Жути картел

Пише Милорад Вучелић

Како сада стоје ствари све политичке странке су игри око формирања нове владе. Све изузев Демократске странке Србије Војислава Коштунице. Једино ову странку нико не помиње као могућег учесника у извршној власти. У том друштву нема за њих места, но управо то заслужује посебну пажњу. За сада је извесно да у Народној скупштини Републике Србије, после овогодишњих парламентарних избора, опозицију представља 21 посланик ДСС-а и нико више. Тако је, дакле, ове 2012.
На Трећем заседању АВНОЈ-а, 3. августа 1945. године, опозиција је бројала 123 посланика. Опозицију су, између осталог, представљали: „Савез земљорадника“ – 15 посланика, „Демократска странка“ – 10 посланика, „Народна-сељачка странка“ – 10 посланика, „Републиканска странка“ – шест посланика, „Самостална демократска странка“ – пет  посланика…итд. Укупан сазив Већа је бројао 488 посланика. Тако, уз све могуће финесе и дистинкције, испада да је демократија од 1945. до данас далеко догурала. Додуше и онда и сада претежно су уважаване спољне сугестије у означавању шта је опозиција и ко не може, а ко може да буде на власти. Онда су то биле препоруке Кримске конференције, а сада су то неприкосновене одлуке Брисела.

 

Било је то тада, на самом почетку увођења монопола власти једне једине партије, а сада је пак дошло до велике модернизације. Данас је све мање реч о народним вишестраначким изборима или о програмској конкуренцији левице, деснице или центра, а све више о картелисаним партијама које се баве искључиво међусобном сарадњом у освајању и одржању власти, зачињеном малим задевањима и привидним свађама у току изборних кампања. Избори су замишљени само као празњикави ритуал који би неминовно требало да доведе до наставка владавине Жутог картела. Жути картел, чак и када се нађе у фази техничког мандата, у стању је да донесе мере погубне по своју земљу. Тако је техничка влада Жутог картела, на срамоту свог народа, донела одлуку, брижљиво скривену од јавности, да по узору на неке земље ЕУ заведе санкције Белорусији. Европска „породица“ , како називају ЕУ, тобоже чека да у своје окриље прими жуту Фамилију или Жути картел чим до краја обави задате послове на Косову.
Тако, дакле, стојимо са демократијом.
Са економијом је друкчије, нарочито када је реч о грађевинарству, што најбоље показују неимарски подухват министра војног Драгана Шутановца у Скерлићевој улици, који је наишао на велико неразумевање праћено чак и негодовањем. У циљу безбедности и чувања Храма Светог Саве, Шутановац, у ствари, подиже караулу с које ће мотрити на Храм, а коју зли језици претварају у стамбени простор за излежавање. Да он разуме о чему се стварно ради показао је градоначелник Драган Ђилас и својски га је, како и доликује правом другу, својим решењима помогао. У сваком случају ради се о много солиднијој градњи, него што је то био случај са предизборном обилазницом око Београда коју је уништила једна провала облака.
Извесна нервоза око прављења српске владе постоји код бриселске администрације и страних амбасадора у Београду. Обилазе нас Филе, Лајчак, Купер, обилазимо и ми њих, а посебно Ештонку и Оли Рена. Својим све учесталијим изјавама нарочито се истиче амбасадор Данске Мете Кјуел Нилсен, која стално понавља „оно што је већ раније рекла“ нашим политичарима: „да покажу вољу да напредују и дају свој максимум“. До наших страначких првака, међутим, као да не допиру поучне и добронамерне речи нове звезде нашег политичког ЕУ живота – Мете Кјуел Нилсен. Они делују потпуно опуштено. Нико се не виђа ни са ким. Вучић каже да могућим партнерима нема ни трага, ни гласа. Динкић не виђа Тадића. Чеда не виђа Кркобабића. Дачић не виђа Палму. Палма не виђа Тадића и Чеду. Кад би требало да се виде неко је скокнуо у Брисел или на море. Неко би нам замерио што не помињемо  Москву, али то би било неоправдано, јер тамо се не може скокнути.
Нервоза око несастављања владе је тек нешто мало основана. После четворогодишњих реформи које је извео Жути картел ствари функционишу саме по себи, па се влада показује све више излишном. За решавање косовског питања ту су бриселски споразуми нашег преговарачког тима и требало би их само, по аутоматизму, спроводити, што Тачијева влада већ чини. Изведена реформа војске по НАТО стандардима већ даје непроцењиве, додуше трагичне резултате. Београд је изабрао власт и Ђилас лепо функционише. У Војводини неприкосновено и све независније влада двојац Пајтић-Чанак. Влада, и да је има, не може да утиче на курс динара, јер то је посао независног гувернера Шошкића. Струја би требало да у наредне три до четири године поскупи између 40 и 80 одсто и то је у надлежности независне регулаторне Агенције за енергетику, а све на основу студије „Светске банке“. Влада се ту не пита. Све цене су због курса динара, а по независним тржишним правилима већ порасле. Пшенице ће бити и за извоз, а њу, и без владе, независно има ко да извезе и прода. Соја је добро родила, независно од владе. Очекује се и солидан род малине, а ако не буде владе малинари се немају коме жалити и где  протестовати. Независна Агенција за борбу против корупције ће, ако затреба, од неког тражити допунски извештај. Независни ревизор неће имати коме и зашто да пише. Све ће независне агенције наставити да раде оно што раде, а пред независним реформисаним правосуђем су тек прави независни успеси и подухвати. Суђења се могу и обуставити, а притвори неограничено продужавати и претварати у казну. О независним медијима и њиховом беспрекорном функционисању не би требало уопште трошити речи.
Чему онда журба са састављањем владе? Ако је судити по ономе што  од ње независне агенције очекују, она ће морати да отпушта запослене, да замрзава плате и пензије, да престане да се задужује, да повећава ПДВ и друге порезе, мораће да даје и велике буџетске субвенције политички подобним тајкунима из Жутог картела, и – што је најгоре – мораће да буде извршилац најгорих и најтежих захтева које, у циљу изградње независног Косова, ЕУ тражи од Србије. Ниједној сада могућој влади неће ни пасти на памет да, рецимо, изврши хитну економску и политичку ревизију по Србију погубног ССП-а.
Па, зашто онда журити са састављањем нове владе када она има минималне шансе да поред тога што је влада буде – српска влада? Жута боја постојећег картела ће можда мутирати у неку другу њој сродну боју или нијансу, и то је све. По ономе што се може видети, извесно је само то да све те боје и нијансе неће бити ни налик српској тробојци.
У трагању за одговором на поменуто питање око партије која се и не помиње у играма око формирања владе, постаје разумљивије зашто за ДСС и Војислава Коштуницу ту нема места.

 

12 коментара

  1. Поређење је више него добро, а времена су више него слична… Исход је предвидљив.

  2. ‘zutilo’ se malko razredilo – al’ i ‘prosirilo’ ?! A zasto DSS, kao stranka koja je najmanje para proarcila na izborima , u lepom, engleskom, demokratskom maniru ne sastavi i objavi svoju, opozicionu “vladu u senci ” ??!

  3. U danasnjoj prokletoj Srbiji vlast je vulgarizacija do te mere da predstavlja najmocnije orudje za sticanje i ocuvanje enormnog bogatstva vlastodrzaca na grbaci sve vise osiromasenog naroda.Epilog svega toga je BDP i stopa nezaposlenosti na nivou 3 najsiromasnijih zemalja Evrope i 10 u svetu.

  4. Jasno, britko i nadasve tacno. Pitam se , hoce li se srpska pamet (ako je jos uvek ima) probuditi iz sna ? Bojim se da ne bude kasno kad shvate da je DSS-ov koncept jedini ispravni za danashnje nevolje u Srbiji i po Srbiji.

  5. 1974god kada je donosen novi ustav Kostunica je shvatio i ukazao sta zapad zeli od Jugoslavije, mnogi nisu hteli ili nisu smeli on je zato nadrljao kao pojedinac mnogi ni sad neshvataju ni staje zapad hteo tada, ni devedesetih ni sada ali zato neki uzivaju imvina im se uvecava dok se narod kao neposlisan kaznjava. Od demokratije sve nas boli glava JER SVE VISE LJUDI NEMA NI HLEBA DA JEDE NI GDE DA SPAVA.

  6. Što više razmišljam do dolazim da nad srpskim narodom i državom
    stalno vladaju neki obojeni karteli. I onaj beli kartel posle
    Prvog svetskog rata stvarao srpsku državnu i nacionalnu propast.
    Crveno-partizanski kartel uništio je ono malo private industrije,da bi stvarao državnu privredu pod plaštom radničkog
    upravljanja da bi na kraju sve propalo u ratu uništeno narod
    srpski raseljen.I na kraju žuti krem dokrajčio i sveo nas u red
    prosjaka na svetskim berzama rada i ponižavanja. i da zaključim
    Gospodin Koštunica i njegove ideje nemogu proći jer se mi Srbi
    nepošteno odnosimo prema državi i nacionalnim iteresima. Izbori
    su bili i krnje rezultate imamo i krnju politiku vodimo. Trgovinu
    i nameštanje posmatramo i ništa ne činimo.

  7. Василом

    Има дебелог разлога зашто се ДСС маргинализује!!!
    Треба рећи да нови председник не води добру политику. Можда је рано за закључке али долазак на инагурацију Филеа, који држи говор, слуша се химна ЕУ, па то нико није урадио, то је било једноставно понижавајуће
    Па пребацивање тобожњих преговора са чиновничког (Стефановић) на државнички ниво, у вези Космета, је запрепашћујуће! И баш нови Николићев преговарач аминује договор жутих са Купером!????
    Па за ССПје гласао Николић и СНС!?

    Николићев кабинет, пропаганда и “Ђука” са радија просто опртавдавају све досадашње потезе и уговоре које је жута власт “договорила” са Еу отимачима. Николић је индиферентан, признаје све погубне потезе од раније, трчи ка Јевропљанима више него ико до сада!?
    О Космету смушено, недржавнички, поразни став, … Николић је млак до бола!?
    Држава се распада под налетом дводеценијских трулих политичара, ово је најгори опериод државе Србије …. сви се праве луди, али сви, а криминал неморал, девијантзне појави света, Срби вену!?
    Докле?

  8. РУБЉОВ

    ЛОГИКА САМОУБИСТА ИЛИ САМО ДА СЕ ЈЕДАН ЧОВЕК НЕ БИ ВРАТИО!

  9. 1. kategorija – demografski vitalne opštine : Opštine moraju zadovoljavati većinu od sledećih kriterijuma : stopa nataliteta preko 12 promila, stopa mortaliteta ispod 12 promila, prirodni priraštaj preko 0 promila, a vitalni indeks preko 100. Generalno posmatrano, u ovu kategoriju spadaju opštine sa pozitivnim prirodnim priraštajem. Takvih je u Srbiji 8 (1 u Vojvodini, po 2 u Beogradu i Južnoj i istočnoj Srbiji, i 3 u Šumadiji i zapadnoj Srbiji). Najznačajnije među njima su Novi Sad, Zvezdara i Novi Pazar. Ove opštine čine 4,8% svih opština u Srbiji i u njima živi 11,1% stanovništva Srbije (801.406 stanovnika). Regionalno posmatrano, 17,5% stanovništva Vojvodine živi u ovim opštinama (tačnije u Novom Sadu), 14,1% stanovništva Beograda, 7,4% stanovništva Šumadije i zapadne Srbije (Sandžak) i 5,3% stanovništva Južne i istočne Srbije (preševska dolina). 2010., u ovim opštinama je rođeno 10.115 dece, a broj umrlih je 8.135. Prosečna stopa nataliteta ovih opština iznosila je 12,6 promila, a prosečna stopa mortaliteta je iznosila 10,2 promila, a prosečan vitalni indeks je 124. Proseci pokazuju ponderisanu vrednost, tačnije na bazi sumiranih rezultata, a ne proseka za opštine pojedinačno. Ovo su opštine koje u budućnosti mogu povećavati populaciju, mada bar polovina njih (Tutin, Sjenica, Preševo, Bujanovac) se suočavaju sa izraženom emigracijom, i mogu se potencijalno suočiti sa problemom i oštrim padom stope nataliteta.

    2. kategorija – demografksi mlade opštine : Opštine moraju zadovoljavati većinu od sledećih kriterijuma : stopa nataliteta preko 10 promila, stopa mortaliteta ispod 14,4 promila, prirodni priraštaj preko -2,2 promila, a vitalni indeks preko 75. Ova kategorija obuhvata opštine sa negatinvim prirodnim priraštajem, ali kod kojih komponenta prirodnog priraštaja nije značajna, jer ne igra ključnu ulogu u kretanju stanovništva (migracije imaju značajniju ulogu za ove opštine). Takvih opština je u Srbiji 19 (11,5% ukupnog broja opština), ali u njima živi čak 24,5% stanovništva Srbije (1.757.730), što ukazuje da su opštine ove (kao i prehodne) kategorije relativno velike populacije. Najviše ih je u Beogradskom regionu (9, gde čine 52,9% svih opština, sa čak 69,1% stanovništva, što objašnjava njihovu relativno veliku prosečnu populaciju), 5 u Južnoj i Istočnoj Srbiji, 3 u Vojvodini i 2 u Regionu Šumadije i zapadne Srbije. U najznačajnije, spadaju Stara Pazova, Novi Beograd, Zemun, Čukarica, Rakovica, Palilula, Voždovac, Kragujevac, kao i niške opštine Medijana, Pantelej i Palilula, i Vranje. Mimo Beograda (69,1%), učešće ovih opština u populaciji regiona, nije ni izbliza toliko značajno (19,2% u Južnoj i istočnoj Srbiji, 10,6% u Šumadiji i zapadnoj Srbiji i svega 5,2% u Vojvodini). 2010., u ovim opštinama je rođeno 18.892 dece, a broj umrlih je 21.174. Prosečna stopa nataliteta ovih opština je iznosila 10,7 promila, a prosečna stopa mortaliteta je iznosila 12,0 promila, a prosečan vitalni indeks je 89. Ove opštine većinom spadaju u kategoriju razvijenijih (uz upadljive izuzetke poput Žitorađe, Vranja i Prokuplja), i s toga u perspektivi mogu privući stanovništvo i čak povećati populaciju, što će uticati da se ni ukupna populacija, kao ni stope nataliteta u ovim opštinama ne promene značajnije u narednim godinama.

    3. kategorija – demografski zrele opštine – Opštine moraju zadovoljavati većinu od sledećih kriterijuma : stopa nataliteta preko 8,4 promila, stopa mortaliteta ispod 17,3 promila, prirodni priraštaj preko -6,7 promila, a vitalni indeks preko 55. Ova kategorija najviše odgovara opštem stanju u Srbiji: opštine imaju demografsku budućnost, ali je izražen debalans između broja rođenih i umrlih, te ih očekuje umerena depopulacija u narednom periodu. I sama Srbija bi po svim kriterijumima, potpala pod ovu kategoriju. Ovih opština u Srbiji je 49 (29,7% broja svih opština), a u njima živi 37,9% stanovništva Srbije, što ukazuje na neštno nadprosečnu srednju populaciju ovih opština, u odnosu na prosek Srbije. Najviše ih je u Vojvodini (18, ili 40% od ukupnog broja opština), sledi Šumadija i Zapadna Srbija sa 17 (32,7%), a znatno manje u Južnoj i istočnoj Srbiji, 9 ili 17,6% broja, i Beogradskom regionu, 5 ili 29,4%. Ono što je specifično za regionalnu distribuciju jeste da se javlja veliki dezbalans u prosečnoj populaciji ovih opština u odnosu na njihov broj. Tako u Vojvodini živi 48,1% stanovništva u ovim opštinama, u Beogradu 15,6% (prosečna populacija ovih opština u Beogradu je duplo manja od prosečne za Beogradski region), a u Šumadiji i zapadnoj Srbiji čak 51,5%, dok u Južnoj i istočnoj Srbiji 19,2% stanovnišva živi u ovim opštinama. U ovim opštinama živi 2.721.000 stanovnika, što čini ovu grupu najbrojnijom. U najznačajnije, spadaju Subotica, Pančevo, Zrenjanin, Smederevo, Požarevac, Šabac, Jagodina, Čačak, Kraljevo, Kruševac, Užice, Valjevo i Leskovac. Dakle, radi se uglavnom o industrijskim centrima u Centralnoj Srbiji, naglo izraslim u periodu komunizma, ali je i značajna koncentracija ovih opština u području oko Beograda i Novog Sada. 2010., u ovim opštinama je rođeno 25.214 dece, a broj umrlih je 39.449. Prosečna stopa nataliteta ovih opština je iznosila 9,3 promila, a prosečna stopa mortaliteta je iznosila 14,5 promila, a prosečan vitalni indeks je 64. Ove opštine, iako karakteriše ozbiljan debalans živorođenih i umrlih, još uvek imaju demografske snage da izbegnu naglu depopulaciju, koja će ugroziti i samo njihovo funkcionisanje, ali to ne mogu same, tako da aktivna populaciona politika države bi trebala biti prvenstveno fokusirana na ovu grupu opština. Dodatan argument u prilog tome je da u opštinama ove kategorije živi i najveći broj stanovnika.

    4. kategorija – demografski stare opštine – Opštine moraju zadovoljavati većinu od sledećih kriterijuma : stopa nataliteta preko 7 promila, stopa mortaliteta ispod 20,8 promila, prirodni priraštaj preko -11,4 promila, a vitalni indeks preko 40. Ovo je najbrojnija kategorija opština u Srbiji. Čak 51 opština (30,9%), spada u ovu kategoriju. Regionalno, najviše ih je u Šumadiji i zapadnoj Srbiji – 20 (38,5% ukupnog broja), Vojvodini – 19 (42,2%), a znatno manje u Južnoj i istočnoj Srbiji – 11 (21,6%), dok je u Beogradskom regionu u ovoj kategoriji, od 17 opština ovog regiona, samo opština Sopot, koja je ujedno i opština sa najmanjom populacijom u regionu (20.199, ili svega 1,2%). U ovim opštinama živi 1.321.872 stavnvnika, ili 18,4% stanovništva Srbije, što ukazuje na njihovu ispodprosečnu populaciju. Učešće ovih opština u populaciji regiona izuzetno varira po regionima, tako (kao što je pomenuto) u Beogradu živi svega 1,2% stanovništva u ovim opštinama, u Šumadiji i Zapadnoj Srbiji (gde je njihov broj najveći), 21%, u Južnoj i istočnoj Srbiji 22,6% (jedini region u kome ove opštine imaju nadprosečnu populaciju, doduše neznatno), a u Vojvodini 26,7%. Najznačajniji predstavnici su Sombor, Kikinda, Velika Plana, Paraćin, Bor, Zaječar i Pirot. Opštine uglavnom u središtu imaju po jedan mali ili osrednji gradić, a neke (poput Bogatića, Malog Iđoša i Bojnika), ni nemaju gradsko naselje. 2010., u ovim opštinama je rođeno 10.454 dece, a broj umrlih je 22.252. Prosečna stopa nataliteta ovih opština je iznosila 7,9 promila, a prosečna stopa mortaliteta je iznosila 16,8 promila, a prosečan vitalni indeks je 47. Ove opštine, sasvim je izvesno, očekuje oštra depopulacija u budućnosti. One imaju mogućnost da izbegnu demografsko izumiranje, koncentracijom stanovništva u središta opština, koja često odlikuju relativno mlade populacije, kao kontrast izrazito staroj periferiji. Ipak, ova kategorizacija je karakterističnija za Centralnu Srbiju, jer je dobra mreža puteva u Vojvodini i značajno veća prosečna veličina naselja (tzv. urbanizacija sela), doprinela da se ove razlike izgube. Stoga, iako periferne, ove opštine mogu postići vrlo značajne udele gradskog stanovništva, što može odložiti njiho izumiranje, ili čak, uz povolje ekonomske okolnosti date opštine, zagarantovati održivi opstanak i razvoj.

    5. kategorija – demografski vrlo stare opštine – Opštine moraju zadovoljavati većinu od sledećih kriterijuma : stopa nataliteta preko 5,8 promila, stopa mortaliteta ispod 25 promila, prirodni priraštaj preko -16,5 promila, a vitalni indeks preko 30. U ovu kategoriju spada 26 opština u Srbiji. Polovina njih (13) se nalazi u regionu Južne i istočne Srbije, gde čine i najbrojniju kategoriju (25,5%), a značajan broj je u Šumadiji i zapadnoj Srbiji (9, ili 17,3%), dok ih je značajno manje u Vojvodini (4 ili 8,9%, sve u Banatu), a u Beogradskom regionu ih nema. U njima živi 437.893 stanovnika, što čini svega 6,1% stanovništva Srbije, a imajući u vidu da je učešće ove kategorije u broju opština čak 15,8%, jasno je da je njihova veličina daleko ispod prosečne za Srbiju. Njihovo učešće u populaciji pojedinih regiona značajno varira. U Beogradu ih nema, u Vojvodini svega 2,4%, u Šumadiji i zapadnoj Srbiji 8,9%, dok u Južnoj i istočnoj Srbiji 13,1%. Najznačajniji predstavnici su Trstenik, Petrovac na Mlavi, Svilajnac, Knjaževac i Kuršumlija. Radi se o pasivnim i nerazvijenim krajevima, na čiju je strukturu stanovništva prelomno uticala emigracija prethodnih decenija, mada su izraženi i faktori niskog fertiliteta, pogotovo u istočnoj Srbiji. 2010., u ovim opštinama je rođeno 2.782 dece, a broj umrlih je 8.655. Prosečna stopa nataliteta ovih opština je iznosila 6,4 promila, a prosečna stopa mortaliteta je iznosila 19,8 promila, a prosečan vitalni indeks je 32. Objektivno posmatrano, ovo su opštine bez ikakve demografske budućnosti. Ukoliko se ne sprovede intenzivno naseljavanje ovih krajeva, za šta ne postoje domaći potencijali, ova područja će, kroz najviše 2 generacije ostati potpuno opustela.

    6. kategorija – demografski najdublje stare opštine – Opštine moraju zadovoljavati većinu od sledećih kriterijuma : stopa nataliteta ispod 5,8 promila, stopa mortaliteta preko 25 promila, prirodni priraštaj ispod -16,5 promila, a vitalni indeks ispod 30. U ovu kategoriju, spada 12 opština u Srbiji (7,3%). Prostorno, najveći broj njih se nalazi u regionu Južne i istočne Srbije (čak 11, gde čine 21,6% od ukupnog broja opština. Preostala jedna (opština Rekovac) se nalazi u regionu Šumadija i zapadna Srbija. Ovo su, uglavnom, male opštine. U njima živi svega 147.665 stanovnika, što je svega 2,1% ukupnog stanovništva Srbije, što i samo po sebi svedoči o već poodmaklom procesu depopulacije. Ipak, i ovde su izražene regionalne varijacije, pa tako u regionu Šumadije i zapadne Srbije, svega 0,5% stanovništva živi u opštini Rekovac, (koja jedina spada u ovu kategoriju), a u regionu Južne i istočne Srbije, čak 8,4%. Najznačajniji predstavnik je Negotin, dok je opština sa najekstremnijim vrednostima demografksih pokazatelja Crna Trava, sa stopom mortaliteta od enormnih 47,6 promila, i vitalnim indeksom od svega 8. Ova opština je ekstremna i kao populaciono najmanja u Srbiji (samo 1.661 stanovnik, sledeća, opština Trgovište ima 5.145 stanovnika, što je preko 3 puta više), sa najnižom stopom nataliteta u Srbiji (3,6 promila, sledi Gadžin Han sa 4,1 promil), najvišom stopom mortaliteta (sledi Boljevac sa 26,4 promila, gotovo 2 puta niže), prirodnim priraštajem od -43,9 promila (Gadžin Han ima -20,8 promila), i na kraju po vitalnom indeksu (Gadžin Han ima dvostruko viši 16). I mada je ova opština beznačajna, ona je odličan ilustrativni primer koji pokazuje kakva kretanja mogu očekivati opštine ove kategorije kroz jednu deceniju, koliko, ako poredimo istorijske podatke, Crna Trava “prednjači”. 2010., u ovim opštinama je rođeno 837 dece, a broj umrlih je 3.546. Prosečna stopa nataliteta ovih opština je iznosila 5,7 promila, a prosečna stopa mortaliteta je iznosila 24,0 promila, a prosečan vitalni indeks je 24. Ove opštine su već zahvaćene procesom izrazito intenzivnog demografskog izumiranja. Već u ovoj generaciji, stanovništvo ovih opština će biti svedeno na samo simboličan broj, pa je u slučaju nekih vrlo moguće da će ih vrlo brzo “usisati” neka vitalnija susedna opština.

  10. Zašto širite pesimizam.Prestanite da kritikujete SNS još nisu ni počeli da rade.Što se tiče DSS imaju Bubala, sačuvaj BOže i sakloni sa tim čovekom.Znate koliko je stanova kupio po Beogradu, jako mnogo, od čega….

  11. “Додуше и онда и сада претежно су уважаване спољне сугестије у означавању шта је опозиција и ко не може, а ко може да буде на власти. Онда су то биле препоруке Кримске конференције, а сада су то неприкосновене одлуке Брисела.”
    ==========
    Srbstvo se nema nichemu pozitivnom nadati od zapadnih zlikovaca, istorijske chinjenice to potvrdjuju.
    Shto dalje od njih to bolje za Srbstvo.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *