Удар на Иран: агресивни сценарио без перспективе

Већ донете мере, од стране светске заједнице – нису довољне како би се Иран убедио да одустане од развијања атмоског програма, изјавио је министар одбране Израела Ехуд Барак. То би могло да значи да Израел не одустаје од могућности да ирански проблем реши војним путем. Руски и страни стручњаци упозоравају да агресивни метод неће донети резултате.

Израел још није решио како ће поступити са иранским атомским програмом, иако, времена за одлуку има све мање, мисли Ехуд Барак. Јер ако Иран постане атомска сила, он ће претити целом свету и преговарати онда са њим, ће бити значајно теже.

Та реторика од стране виших израелских чиновника одавно је позната. Израел ће наставити да прети Ирану, иако без доказа постојања војне компоненте тог атомског програма. Извештај Међународне агенције за атомску енергију је био сачињен на основу компилације већ раније објављених докумената у којима се изражава само забринутост поводом војних планова Техерана.

Експерти су уверени да удар на Иран неће донети очекиване резултате. Британски специјалиста за војна питања  Малколм Чалмерс примећује: ирански атомски објекти су сакривени дубоко под земљом у бункерима од чврстог бетона и израелске војно ваздушне силе их неће тако лако погидити. Највише што се може постићи- нанети штета надземној инфраструктури.

Осим политичког аспекта агресивног решења иранског атомског проблема- спремност Израела да се појави у улози нападача, постоји и војно-технички, говори  експерт Института стратешких истраживања Аждар Куртов.

 

„Израел нема довољно непоходне опреме за овако значајан корак, значи да он мора да се обрати било САД, било њиховим савезницима. А таква је помоћ веома шкакљива. Израел још једном блефира. Он покушава да представи светској заједници ирански атомски програм као некакво зло, против кога се би се требало борити свим средствима. Али, Израел више не наилази на свеопшто разумевање.“

Политиколог Георгиј Мирскиј сматра да мочући напад Израела на Иран може да донесе више штете него користи.

 

„ Изреал разуме да у случају напада нема гаранција да ће заиста бити уништени ирански нуклеарни објекти. Али, чак и тада, остају технологије, материјали, научници. За пар година Иран поново може да обнови своје нуклеарне арсенале. И без Међународне агенције за атомску енергију. Израел такође разуме у каквој ће се ситуацији наћи његов главни покровитељ- САД. Јер, они никако не могу остати по страни. Чак и ако Израел самостално нападне Иран, у исламском свету ће сви бити убеђени да иза Израела стоји Америка. А онда се може очекивати и одговор на напад и на САД. Коренито ће се изменити ситуација у Авганистану на уштрб НАТО и американаца. Биће заборављени планови Обаме да кардинално побољша односе са исламским светом.“

У исто време иранске власти изјављују да не искључују  могућност престанка производње обогаћеног уранијума. Ове речи су после сусрета „шесторке“ посредника у Истамбулу, дошле благовремено. Има наде да ће војна реторика уступити место мирном дијалогу.

Извор: Глас Русије

4 коментара

  1. Opis dva scenarija napada na Iran

    1. U prvom scenariju sličnom operaciji Opera angažovano bi bilo 55
    višenamenskih borbenih aviona F-15I i F-16I ( svi dvosedi) koji će biti naoružani za laserskim
    i GPS vođenim bombama sa probojnim bojnim glavama tipa: BLU-113 i BLU-109, GBU-28
    poznatiji kao banker buster, raketama popaj, dok će avioni za blisku podršku od naoružanja
    nositi izraelske rakete vazduh-vazduh piton IV/V i AIM 120 AMRAAM. Elektornsku podršku
    u ometanju PVO sistema davaće avioni Golfstrim G-550, ili Boing 707-300, dok bi se za
    snabdevanje gorivom koristile avio cistrene Boing 707 Re em, putnički avion redizainiran u
    cisternu.

    Takva udarna grupa za let do Irana upotrebila navodno tri ulazno-izlazna smera ili njihovu
    kombinaciju: prva je preko Turske i Sirije, druga je preko Iraka, a treća let preko Saudijske
    Arabije. U oovm slučaju za Izraelce bi bila najoptimalnija najkraći put koji vodi preko Iraka i
    Saudijske Arabije. Na ulasku u Iranski vazdušni prostor iz smera Iraka tj iračkog Kurdistana ušli bi
    u Iran na područije planinskog venca Zaragosan koji dominira celom dužinom iranske teritorije.
    Ovaj prostor idealno odgovara izraelcima jer ikao veliki broj radarskih stanica je postavljen na
    ovom pravcu, takođe postoji zbog planinskih vrhova i veliki broj mrtvih zona između planinskih
    grebena koji bi izraelcima moglo da posluži kao maska da avioni odmah ne budu otkriveni. Let
    bi se obavljao na nižim visinama ispod dometa radara a avionima bi let olkašavala ugrađena
    savremena navigaciona operma. Na ovaj način idealno bi se iskoristili uski koridori da bi se došlo
    do ključnih ciljeva kao što su: Nants, Arak i Ishafan. Jedan deo aviona oko 10 komada tokom leta
    nad Irakom skrenuo na jug i negde na sredini Perzijskog zaliva isplaio rakete prema nuklearnom
    reaktoru Bušer i pogon za obogaćivanje Urana Darkhuniniju.

    U ovoj akciji severni pravac ne bi bio iskorišten iz jednog osnova, naime toko planiranja operacije
    uočeno je da bi ovaj pravac zahtevao zbog veće dužine puta oko 2600 km i čestih promena visine
    leta ogormonu potrošnju goriva pa bi bilo potrebno pre uletanja u Iran čak četiri puta dopuniti
    gorivo u vazduhu. Međutim ovja pravac ima jednu prednost u odnosu na prva dva.

    Naime izraelski piloti zahvaljujući bezbednosnim sporazumima sa Turskom pre krize oko napada
    na brod sa mirovnim aktivistima inače većinom turskim državljanima kada ih je ubijeno devet,
    redovno su imali obuku i borbeno osposobljavanje na avionima F-16 u avio bazi Konji gde su u
    obuci korišteni i simulatori osim redovnih letačkih aktivnosti koji su se odvijali do Iranske, Sirijske
    i Iračke granice. Piloti bi imali najmanje problema jer odlično poznaju ovaj teren i vremenske
    uslove koji vladaju u srednjem i istočnom delu Turske tokom godine dana.

    U ovoj operaciji gledajući južni strategisjki pravac osim izraelskog RV dominantnu ulogu igrala bi

    i izraelska Ratna mornarica sa laniranjem krstarećih raketa popaj turbo dometa 1.500 km iz tri
    podmornice klase Delfin koje bi se u oči napada u najvećoj tajnosti približile ulazu u perzijski zaliv
    odakle bi lansirali krstareće rakete. Ove rakete inače osim konvencionalne bojeve glave mogu da
    nose i nuklearnu bojevu glavu manje jačine koja prema planu bi trebala da se korsti u gađanju
    ciljeva u unutrašnjosti zemlje, dok bi sa konvencionalnom glavom bili gađani ciljevi na udaljenosti
    200 do 300 km od obale a za uništenje pomorske infrastukture korstile bi se i protivbodske
    rakete Harpun.

    Ono što karakteriše ovakav napad je istovremeni napad po svim ciljevima i ostvarenje cilja već u
    prvom naletu, jer vesto o uništenju i napadu brzo bi se proširila u okolnim zemljama pa uslovi za
    još jedan nalet bili bi faktički nemogući.

    Ovakva operacija bez znanja Sad i podrške obaveštajne i tehničke podrške bio bi nemoguć, a
    dodatnu težinu stvaralo bi pitanje oborenih pilota nad iranskom teritorijom i njihovo spasavanje i
    ko bi to radio i gde bi se helikopteri bazirali.

    Broj od navodnih 55 aviona prema kasnijim izraelskim planovima bio je nedovoljan za operaciju
    ovakvog obima, pre svega zbog računice i uticaja PVO kao i iranskih lovačkih aviona koji bi mogli
    nanati gubitke i zbog preventivne lovačke zaštite bombardera u napadu na ciljeve, zato je traženo
    da se broj aviona duplira iako u simulacijama koje su rađene u poslednje tri godine opet je vraćen
    broj aviona na 55 kao optimalni za napad.

    Vreme za izvođenje operacije bilo bi prema anlizi svedeno na nekoliko dana.

    Ovaj prvi scenario Izraelci su prema poslednjim informacijama malo izmenili prvobitni plan
    za prelet ostale su tri države Jordan, Irak i Saudisjak Arabija, Svaki od aviona nosio bi po četir
    GBU-28 avio bome za razbijanje betonskih bunkera, GBU-39 koje je Izrael kupio 2007 godine,
    a Amerikanci su određenu količinu ovih bombi prodali i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
    Vazdušnu zaštitut pružaće F-15 starih genaracija opremljeni samo raketama vazduh-vazduh AIM-
    120 AMRAAM i AIM-9 Sajdvajnder, ili u kombinaciji izraleske rakete V-v Piton IV/V. Ocenjeni su i
    prihvatljivi gubici negde oko 20 posto.

    Druga pomenuta operacija realizovana bi bila uz zajedničku saradnju Izraela i SAD, gde bi obe
    zemlje radiklanim rezom udaljile Iran od nuklearnog programa.

    Za izvođenje ovakve operacije moralo bi se računati na obimnu logistiku prilikom razmeštaja
    avijacije i ubojnih sredstava u regionu. Neki proračuni govere da bi za izvođenje ovakve operacije
    bilo potrebno čak 437 aviona razne namene od lovaca, bombardera, strategijskih bombradera,
    aviona za elektornski rat, avio cisterni i spasilačkih helikoptera.

    Moranirca bi ovde igrala značajnu komponentu pre svega rspoređivanjem u Perzijskom zalivu 4
    do 6 nosača aviona, krstarica i razarača kao nosioca krstarećih raketa Tomohavk, a ostrvo Diego
    Garsija u Indijskom okenau gde se nalazi američka baza dobilo bi strategijski značaj.

    Prvi ključni udar ako bi se realizovao prema ovom planu došao bi od krstarećih raketa koje bi
    isplajivali razarači i nuklearne podmornice na ulazu ili iz samog Perzijskog zaliva. Upotrebom
    krstarećih raketa za neutralizaciju položaja PVO otvorila bi se južna smer za učlazak američkih
    boombardera za eliminaciju nukelarnog reaktora Bušer. Za ovim udarom usledio bi talas lovačkih

    aviona koji bi morao osim iranskih lovaca da se suoči sa asimetričnom doktrinom iranske PVO i
    sa koncentraciom snaga u nekoliko ključnih regija koje se napadaju.

    Dosadašnji obaveštajni podaci su pokazali da Hormuski tesnac, naftom bogata provincija
    Kuzistan imaju najveću naseljenost dok je severo istočni deo Irana uz granicu sa Avganistanom i
    Turkmekistanom pretežno nenaseljen.

    U kasnijim naletima sve veći značaj u napadu na već oštećene objekte preuzeli bi strategisjki
    bombarderi koji bi nosili nuklearno oružje manje jačine za probijanje i uništenje objekata do
    kraja. Plan predviđa upotrebu bolmbardera B-2 i B-1B, dok bi se B 52 kosistio u prvom talasu sa
    aerodorma u regionu bez ulaska u iranski vazdušni prostor.

    Amerikanci smatraju da će ovo biti ograničena operacija čiji je cilj uništetnje iranskog nukelarnog
    programa.

    Međutim ovaj scenario kao i prethodni ima jedan veliki problem a to je oštra reakcija Irana i želja
    za osvetom ispaljivanjem balističkih raketa na teritorije okolnih zemalja i Izraela, kao i blokadu
    Hormuskog tesnaca što bi u svetu izazavao naftni šok i cenu nafte čak na 250 dolara za barel, a ne
    isključuje se i mogućnost nabavke već gotove atomske bombe tajnim putem.

    Avioni bi prema ovom scenariju doletali iz nekoliko smerova to su bata Mansi u Kirgistanu, Gaf
    Ignjatijevo i Bezmer, Indžirlik u Turskoj kao i regionalni aerodormi u Saudijskoj Arabiji i nosači
    aviona. Izrael bi u vom slučaju svoje avione ne bi direktno slao u napad sa izraelskih aerodroma
    nego bi bili locirani sa posadama u nekoj regionalnoj američkoj bazi. Pošto su avioni istog
    proizvođača održavanja i opravka ne bi bio problem.

    Vreme procenjeno za izvođenje ovakve operacije bilo bi potrebno minimum tri nedelje i malo
    je verovatna za izvođenje jer je u americi ovo izborna godina, a nijedan predsednik ne želi da
    rizikuje regionalni rat u vreme kampanje, ako se bori za drugi mandat.

  2. Sumljam da postoji takova avion cisterna koja bi mogla da opsluzuje odjednom 50 aviona, to vremenski nije moguce a da ne govorim da opsluzuje 400 aviona. Izrael mora racunati da ce sa tim napadom izgubiti barem pola aviona dakeln minimum 50 komada. Dali se to isplati ako uspeh nije zagarantiran, ja mislim da nije i da Izraelci samo prete praznom puskom.

  3. Prateci malo Iransku vojnu industriju i njihova doastignuca u zadnje vreme, a isto tako i spremnost da odgovori na napade natoa i Izraela, nebi se bas slozio sa nekom konstatacijom da je 55 aviona dovoljno da Iranu nanese bilo kakvu vecu stetu a da se ista ne odrazi i na napadace. Isto tako mislim da tu ne igra ulogu cak ni 100 letelica pa da su one kakve god superiorne. Svi se secamo koliko je aviona vazduhoplovstvo NATO-a upotrebilo na jednu malu i ponosnu zemlju kao sto je nasa. Pretila je opasnost da ta brojka premasi i 1000 ili tacnije 1150 a da ne pominjem da je ucestvovalo cak 19 zemalja. Pokusajte onda da zamislite zemlju kao sto je Iran gledajuci je sa bilo kog stanovista, recimo velicina ,broj stanovnika a bogami i same njene finansije sto joj je omogucavalo za razliku od Libije a i jos nekih zemalja bliskog istoka da se adekvatnije naoruza. Zalosno je sto Nato kao veoma mocna vojna alijansa nikada nije napala neku ozbiljniju vojnu silu ,vec iskljucivo male i po mogucstvu slabo naoruzane zemlje desetkujuci stanovnistvo sankcijama a posle i bombama. Sto se tice Irana drago mi je sto primecujem neodlucnost zato sto nisu sigurni u ishod i koliko ce zrtava podneti, to je jedna od stavki, druga je sto mnoge zemlje clanice otkazuju ovakve izlete jer kriza cini svoje, nema se para te je veoma mali broj zemalja koje bi ucestvovale u ovakvim operacijama. Nemogu a da ne pomenem da su novopridosle clanice NATO dobrodosle u koje bi verovatno i mi spadali ,ali su njihova materijalna sredstav veoma ogranicena, sto opet pogoduje SAD jer je ona glavni distributer naoruzanja ovim drzavama. Kada bi one usle u ovakav sukob naravno pod komandom SAD i NATO-a to bi bio znacajan prihod za SAD jer bi veliki broj tehnike i potrosnog materijala bio unisten i upotrebljen sto bi iziskivalo kupovinu novih ili pak polovnih od iste alijanse odnosno sad-a. Postavlja se pitanje a i sve je ociglednije da je cak moguce da do napada i ne dodje jer Rusija i Kina sve vise uzimaju udela u ovoj krizi Pre neki dan Rusi su u SB stopirali dalje pojacavanje sankcija prema Iranu sto je i Kina zdusno podrzala. Ovo samo po sebi vec govori da se sanse da SAD napadne Iran smanjuju . Sto se tice Izraela, njegova sudbina gledajuci sadasnju sitoaciju nije bas ruzicasta. Ova zemlja je za veoma kratko vreme stekla mnoge neprijatelje i u koliko bi krenuo ratni sukob velikih razmera kakav bi bio protiv Irana, mnoge zemlje komsije bi ovu sitoaciju iskoristile. Verujem da bi Izrael bio izlozen raketnom paklu koji nije nikada vidjen do sada. Sve u svemu i drago mi je zbog toga sto se oseca da SAD polako gubi dah i gubice ga i dalje jer mislim da kriza kod njih tek stize. Predvidjam da ce NATO nestati bice neka nova alijansa a nadam se da ce nestati i EU kao tvorevina jer mislim da je ona zasluzna za propast mnogih malih zemalja oko nje zbog njenog parazitskog ponasanja.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *