Nove sprave za mučenje

Piše Svetlana Vasović Mekina

U nastavnom centru MUP-a Srbije na Avali, u prisustvu komandanta Specijalne antiterorističke jedinice MUP-a Spasoja Vulevića, ambasadorke SAD-a u Beogradu Meri Vorlik i predstavnika američke kompanije „Taser“, početkom sedmice svečano je predstavljena prinova u rukama srpske policije. To je prvi „humani elektrošoker“, kako su ga od milja nazvali beogradski mediji, loš za francuske pse lutalice, a odličan za nepodobne Srbe

Represivna „igračka“ za „humano onesposobljavanje kriminalaca i izgrednika“, prema tvrdnjama njegovih obožavaoca iz srpske vlasti i sedme sile, morala bi da doprinese povećanju efikasnosti u radu i bezbednosti pripadnika srpske policije. Sva lepota elektrošokera je da izgleda kao pištolj, a svoje „mete onesposobljava – elektrošokovima“. Sprava radi tako što na razdaljini od šest do 10 metara (u praksi uistinu mnogo bliže – do 4,5 metara!) izbacuje dve elektrode, one se „prikače“ za telo ciljanog objekta i pomoću elektrošokova visokog napona i male snage električne struje – za nekoliko sekundi parališu i onesposobljavaju pogođenog čoveka. S jednom baterijom moguće je izvršiti 500 opaljenja. Oduševljena beogradska štampa piše da su „u pripravnosti“ za jedan „Taserov“ pištolj čak tri kertridža, dakle oko 1.500 opaljenja. U prevodu – elektrošokovima je „pacifikovano“ više od 1.000 potencijalnih demonstranata, bilo da se radi o nezadovoljnim studentima, malinarima, opljačkanim i obespravljenim radnicima…

„OBRAĐIVANJE“ METE
Ono što se u Srbiji reklamira kao humano nije, međutim, nimalo bezbolno. Naprotiv – da bi elektrošoker „obradio“ metu, u žrtvu se zarivaju posebne udice u Srbiji nazvane strelicama, sposobne da probiju i do pet centimetara debelu odeću kako bi se kroz kožu zakovale u ljudsko telo. Tek tada struja krene bakrenim žicama. Bol je dvostruka. Prvo struja. A potom ni udice/strelice nije jednostavno izvaditi iz pogođenih ljudi, a da mesto proboja na koži ne bude raščeprkano, neveštom rukom čak razmesareno. Pa ni to nije najgore. Jer, šta ako ruka koja drži „taser“ omane? Ili cilj naglo promeni položaj, pa strelice pogode, na primer, oko ili neki drugi osetljiv deo tela. Šteta je tada nepopravljiva.
Fotografiju, snimljenu na prezentaciji „tasera“ na poligonu SAJ-a, jedne beogradske dnevne novine opremile su sledećim tekstom: „Uređaj ne škodi, a može da pomogne policiji“. U reportaži, u uvodu stoji najava da demonstranti (na prvom mestu, a onda slede huligani i drugi izgrednici) imaju razloga za brigu ako policija Srbije krene u masovnu primenu ručnog elektrošokera. I prva (citirana, ispod fotografije) i druga tvrdnja koja pretenduje da zastraši potencijalne demonstrante, udaljene su od istine svetlosnim godinama.
Prvo, elektrošokeri u demokratskom društvu uopšte ne bi smeli da budu u široj upotrebi, a naročito ne prilikom demonstracija. Zamislite da policija puca „taserima“ u masu ljudi. Nastane panika, pa saplitanje preko žica koje su se zarile i paralisale pogođene, uz to strelice u opštoj trci nekontrolisano pogađaju nepredviđene delove tela, recimo oči ili druga meka tkiva. Drugo, pomenuta fotografija objavljena u beogradskoj štampi u sredu, 5. oktobra, podmeće čitaocima sledeću laž – da „uređaj ne škodi“. Da to nije baš tako, otkriva ne samo bolan izraz lica mladića na slici, verovatno dobrovoljca iz redova pitomaca SAJ-a, pogođenog elektrošokom, nego i činjenica da se vidi kako su ga „u letu“ prihvatila dva ojača gospodina ne bi li ga brižno spustila na strunjaču, odnosno nekakvu pripremljenu mekšu podlogu, položenu preko zelene trave na mestu gde pogođeni treba da pogodi ledinu. A ko će da prihvati, jednako nežno, „taserovim“ elektrošokom paralisano telo demonstranta usred meteža? Ko će da spreči da isti glavom ne zvizne o ivičnjak ili razbije lobanju kada mu paralisano telo, zahvaljujući sili teže svom snagom tresne o asfalt, beton, kamen… Upravo su odgovori na navedena pitanja doprineli da „taseru“ bude uskraćena dobrodošlica u brojnim državama.

OSIROMAŠENI PORESKI OBVEZNICI
Da cinizam bude potpun, upotreba „tasera“ koji proizvodi istoimena američka firma i početkom sedmice je predstavljen u Nastavnom centru MUP-a Srbije na Avali, u medijima je opisana kao jedan potpuno uobičajen korak ka modernizaciji srpskog društva. Uz naglasak da se sa prezentacijom „tasera“ Specijalna antiteroristička jedinica (SAJ), ali i kompletan MUP Srbije trude „da prate svetske trendove u oblasti tehnološkog unapređenja delovanja“.
U tu svrhu je posebno istaknuto i da „taser“ koriste policajci i pripadnici službi bezbednosti širom sveta. Američka ambasadorka Meri Vorlik, inače aktivno uključena u promociju ovog proizvoda američke firme „Taser“ u Srbiji, potvrdila je na konferenciji za novinare da je „taser“ u američkim opštinama, gde se upotrebljava, doveo do „drastičnog smanjenja povreda i smrtnih slučajeva policajaca ali i izgrednika“. Državni sekretar MUP-a Dragan Marković ocenio je, u istom duhu, da bi uvođenje „tasera“ u srpske specijalne jedinice, „čija je upotreba znatno humanija od korišćenja vatrenog oružja“, znatno doprinelo povećanju efikasnosti u radu, ali i bezbednosti policajaca.
Propagiranje ovog neobičnog proizvoda američke privrede nije omela ni uzgred saopštena cena elektrošokera, „između 600 i 1.500 evra“ po komadu, pri čemu se „baterija ne puni, već se kupuju nove“. I sve to iz džepova osiromašenih domaćih poreskih obveznika.
Prilikom prezentacije „humane“ sprave koja elektrošokovima obara ljude, a i posle promocije, izostale su objektivnije procene ne samo ekonomske opravdanosti nabavke za srpsku policiju, nego i loših strana pomenutog uređaja. Tačno je da elektrošokere upotrebljavaju neke policije u svetu, ali isto tako je poznato da se oko šire upotrebe „tasera“ vode oštre rasprave. Upotrebu „tasera“ naročito ljuto kritikuje međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava „Emnesti internešenal“ („Amnestu International“).
Razlog za sumnju u neškodljivost „tasera“ jesu brojni smrtni slučajevi kao posledica njihove upotrebe. Nije zanemarljiva ni činjenica da delovanje „elektrošokera“ na ljudski organizam nije nikada u potpunosti ispitano.

ELEKTROŠOKEROM U SMRT
Uzmimo jedan od poslednjih primera koji se dogodio sredinom avgusta u Engleskoj. Policija je upala u stan, u kojem je 27-godišnji Dejl Berns navodno izazvao „uznemiravanje“ svojih komšija. Policija ga je „smirila“ upotrebom humanog elektrošokera. Nekoliko trenutaka kasnije Berns, bodibilder i otac dvoje dece, umro je.
Sličnih primera ima na desetine. Recimo slučaj koji se pre nekoliko godina zbio u kanadskom Vankuveru; policija je pomoću paralizatora pokušala da „smiri“ 40-godišnjeg građanina Poljske Roberta Dziekanskega. On je izgubio živce jer je desetak minuta na aerodromu uzalud čekao na neko objašnjenje, pa je od besa počeo da razbacuje stolice. Policija je „taserom“ pucala u njega dva puta. Poljak je pao na pod, počeo da vrišti od bolova i ubrzo umro. Obdukcija je pokazala da nije bio pod uticajem alkohola ili droga.
U SAD-u i Kanadi, u kojoj su „taseri“ u upotrebi od 2001. godine, zbog njih je, prema optimističkim procenama, umrlo tek nešto više od 70 ljudi. „Tasere“ koristi i američka vojska u Iraku, a danas se zna da su bili korišćeni i u avionima kojima je CIA tajno razvozila na mučenja u kazamate po svetu nezakonito uhapšene građane mnogih država. Konačno, „taseri“ su bili omiljena sprava za iživljavanje nad zatvorenicima i vojne policijske jedinice 800, koju su „proslavile“ optužbe zbog teških zloupotreba u zatvoru Abu Grejb.
„Emnesti internešenal“ upozorava da su policajci „tasere“ ponegde upotrebljavali bez ikakve kontrole, čak i protiv „neposlušnih učenika, nenaoružanih ili ošamućenih pojedinaca, osumnjičenih koji su probali da pobegnu, kao i protiv lica koja su se posvađala sa policajcem ili nisu postupila po njihovom naređenju“.
Sve to se kosi sa „zvaničnom verzijom“ o humanoj i hvale vrednoj upotrebnoj vrednosti „tasera“.

ZAŠTITA ZA FRANCUSKE PSE LUTALICE
Glavni argument tokom propagiranja „elektrošokera“ jeste da su oni mnogo humaniji i bezbedniji od upotrebe vatrenog oružja koje ljudima neminovno nanosi teške ili čak smrtonosne povrede. Da bi to zaista bilo tako, policajci bi „tasere“ smeli da upotrebe isključivo u slučaju krajnje nužde, dakle umesto da potegnu pištolj okinuli bi „taserom“. Praksa dokazuje da se to ne dešava. Upravo suprotno – tamo gde su uvedeni „taseri“, odmah postaju sporno sredstvo, jer su bili upotrebljeni u situacijama u kojima policajci uopšte nisu bili ugroženi.
Uprkos činjenici da u SAD-u, prema dostupnim podacima, oko 5.000 službi u 49 država upotrebljava „tasere“, do sada nije načinjena nijedna studija o posledicama elektrošokova na ljudsko telo. Stručnjaci svejedno upozoravaju da „taser“ može da utiče na zastoj srca kod ljudi koji imaju zdravstvene probleme ili su pod uticajem droga. Dodatnu zabrinutost treba da izazove podatak da su „tasere“ prigrlile i danas testiraju mnoge države koje imaju veoma lošu reputaciju u vezi sa zaštitom ljudskih prava. Iako prodavci te sprave tvrde da su „taseri“ spasli 75.000 ljudskih života, rezultati nigde u praksi ne potvrđuju te vedre brojke. Kada su u američkom Hjustonu, na primer, policajce opremili sa hiljadama „tasera“, potom, uprkos prognozama, uopšte nije smanjen broj incidenata sa pucnjavom iz vatrenog oružja. Ukazano je i na neveselu praksu da policija vrlo brzo počinje da upotrebljava „tasere“ i u situacijama u kojima nije nužna upotreba smrtno opasne sile, poput – prilikom zaustavljanja saobraćaja ili povodom navodnog ugrožavanja javnog reda i mira, ili prijava „zbog sumnjivih ljudi“. U Portlandu (država Oregon), za samo 25 do 30 odsto slučajeva u kojima su upotrebljeni „taseri“, moglo bi da se kaže da se radilo o prilici u kojoj bi inače bilo dozvoljeno upotrebiti smrtonosno oružje da pri ruci policajca nije bio elektrošoker.
Američki savez za građanske slobode strahuje od daljeg širenja upotrebe „tasera“, uz upozorenje da je od 1999. godine upravo zbog „tasera“ u SAD-u i Kanadi umrlo najmanje 148 ljudi. Ambasadorka Vorlik je, promovišući „taser“ u Beogradu, prenebregla da pomene taj deo „koristi“ od elektrošokera. A mogla je bar da pomene da su u poslednje vreme, uprkos lošoj reputaciji, na sajtu proizvođača „tasera“, pod sloganom „Ko kaže da bezbednost ne može da bude sa stilom“, počeli da nude posebnu kolekciju elektrošokera u roze boji i u boji leopardove kože, namenjenu ženama. Roza ili leopardasti „taseri“, koji po slovu zakona važe za istu vrstu oružja kao što su vazdušne puške, mogu da se kupe u nekim državama EU.
Stoga je poučno proučiti iskustva država EU koje su se nosile mišlju da kupe „tasere“ za svoju policiju, pa odustale. Recimo, slovenačka policija koja se sa „taserima“ srela još 2004. godine. Slovenački Institut za sudsku medicinu utvrdio je ubrzo da upotreba „tasera“ X26 (koji se nudi srpskoj policiji) „predstavlja rizik za zdravlje ljudi iz rizičnih grupa, kao što su ljudi sa srčanim tegobama, stariji ili lica pod uticajem droga“. Radna grupa koja je razmatrala nabavku „tasera“ za potrebe slovenačkih organa represije, potkrepila je svoje negativno mišljenje i zaključkom Sudskog instituta iz nemačkog Tibingena. Nemački institut je među prvima upozorio da pogodak „elektrošokera“ u oko vodi u oslepljivanje, i podvukao opasnost od pucanja lobanje u slučaju da se paralizovan čovek sruši na tvrdu podlogu.

INSTRUMENT TORTURE
Oduševljenje vođstva slovenačke policije da se snabde elektrošokerima, te da „taseri“ postanu deo opreme i zatvorskih čuvara, splaslo je čim ga je sasekao Boštjan M. Zupančič, slovenački sudija u Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Zupančič je upozorio maticu da bi Slovenija, ukoliko organi reda zaista u praksi upotrebe elektrošokere, „bila momentalno osuđena“ zbog mučenja.
„Ako državna policija upotrebi to oružje u redovnom predkaznenom ili kaznenom postupku protiv osuđenika u zatvoru, onda je to neposredna odgovornost države, ne samo pred sudom u Strazburu nego još jasnije pred Komitetom protiv mučenja koji zaseda u UN, u Ženevi“, bio je jasan slovenački sudija. Preteće je poručio službenoj Ljubljani da je „nerazumljivo da policija može da nabavi tu spravu i da ministar unutrašnjih poslova to nije sprečio“. Zupančič je i danas sudija u istom sudu. Slovenija je, jasno, odustala od „tasera“.
Da mišljenje sudije Zupančiča nije usamljeno, svedoči sud u Argentini koji je 2010. godine odlučio da je pet „tasera“ za policiju Buenos Ajresa nabavljeno nezakonito, jer su „taseri“ prema uverenju organizacija za ljudska prava i Komiteta protiv mučenja UN „instrument torture“, dakle nova sredstva za mučenje.
Sličan stav u vezi nabavke i primene elektrošokera zauzele su mnoge države. U Švedskoj elektrošokeri važe za „vatreno oružje“; švedska policija se posle probe elektrošokera nije odlučila da ih nabavi. U Islandu, Nemačkoj, Austriji i Velikoj Britaniji dozvoljeni su uslovno, a u Estoniji, Argentini i Irskoj – zabranjeni. Slovenačka radna grupa koja je minirala kupovinu „tasera“ za domaću upotrebu još 2005. godine, pozvala se u svom izveštaju na činjenicu da ni u Francuskoj nijedna služba ne upotrebljava „tasere“, uz obrazloženje da su ih „upotrebili samo u dolini Marne i to isključivo protiv divljih pasa“. Dalje u izveštaju piše da kolege iz Francuske nisu bile zadovoljne posle proba elektrošokera na psima lutalicama (Francuzima nije na pamet palo da probe vrše npr. na demonstrantima!), „a kao problem su istakli: domet, rastojanje između dva projektila i meta koje se kreću“.
Austrija je upotrebu „tasera“ ograničila „protiv trudnih žena“, a ne preporučuje ispaljivanje projektila ni prema glavi i licu. U Sloveniji su u dvogodišnjem „probnom“ periodu, elektro-paralizatore testirale pored specijalnih policijskih jedinica i neke policijske stanice. Rezultat? „Taseri“ u praksi nisu upotrebljeni nijednom!
Sumnjičavost većine evropskih država prema elektrošokerima pokazuje da za olako preuzimanje američkih recepta borbe protiv demonstranata ne bi trebalo da bude mesta ni u Srbiji. Iako hvaljeni kao alternativno sredstvo vatrenom oružju, praksa iz država koje upotrebljavaju „tasere“ otkriva da bi jedina konkretna posledica upotrebe „tasera“ u Srbiji bila zastrašivanje i maltretiranje nezadovoljnih građana koji se sa policijskim kordonima suočavaju na barikadama i protestima. Otuda cilj, od strane SAD-a, sponzorisanog opremanja srpske policije „taserima“, nije veća efikasnost srpskih čuvara reda nego opremanje policije novim sredstvima torture i tlačenja vlastitih građana pomoću neproporcionalne upotrebe sile. Pokazna vežba primene „tasera“, koju su domaći fotoreporteri snimili pre neki dan na poligonu na Avali, jeste nedvosmislena pretnja ozlojeđenim građanima od represivnog aparata opremljenog „elektrošokovima“.
Srpska epizoda sa „taserima“ razotkriva, uz to, da kao društvo nismo naučili da izvučemo pouku iz grešaka drugih, pa tuđe promašaje bez zazora ponavljamo. Ono što u mnogim državama, pa i u okruženju (Slovenija) nije prošlo nikako još pre nekoliko godina, pre svega zbog jakog otpora javnosti i medija, u Srbiji se oberučke prihvata. U Beogradu se, i uz pomoć američkim interesima podatne dnevne štampe, dižu u nebesa u Evropi prevaziđeni „humani elektrošokeri“. Pa nam sad aktuelna vlast i njihovi američki sponzori sprave, koje u Francuskoj nisu bile dovoljno humane ni za paralisanje pasa lutalica, predstavljaju kao čarobni štapić „modernizacije“ i „napretka“. займ на карту срочно без отказа екапуста займ на картузайм под материнский капитал челябинскзайм 1000 рублей на киви

16 коментара

  1. Odličan tekst sa mnoštvom primera koje bi nadležni u MUP Srbije trebalo pažljuivo da analiziraju pre nego elektošokere nabave i sa njima opreme odredjene specijalne jedinice. Kako je kod nas policija poznata po lakom hvatanju i za pištolj, treba tek realno očekivati situaciju za lakim potezanjem tasera. Tome će svakako doprineti i poslušni, srpski podaničko proamerički orijentisani mediji, koji u startu, nektirički predstavljaju elektrošokere. Iskreno se nadam da se taseri neće naći u rukama srpskih policajaca u borbi protiv neposlušnih gradjana.

  2. U Vankuveru su Taser-i upotrebljavani čak i zbog neplaćanja karte u javnom prevozu.

    http://www.cbc.ca/news/canada/british-columbia/story/2008/04/15/bc-transit-police-taser.html

    Tvrdilo se da su potpuno bezbjedni, pa su upotrebljavani ne umjesto vatrenog oružja nego umjesto onih početnih metoda u konfliktnim situacijama koje uključuju razgovor, smirivanje situacije, ubjeđivanje, ili fizički kontakt, itd…

    Obratite pažnju šta kaže penzionisani nadzornik Robert Foyle u vijesti o smrti Roberta Dziekanskog: “Ne znam zašto se ovo uopšte pretvorilo u policijski incident. Ne izgleda da je on pravio bilo kakve prijeteće pokrete”

    http://www.cbc.ca/news/canada/british-columbia/story/2007/11/14/bc-taservideo.html
    http://www.youtube.com/watch?v=Nv6jR-9Z4mw

    Inače Robert Dziekanski je proveo 10 sati u pasoškom dijelu, ne mogavši da nađe izlaz – nije znao engleski, nije mogao ni da pita, a niko se nije našao da ga uputi ili pomogne da se snađe.

    Ovo svakako nije uobičajeno za vankuverski aerodrom, ali reakcija policije je apsolutno nevjerovatna i pokazuje da se Taseri upotrebljavaju u situacijama koje su relativno jednostavne i ne zahtijevaju bilo kakvu upotrebu sile.

  3. Svi do jednog,cast izuzetku Pecat-u,mediji u okupiranoj Srbiji su ne orijentisani proevro-americki,nego su u pravom smislu reci sluge degradiranog zapada!Sve sto im narede da uzmu sa zapada aminasi prisustvom slike,ne tona,to i rade!Samo neka je sa zapada i tu se ne postavlja nikakvo pitanje,apsolutno nikakvo!A kad vidimo nasu “elitu”,daleko bilo,na vlasti,podanici,dupelizci,sluge,galofagne face,bez svojeg JA,onda i ne cudi njihovo ponasanje,ako se to i moze nazvati nekakvim ponasanjem!? Beda,tuga i jad !! Kad su tolike demosrate,pravedni,posteni,humani,sto ce im onolika obezbedjenja,policija,strazari,telohranitelji,taseri,i ostala mnogobrojna ljudska i svaka moguca druga zastita,na svakom koraku,bilo da je rec o predsedniku drzave ili o obicnom sluzbeniku u drzavnim ustanovama!?

  4. Verovatno se vlastodrsci plase proleca, pa im je sve ovo potrebno protiv svog naroda. Uzdajmo se u pamet Srpskog naroda i da ih vec jednom stavimo u istorijsku proslost. Ovi bre zajasili pa im se ne silazi, ali i zima ce proci…

  5. Gospodine ministre od elektrošokova i šok-ova,
    Vi, kao i jedan broj vaših saradnika što pate od gojaznosti (ja taj problem sa 60 kg nemam jer u vašoj partijskoj službi ne primam zaradu već peti mjesec, a doprinose godinama)budite humane mete akviziterke iz postojbine “Milosrdog anđela”.
    Siguran sam da vas neće promašiti, a i bezbolno je, zar ne?
    Mene baš zabolje. Novi “hameri”, novi panciri – samo ostade stara,pučistička podanička pamet. Sačekajmo, što svojevremeno reče vizionar (čiji vi bijaste portparol i visoki funkcioner) – Do pobede!

  6. Ponekad pomislim da je Mengele ovim nasima rodjak,Ali se necudim jer su mnogi od njih bili na doskolavanju u Americi.Sve je to upereno direktno protiv naroda da mu slucajno nepadne napamet da izadje na ulice,sam Tadic onomad rece na ulici se nece vise menjati vlast,to znaci da je vlast nepromenljiva, jer nema drugog nacina da ovi sadasnji odu, panika ih je uhvatila pa vise neznaju sta im je prioritet.Covek ako se bori treba da to bude casno ali tako isto to treba i policija ali sta znaju ovi sta je cast.

  7. Prolece je cudo…KRIVA VRBA-Prba pusta sokove-GORKE.

  8. CUJEM…Da u ZABELI seju kompletnu ZZZ-ekonomilu-

  9. Cinichno od ratluka! Protiv Srba su sva sredstva dozvoljena i shok struja, ….

  10. Ko je i pomislio da danas u Srbiji nema inovacije i napretka. Nezapošljeni, polugladni i gladni ljudi sa oduševljenjem gledaju sopstvenu policiju i ne veruju. Misle da su to samo ostvareni snovi iz naučne fantastike. Skafander oprema podseća na vanzemaljce pa smo srećni što samo novi nemački fašisti koriste bojevu moniciju u Srbiji. I streljaju – broj nije važan. Spojili su treću odmazdu V (VENGEANCE)SA ZADOVOLJSTVOM, za Srbiju. Hvala Bogu da policija nema takvu municiju za odbranu naroda, a što se tiče visokog napona iz pištolja, preživećemo. I najzad nije sve tako loše, eto u BG je sve lepo, radi se – MOST do MOSTA, metroi verovatno sa ukraštanjem. A za nezadovoljne, nezapošljene, obeščašćene, opljačkane i pogažene, mir će doneti struja. STRUJA JE BLAGOSTANJE.Doneće mir, a nekome i mir smrti.

  11. Znaci ne znam ni gde da pocnem, skoro pa sam siguran da autorka ovog text nije ni procitala sta je napisala. Znaci nije humano tejzovati nekoga ko je osumnjicen od strane Specijalne ANTITERORISTICKE Jedinice? Pa ne idu oni u naplatu kazni za parking sunce mu. Ajde sto je situacija u koju se salju pripadnici SAJ-a opasna i moze zavrsiti fatalno i po njih i po osumnjicenog ili osumnjicene, ali po vasoj tvrdnji bilo bi mnogo humanije da se ponese tetka i da se prospe mozak nekom? Jer bi ovako mogao slucajno (za 10 godina 70 zrtava je JAKO MALO naspram koliko ljudi je moralo biti upucano od strane pripadnika zakona koji nisu imali tejzere) da umre? Cak je i za pripadnike specijalnih jedinica tejzer sigurniji jer onemogucava reflekso pucanje osumnjicenog, kao sto je slucaj kad ga npr pogodite u nogu.

    A i to za pse je glupost, pas nikada nece drzati upereno oruzje u vas tako da nema smisla koristit tejzer vec obicnu strelicu za uspavljivanje.

    Autorki ovog teksta bih samo naznacio sledece : kad napisete ovaj tekst i mirno legnete da spavate, pripadnici SAJ-a i slicnih jedinica ostaju budni, radeci svoj posao, cija je direktna posledica to sto vi mirno spavate. I zbog tu nekih humanih prava i mogucnosti fatalnog ishoda, zelite da rizikujete zivot tih momaka?
    U tom slucaju napisite predlog da se tejzeri izbace iz upotrebe, pa se javite za 10 godina sa ciframa mrtvih osumnjicenih, ali i poginulih pripadnika zakona. Uzdravlje

  12. mudro zboris Fisher,vidis da ova nema pojma sta pise.Po njoj je bolje da neko dobije metak nego strelicu od tejzera.

  13. Lun Kralj Ponoci

    Elektronski pistolji ili tejzeri uvode se u vecine policija Zapada i tamo su takodje novina.Ne bih bas tako napadao ili osudjivaonjihovu primenu, ali svakako su bolji od revolvera kojima je americka i druge bpolicije pobili na stotinei stotine zrtava- kriminalaca ili pocinilaca kojekakvih dela.Problem tejzera je u osnovi sto neki ljudi ne mogu da podnesu elektrosok i bivaju na licu mesta ubijeni!To je osnovni i najveci problem tejzera.Ukoliko to ne bi bio slucaj, podrzao bih njihovo uvodjenje.Ovako, to je jos nedovojlno ispitano oruzje, a ono stoje MUP Srbije uradio-ispalio eletrostrelice na samog pripadnika MUP-a je za svaku osudu!!To pokazuje zalosno stanje naseg drustva i koliko malo se ceni ljudski zivot!!!Zbog toga moramo se boriti za isitnsku drzavu prava i sloobda i zakonistosti. ZIVEO SLOBODBI I DEMOKRATSKI PECAT!!!

  14. fisher zasto obmanjujes ljude. tejzer se uvijek koristi kad treba onesposobiti osobu koja nema oruzje, ako osoba ima oruzje,i policija ce potegnuti isto, nece rizikovati da ta druga osoba puca prva na njih. problem kod tejzera jeste upravo u tome sto ga policija mnogo cesce koristi znajuci da vrlo vjerovatno nece ubiti osobu u koju puca, a sa obzirom da znamo da kod nas policija (nesakncionisano) puca i iz pistolja na goloruk narod, moze se ocekivati vrlo siroka primjena ove spravice u svim mogucim situacijama. ocigledno je da zivimo u sve represivnijoj zemlji u kojoj narod nema apsolutno nikakav glas, i tretira se kao najobicnija stoka. u prilog tome ide i ova nabavka tejzera, koji su OCIGLEDNO odbijeni u mnogim odgovornijim zemljama od Srbije.

  15. Ponovicu, Specijalne ANTITERORISTICKE Jedinice su ga dobile, a ne obicna policija. Takodje, SAJ se ne salju zbog glasne muzike. A veruj mi daleko vise rizikujes ako pucas u osumnjicenog nego ako ga tejzujes. Tejzer onesposobljava u roku od sekunde ili dve, a za obicno oruzje je ipak potrebno malo vise.

    Svi koji smatraju da je tejzer losa inovacija uvek mogu to da napisu kao predlog ministartvu unutrasnjih poslova, ili jednostavno da mlate pistoljem po ulici i upere ga u policajca. U tom slucaju nece biti tejzovanja. Uzdravlje

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *