На ивици владе

Пише Никола Врзић

Изгледа да ће Србија, после пет дугих година, добити владу у којој неће бити Демократске странке. Да ли у том заметку разградње жутог картела лежи права вредност председничке победе Томислава Николића над Борисом Тадићем?

 

Још у понедељак, негде до пола седам увече, процењивало се да су шансе Демократске странке и Српске напредне странке да оформе наредну Владу Србије, отприлике, фифти-фифти. А онда је Александар Вучић, в.д. председника СНС-а, рекао да ће ДС „тешко формирати нову владу“. „Ако сам рекао да ће ДС тешко формирати владу, нисам рекао да је то немогуће, него да је тешко. То значи да мислим да постоје и некакве шансе да СНС формира владу, а ви знате да ја такве речи не изговарам лако. Увек добро промислим и хладне главе изађем у јавност када тако нешто кажем“, напоменуо је Вучић у понедељак увече. Да би дан касније, у уторак, догађаји наставили да се сустижу великом брзином. Драган Марковић Палма, с америчким амбасадором Мери Ворлик уз своје скуте (или обрнуто?), у Јагодини потврђује да је СНС Ивици Дачићу, председнику Социјалистичке партије Србије, понудио место премијера; Уједињени региони Србије Млађана Динкића саопштавају да је Народна партија Маје Гојковић избачена из УРС-а зато што је „мимо знања и сагласности Председништва УРС-а“ своја два посланика „самостално понудила ДС-у за покушај формирања тзв. патрљак владе“; Либерално-демократска партија Чедомира Јовановића потом објављује да се повлачи из преговора о састављању владе са СПС-ом; а Председништво ДС-а, после вишечасовне седнице одржане на непознатој локацији (аеродром „Никола Тесла“?), покушава да –  вапајем губитника који себи (још) не сме да призна пораз – истера СПС начистац. Саопштавају: „СПС би требало да после толико времена пружи одговор јавности шта је препрека за формирање Владе Србије, која је принципијелно договорена још 8. маја.“ Одговорио је ДС-у, међутим, његов верни савезник Расим Љајић још дан раније: „Промениле су се политичке околности после председничких избора и имамо нову реалност која је све изненадила. Не можемо да занемаримо те околности. У складу са тим, отежан је и нови договор ДС-а и СПС-а.“

НЕКА НОВА ВЛАДА

[restrictedarea]

И тако се, у уторак увече, Србији осмехнула могућност да добије неку сасвим другачију владу од оне која је „договорена још 8. маја“. Владе у којој, после пет дугих, а последње четири нарочито тегобне године, неће бити ДС-а. Нимало незаслужено, наравно. С тим што супротна влада, чију би окосницу чинили СНС и СПС, иако веома изгледна, још није до краја договорена иако има тенденцију да буде…
Парламентарна математика је, наиме, поприлично јасна. Без ЛДП-а, и без УРС-а који Мају Гојковић не би искључивао због њених договора са ДС-ом да и сам хоће да склопи договор са ДС-ом, партија Бориса Тадића има, практично, само једну могућност да остане на власти. А та је да, ипак, састави „патрљак коалицију“ са СПС-ПУПС-ЈС коалицијом и отпацима са листа УРС-а и „Преокрета“; регионалисте Верољуба Стевановића и Бошка Ничића, међутим, већ нису успели да сломе и преокрену као што су преокренули Мају Гојковић, а ни притисци (да не кажемо претње и уцене) на Ивицу Дачића да пристане на такву варијанту – који су кулминирали у понедељак поподне. Однекуд, мало пре оног Вучићевог иступа – изгледа да нису дали жељени резултат…
С тим што не можемо да будемо сасвим сигурни ни да се баш читав ДС противи одласку странке у (заслужену) опозицију. Говоримо, наравно, о републичком нивоу власти. Већ смо, наиме, у „Печату“ наговестили обрисе тог дила, дила по којем би СПС у Републици пришао СНС-у, док би у граду (Београду) остао уз ДС. То јест, уз Драгана Ђиласа. Коме би, тако, власт остала у рукама, док би му развлашћени (и вишеструко обрукани) Тадић наједном постао нејак противник у борби за место лидера ДС-а. Баш зато је, како сазнајемо, на састанку Председништва ДС-а одржаном на непознатој локацији – која би могла да буде и ВИП салон београдског аеродрома – Борис Тадић од Драгана Ђиласа и тражио да, у случају Дачићевог пребега напредњацима, с њима раскине и коалицију у Београду. То јест, да самог себе развласти. Не знамо да ли му се на то Ђилас насмејао или га је само погледао зачуђено.
С друге стране, савезу СНС-а и СПС-а недостаје (макар) трећи, ако не и четврти. Иако су, још док су седели заједно у влади Мирка Цветковића, лидери СПС-а и УРС-а једни другима поручивали да „немају заједничких тачака“, данас су нераздвојни партнери који ће, тако кажу, у наредну владу само заједно или никако. Опет, СНС има јасан дуг према једином који је подржао Томислава Николића на председничким изборима, Војиславу Коштуници; да и не подсећамо на бројне изјаве лидера СНС-а да ће о постизборној коалицији најпре разговарати са Коштуничином Демократском странком Србије. Тај састанак – на којем би требало да буде прецизирана улога ДСС-а –  требало би да буде одржан у наредних неколико дана, можда и пре него што овај број „Печата“ стигне до киоска. Насупрот том дугу, међутим, стоји прилично јасан став западних земаља, првенствено САД-а, да у Владу Србије може свако осим Коштунице и ДСС-а.

ДАЧИЋЕВИ МОТИВИ
Што нас, наравно, доводи до питања мотива Дачићевог (очекиваног) преокрета. Да ли су се, заиста, овог пута Руси умешали у састављање нове владе, убеђујући Дачића да састави владу без ДС-а? Расим Љајић: „Не искључујем могућност да Руси имају симпатије према некој странки, али не мислим да ће то одлучивати.“ Значи ли то да је Дачић само покушао да се сакрије иза тобожњих руских подстицаја, да би сакрио праве мотиве свог преокрета? Размислимо логично; да су Руси хтели да се умешају у српске политичке прилике и елиминишу ДС, не би ли финансирали покретање макар једних дневних новина, макар једне телевизије у земљи окованој жутим медијским мраком? Не би ли, пред изборе, Руси финансирали макар једну политичку странку која им је наклоњена? Да ли би Кирил Кравченко, који је онако учествовао у кампањи ДС-а и Бориса Тадића, ових дана поново био изабран за генералног директора НИС-а? Коначно, да ли би Руси дозволили том руском човеку Дачићу да, од свих могућих партнера, пригрли баш Млађана Динкића, који се свом снагом упињао да изминира и продају НИС-а Русима и руско-српски договор о изградњи Јужног тока? Одговори су, наравно, кратки: не.
Тако да би, упркос свим причама о великодушној руској понуди, о усаглашавању принципа да и не говоримо, мотиве Дачићевог пребега напредњацима требало тражити у његовој инстинктивној процени да је Тадић, једноставно, потрошен. И да би даље везивање за Тадића значило и трошење Дачића. А Дачић, наравно, Дачића не жели да потроши. При том је – што је макар једнако важно – од напредњака добио понуду каквој демократе нису могле да парирају, од премијерског места које је и место министра полиције, па надаље. Та спремност напредњака да и Дачићу, а изгледа и Динкићу, понуде све што су ови пожелели, пак сведочи о унутрашњем притиску у СНС-у да на власт дође готово по сваку цену, без обзира на количину болних уступака које за то морају да начине.
И, најзад, Дачићевом преокрету напредњацима нису се успротивили ни Американци. Није нам о томе посведочио само амбасадор Мери Ворлик, спокојно стојећи поред Д. М. Палме док овај саопштава да је Дачић од СНС-а добио понуду која се не одбија, већ и сасвим експлицитна изјава представника Стејт департмента, на коју смо већ указали прошле недеље, да би „Србија требало да одлучи ко ће водити будућу владу, ДС или СНС, и ту се САД не меша“. Мотиви Американаца за дачићевски преокрет? Иако им је Тадић доказани сарадник (колаборациониста), свесни су и они да је бивши председник Србије политички потрошен. А надају се да ће влада напредњака и социјалиста убрзо наставити његовим путем, јер су намислили да се ове године оконча надгледана независност Косова. Тако да је на напредњацима, формирају ли владу, да Американцима покажу да су им наде биле погрешне…
Но, неће само тешко наслеђе косовске издаје, у коју нас је Тадићев режим дубоко увалио, оптеретити сваку наредну владу. О дубини наше економске пропасти можемо само да претпостављамо; а врло озбиљно схватамо најаве да ћемо се већ од септембра, кад у државној ризници не буде новца ни за плате, ни за пензије, с том пропашћу и директно суочити. Тако да су очекивања од наредне владе поприлично скромна. Она би само требало да прекине са издајом српског Космета, и да баш не дозволи – за почетак – да поцркамо од глади и/или хладноће. Довољно, да нас увери да је председничка победа Томислава Николића заиста била вредна прослављања. Пошто већ знамо да, у супротном, не бисмо имали чему да се надамо.

[/restrictedarea]

7 коментара

  1. Gospodin Dačić je stao na centar juče kod predsednika Nikolića.
    Na novoj vladi je puno posla koje je ostavio Tadićev režim. koji
    je Srbiju doveo do prosjaka,znam neko će reći pa dačić je bio član bivše vlade. On sad ima veliku šansu da se dokaže i pokaže
    snagu SPS i cele koalicine vlade koja treba i mora jedinstveno doneti odluke i iza njih stajati i braniti ova vlada mora izneti
    istinu o krađi glasova 6 majai na kraju mora biti kraj žutom
    kartelu vlasti i slasti.

  2. Dačić nema ni jednog dana radnog staža, nema veze sa privredom, ekonomijom, finansijama. Od malena su ga srpske bezbedonosne snage obrađivale pod nadzorom CIA, koju kontrolišu jeuiti za potrebe Vatikana: Novus ordo seklorum“. On je političar, a i politiku je nakaradno shvatio kao, matematiku, interese, gangsteraj ko će skim u koaliciju, a ne kao najuzvišeniji ljudski čin da vodi intereseljudi…,

  3. Kao što danas bečlije podržavaju secesiju Kosova jednog dana ćemo i mi Srbi odlučivati o Beču kao o 7 Republici kad se iz svih država gde radimo 5 milijuna Srba slije ” kući u naš Beč ” Iskreno se nadam da će i to germani podržati.

  4. IZUMIRANJE SRBA POD STRANIM PLAĆENICIMA JOVANOVIĆEM, TADIĆEM, ČANKOM, BISERKO, KANDIĆKOM itd.. kategorija – demografski vitalne opštine : Opštine moraju zadovoljavati većinu od sledećih kriterijuma : stopa nataliteta preko 12 promila, stopa mortaliteta ispod 12 promila, prirodni priraštaj preko 0 promila, a vitalni indeks preko 100. Generalno posmatrano, u ovu kategoriju spadaju opštine sa pozitivnim prirodnim priraštajem. Takvih je u Srbiji 8 (1 u Vojvodini, po 2 u Beogradu i Južnoj i istočnoj Srbiji, i 3 u Šumadiji i zapadnoj Srbiji). Najznačajnije među njima su Novi Sad, Zvezdara i Novi Pazar. Ove opštine čine 4,8% svih opština u Srbiji i u njima živi 11,1% stanovništva Srbije (801.406 stanovnika). Regionalno posmatrano, 17,5% stanovništva Vojvodine živi u ovim opštinama (tačnije u Novom Sadu), 14,1% stanovništva Beograda, 7,4% stanovništva Šumadije i zapadne Srbije (Sandžak) i 5,3% stanovništva Južne i istočne Srbije (preševska dolina). 2010., u ovim opštinama je rođeno 10.115 dece, a broj umrlih je 8.135. Prosečna stopa nataliteta ovih opština iznosila je 12,6 promila, a prosečna stopa mortaliteta je iznosila 10,2 promila, a prosečan vitalni indeks je 124. Proseci pokazuju ponderisanu vrednost, tačnije na bazi sumiranih rezultata, a ne proseka za opštine pojedinačno. Ovo su opštine koje u budućnosti mogu povećavati populaciju, mada bar polovina njih (Tutin, Sjenica, Preševo, Bujanovac) se suočavaju sa izraženom emigracijom, i mogu se potencijalno suočiti sa problemom i oštrim padom stope nataliteta.brbr2. kategorija – demografksi mlade opštine : Opštine moraju zadovoljavati većinu od sledećih kriterijuma : stopa nataliteta preko 10 promila, stopa mortaliteta ispod 14,4 promila, prirodni priraštaj preko -2,2 promila, a vitalni indeks preko 75. Ova kategorija obuhvata opštine sa negatinvim prirodnim priraštajem, ali kod kojih komponenta prirodnog priraštaja nije značajna, jer ne igra ključnu ulogu u kretanju stanovništva (migracije imaju značajniju ulogu za ove opštine). Takvih opština je u Srbiji 19 (11,5% ukupnog broja opština), ali u njima živi čak 24,5% stanovništva Srbije (1.757.730), što ukazuje da su opštine ove (kao i prehodne) kategorije relativno velike populacije. Najviše ih je u Beogradskom regionu (9, gde čine 52,9% svih opština, sa čak 69,1% stanovništva, što objašnjava njihovu relativno veliku prosečnu populaciju), 5 u Južnoj i Istočnoj Srbiji, 3 u Vojvodini i 2 u Regionu Šumadije i zapadne Srbije. U najznačajnije, spadaju Stara Pazova, Novi Beograd, Zemun, Čukarica, Rakovica, Palilula, Voždovac, Kragujevac, kao i niške opštine Medijana, Pantelej i Palilula, i Vranje. Mimo Beograda (69,1%), učešće ovih opština u populaciji regiona, nije ni izbliza toliko značajno (19,2% u Južnoj i istočnoj Srbiji, 10,6% u Šumadiji i zapadnoj Srbiji i svega 5,2% u Vojvodini). 2010., u ovim opštinama je rođeno 18.892 dece, a broj umrlih je 21.174. Prosečna stopa nataliteta ovih opština je iznosila 10,7 promila, a prosečna stopa mortaliteta je iznosila 12,0 promila, a prosečan vitalni indeks je 89. Ove opštine većinom spadaju u kategoriju razvijenijih (uz upadljive izuzetke poput Žitorađe, Vranja i Prokuplja), i s toga u perspektivi mogu privući stanovništvo i čak povećati populaciju, što će uticati da se ni ukupna populacija, kao ni stope nataliteta u ovim opštinama ne promene značajnije u narednim godinama.brbr3. kategorija – demografski zrele opštine – Opštine moraju zadovoljavati većinu od sledećih kriterijuma : stopa nataliteta preko 8,4 promila, stopa mortaliteta ispod 17,3 promila, prirodni priraštaj preko -6,7 promila, a vitalni indeks preko 55. Ova kategorija najviše odgovara opštem stanju u Srbiji: opštine imaju demografsku budućnost, ali je izražen debalans između broja rođenih i umrlih, te ih očekuje umerena depopulacija u narednom periodu. I sama Srbija bi po svim kriterijumima, potpala pod ovu kategoriju. Ovih opština u Srbiji je 49 (29,7% broja svih opština), a u njima živi 37,9% stanovništva Srbije, što ukazuje na neštno nadprosečnu srednju populaciju ovih opština, u odnosu na prosek Srbije. Najviše ih je u Vojvodini (18, ili 40% od ukupnog broja opština), sledi Šumadija i Zapadna Srbija sa 17 (32,7%), a znatno manje u Južnoj i istočnoj Srbiji, 9 ili 17,6% broja, i Beogradskom regionu, 5 ili 29,4%. Ono što je specifično za regionalnu distribuciju jeste da se javlja veliki dezbalans u prosečnoj populaciji ovih opština u odnosu na njihov broj. Tako u Vojvodini živi 48,1% stanovništva u ovim opštinama, u Beogradu 15,6% (prosečna populacija ovih opština u Beogradu je duplo manja od prosečne za Beogradski region), a u Šumadiji i zapadnoj Srbiji čak 51,5%, dok u Južnoj i istočnoj Srbiji 19,2% stanovnišva živi u ovim opštinama. U ovim opštinama živi 2.721.000 stanovnika, što čini ovu grupu najbrojnijom. U najznačajnije, spadaju Subotica, Pančevo, Zrenjanin, Smederevo, Požarevac, Šabac, Jagodina, Čačak, Kraljevo, Kruševac, Užice, Valjevo i Leskovac. Dakle, radi se uglavnom o industrijskim centrima u Centralnoj Srbiji, naglo izraslim u periodu komunizma, ali je i značajna koncentracija ovih opština u području oko Beograda i Novog Sada. 2010., u ovim opštinama je rođeno 25.214 dece, a broj umrlih je 39.449. Prosečna stopa nataliteta ovih opština je iznosila 9,3 promila, a prosečna stopa mortaliteta je iznosila 14,5 promila, a prosečan vitalni indeks je 64. Ove opštine, iako ***kteriše ozbiljan debalans živorođenih i umrlih, još uvek imaju demografske snage da izbegnu naglu depopulaciju, koja će ugroziti i samo njihovo funkcionisanje, ali to ne mogu same, tako da aktivna populaciona politika države bi trebala biti prvenstveno fokusirana na ovu grupu opština. Dodatan argument u prilog tome je da u opštinama ove kategorije živi i najveći broj stanovnika. br brbr 4. kategorija – demografski stare opštine – Opštine moraju zadovoljavati većinu od sledećih kriterijuma : stopa nataliteta preko 7 promila, stopa mortaliteta ispod 20,8 promila, prirodni priraštaj preko -11,4 promila, a vitalni indeks preko 40. Ovo je najbrojnija kategorija opština u Srbiji. Čak 51 opština (30,9%), spada u ovu kategoriju. Regionalno, najviše ih je u Šumadiji i zapadnoj Srbiji – 20 (38,5% ukupnog broja), Vojvodini – 19 (42,2%), a znatno manje u Južnoj i istočnoj Srbiji – 11 (21,6%), dok je u Beogradskom regionu u ovoj kategoriji, od 17 opština ovog regiona, samo opština Sopot, koja je ujedno i opština sa najmanjom populacijom u regionu (20.199, ili svega 1,2%). U ovim opštinama živi 1.321.872 stavnvnika, ili 18,4% stanovništva Srbije, što ukazuje na njihovu ispodprosečnu populaciju. Učešće ovih opština u populaciji regiona izuzetno varira po regionima, tako (kao što je pomenuto) u Beogradu živi svega 1,2% stanovništva u ovim opštinama, u Šumadiji i Zapadnoj Srbiji (gde je njihov broj najveći), 21%, u Južnoj i istočnoj Srbiji 22,6% (jedini region u kome ove opštine imaju nadprosečnu populaciju, doduše neznatno), a u Vojvodini 26,7%. Najznačajniji predstavnici su Sombor, Kikinda, Velika Plana, Paraćin, Bor, Zaječar i Pirot. Opštine uglavnom u središtu imaju po jedan mali ili osrednji gradić, a neke (poput Bogatića, Malog Iđoša i Bojnika), ni nemaju gradsko naselje. 2010., u ovim opštinama je rođeno 10.454 dece, a broj umrlih je 22.252. Prosečna stopa nataliteta ovih opština je iznosila 7,9 promila, a prosečna stopa mortaliteta je iznosila 16,8 promila, a prosečan vitalni indeks je 47. Ove opštine, sasvim je izvesno, očekuje oštra depopulacija u budućnosti. One imaju mogućnost da izbegnu demografsko izumiranje, koncentracijom stanovništva u središta opština, koja često odlikuju relativno mlade populacije, kao kontrast izrazito staroj periferiji. Ipak, ova kategorizacija je ***kterističnija za Centralnu Srbiju, jer je dobra mreža puteva u Vojvodini i značajno veća prosečna veličina naselja (tzv. urbanizacija sela), doprinela da se ove razlike izgube. Stoga, iako periferne, ove opštine mogu postići vrlo značajne udele gradskog stanovništva, što može odložiti njiho izumiranje, ili čak, uz povolje ekonomske okolnosti date opštine, zagarantovati održivi opstanak i razvoj.brbr5. kategorija – demografski vrlo stare opštine – Opštine moraju zadovoljavati većinu od sledećih kriterijuma : stopa nataliteta preko 5,8 promila, stopa mortaliteta ispod 25 promila, prirodni priraštaj preko -16,5 promila, a vitalni indeks preko 30. U ovu kategoriju spada 26 opština u Srbiji. Polovina njih (13) se nalazi u regionu Južne i istočne Srbije, gde čine i najbrojniju kategoriju (25,5%), a značajan broj je u Šumadiji i zapadnoj Srbiji (9, ili 17,3%), dok ih je značajno manje u Vojvodini (4 ili 8,9%, sve u Banatu), a u Beogradskom regionu ih nema. U njima živi 437.893 stanovnika, što čini svega 6,1% stanovništva Srbije, a imajući u vidu da je učešće ove kategorije u broju opština čak 15,8%, jasno je da je njihova veličina daleko ispod prosečne za Srbiju. Njihovo učešće u populaciji pojedinih regiona značajno varira. U Beogradu ih nema, u Vojvodini svega 2,4%, u Šumadiji i zapadnoj Srbiji 8,9%, dok u Južnoj i istočnoj Srbiji 13,1%. Najznačajniji predstavnici su Trstenik, Petrovac na Mlavi, Svilajnac, Knjaževac i Kuršumlija. Radi se o pasivnim i nerazvijenim krajevima, na čiju je strukturu stanovništva prelomno uticala emigracija prethodnih decenija, mada su izraženi i faktori niskog fertiliteta, pogotovo u istočnoj Srbiji. 2010., u ovim opštinama je rođeno 2.782 dece, a broj umrlih je 8.655. Prosečna stopa nataliteta ovih opština je iznosila 6,4 promila, a prosečna stopa mortaliteta je iznosila 19,8 promila, a prosečan vitalni indeks je 32. Objektivno posmatrano, ovo su opštine bez ikakve demografske budućnosti. Ukoliko se ne sprovede intenzivno naseljavanje ovih krajeva, za šta ne postoje domaći potencijali, ova područja će, kroz najviše 2 generacije ostati potpuno opustela.brbr6. kategorija – demografski najdublje stare opštine – Opštine moraju zadovoljavati većinu od sledećih kriterijuma : stopa nataliteta ispod 5,8 promila, stopa mortaliteta preko 25 promila, prirodni priraštaj ispod -16,5 promila, a vitalni indeks ispod 30. U ovu kategoriju, spada 12 opština u Srbiji (7,3%). Prostorno, najveći broj njih se nalazi u regionu Južne i istočne Srbije (čak 11, gde čine 21,6% od ukupnog broja opština. Preostala jedna (opština Rekovac) se nalazi u regionu Šumadija i zapadna Srbija. Ovo su, uglavnom, male opštine. U njima živi svega 147.665 stanovnika, što je svega 2,1% ukupnog stanovništva Srbije, što i samo po sebi svedoči o već poodmaklom procesu depopulacije. Ipak, i ovde su izražene regionalne varijacije, pa tako u regionu Šumadije i zapadne Srbije, svega 0,5% stanovništva živi u opštini Rekovac, (koja jedina spada u ovu kategoriju), a u regionu Južne i istočne Srbije, čak 8,4%. Najznačajniji predstavnik je Negotin, dok je opština sa najekstremnijim vrednostima demografksih pokazatelja Crna Trava, sa stopom mortaliteta od enormnih 47,6 promila, i vitalnim indeksom od svega 8. Ova opština je ekstremna i kao populaciono najmanja u Srbiji (samo 1.661 stanovnik, sledeća, opština Trgovište ima 5.145 stanovnika, što je preko 3 puta više), sa najnižom stopom nataliteta u Srbiji (3,6 promila, sledi Gadžin Han sa 4,1 promil), najvišom stopom mortaliteta (sledi Boljevac sa 26,4 promila, gotovo 2 puta niže), prirodnim priraštajem od -43,9 promila (Gadžin Han ima -20,8 promila), i na kraju po vitalnom indeksu (Gadžin Han ima dvostruko viši 16). I mada je ova opština beznačajna, ona je odličan ilustrativni primer koji pokazuje kakva kretanja mogu očekivati opštine ove kategorije kroz jednu deceniju, koliko, ako poredimo istorijske podatke, Crna Trava “prednjači”. 2010., u ovim opštinama je rođeno 837 dece, a broj umrlih je 3.546. Prosečna stopa nataliteta ovih opština je iznosila 5,7 promila, a prosečna stopa mortaliteta je iznosila 24,0 promila, a prosečan vitalni indeks je 24. Ove opštine su već zahvaćene procesom izrazito intenzivnog demografskog izumiranja. Već u ovoj generaciji, stanovništvo ovih opština će biti svedeno na samo simboličan broj, pa je u slučaju nekih vrlo moguće da će ih vrlo brzo “usisati” neka vitalnija susedna opština.

  5. Srba u BiH je 1991. bilo nesto vise od 1.400.000 , taj broj se dobije kada se dodaju Jugosloveni srpskog porekla (procena je da ih je bilo bar 100.000) i kada se oduzmu oni koji su bili na privremenom radu u inostranstvu (postoji tacan podatak, cini mi se da je u pitanju 55.000).brU Hrvatskoj je 1991. bilo oko 600.000 Srba, kada se dodaju Jugoslveni srpskog porekla i oduzmu oni koji su popisani kao gastarbajteri.br————————————————————————————brKroz Srbiju je takom devedesetih proslo 300.000 Srba iz Hrvatske i 250.000 Srba iz BiH. Od tog broja 50.000 je produzilo dalje u inostrastvo, emigraciji u inostrastvo su vise bile sklone izbeglice iz Hrvatske. Zatim zvanicno se do 2002. u Hrvatsku vratilo 90.000, u praksi u pitanju je duplo manji broj jer je stopa odrzivog povratka procenjena na svega 50%. U BiH se do 2002. zvanicno vratilo 60.000 izbeglica iz Srbije, ali opet u praksi duplo manji broj se zaista vratio.brKada je u pitanju period 2002.-2012. to ce znati kada se obrade rezultati poslednjeg popisa. Ali u pitanju su veoma male korekcije. Prema Veritasu od 2002. do 2009. iz Hrvatske se u Srbiju doselilo 20.000 a iz Srbije u Hrvatsku otislo 11.000. Kada su u pitanju Srbi iz Bosne koji su posle 2002. se trajno nastanili u Srbiji njihov broj ne prelazi 30.000 a mozda i svega 20.000.br————————————————————————————–brNa popisu 2002. u Srbiji je popisano ukupno 380.000 izbeglica, od toga 120.000 iz BiH i 160.000 iz Hrvatske.brPo regionima raspored izbeglica je bio sledeci: Vojvodina 49,2%; Beograd 29,6%; Centralna Srbija 21,2%.brU Vojvodini su uglavnom koncetrisane u Novom Sadu; zatim Sid i druge sremske opstine; ostatak Backe slabo; Banat jos slabije.brU Beogradu izbeglice su uglavnom popisane u Zemunu ali i u drugim perifernim i prigradskim opstinama.brU Centralnoj Srbiji najvise izbeglica je popisano u opstinama Sabac i Loznica, van Macvanskog okruga zanemarljiv broj.br——————————————————————————brDanas u BiH zivi oko 1.200.000 Srba (po mojoj proceni, tacan broj cemo znati dogodine posle popisa) a u Hrvatskoj po mojoj proceni 160.000-180.000 (uskoro cemo znati podatke proslogodisnjeg popisa).brDakle ukupno u BiH i Hrvatskoj danas zivi oko 1.400.000 Srba a 1991. ih je bilo 2.000.000.brTo je minus od 600.000. brOd tog minusa oko 400.000 je u Srbiji. brPreostalih 200.000 su:br* 32.000 su zrtve ratabr* 10.000 je negativan prirodni prirastaj Srba iz Hrvatske, Srbi u Republici Spskoj su zadnjih 20 godina negativna nula po tom pitanju( do 2002. su bili u plusu a od tada u minusu)br* 160.000 su emigranti u inostrastvo. Prema podacima Veritasa u inostrastvu je preko 60.000 Krajisnika, ubedljivo najvise u Engleskoj ali znacajan broj i u Nemackoj, Norveskoj, Americi i Kanada. I onda ostaje brojka od oko 100.000 Srba iz Bosne koji su u zadnjih 20 godina emigrilali na Zapad. Srbi iz zapadnog dela RS tradicionalno gravitiraju ka Austriji, Sloveniji i Nemackoj, a Hercegovci ka Anglo-americi.

  6. Špindeleger, izjavio na jesen puni suverenitet Kosovu a vi samo i dalje gurajte Srbiju u EU pa tvrdite da nema alternativu , ostat će Srbija bez Vojvodine , Sanđaka ( Raške oblasti ) i još nekih delova. Umesto čvrsti savez sa Rusijom i Kinom i da oni budu temelj obrane Kosova a zapadu se zahvaliti na stalnim pritiscima i ucenama neka za to potraže druge luzere.

  7. Tako je EU mentori nema podela Kosova celo Kosovo vašim miljenicima Albancima.Ma normalno da su vama stranim plaćenicima u Srbiji bliži zapadnjaci koji su bobardovali našu Srbiju i naš narod.A svaka secesija dela Srbije vaša je radost.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *