatikana sta treba da rade i kako treba da agituju i kakve price treba da sire…! ? NON PASARAN ! ! !

    • Jedini podatak za plemićku obitelj Zoranović jest da ona potječe od Sarajeva. Taj podatak se nalazi u Korjenić–Neorićevom grbovniku sastavljenom 1595. godine. Sve ostalo su vaši snovi i želja za tobožnjim plemićkim porijeklom.

  23. mehmed paša sokolović iz roda bajica, dakle srbin, vodio je boj protiv katolika nikole šubića zrinjskoga kao vođa vojske sulejmana zakonodavca kojega su nazvali veličanstveni. to je poznato, dakle srbinu su bili bliži turci nego kršćanska brača. omer paša latas, srbin iz okolice plaškog poturčio se i činio strašne zloćine protiv crnogoraca koje je od genocida spasila intervenicija tadašnjih zapadnih sila, dakle krščana. jesu li dakle turci bliži srbima nego krščanska braća hrvati i crnogorci prema kojima se iskazuje golema mržnja, a tvrdi se da su i jedni i drugi ustvari srbi. ne zaboravite da se u bihaću ili po hrvatskome jeziku bišću, glavna ulica zove ulica sulejmana veličanstvenog! nadam se da admin neće i opet izbrisati ovaj moj komentara, kao predhodna dva.

  24. РАДОСЛАВ

    Оно стање за она црна времена под турским ропством. Ново стање
    и односи од 1914 до 1999 говори о Кршћанима и ХРИШЋАНИМА. ПАМТИМО
    НЕСМЕМО ЗАБОРАВИТИ: МАЧВУ, ЈАСЕНОВАЦ, ЈАДОВНО,ГОЛУБЊАЧУ,ГУДОВАЦ
    ЈАСТРЕБАРСКО,ТЕЊУ,ДУДИК У ВУКОВАРУ,КРАГУЈЕВАЦ,КРАЉЕВО ЛИЈЕВЧА-
    ПОЉЕ сва та места обележили су КРИШЋАНИ над ХРИШЋАНИМА Православцима То ми памтимо и ваше небратско понашање према
    СРБИМА.

  25. @ Karlo Pa vi upravo i potvrdjujete ono sto sam ja naveo da je plemicka porodica Zoranovic iz Sarajeva . To je dakle jasno ,a sto se tice “mojih navodnih snova i zelja za plemickim poreklom ” to uopste ne stoji… Ja sam covek sa solidnom moralnom osnovom, sa solidnim karakternim osobinama i sa kicmom i cistim obrazom i nisam nikakav “samozvanac “ili skorojevic ili hohstapler. Nemam ja obicaj da se “trpam negde..tek tako…” To otkrice je i za mene bilo veliko iznenadjenje ! ? Ja sam inace kako se to kaze dete razvedenih roditelja i odrastao sam kod majke koja je imala pravo gospodsko poreklo medju kojima je bilo ljudi sa diplomama iz Monpeljea, Becha, Graca Lavova itd.. Otac mi je bio vrlo los covek i poslednja stvar koju sam mogao da ocekujem na ovom svetu je to da se ispostavi da upravo po toj njegovoj liniji imam ni manje ni vise nego plemicko poreklo…! ? Da li vi mislite da ja nisam tu stvar detaljno i sa vise strana isproveravao i da nisam napravio jedno detaljno istrazivanje…! ? Budite uvereni da jesam ! Inace nemam ja nista od toga …narodski receno ” ni u dzep ni iz dzepa ” . To je eto jedno saznanje i novonastalo cinjenicno stanje…Ja sam se inace u zivotu vise puta i pokazivao kao plemenit covek i borac za pravedne i uzvisene stvari , a cak sam imao jos davno i tako neke snove i misli koje su bas i asocirale na tako nesto …! ? Nikako mi ne izlazi ono sto ste naveli gore u predhodnim komentarima kako navodno hrvati “polazu istorijsko pravo na Bosnu i Hercegovinu ” …! ? To potkrepljujete ” sa argumentacijom ” da su tamo navodno bili katolicki samostani …! ? Pa sta ako su bili…! ? Sta vi mislite …da gde god je postojao neki katolicki samostan da tu “hrvati polazu istorijsko pravo ” …! ? Onda po toj logici hrvati polazu istorijsko pravo recimo i na celu Italiju i na Austriju i na mnoge delove Evrpe pa sve do grada San Franciska u Americi koji je dobio ime po San Francisku osnivscu franciskanskog reda odnosno franjevaca…! ? Ha,ha,ha,…pa da sto da ne…! ? Nego bilo bi vam bolje da vi vidite sta ce vec u bliskoj buducnosti biti sa ” lijepom vasom “…! ? Hrvatska je najzaduzenija zemlja na Balkanu a i u Evropi… Istrani jedva cekaju da hrvatska udje u Evropu pa da onda kao jaka euro-regija se ‘izmigolje ” iz te i takve hrvatske i nekako se pripoje ponovo Italiji… Dubrovnik i dubrovcani se sve vise prisecaju da je Dubrovnik nekada bio slobodni grad-drzava i “grad prepun zlata na trosnoj stijeni ” a u sklopu hrvatske…sav novac ide u zagreb a njima “ostaju mrvice “…(oko toga je bilo gundjanja jos i pre 30 i 40 godina…) Dalmacija…tamo se shahovnica viori sve vise onako deklarativno…i oni klicu i uzvikuju kako su “veliki hrvati ” i “veliki domoljubi ” ali se sve vise moze videti i stari grb Dalmacije ( plavi stit sa tri zlatne lavlje glave ) i sve cesce se moze cuti i razmisljanje o vecoj autonomiji Dalmacije kao pokrajine a kada popiju malo vise moze se cuti i kako bi ” mogli i da otkace hrvatsku ” …! ? Isto je i u kvarnerskom podruciju … Zvanicno “oni su veliki hrvati” ali kad prodje parada pa kada vide zatvorena brodogradilista i mnoge druge firme i nezaposlenost ,besperspektivnost itd onda se mnogi sete kako je tamo bilo mnogo bolje kada se Rijeka zvala Fiuma i kada je to bila Italia …!Cuo sam i neke koji su bili ucesnici rata kako danas kazu : ” Kako je to sve skupa bila jedna velika glupost…”(mnogi kada prodje parada nemaju nista neki nemaju ni sta da jedu …bilo je na televiziji i to bez ulepsavanja ). Mi cemo se kad tad vratiti na teritoriju Krajne i drzava hrvatska ce kad tad morati da vrati otete kuce imanja stanove itd i da plati ogromnu odstetu proteranim ljudima i naravno i u Slavoniji .! Kada spomenuh Slavoniju oni koji tamo zive odavno su primetili “neke cudne strane kamione kako nesto tamo dovoze ” oko planine Papuk i oko Nashica ( gajgerov brojac tamo pocinje da zuji i da pucketa…) … Mogli bi da i povodom toga zapevate ” Danke Dojcland ” ! A kako cujem hrvatska je cak prodala i svoje rezerve zlata…bilo je reci i da ce i Brione da proda…! ? Prema tome gospon Karlo bilo bi vam bolje da razmisljate o tome kuda to ide “lijepa vasa ” i sta vas ceka u bliskoj buducnosti a da se manete megalomanskih ambicija oko toga ” kako hrvati polazu istorijsko pravo na Bosnu i Hercegovinu ” …( ! ? ) Ha,ha,ha… sto bi mi ovde u Srbiji rekli ” Ajde bre , mnogo je za machka govedja glava…! ? ” Vama kao jezuiti i ” papinom vojniku ” moram da napomenem i to da toj vasoj multinacionalnoj holding kompaniji -rimokatolickoj crkvi na celu sa vatikanom nije uopste cilj uzdizanje i jacanje hrvatske vec obnavljanje Austro-ugarske (velike pretezno katolicke carevine ) ! Tu ste se vi hrvati “malo preracunali ” !?A i kada udjete u Evropu …sta mislite…sve banke kod vas su u rukama stranaca…svi hoteli na Jadranu su u rukama stranaca, sve fabrike i preduzeca su u rukama stranaca sta vi mislite koja je uloga vama namenjena…! ? Pa posluga i radna snaga na nizem nivou …sta ste mislili…! ? Pade mi na pamet nesto Miroslav Krleza… i njegova ” GOSPODA GLEMBAJEVI ” … DA,DA GOSPODA GLEMBAJEVI SE NA KRAJU SUOCAVAJU SA STVARNOSCU…! ! ! Nema potrebe da mi dalje replicirate…posto je sve sasvim jasno

  26. Stvarno nema potrebe za replikom. Samo sada cijeli tekst promjenite tako da loše stavke pomnožite sa 4 i riječ Hrvatska i Hrvati zamjenite sa Srbija i Srbi i sve će biti jasno.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *