Инвестиција за будућност
Колумне | Александар Ђаја | novembar 24, 2011 at 23:31Пише Александар Ђаја
Нови затвор у Падинској скели ће ући у историју као једина инвестиција владе Мирка Цветковића у досадашње три и по године власти која ће се у блиској будућности – вишеструко исплатити!
Око 22.000 Срба са Косова и Метохије затражило је држављанство Руске Федерације, јер власт матичне државе Србије није у стању да заштити њихов живот и осигура опстанак њихових потомака на вековном српском огњишту. Упућених режиму Бориса Тадића 22.000 шамара српског народа, јесте најсрамнија страница неке власти у новијој историји Србије, а можда и у историји Србије уопште! И док шеф руске дипломатије Сергеј Лавров разуме мотиве косовских Срба и тврди да ће Русија „бранити права Срба где год да живе“, а лидер Комунистичке партије Русије Генадиј Зјуганов поручује: „Срби су нам блиски по језику, духу и култури, и ако желе да постану држављани наше државе треба да им пружимо руку и подржимо њихова стремљења“ – председник Србије Борис Тадић током посете Лондону саопштава новинарима најновију пацифистичко-футуристичку визију: „Када сам данас обишао Олимпијски парк дошао сам на нову идеју – да заједнички у региону организујемо Олимпијске игре у будућности!“
22.000 ШАМАРА
Ceo tekst je dostupan registrovanim pretplatnicima na ovom sajtu ili u štampanom izdanju Pečata svakog petka.
Prijava za pretplatnike ili Pretplata za nove korisnike



Facebook
Tweet
Digg






Zar ostrakizam nije stara EVROPSKA institucija, pogodna za primenu i u ovom globalnom ‘polisu’ – protiv BANKARA ? Uz primenu ‘srpskih’ propisa o eksproprijaciji, nacionalizaciji, konfiskaciji , sekvestru iz godina posle II Sv. rata / „inspirisana“ ‘radovima’ njihovih stipendista / ???!!! Ako je pokret „99%“ zaista ozbiljan, sto ne pokrene takvo pitanje… a internet „agoru“ – uopste nije tesko ‘sloziti’ ( po „starom“ – bilo je dovoljno 6.000 ‘crepova’ ?)
Izgleda da će se u ovoj zemlji nakon pustoši koju će za sobom ostaviti „žuti“, zaista, samo zatvori i isplatiti… I, naravno Olipmijske igre u regionu?!… Da li je moguće da naš predsednik, dok nam sada već sasvim otvoreno otimaju Kosovo, uslovljavaju dobijanje statusa kandidata (koji ionako ne znači ništa, jer do početka pregovora o prijemu u EU od tada može da prođe 10 godina, a da budemo primljeni za 20!, samo što tada od EU neće ostati ni „E“, ni „U“)i dok 22.000 Srba traži strano državljanstvo bežeći pred pogromom – Boris Tadić bi da pravi Olimpjske igre na Balkana!!! Bože sačuvaj i sakloni! Pa, čemu se mi čudimo? Zašto nam nije jasno što nas Zapad ovako tretira i ne zarezuje ni za suvu šljivu? Pa, oni misle, ako je predsednik takav, svi Srbi su takvi… Nisu! Srbi su mentalno zdrav narod, samo ubijeni u pojam od tog istog Tadića i njegovog DS-a!… Da li se on to „sprda“ sa srpskim narodom, ili mu predsednikovanje dođe kao neka terapija za lečenje frustracija iz mladosti, ne znam… Ali… na ovu političku i ekonomsku propast u Srbiji i opšte beznađe spominjati Olimpijske igre u Srbiji i regionu – to je neoprostivo! To je blasfemija, jer ovde ljudi nemaju šta da jedu, kuće su im oteli ili popalili, ne mogu da se vrate na svoju pradedovsku zemlju (i to baš najviše zahvaljujući tim istim Englezima kod kojih je Tadić bio u poseti) -a on na konferenciji za novinare, uz nekoliko mlitavih komentara u siuaciji na Kosmetu, svoje obraćanje završava u fazonu „ma, zezanje, brate, idemo na Olimpijadu!“… Mrak!… Ovo je toliko jak tekst (a Đaja gotovo uvek piše vanserijski) da čoveku pipadne muka kada ga pročita i analizira u sebi šta on govori, i šta nagoveštava. Sve čestitke Aleksandru i svima u Pečati, samo tako nastavite, jer vi ste danas jedino svetlo u medijskom tunelu Srbije, vi ste onaj čuveni „Kafkin prozor“ koji se otvara na kraju romana „Proces“ i iz koga jedino izbije trag svetlosti u sveopštem mraku, kao jedina ali, ipak, postojeća iskra optimizma za budućnost!… Prema tome, nama neka ostane ta iskra, a zatvore ćemo već nekako popuniti!
Zaista, reći da se zahtevi kosovskih Srba za ruskim državljanstvom „kose sa patriotizmom“ – za to treba imati debeli obraz! A, izgleda da ga ima, i to baš onaj , koji je i postavljen za ministra, navodno, da bi Srbima na KiM bilo bolje!? Kakav je on ministar, čiji je on ministar, koga on uopšte predstavlja – osim svog „žutog“ gazdu Tadića? Onog koji putuje po svetu i samo priča o miru, kao da je poslednji recidiv hipi-generacije, dok mu kod kuće otimaju zemlju, pucaju na goloruki narod, a sve Srbe z… u zdrav mozak, „žvakom“ o evrointegracijama! Kakvim evrointegracijama, kad EU već sada prestaje da postoji?… Zato, imam predlog za predsednika Tadića: ako mu je toliko do mira, neka ide u manastir, ili neka da ostavku. Ne može se mahanjem maslinovom grančicom i sa „belim golupčićima“ u rukama, zaštiti goloruki narod na koga pucaju bojevom municijom! A Đaji i Pečatu – svaka čast na hrabrosti i borbi za istinu!