Evropske patke i domaće žabe

Piše Dragomir Antonić

Ne postoji evropski patak ili patka iz beogradske Kancelarije za evropsku integraciju koja nije u poslednjih desetak dana u Beogradu javno solila pamet svima o „realnosti Kosova“, „saradnji sa susedima“, „o miru i ljubavi u regionu“… Sve nam to ispričaju, a onda nas progutaju

Opšta konfuzija na sve strane. Hrvatima smetaju tužbe koje je Srbija poslala  protiv njihovih ratnih zločinaca. Hoće da donesu zakon da ne mogu više da primaju tužbe iz Srbije. Klati Srbe je dozvoljeno, ali tužiti kasape nije.

STARI VRABAC
Slovenački državni lažov iz devedesetih godina Jelko Kacin slika se sa pederima, prisustvuje ekonomskim forumima i otrcava državu u kojoj je gost. Prisutni mu aplaudiraju, a žandari ih čuvaju. Od koga – ne zna se.
Prosveta nezavisne i suverene Crne Gore izbacuje iz čitanki i lektire pesnike. Sa pesnicima izbacuje i pesme. Ako hoćeš u evropsku Atlantidu, to jest evroatlantsku integraciju, ne smeš da čitaš ili recituješ Desanku Maksimović, Matiju Bećkovića, Jovana Jovanovića – Zmaja… Uči napamet Novaka Kilibardu ili Jevrema Brkovića. Za ono kud su pošli, ova dvojica su im taman. Svako dalje znanje samo bi im otežalo put.
Ono, nije čika Jova ni u obrazovnom sistemu države Srbije omiljen pisac. Ne vole ga ni nevladine organizacije, ni gradske vlasti Beograda nisu mu naklonjene. U centru grada jedino su ulicu koja je nosila njegovo ime podelili na dva dela. Onaj mnogo manji su ostavili da se zove kao i ranije, a većem delu nekadašnje ulice nadenuli su drugo ime.
Jovan Jovanović rođen je 1833. godine u Novom Sadu, a sahranjen 1904. godine u Sremskoj Kamenici. Znači, živeo je pre svih aktuelnih promena i reformi. I svetskih i naših. Završio je dva fakulteta: pravni i medicinski. Pokrenuo je i uređivao dečje časopise. Ispevao na hiljade pesama, od kojih se mnoge i danas u građanskim kućama deklamuju. Dovoljno da ga običan svet i deca ne zaborave. Oni ga razumeju kao što je on njih voleo.
Čika Jova je voleo Srbiju i Srbe. Bio je nesrećan što je najveći deo srpskih zemalja bio pod tuđom vlašću. Plašio se da vekovno robovanje ne umrtvi narodnu čežnju za slobodom, da se rodoljubi ne povedu za izdajnicima, da tuđinski jezici ne potisnu srpski govor. Zato su njegovi stihovi puni rodoljublja i upozorenja na opasnosti koje vrebaju, ispevani u neobičnoj i zavijenoj formi. Kada piše stihove:
„pita mačka vrapca stara
gde ćeš vrapče večerati
ovde-onde, tuda-svuda, tako vrabac odgovara;“
čika Jova šaljući naizgled upozorenje deci, savetuje sve da u druženju sa umiljatim, a pritvornim osobama ne otkrivaju do kraja sopstvene namere, jer vekovi provedeni pod okupacijom su bile gorko iskustvo. Zato je „vrabac stari“, metafora za tradiciju i iskustvo na koje se mora osloniti mlađi naraštaj.

I STARI PATAK
Slično je i sa pesmom „Patak i Žaba“. Nju bi trebalo uvrstiti u sve školske i obrazovane programe. Kad pročitate pesmu stičete utisak da gledate i slušate današnje „svetske mirotvorce“ koji vas bez imalo zazora varaju, ponižavaju i uništavaju. Pesma glasi:
„Ako ste dokoni,
pročitajte ovo:
stari patak ukraj bare,
držao je slovo.

Slušale ga žabe
velike i male,
slatke su mu reči
jedva dočekale;

Govorio patak,
o vrlini mira
i da niko nikog,
ne treba da dira.

Svako ima prava
da slobodno živi,
niko ne sme tlačit one
što mu nisu krivi.

Sloga, mir i ljubav
blagoslov je pravi,
zato neka niko
nikoga ne gnjavi.

Slušale su žabe
ovo krasno slovo,
kad patak ućuta
desilo se ovo.

Jedan žabac mali
pobliže je stao,
a patak ga zgrabi,
pa ga progutao.

Iz ovo se nešto
i naučit dade:
hulje lepo zbore,
al’ nitkovski rade.“

Ispevano u ovoj pesmi mi doživljavamo svakodnevno. Ne postoji evropski patak ili patka iz beogradske Kancelarije za evropsku integraciju koja nije u poslednjih desetak dana u Beogradu javno solila pamet svima o „realnosti Kosova“, „saradnji sa susedima“, „o miru i ljubavi u regionu“, „o Ustavom zagarantovanom pravu na različitost“. Sve nam to ispričaju, a onda nas progutaju. Pri tom u depeši napišu kako su nas po ko zna koji put preveslali žedne preko vode. Upamtite drage moje Srpkinje: čitajte ili recitujte  čika Jovine pesme svojoj i tuđoj deci. Makar jednu dnevno. Obrazujte ih vi, kad već neće škole. Pesme su nadahnute toplinom i ljubavlju za sve što je dobro, lepo i plemenito. One opominju, ukazuju i savetuju. Nikad ne osuđuju. Zato se ove pouke naučene u dečjem dobu i mladosti pamte tokom čitavog života. Verujte da pomažu.

5 коментара

  1. Davno, davno kada sam bio mali deda mi je recitovao pesmicu
    ” Svako srpsko đače mora znati,
    srpske zemlje redom nabrojati”…

    Dalje se ne sećam ni stihova ni ko je napisao. Mislim da mi je rekao da ju je napisao čika Jova Zmaj. Da li neko zna tu pesmicu i ko ju je napisao?
    Oni su u školi tu pesmicu redovno morali da recituju pred strogim učiteljem.

  2. Bravo Antonicu na tekstu!!! Evo i onaj matuf od Micuna laje li laje u jevropi o Kosmetu!!Nasa vrla tkzv: pamet olicena u vlasti i njihovim glasacima stalno zapitkuju i kritikuju Radikale i DSS kako im je politika ista! A ja vas “gospodo” proevropska pitam sta se to promenilo u politici evrope,inace fasistickoj politici,prema Srbiji pa bi trebali Radikali i DSS da promene politiku?Apsolutno nista!! Sada samo traze sto vise izdajnika tipa Micuna,praska Jovanovica,Draskovica,svih NVO,BoTe,i ostalih gmazova koji gamizu po zemlji za razliku od ljudskog roda kojeg je Gospod stvorio da hodaju uspravno po zemlji i da su ponizni pred Bogom a uspravni pred covekom!! Vasoj mizeriji i neljudskosti kraja nema !! Mislite li da su ta kopilad evroamericka i sluge njihove u Srbiji uhapsile Karadzica i Mladica zato sto su neki dobrocinitelji muslimana i ostalih??E jadnici,u kakvoj ste vi zabludi!! Sve prljave,a za druge i ne znaju,igre evro-amera se vec zna,tako da vam je uzalud da se krijete iza te vase dvolicne njuske! Sve vam je receno u “Tezini lanaca” i “Srebrenica izdani grad”!!A vi ste u srpskoj Skupstini izglasali da su Srbi napravili genocid u Srebrenici!!Sram vas bilo olosu jedan izdajnicki!!! Bruko srpska !!

  3. Ili ona Disova pouchna pesma, kao da ye danas napisana, za stariye shkolske uzraste i uspavani narod : Nashi Dani

    Наши дани

    Развило се црно време опадања,
    Набујао шљам и разврат и пороци,
    Подиг’о се трули задах пропадања,
    Умрли су сви хероји и пророци.
    Развило се црно време опадања.

    Прогледале све јазбине и канали,
    На високо подигли се сутерени,
    Сви подмукли, сви проклети и сви мали,
    Постали су данас наши суверени.
    Прогледале све јазбине и канали.
    …..

    Закована петвековна звона буне,
    Побегао дух јединства и бог рата,
    Обесисмо све празнике и трибуне,
    Гојимо се од грехова и од блата.
    Закована петвековна звона буне.

    Од пандура створили смо великаше,
    Достојанства поделише идиоти,
    Лопови нам израђују богаташе,
    Мрачне душе назваше се патриоти.
    Од пандура створили смо великаше. …
    …..

    Под срамотом живи наше поколење,
    Не чују се ни протести ни јауци,
    Под срамотом живи наше јавно мнење,
    Нараштаји, који сишу к’о пауци.
    Под срамотом живи наше поколење.

    Помрчина притиснула наше дане,
    Не види се јадна наша земља худа,
    Ал’ кад пожар подухвати на све стране,
    Куда ћемо од светлости и од суда!
    Помрчина притиснула наше дане.

    1911.

  4. Поштовани, хвала Вам за још један лијепи чланак. Са узбуђењем очекујем наставке, коментаре Ваших читалаца, и тренутак када ћемо подићи споменик Српском сраму на сред Теразија и уклесати многа имена овог шљама што се накотио у посљедње вријеме. Надам се да ће бити довољно велики…толико их има…

  5. Još u osnovnoj školi ( u 5. ) učili smo srpsko hrvatski i u tome i Jovana Jovanoviča – Zmaja. Još danas posle šesdeset godina sječam se pjesme PATAK I ŽABE. Ne samo, da se sječam – ja je i pamtim. Pitam se, kako je več onda bilo tako kao danas. Svi smo “žabci” i “patki” nas gutaju !

    Miran ( Slovenija )

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *