Pečat – List slobodne Srbije Politički nedeljnik, aktuelna politička dešavanja, društvo, svet, kultura.
Piše Ratko Dmitrović
Početkom devedesetih, u poznatim okolnostima, neke hrvatske porodice napustile su sremsko selo Hrtkovce, taj slučaj je dospeo i do Haga, eksploatišu ga mnogi srpski neprijatelji, ali niko se ne upušta, a trebalo bi, u poreklo Hrvata iz Hrtkovaca
Hrvatska je – što iz urbanog dela, što iz Krajine – proterala oko pola miliona Srba, otela njihovu imovinu, stvorila atmosferu u kojoj je povratak proteranih zakonski možda i moguć, ali je u praksi neizvodljiv i na svako otvaranje ove užasne teme (zaboravljene od strane „demokratske, antifašističke i humane Evrope“ i bratskog Beograda) hrvatska strana i njihove ekspoziture po Beogradu kontriraju temom „proterivanje Hrvata iz Vojvodine“.
Izvode to na istu ravan, izjednačavaju, nivelišu nešto što se u pristojnoj komunikaciji ne bi smelo ni spomenuti. Da ne bude zabune; jedan broj Hrvata iz Vojvodine zaista je početkom devedesetih godina napustio taj deo Srbije iz bezbednosnih razloga, kako su govorili. I trebalo bi im verovati. Strah je kategorija koja se ne može kontrolisati. Ako se čovek iz ovih ili onih razloga oseća ugroženim, strahuje za život i imovinu, njegove reakcije u pravcu traženja mirnije luke za život niko ne može da osuđuje i dovodi u pitanje ali… Ogromna je, rekoh već, neuporediva, razlika između Srba proteranih iz Hrvatske i Hrvata koji su tih potresnih godina napustili Vojvodinu, odnosno Srbiju. To samo zao čovek može da upoređuje.
KOLOVOĐA ČANAK
Hrvatska je svoje Srbe napala sistemski, vrlo sračunato, u zločinačkom poduhvatu, sa državnim mehanizmima. Hrvati su iz Srbije, uglavnom Vojvodine, bežali u strahu od osvete zbog onoga što se događalo Srbima u Hrvatskoj.
Osveta nije opravdanje, jedan zločin ne može da se pravda drugim, ali nad Hrvatima u Srbiji, bogu hvala, nisu činjeni zločini. Tu nije zabeležen nijedan slučaj porodice Zec, porodice Vila; Hrvatima u Vojvodini nisu rušene kuće, paljeni lokali i stanovi, niko im nije otimao stanove, stanarska prava, deviznu štednju, radni staž, deonice u državnim preduzećima… Uprkos svemu tome i danas u Beogradu i Novom Sadu lako ćete naći Srbe (da, Srbe) koji na svako spominjanje stradanja Srba u Hrvatskoj u priču ubacuju „stradanje Hrvata u Vojvodini“.
Kolovođa takvih je Nenad Čanak. Poznata priča, ne bih da trošim papir, ali ne mogu da ga ne spomenem, jer je već sve pripremljeno da na nekoj od prvih sednica novog saziva Skupštine Srbije na dnevni red dođe tema „Proterivanje Hrvata iz Vojvodine“. Predlagač bi, po sadašnjim saznanjima, trebalo da bude upravo Nenad Čanak. Saglasnost je već dobijena od Demokratske stranke. Kao povod ispostaviće se godišnjica „progona Hrvata iz Hrtkovaca“. Taj slučaj koji je, uz ostale optužbe, stavljen na teret i haškom sužnju Vojislavu Šešelju, već dvadeset godina figurira kao simbol stradanja vojvođanskih Hrvata.
Nećemo ovoga puta ulaziti u sitno pletivo hrtkovačkih nacionalnih trvenja; pozabavićemo se sintagmom „ Hrvati iz Hrtkovaca“. Zašto? Zato što u toj kontroverznoj, svakako žalosnoj priči, nema pravih Hrvata. Istina, oni koji su napustili Hrtkovce, pitomo selo u Sremu, i život nastavili u Hrvatskoj, jesu se izjašnjavali kao Hrvati, imali su i taj osećaj, ali izvorno to nisu Hrvati. Njihovim precima, pradedovima i dedovima, hrvatstvo je nametnuto. Oni su poreklom Klimenti. Hrvati su postali delovanjem Katoličke crkve, najviše u toku 19. veka, a taj posao okončali su komunisti. Oni su, srpski komunisti, po Vojvodini Hrvate pravili i od stogova kukuruza, gde god im se ukazala prilika. Eno vam Bunjevaca zbog kojih su, u prvim godinama posle Drugog svetskog rata, neki lokalni državni službenici, popisivači, predsednici narodnih odbora, završavali u zatvorima samo zato što su Bunjevce upisivali kao Bunjevce. Direktiva iz Beograda bila je da su Bunjevci Hrvati.
Vratimo se mi Klimentima. Ko su oni? Narod? Ne, plemenska zajednica vrlo interesantne prošlosti. Danas bi o Klimentima znali veoma malo da nije bilo Jovana N. Tomića (rođen 1869. u Novoj Varoši, umro 1932. u Beogradu), istraživača srpsko-turske istorije, čoveka kome su njegovi savremenici zamerali što se previše oslanja na arhivska istraživanja (Tomić je najviše kopao po italijanskim arhivama), ali je vreme tu zamerku potpuno obesmislilo, naprotiv, danas se vrsnim istoričarem smatra onaj ko ima volje, vremena, sredstava i dozvola da istražuje po arhivskoj građi država, velikih sila, čija je ruka u vekovima iza nas vitlala sablju iznad tragičnih Balkanskih prostora. Ne sme se zaobići podatak da je Jovan N. Tomić 1906. godine primljen kao redovan član u Srpsku kraljevsku akademiju. I šta smo o Klimentima saznali od Tomića i drugih izvora?
NAPAST ZVANA KLIMENTI
Klimenti su pleme srpskog porekla, nastalo u pomalo čudnim okolnostima. Njihovo (plemensko) predanje, koje se poklapa sa podacima dobivenim istraživanjima uglavnom u italijanskim i austrijskim arhivama, kaže da se sredinom 16. veka na širi prostor Skadra (današnja Albanija), nedaleko od izvora reke Bojane, doselio jedan Srbin, pravoslavac, iz gornjeg toka reke Morače. Oženio se iz plemena Kuči i uz ostalu decu, a imao ih je mnogo, dobio i sina Klimenta. Taj je takođe imao vrlo brojnu porodicu, bavio se trgovinom i stočarstvom, ekonomski je bio veoma snažan, a njegovi potomci osnovali su kroz vreme na tom prostoru dva sela, sa srpskim ličnim imenima i toponimima, i svoje pleme nazvali po svom čuvenom i uglednom pretku.
Slab, gotovi nikakav uticaj Pravoslavne crkve u prostoru oko reke Bojane koristili su katolički misionari pod kontrolom skadarskog biskupa. Izloženi jakoj propagandi i darovima koje su sa sobom donosili katolički misionari, pravoslavni Klimenti prihvataju katoličanstvo. Učili su ih da su im Turci i islam najveći neprijatelji, te da veliku rezervu moraju da imaju prema pravoslavlju. U takvoj situaciji Klimenti se okreću prema najbližima, a to su bila poarbanašena katolička plemena u brdima iznad skadarske doline. Kroz vreme uzimaju arbanaška imena i prezimena, ali održavaju srpske tragove kroz predanja i kolektivnu svest. Svoja staništa premeštaju u planine, šire se i razmnožavaju velikom brzinom, orijentišu na laku zaradu, odnosno pljačku okolnih plemena i trgovačkih karavana na drumovima, dolaze u tim pohodima čak do Plava i Gusinja, tada naseljenima pravoslavnim Srbima, pobeđuju ih, potiskuju na zapad, i naseljavaju njihova sela, zauzimaju oranice i pašnjake. Potom se spuštaju prema Metohiji, često upadaju u Peć, sukobljavaju se sa Turcima, upadaju u Rašku oblast (Sandžak), ne prezaju ni od čega i svoj život u potpunosti pretvaraju u pljačku, kao jedino zanimanje i način „privređivanja“.
Ostalo je zapisano, kao kuriozitet tog vremena, da su Turci i Srbi sa prostora Metohije i Raške imali zajedničke odrede za odbranu od napasti zvane Klimenti. Ohrabrivani od strane katoličkih misionara da se priklanjaju svakome ko ratuje protiv Turaka, Klimenti su zaista svoju respektabilnu snagu i veštinu stavljali na raspolaganje protivnicima islama. Uglavnom je to na ovom prostoru bila Mletačka republika. Tako su Klimenti ratovali u korist Mletaka u Kiparskom i Kandijskom ratu, a u sukobu turske imperije i Austrije (1737-1739) ratovali su na strani ćesara.
Kako je prolazilo vreme menjale su se i okolnosti na tom prostoru. Mletačka republika je slabila, Turci su jačali, Austrija je imala druge interese, pa su Klimenti sve češće, za bogatu nagradu, stupali i u redove sultanove vojske. Njima je sada bilo svejedno za koga ratuju, važan je bio plen i mogućnost preživljavanja. Godine 1651. bili su u vojsci Ali paše Čengića koja je napadala Kotor i činila velike zulume po srpskim krajevima, manastirima i crkvama. Klimenti su odigrali presudnu ulogu u bici na Vrtijeljci, gde je turska vojska predvođena Sulejmanom Bušatlijom porazila Crnogorce. Tada je život izgubio u narodu čuveni i opevani Bajo Pivljanin.
Ništa od ovoga nije moglo da spreči pašu Mahmutbegovića iz Peći, u nakani da Klimente podjarmi i natera ih da žive po pravilima Otomanskog carstva. On je 1700. godine pokorio gradove Skadar, Ulcinj i Bar, kao i pobunjena plemena u brdima, sastavljajući potkovicu oko Klimenata koji se povlače i koncentrišu prema Gusinju i celom tom kraju koji je već bio primio islam. Uskoro bivaju opkoljeni i najpre se suočavaju sa nedostatkom soli, pa žita, mesa i svega ostalog. Pojevši stoku koju su imali, gladni, iznureni i oslabljeni donose odluku o predaji.
OBRAZAC BALKANSKE ISTORIJE
Ono što se kasnije događalo predstavlja obrazac teške i na momente užasne istorije naroda ovog dela Balkana. Mali je ovo prostor da se pozabavimo sudbinom Klimenata koje je paša Mahmutbegović raselio po vrletima Sandžaka. Neke je silom preveo na islam, a deo je ostao u katoličkoj veri. Ovi na Sandžaku nalaze Srbe pravoslavce i organizuju se sa njima u otporu Turcima. U gore spomenutom tursko-austrijskom ratu (1737. godine) carski pukovnik Lentulus uspeva da se probije do Novog Pazara i Peštera, i tamo nalazi Srbe pravoslavce i Klimente katolike, ratuje protiv Osmanlija, ali se ubrzo povlači. Njegovo povlačenje prema Srbiji pratili su Klimenti. Jedni ostaju ispod planina Rudnik i Avala, a drugi nastavljaju put na zapad, prelaze reku Savu i naseljavaju se u selima Hrtkovci i Nikinci. Kasnije u Kukujevcima i Platičevu.
To su ti „Hrvati“ koje je „strah od Šešelja“ oterao iz Srema u Hrvatsku. I danas u Hrtkovcima možete posetiti katoličku crkvu Svetog Klimenta. Župnik se preziva Živković.
Pitam se dali će ikad doći vreme istine. Kada će se ponovo pojaviti stid za prostotu. Dali će umreti prosvećenost ili će se skrivati iza diploma. Nekad se akademija u Srba zvala Srbsko učeno društvo i mislim da je to pravilniji naziv. Znači učeno e sad koliko i za koga. Ja se molim Bogu da ako svet opstane onda će to biti zbog istine.
Koja “opanak” historija. “Po njihovom predanju” i po latinskim izvorima Klementi su Srbi. “Klement bio pravoslavac, što znači Srbin”. Moj Dmitroviću ako si ti i tvoji od Vlasa postali Srbi po sistemu pravoslavac=Srbin to ipak ne znači da su svi pravoslavci na Balkanu bili Srbi. Druga stvar Klementi su Albansko pleme katoličke vjeroispovijesti, a ime su dobili po štovanju sv. Klementa. To što Tomić piše su obične gluposti sročene u cilju provođenja protu albanske propagande. Zaboravio si navesti jednu stvar, a to je da je Karađorđe pripadnik plemena Klementi i porijeklom etnički Albanac. U tome grmu leži zec i Tomićevo lupetanje o Klementima Srbima.
Etnicki Albanci ne postoje! Postoje drzavljani Albanije od 1912 godine, i pokusaj da se vrlo slozen etnicki konglomerat unifikuje u pojam “Albanac”! Jezik je “cudo” i mnoge stvari kao najzivlji svedok i cuva i objasnjava. Npr. materinji jezik Malisora nije albanski vec srpski, moj Karlo. Albanski im je nametnut kao sluzbeni, protiv cega, naravno, komunisti nisu imali nista. Kako je to izgledalo u Albaniji dobro je poznato. Ali, lazi imaju obicno kratke noge, a i “vrijeme je majstorsko reseto”!
Nemoj profesore lupit bezveze o Malsorima sa srpski materinji jezik?!?! Ja sam pripadnik pleme Kelmendija ali pradjed mog djeda se rodio u Kumanovi-Makedonija.Kelmendi su originalno iz Krajine-Krajisnici,na albanski Kreshnik ali spustili se juzno zbog slavjanizacije.Kod nas albanaca religija nije krv za razlika kod vas drugih.
Da je Karađorđe pripadnik plemena Klementi i porijeklom etnički Albanac, to je tačno.
A za Klementi:
https://en.wikipedia.org/wiki/Pope_Clement_XI
Karađorđe je poreklom bio Srbin iz srpskog plemena Vasojevići i ratovao je protiv turskih vazala Albanaca za vreme Srpske revolucije. Pleme Klimenti je srpskog porekla a Albanci iz tog plemena su poarbanašeni Srbi.
Mnogi Srbi su postali Vlasi, Hrvati i Albanci. Hrvatizacija Vlaha je bila toliko jaka da su Vlasi nestali s popisa stanovništva civilne Hrvatske u 19. veku. Karađorđevići su poreklom iz srpskog plemena Vasojevići i nikakve veze nemaju sa Klimentima.
U Rimu je 1896. godine izašla knjiga koju je priredio Ferdinando Ongania “Il Montenegro – Da relazioni dei provveditori Veneti”. Knjiga je sastavljena od izvještaja kotorskih providura Veneciji, a u knjizi su objavljeni i drugi dokumenti iz venecijanskog arhiva, vezani za Crnu Goru iz perioda od 1687. – 1735. godine. Pročitati i vidjeti tko su Klementi, a ne lupetati bez veze.
Interesantan tekst..Ali krije mnoge nedostatke a najveci je po meni termin “Arbanasi”! Neka odu do severo-zapadne Grcke pa i u danasnju albaniju preko granice i neka pitaju za Arbanase.Ali ipak je mozda najbolje da krenu iz Grcke da u alb. ne bi dobili “pogresan odgovor” preko njuske…Neka pitaju kojim jezikom govore i kako se osecaju.Pa da li smo mi toliko retardirani da ne shvatamo da su Arbanasi/Arvanasi za Grcku isto sto i Goranci za Srbiju!? Pa cak imate i mesto Arbanasi(slovenska varijanta)u bulgariji..Koliko kod nas zivi izopacena istorija od strane komunista najpre..Pa onda i od par nesretnika pre toga.Zalosan smo narod…
Gos, Ratko Ja i VI znamo naše Krajiške probleme unazad više od
tri stotine godina. Moramo priznati da su nas ti Hrvati nadmudrili zahvaljujući pogrešno stvorenoj državi Jugoslaviji.
Kraljevina Srbija odrekla svog imena i dozvolila otrovno seme
da klija raste i da mi Srbi to krvlju zalivamo. Naše Bogomolje
srušene uz pomoć ustaške rulje dali 1941 ili 1991-95 god.
Prolazim Kukujevcei Hrtkovce pored Katoličkih crkava zidaju se
nove Pravoslavne Bogomolje to govori o nama i njima, ko je šta
bio i kojoj veri ili naciji pripadao sada raspravljati je izlišno jer smo mi Srbi napravili kardinalnu grešku pre 100 god.
Poruka za Karla. Da niste nepristojni kao što se vidi iz vašeg reagovanja, načina izražavanja, i da ste imali hrabrosti da se potpišete punim imenom i prezimenom, polemisao bih sa vama, ali ovako…budite zdravi i dalje uživajte u svojim frustracijama, falsifikatima i netrpeljivosti prema Srbima.Znam da je “netrpeljivost” blaga reč za vaš slučaj, ali, zadržaću se na njoj.
Ne znam što vam znači moje ime i prezime, ja nisam nikakva javna ličnost i ako vam kažem ime to vam opet ništa ne znači. Što se tiče frustracija i opterećenosti nečim, očito je da ste vi frustrirani i opterećeni Hrvatima i Hrvatskom jer uporno iz tjedna u tjedan iznosite neistine, poluistine i raznorazne polupismene konstrukcije o Hrvatima i Hrvatskoj.
karlo opet lupas kom konj
Nije polemika već život sa onima koji nas nisu željeli a dozvolimo da je bilo i biće seoba naroda i pojedinih porodica.
normalno je poštovanje svoje posebnosti među drugima razlićitim
samo po verskoj pripadnosti.GOS, Karlo rođen sam u selu Tenji
Srez Osek kraljevina Jugoslavija.Ustaško nastrojeni Hrvati srušili su moju Pravoslavnu Cerkvu na Savin dan 1942 god, Srbi
Pravoslavci nisu srušili Katoličku Crkvu 1945 god. Razlika između
dobro namernih Hrvata iSrba nema u govoru i ophođenju u mom kraju. Ustaško nastrojeni Hrvati ubiše i dobrog Hrvata Kira u ovom ratu gos, Karlo.
Kada nešto pročitam redovito ostavim izvesnu rezervu u odnosu na tačnost i verodostojnost iznešenih podataka a željan sam drugačijih mišljenja, eventualnih suprostavljanja iznešenom kako bi u dužem vremenskom periodu imao mogućnost donošenja nekakvog svog stava o određenoj temi. Vašim psovačkim primitivnim rečnikom niste me nimalo pomerili u načinu na koji sada doživljavam ovaj tekst a nazivanje vrhunskog novinara i istaknutog intelektualca polupismenim rezultat je bahatosti proistekle iz patološke mržnje utemeljene na genima i naročito na ranoj edukacija od strane vaših svećenika, roditelja, baba i djedova.
Za Karla Velikog iz rvatske. Srez Osek je postojao a ja imam i postansku marku iz Kraljevine Jugoslavije koja to i svjedoci. Gospodine Karlo kojim vi to jezikom pisete i govorite ja vas ne razumijem posto se niti jedan Srbin ovako ne izrazava odnosno ne pise ovakve kojestarije o samome sebi. Naravno da bi ste morali krenuti od mumljanja i neartikulisanih glasova, preci na nekakve slogove i uzvike te polako poceli formirati svoj vlastiti rvatski jezik. Ja cjenim to sto ste se vi potrudili da naucite nasu srbicu i nas srpski jezik, samo ne razumijem da ste toliko kivni na one koji su vam to omogucili i dali. Sto se tice vasih svetinja odnosno rimskih i papinskih imanja, sami ste ih rusili kako bi ste izazvali svjetsku osudu i sazaljenje. Mi zato nase cuvamo i sve arhive o vama kako bi vam jednoga dana izdali srpske krstenice. Tenjsku crkvu su ustase srusile 1942 i srpska su zvona nakacili u svoju, ustasku. Sva djeca rodjena u NDH u tom ratnom periodu su se morala krstiti u toj crkvi pa su se naknadno poslije rata pravi Srbi potrudili da svoju djecu jos jednom prekrste u vlastitoj pravoslavnoj.Tenja je za vrijeme 2.svj. rata bila logor a na rubu sela ste napravili sabirni centar za zidove te ste ih tamo prikupljali jednu cijelu godinu i odvodili u gasne komore. Vi ste gospodo sistematski opljackali srpske manastire i crkve po cijeloj rvatskoj, na svakom mjestu gdje ste to mogli samo sto to niste prebrojali, to ste radili jos za vrijeme vaseg namjesnika Tita. Pravili ste sa njim umjetna jezera pa ste tako u Djakovackoj opstini potopili skoro cijelo selo i pravoslavnu crkvu kako bi ste napravili umjetno jezero. Opljackali ste nam i nase najvece svetiliste -Jasenovac- umanjujuci broj zrtava vasom propagandom. Opljackali ste nase jame jer nikada niste rekli koliko ste srpske djece i odraslih poklali i pobacli u njih . Procitajte knjigu bivseg talijanskog senatora Finestre Ajmonea “Etnicko ciscenje Srba u Hrvatskoj 1941, prvo u Evropi. Procitajte kako su se talijani zgrazali nad nedjelima tvojih predaka. Pa sta ste nam radili malo smo i frustrirani.Da imamo pravog predsednika trebali bi smo objavljivati svaki dan na svim medijima hronologiju ustaskih zvjerstava da se nikada ne zaboravi. Sto se tice sadasnje Natove tvorevine trajat ce koliko i Nato. Eto citam vec ste gladni, Niste imali drzavu ni 15 godina, opljackali ste sve srpsko i opet ste gladni. Zanimljivo je da karlo ili karlita nasu historiju naziva “opanak” historija a to znaci naseg poznatog i cjenjenog novinara “opancarom”. Da vas gospon karlo naucim – u srpskom lijepom jeziku u rijecniku za vas nepoznatih rijeci Opanak je imenica muskoga roda u jednini,mnozina opanci, umanjenica opancici–obuca koja se nosi u svim prilikama cak i u ratu, veoma udobna, pravljena od ciste koze, radjena uglavnom rucno, SRBI JE OBUVAJU DOK IH HRVATI KOLJU, BACAJU U JAME, UBIJAJU U JASENOVCU NA RAZNE NACINE; VADJENJE OCIJU, REZANJE GRKLJANA, KLANJE SRBOSIJEKOM, POTAPANJEM U SRPSKIM RIJEKAMA, VJESANJEM NA VRBE I NA SVE MOGUCE NACINE OSIM NATICANJA NA KOLAC JER JE TO NIJE COOL TO JE DOSLO SA ISTOKA. Mi Srbi ne govorimo o vasoj obuci jer smatramo da ste iz tog istog opanka nikli ali zato o historiji mozemo pricati i dokazima koji postoje. Lako cete vi za vase sakralne rimske crkve papa ce vam napraviti nove, nego kako cete zatrpati one silne jame i srpske grobove- to vas muci, kako cete objasniti svojoj djeci svu Veliku laz na kojoj ste drzavu napravili-kao heroji hitlerovog rajh te nato pakta i majcice njemcice. Zato karlo ucite novi rvatski- predlazem pismo rvaticu, lakse cete lagati djeci, nece vas svako razumjeti.
I tako gospodin karlo ili karlita bi rado dao svoje pravo ime ali se bojim da ce mu neki srbin pretraziti porijeklo pa sta onda, onda mu ne gine srpska krstenica!!!!
Napominjem da je moj komentar obraćanje gospodinu Karlu.
Za Radoslava,
Nikada nije postojao srez Osek jer je Osijek uvijek bio Osijek. Dru što se tiče rušenja sakralnih objekata Srbi su u agresiji na Hrvatsku 1991. godine sustavno uništavali hrvatsku sakralnu baštinu. U agresiji su razrušili 1450 crkava i samostana te ostalih sakralnih objekata, od kojih su njih 800 potpuno srušili i oštetili (npr. crkva sv. Franje Ksaverskog u Gornjem Viduševcu, crkva sv. Jakova u Vrpolju kraj Knina, župna crkva u Smilčiću itd.).
Za istinu za vreme okupacije Vas Hrvata i nas Srba od strane
Ausro Ugaske imperije OSEK je bio u sastavu SRPSKOG VOJVODSTVA
sa sedištem u Sremskim Karlovcima da se razumamo Srbi su pogrešno
vodili politiku pa se sad OSEK ZOVE OSJER.
Za Radoslava,
Osijek nije nikada bio Osek niti u sastavu “Srpskog vojvodstva”. Doduše nikada nije postojalo ni “Srpsko vojvodstvo, nego Vojvodina Srbija.
Koliko neistina…
0. Klimente NISU naseljene u Kukujevce – naseljeni su u Hrtkovce, Nikince, Platicevo i Jarak (vremenom prelaze na Pravoslavlje i postaju Srbi). Kukujevce naseljavaju Hrvati poreklom iz Dalmacije – o tome govori i to sto se u Kukujevcima sve do iseljavanja pricalo Ikavicom.
1. Hrvati u Hrtkovcima su samo jednim delom potomci Klimenata (i dan-danas se dobro znaju koja su prezimena porodica koje su poreklom Klimenti).
2. Hrvati se u Hrtkovce naseljavaju iz Like i Korduna pocev od 1790., najvise oko 1810., pa sve do 1848..
3. Nije Katolicka Crkva od Klimenata “pravila” Hrvate, naprotiv Katolicka Crkva se trudila sacuvati i ime i jezik Klimenata. Za Hrtkovce i Nikince je bila zaduzena Kongregacija za sirenje vere koja je slala Franjevce, Italijane koji znaju albanski da budu dusebriznici u Hrtkovcima, a kasnije su su i iz redova samih Klimenata skolovani buduci hrtkovacki i nikinacki zupnici.
4. Godine zajednickog zivota i mesoviti brakovi dovode to toga da se Klimente postepeno pohrvacuju (dobrim delom i zbog toga jer su ih Srbi, u Revoluciji 1848. nazivali “Braca Srbi, Rimske Crkve.”), ali nikada nisu izgubili svest o svome poreklu, niti ih ko silio na to.
5. Nisu Hrtkovce “napustile” neke hrvatske porodice, nego je vecina hrvatskih porodica pod fizickim i psihickim napadima i pretnjama bila proterana iz Hrtkovaca – danas u Hrtkovcima ima tek oko 70tak (uglavnom starackih) hrvatskih porodica – oko 450 porodica je bilo prisiljeno napustiti Hrtkovce, a Hrtkovcan Mijat Stefanac je ubijen i masakriran u polju van Hrtkovaca.
U monografiji Atanasija Raškovića ,starovlaškog vojvode ,koji je organizovao Srbe i Arbanase za rat protiv Turaka u Austro-Turskom ratu,Klimenti su bili raspoređeni od Mitrovice do Zemuna. Mnogi su se vratili preko Save i nastanili u Srbiji.Inače ,jedan deo Klimenta se prethodno naselio oko Rudnika i Avale. Neki su se skrivali na planini Jelici. Poznato je da su Klimenti sa svojom konjcom išli čak do Plovdiva. Tu postoji mesto Sopot i selo Kliment. Što se tiče Pećke Patrijaršije ,poznato je da su je Rugovci (Klimenti) štitili. Žuja Rugova je sa svojim potomcima čuvao Patrijaršiju oko 3 veka. Od imena Žuje potiču Žujovići nastanjeni oko Kosmaja i Sopota .
1.) Pripadnici srpskog poarbanašenog plemena Klimenti su se doselili u Hrtkovce, Nikince, Jarak, Kukujevce i Platičevo. Zbog njihove katoličke vere su vremenom postali Hrvati. Svi oni su postali Hrvati. Rimokatolička crkva je od njih napravila Hrvate. Hrtkovci su inače bili srpsko naselje i kao takvo su bili spomenuti 1722. godine i 1744. godine kao zbeg kapetana Trifuna Isakovića sa popom Teodorom. Pravoslavna crkva je bila spomenuta u turskim izvorima već 1622. godine.
http://sr.wikipedia.org/sr-el/Hrtkovci
http://sr.wikipedia.org/sr-el/Nikinci
http://sr.wikipedia.org/sr-el/Platičevo
Kakvo seme i sjeme sejemo ili sijemo takve plodove beremo. Oni
sa strane koji dolaze začin sipaju u kašu takvu i kusamo moji i
tvoji saplemenici gospon Karlo.Pokojni Patrijarh German u Jasenovcu REČE: Nesmemo ZABORAVTI ŽRTVE NARODA SRPSKOG!
Ne znam zašto u tekstu dio proterivanje Hrvata iz Vojvodine stoji pod navodnicima. Pa eto, moja obitelj je protjerana iz Vojvodine.Nešto smo bili krivi valjda…da li što smo katolici, da li što je otac govorio nogomet i navijao za Dinamo, ne znamo…Pošto je moj otac imao samo žensku djecu nisu nam mogli prišiti da mu se sinovi bore za Zenge što su bile vrlo popularne neistine u to vrijeme.Uglavnom, spašavali smo živu glavu i otišli.Nismo više nikad naišli, otac kaže da ne može. Vratiti se nećemo, snašli smo se i život ide dalje.Učim djecu da ne mrze ali i da znaju što se dogodilo i gdje su im pradjedovi pokopani. Pozdrav od obitelji Novoselac.
Zao mi je gospodje Tereze i njezine sudbine koja je samo malo slicna mojoj, ali eto i sama je spomenila ko je kriv za moje a i njezino proterivanje,Zenge, oni koji su za to bili obuceni. Mi smo se snasli i spasili samo zive glave, vratit cemo se kada se za to stvore prilike. Ja jos uvijek tragam za djedinim grobom kojega su ustase ubile negdje u Lici pred kraj rata 1945. Ostali grobovi mojih pradjedova i roditelja cekaju u miru svoju unucad i praunucad da zapale svijece svake godine samo za Uskrs.
Iz svih komentara, pa i onih najostrašćenijih protiv Srba, jasno je da nisu u pitanju Hrvati, a što je inače obilno korišćeno u manipulisanju na ovu temu. Pravo pitanje je ko je i s kojim ciljem to činio i da li se nadao da će tako veštački proizvesti ravnotežu sa zločinima nad Srbima u Hrvatskoj. U zavisnosti dokle poniremo u prošlost dolazi se do raznih odrednica o poreklu ovih ljudi. Tako Pavle Ivić u knjizi „Srpski narod i njegov jezik“ (drugo izdanje iz 1986. str. 69.) kaže: „… i katolički Albanci u Nikincima i Hrtkovcima u Sremu koji se izjašnjavaju kao Hrvati.“ Činjenica da je kriza identiteta u najvećoj meri uzrok ličnih i kolektivnih frustracija najbolje se vidi na primeru tzv Hrvata za koje se u savremenim okolnostima može reći da pre označava religioznu (rimokatoličku) skupinu nego nacionalnu, mada su u nju uključeni i autentični Hrvati kajkavci, ali u malom procentu. Inženjering tvorenja velike nacije negirajući stvarnu nacionalnu pripadnost Pavelić je potkrepljivao mobilisanjem tzv. pravoslavnih hrvata uz njihov pristanak ili prisilu. Za sve one koji su na osnovi vere uključeni u ovu skupinu pravopisno je tačniji naziv: hrvati i ne bi trebalo da se ljute zbog malog slova. Suštinsko pitanje je zašto se neko svesno, a pogrešno deklariše i koliko su mu namere časne, a koliko kalkulantske jer niko to nije činio na svoju štetu. To nam potvrđuju mnogi primeri s ovih prostora tipa: Jugosloven, Crnogorac, Makedonac, Hrvat, a sad i Bošnjak. A onda se otvara novo pitanje ili psihološki problem svih prebega koji u maniru oceubica nastoje da unište svaku vezu sa svojim poreklom, pa kako to ne uspevaju fizičkim uništenjem svojih saplemenika, okreću se patološkoj mržnji koja ih izjeda dok su živi. Konačno da bismo se odredili da li je reč o proterivanju ili „proterivanju“ ovih ljudi sa prostora Srpskog vojvodstva, sada svedenog na Vojvodinu, moralo bi se znati da li su ti ljudi više izgubili ili tuđeg zahvatili jer kako reče jedan komentator „dobro su se snašli“ ma šta to značilo. Žao mi je što to ne mogu reći i Srbi proterani ili izbegli u Srbiju. A kad bismo otvorili pitanje jezika u upotrebi hrvata i Hrvata (kajkavski, ikavski, čakavski, štokavski…) dobili bismo odgovore na nepostavljeno pitanje ko je sve i šta sa sobom poneo seleći se u drugu „naciju“ iz ličnog interesa.
Ja lingviste Bože. Vidi se vrhunska stručnost i obrazovanost.
“Pravoslavlje” list SPC, 22. siječnja 1970. godine – članak pod naslovom “O svetom Savi”.
“I mi, kao i Nemanja, ujedinili smo zemlje, pa se mučimo kako da ujedinimo i duše njinih stanovnika, da nam država bude čvrsta i dugoveka.
Sve je slično, samo što je danas veće nego u vreme Save i Nemanje.
Nemanja je od Rašana, Zećana, Humnjana i Neretljana pravio Srbe, a mi danas težimo da se po vremenu, od Srba, Hrvata i Slovenaca, i mnogih drugih, stvori jedna veća, jedinstvena jugoslovenska narodna celina”
Mnogi Srbi su postali Vlasi, Hrvati, Albanci, Neretljani, Rašani, Zećani, Humnjani, Čakavci, Kajkavci, Karavlasi i tako dalje. Srpsko pleme Neretljani na ostrvu Vis:
“U ranom srednjem veku pripadao je Neretljanskoj oblasti, a njegovi stanovnici bili su Srbi Neretljani, koji nisu prihvatili hrišćanstvo kada je to učinila većina Južnih Slovena.”
Dolje potpisani znajući da jedan narod treba jednu književnost da ima i po tom sa žalosti gledajući kako nam je književnost raskomadana, ne samo po bukvici nego još i po jeziku i po pravopisu, sastajali smo se ovijeh dana da se razgovorimo kako bismo se, što se za sad više može, u književnosti složili i ujedinili. I tako smo:
1. Jednoglasnice priznali da ne valja miješajući narječja graditi novo kojega u narodu nema, nego da je bolje od narodnijeh narječja izabrati jedno da bude književni jezik; i to sve
a) zato što nije moguće pisati tako da bi svaki mogao čitati po svojem narječju;
b) zato što bi svaka ovakova mješavina, kaono ti ljudsko djelo bila gora od kojeg mu drago narječja, koja su djela božija, a
c) i zato što ni ostali narodi, kao npr. Nijemci i Talijani, nijesu od svojih narječja gradili novijeh, nego su jedno od narodnijeh izabrali te njim knjige pišu.
2. Jednoglasnice smo priznali da je najpravije i najbolje primiti južno narječje da bude književno; i to
a) zato što najviše naroda tako govori,
b) što je ono najbliže staromu slovenskomu jeziku a po tome i svjema ostalijem jezicima slovenskijem,
c) što su gotovo sve narodne pjesme u njemu spjevane,
d) što je sva stara dubrovačka književnost u njemu spisana,
e) što najviše književnika i istočnoga i zapadnoga vjerozakona već tako piše (samo što svi ne paze na sva pravila). Po tom smo se složili da se na onijem mjestima gdje su po ovomu narječju dva sloga (syllaba) piše ije, a gdje je jedan slog, ondje da se piše je ili e ili i, kako gdje treba, npr. bijelo, bjelina, mreža, donio. A da bi svak mogao lakše saznati gdje su po ovome narječju dva sloga, gdje li jedan, i gdje treba pisati je, gdjeli e, gdjeli i – zamolili smo svi ostali g. Vuka Stefanovića-Karadžića da bi napisao o tome glavna pravila, koja su ovdje priložena.
Ako li tkogod iz kojega mu drago uzroka ne bi htio pisati ovijem narječjem, mi mislimo da bi za narod i za književno jedinstvo najprobitačnije bilo da piše jednijem od ostala dva narodna narječja, kojijem mu je volja, ali samo da ih ne miješa i ne gradi jezika kojega u narodu nema.
3. Našli smo za dobro i potrebno da bi i književnici istočnoga vjerozakona pisali h svuda gdje mu je po etimologiji mjesto, kao po starome slavenskome jeziku, kao što oni zakona zapadnoga pišu h i kao što narod naš od obadva vjerozakona na mnogo mjesta po južnijem krajevima govori.
4. Svi smo priznali da h u samostavnijeh imena na kraju u rod. množ. ne treba pisati jer mu ondje ni po etimologiji ni po općenome narodnom govoru, ni po ostalijem današnjijem jezicima slavenskijem nije mjesta. Mi smo se opominjali da će se naći književnika koji će reći da bi ovo h samo zato valjalo pisati da se ovaj padež razlikuje od ostalijeh, ili najposlije da bi ove razlike radi mjesto h valjalo pisati kakav drugi znak. Ali jedno zato što se u mnogijeh riječi ovaj padež po sebi razlikuje (npr. zemalja, otaca, lakata, trgovaca itd.), a drugo što u nas ima i drugijeh padeža jednakijeh, pa ih u pisanju nikako ne razlikujemo, i što ovakovijeh stvari ima mnogo i u drugih naroda – mi smo svi pristali na to da se ni h niti ikakov drugi znak na pomenutome mjestu ne piše, osim samo kada se iz smisla ne bi moglo razumjeti da riječ stoji u rod. mn. da se naznače akcenti (koje će nam valjati činiti i u ostalijem ovakovijem događajima).
5. Svi smo jednoglasice pristali da se pred r, gdje samo sobom slog čini, ne piše ni a ni e, već samo r neka stoji (npr. prst) i to
a) zato što narod tako govori,
b) što književnici istočnoga vjerozakona svi tako pišu (osim jednoga, dvojice),
c) što i Česi tako pišu,
d) što su i mnoge slavenske knjige glagoljskijem slovima tako pisane,
e) što se dokazuje da ni u starom slovenskome jeziku na ovakijem mjestima nije trebalo pisati jerova ni kod r ni kod l, jer su ova oba slova na ovakijem mjestima bila samoglasna, kao i u sanskritu.
Ovo smo dakle za sad svršili. Ako da bog te se ove misli naše u narodu prime, mi smo uvjereni da će se velike smutnje književnosti našoj s puta ukloniti i da će se k pravome jedinstvu mnogo približiti.
Zato molimo sve književnike, koji upravo žele sreću i napredak narodu svojemu, da bi na ove misli naše pristali i po njima djela svoja pisali.
Beč, 28. Ožujka p. n. 1850.
Ivan Kukuljević;
Dr. Dimitrije Demeter;
Ivan Mažuranić;
Vuk S. Karadžić;
Vinko Pacel;
Franjo Miklošič;
Stefan Pejaković
Đura Daničić.
Šta bi poslije i zašto Srbi uzeže Torlački valjda zna naš vrsni “lingvista”.
Da vam se Vuk nije potpisao na Becku poslanicu ne biste znali ni ovoliko srpskog koliko znate kajkali bi svi odreda, o naravno pricali bi izvanredni madjarski ili njemacki. Trebalo je tolike mase nauciti kako da citaju i pisu sve te posudjene jezike. Nije tadasnja austrougarska aristokracija htjela da se bakce sa neukima i nepismenima,a trebalo je u pisanoj rijeci prenositi naredbe preko austrougarskih konjusara na pucanstvo tako da je to bilo iz cisto prakticnih razloga “potreba da svatko zna potpisati svoje ime na glasackom listicu dok se demokratski birala kraljica ili kralj u austrougarskoj monarhiji”. Posto su Srbi govorili najcistiji i najrazgovjetniji srpski jezik nije se za vrijeme ilirskog pokreta ni pricati o nekom rvatskom bez srpskih korijena pa je zato i dobio naziv srpskohrvatski i to samo u onom vremenu kada su se svi nadali da ce ta umjetna tvorevina pribliziti zrtve i koljace sto se kasnije pokazalo pogresnim. Eto gospon lingvisto sa cistim slavenskim imenom Karlo dobro virite u wikipediju samo ne procitate sve, nego uzmete sto vam treba kao i uvijek. Voljeli bi vi da je Danica Ilirska bila samo vase otkrovenje ali na zalost ne mozete bez srpskog jezika pa vam opet preporucujem da krenete sa mukanjem i njakanjem mozda za sto narednih godina nesto i smislite a da nema veze sa Srbima.
I sta kazes Georgina, kralj i kraljica u AU su se birali na demokratskim izborima…
Eto, cisto za nauk – AU je bila CAREVINA, a vladarska titula se prenosila porodicnom linijom…
A, izjava da su “Srbi pricali najcistiji srpski” je antologijska – pa sta su drugo mogli da pricaju, najcistiji japanski?
Nisam znao ni da je Karlo “cisto slavensko ime” – ako se ne varam Karlo Veliki je bio franacki kralj, e sad – mozda su i Franci, Sloveni (tj. Srbi, jel)…
Starosedeoci Hrtkovaca, koji su od 1848 živeli na teritoriji Srpske Vojvodine ili od 1849 nove krunovine nazvane Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat (Srem, Baranja, Banat i Bačka) znaju da je Habzburška monarhija ili Austrijsko carstvo postojalo samo do 1867 godine, dakle do nastanka Austrougarske, poznatije kao Dvojna monarhija (K und K) ili Dunavska monarhija (car i kralj). Za „hrtkovčanina“ pak, izgleda da su mu ove činjenice ostale jednako nepoznate koliko i sopstveno poreklo, pa i ironija u nečijem izlaganju.
Pa dobro jel’ treba sada da detaljisemo kada je bila koja nagodba i slicno (pa da se iznervirate kada spomenem Ugarsko-hrvatsku)…Jasno je da je vladar iz roda Habzurgovaca bio car Austrije, kralj Ugarske, itd….
Sto se tice mog, a i porekla ostalih Hrtkovcana – vec sam sve rekao gore…
A, sto se ironije tice – koliko ja znam vama od ruke bolje ide laz, bar tako kaze “otac nacije”…
Za hrtkovcanina.Kada bi gospodin hrtkovcanin znao protumaciti navodne znakove u mome tekstu mogao bi otkriti sta sam htjela reci sa “demokratskim izborima za vrijeme austro-ugarske monarhije”, a napomena da je Karlo cisto slavensko ime bio je samo moj ironicni osvrt na Karla koji neprekidno pokusava dokazati svoju jezicku pripadnost. Srbi su pricali najcistiji srpski i dan danas ga pricaju za razlika od rvata koji danas pricaju dobar srpski samo sto toga nisu svjesni, a novokomponovani smijesni rvatski koriste samo kao “kancelarijski jezik” (polovina sluzbenika ni sama ne razumije o cemu prica ,a kamoli pucanstvo). Jeste srbi pricaju najcistiti srpski, a bogami ce i japanski, posto ono Srbija do Tokija jos uvijek stoji zahvaljujuci Putinu, no necemo sada o geografiji. Gospodin HRTKOVCANIN me ne bi trebao ispravljati posto ocigledno nismo na istim talasnim duzinama, neka dobro procita zadnji komentar gospodina LINGVISTE. Zamislite hrtkovcanin otkrio toplu vodu na levelu monarhija-demokratija i Karlo-slaven hahaha hvala za nauk, nesto ste i naucili u Srbiji.
Nisam ocekivala da ce ova tema pobuditi tolika oprecna misljenja.
Hvala g. Dmitrovicu na ovoj rubrici i rasvetljavanju nekih tema izmedju Srba i Hrvata.
Zelim da dodam samo nesto sto vidim da nije spomenuto u komentarima: Uloga Hrvata sela Hrtkovci za vreme NDH.
Posle oslobodjenja vrlo malo je ustasa bilo kaznjeno. Tokom ovog
poslednjeg rata se pokazalo da neke stvari nisu zaboravljene i
postojala je bojazan od odmazde. To je nagnalo mnoge Hrvate da
se isele i sada zive u delovima Hrvatske i dalje. Ne ulazim u to sto su tu doprineli i nasi ekstremisti. A iz vremena NDH mi je licno poznato. Smatram za zalosno svako iseljavanje iz straha. Samo sto se tice Hrvata je vrlo minimalno i uvek strah od osvete.
A sto se tice Srba dovoljno je biti Srbin pravoslavac.
Neka Hrvati citaju istoriju razlog sto su Srbi dosli u krajeve A-U
monarhije kao slobodnjaci branitelji u borbi protiv Turaka, Tada je
u monarhiji vladao feudalni sistem i ta razlika i vera je bio glavni razlog netrpeljivosti o cemu postoji dokumentacija. Zaboravilo se jedno vazno: doprinos Srba Krajisnika za tu Hrvatsku koja im je postala okrutna maceha. To je neiscrpna tema ……..
Za hrtkovcanina. Vas otac nacije je hazarski veleposlanik i veoma je dobro lagao te na lazima dobio drzavu.Zbog te velike lazi tuzi vas i vasa emigracija kojoj ste obecali srpske kuce po rvatskoj.Oni su tamo dizali kredite da bi potpomogli oca nacije te nisu dobili nista za uzvrat osim zastave za start u formuli 1. Proterali ste nas pomocu vaseg oca nacije i baba nate koja je vec na izdisaju. Jedini rvat koji je govorio istinu je poznati pokojni pjevac Stjepan Dzimi Stanic “Bio sam konjusar cara”. Toliko o lazima i ironiji.
Ima u knjizi Mite Kostića iz 1933. (Ustanak Srba i Arbanasa itd.) sve o hrtkovačkim Arbanasima, kao i u Istoriji Simeona Piščevića, koja nažalost postoji samo kao fototipsko izdanje, odn. na mikrofilmu, u Matici Srpskoj.
U 1964 i 65 kao mlad strucnjak sa radnim mestu u Sremu, sretao sam neke hrvate i koji mi pricase o njihovom poreklu i kako su stigli u Vojvodinu.Tada sam prvi put cuo pricu o albanskom plemenu “Klimenti”koje je u vrijeme austro-turskih ratova,iz straha od turske odmazde i osvijete albanaca muslimana, izbijeglo zajedno sa srbima u Srem.U 1991, u posijeti kod prijatelja u Srmskim Karlvcima, cuh pricu o kordininaroj propagandi aktivista lokalnlh hrvatskih organizacija kod tamosnjih hrvata o “organizovanoj” pripremi proterivanja” svih hrvata sa tih podrucja.Susjedi i veliki prijatelji mog domacina bili su hrvati ciji su prijetci vjekovima zivijeli na podrucju Srema,.Moji domacini su ih odvracali da napuste svoje domove te odu u neizvijesnost, njima stranu drzavu naseljenu nekim stanim ljudima.Ipak,Cijela obiteljj odluci da ode u Hrvatsku(otac,majka i dve kceri ).Nakon dve godine,moj prijatelj gdodje meni u posijetu (imah mnogo problema da mu izradim vizu za ulazak) u stranu drzavu gde zivim.Isprica mi posledje novosti,tuznu sliku kolona proteranih srba iz Krajine.A zatim,nastavak historije porodice njegovih susjeda hrvata.”Oni su se vratili”..rece a njegova supruga doda: “Toliko sam srecna, Marija(supruga njegovog prijatelja povratnika) je moja najbolja prijateljica iz osnovne skole”.Rece da su se vratili jer njhove devojke nisu htele da ostanu tamo jer su im prijatelji i momci odavde iz Srema i Sremiskih Karlovaca.”Dali su imali probleme posle proterivanja srba iz Krajine?”Nismo dopustili da imaju teskoca sa “ekstremisitima” ni oni ni drugi koji su se vratili. Kad se setim te price rekoh sebi ima jos nade za nase narode.Medjutim,kad citam kometare nekih prije svega Karla ima se dojam da smo dalleko hiljade godina i da iskonskoj mrznji srba od hrvata nema kraja ni lieka dogod aveti Jasenovca i drugih stratista i Krajine su nepremostiva ipreprka za svako pomirenje.Neka im je sa srecom EU i NATO kako rece Tudjman”mi smo Europa”.Well done
Postovana gospodjice ili gospodjo Tereza drago mi je da svoju decu ucite “da ne mrze ali i da znaju sto se dogodilo i gdje su im pradjedovi pokopani”
Pod ovim gore podrazumjevam da svojoj deci govorite istinu a to je da je na stotine hiljada (ne znam tacan broj) Srba proterano iz Republike Hrvatske koja je bila jedna od sest federalnih jedinica SFRJ i to u organizaciji republickog rukovodstva i uz pomoc hrvatskih nelegalnih paravojnih oruzanih jedinica kao i to da je stotinak lica sa teritorije Republike Srbije, koja su se izjasnjavala kao Hrvati, zbog bojazni od osvete, napustilo svoja Sremska sela i otselilo se za Hrvatsku.
Ostavite svojoj deci, koja nece znati da mrze,da sami ocene da li se ove dve stvari mogu jednako tretirati.
Poštovani gospodine Glazdra. Mi smo otjerani iz Vojvodine 1993 . dakle, nikakav strah od osvete nije bio u pitanju jer smo otjerani mnogo prije događaja o kojima Vi govorite.I nije baš stotinjak lica nego mnogo, mnogo više.Sorry.
Dakle, ostavit ću kako Vi kažete da djeca sama ocjene razloge našeg protjerivanja iz Vojvodine i dolazak u Hrvatsku u kojoj je u tom trenu prema podacima UNHCR-a bilo pola milijuna protjeranih nesrba iz tkzv. krajine i još oko 400 000 protjeranih iz BIH. Lijep pozdrav.
Georgina i Lingvista, nemate pojma koliko mi je drago sto nisam razumeo vasu “ironiju” i sto nismo na istim talasnim duzinama…
Za “rtkovcanina”. Ironija- potrazite pojam vama nepoznate strane rijeci pa si dopisite u vasu svesku na cirilici.Vidi, vidi ko to nama viri u srpsku stampu i pokusava bezuspjesno da uhvati nase talasne duzine, hahha, onaj sto nista ne razumije ni ironiju, a niti talase moze da pohvata. Mene vi naprimjer uopste ne zanimate jer se u vasim novinama nema sta pametno procitati zato vi gospon viruckate i osluskujete sta Srbi misle i govore, prpa aaa jos nas se bojite, naravno kad je tek prvo poluvrijeme zavrseno. Gispodine Lingvisto mali rtkovcanin je stvarno negdje pocjepan….
prkinite prati usta sa Hrtkovcima !!!!! vazi za sve !!! i nemoj da mi brisete komentar!!!!!!!!!
prekinite !!!
Molim da mi se javi: Hrtkovćan i nikola