Zinula ala i vrana na Srbiju

Piše Milorad Vučelić

Ne možemo se čudom načuditi kada čujemo ili pročitamo kako neko nimalo nije iznenađen sadržajem Vikiliksovih depeša iz Beograda. Oni koji to izgovaraju izgleda ne razumeju da time ne pokazuju svoju pronicljivost, već odsustvo karaktera i problematično poimanje čovekovog samopoštovanja i nacionalnog dostojanstva. Imati posla sa osobama bez stida i srama još uvek ne znači da se i sami tih svojstava moramo odreći ili komforno lišiti sebe prava da se zbog postupaka hulja koje snishodljivo izdaju svoju državu i narod ne zastidimo, ostanemo posramljeni, pa i ljudski poraženi.
Ima i onih koji kažu da u svim tim depešama nisu pronašli ništa novo i ništa što već nisu znali. To može ukazati na dve mogućnosti. Jedna je da se samo prave važni, a druga da su saučesnici u tim radnjama i da su za njih neposredno operativno zaduženi. Da nije tako, oni su nas, pošto su sve to već znali, morali o tome javno i blagovremeno obavestiti.
Najdalje su u odnosu na temu Vikiliks otišli mediji koji o sadržaju tajnih američkih depeša gotovo da i nisu obavestili svoje čitaoce, ali su napravili ankete sa pitanjem: „Veruju li Srbi Vikiliksu“.
Bilo kako bilo, sadržaji Vikiliksovih depeša izazvali su brojne i krupne reakcije u Francuskoj, Engleskoj, Nemačkoj, nekim afričkim državama… čak je i javni tužilac u Albaniji reagovao, ali u Srbiji ništa od toga ne bi. Muk. Valjda zato što se u pomenutim državama radilo o ulozima koji se mogu izraziti u nekoj od moneta ili proceniti po stepenu narušavanja konvencija, a kada su srpske režimlije u pitanju moneta za potkusurivanje je, pored uobičajene, ni više ni manje nego – državna teritorija. U zapadnim ambasadama, a posebno američkoj, u Briselu i Vašingtonu, Zagrebu i Prištini, Srbijom se trguje, i to loše, i dogovara se kako da se narod što uspešnije (s)laže. Samo da se na vlasti ostane, pa šta Srbiju i srpski narod košta da košta. Da je našoj vladajućoj garnituri kojim slučajem zapala teritorija Kine ili, ne daj Bože, Rusije – gde bi im bio kraj. Ne bi nikad silazili s vlasti.
Na našu sreću svakoga časa možemo čuti kako je vladajuća koalicija u Srbiji „stabilna“ i nije u krizi, i kako su koalicioni partneri svakog dana sve „principijelniji“ i sve više za Evropsku uniju. Nema dana da se ne zaklinju u kandidaturu za EU. Sve bi od Srbije uzeli i oteli da budu kandidati za EU. Od usta odvajaju samo da budu kandidati. Doduše, od njima tuđih, srpskih usta. Toliko smo srećni zbog stabilnosti vladajuće koalicije da jedino strepimo od toga da nas s njima ne strefi još veća ili baš sama velika sreća!
Ko ne bi bio srećan kada čuje lično od načelnika Generalštaba Vojske Srbije (VS) generala Miloja Miletića da je „saradnja koju VS ima sa nacionalnom gardom Ohaja proglašena u SAD-u za jednu od najboljih od ukupno 62 programa državnog partnerstva koje postoji sa raznim zemljama u svetu“? Ko ne bi bio ponosan i ushićen kada čuje da je američka ambasadorka Meri Vorlik „dala krv za Srbiju“? Ko nije duboko dirnut kada čuje Serža Bramerca kako se na uspešnoj saradnji, uz srdačan stisak ruke, zahvaljuje Borisu Tadiću? Kako da ne budemo naprosto zadivljeni svojom evropskom i transatlantskom širinom kada saznajemo da se u nezavisnoj državi Vojvodini i to zvanično umesto srpskih reči „molba“, „lična karta“ i „registar“, koriste hrvatske reči „zamolnica“, „osobni list“ i „očevidnik“? I tome se dodaje da je to „vojvođanski jezik“.
Kako da nas ne podiđu žmarci sreće kada vidimo da se ukida važenje Zakona i Uprave za javne nabavke. I da će sve javne nabavke u predizbornom periodu biti bez ikakve kontrole? Kako da neko u Srbiji ne bude srećan i zadovoljan kada čuje da će sa novom milijardom duga prema MMF-u stići i novih 150.000 otkaza zaposlenima? Što bi nas to brinulo kada iz američke ambasade prema Vašingtonu odlazi depeša po kojoj „Srbi ionako ništa ne rade, samo piju i puše“. Preciznosti radi samo onima koji špijaju za Amerikance se priznaje da nešto rade.
Kako da ne budemo zadovoljni kada znamo da su na zajedničkom zvaničnom skupu u Sloveniji bili ministri „Republike Kosovo“ Enver Hodžaj, Fehmi Mujota, Besfor Rečaj i Vuk Jeremić! Ne doduše istog dana. Ali ne može baš sve biti idealno. Kad smo već kod Slovenije, kako da ne budemo presrećni kada čujemo našeg dokazanog prijatelja Jelka Kacina koji poručuje Srbima da „niti znaju šta će s Kosovom, niti imaju pojma šta uraditi sa propalom ekonomijom“. S druge strane, ideje o opstanku Republike Srpske i ometanju nesmetane muslimansko-hrvatske dominacije u BiH pod  velom centralizacije, po Kacinu, „ugrožavaju celovitost same Srbije“.
Ko da ne bude ponosan kada vidi na desetogodišnjicu 11. septembra uspešno organizovanu vežbu Specijalne antiterorističke jedinice koja „brine za bezbednost zaposlenih u ambasadi SAD-a“, a zna da je ona toliko zauzeta i preokupirana ovim zadatkom da nikada neće biti ni u kakvoj vezi sa Srbima na Kosovu ili Tačijevom ROSOM? Ko da se od Srba na Kosovu ne oseća sigurnim i zadovoljnim kada čuje srpske zvaničnike koji kažu da „Ahtisari brani Jarinje i Brnjak“?
Ko ne bi bio srećan kada vidi da se Ahtisarijev plan realizuje, ali ne na Kosovu nego u Vojvodini. Kada je Kosovo u pitanju, režim u Srbiji je davno nadmašio i daleko prevazišao sva Ahtisarijeva očekivanja. Nobelov komitet čak razmatra mogućnost oduzimanja Nobelove nagrade Martiju Ahtisariju i njeno dodeljivanje beogradskom režimu. To bi učvrstilo vladajuću koaliciju. Sam Ahtisari je ovih dana izjavio da se gledajući na svoj plan i aktuelna dostignuća srpskog režima oseća pomalo inferiorno. Kao smetnja se pojavio samo problem kako pobrojati sve lidere vladajuće koalicije koji pretenduju na ovo laskavo priznanje.
Ima li ijednoga Srbina i ijedne Srpkinje koja na to nije ponosna. Vojvodina, kako se bliže izbori, sve više zaokružuje svoju državnost. Istine radi ima i onih kojima to smeta. Da li uopšte i treba reći da je opet reč o DSS-u i njihovom predsedniku? Flagrantno protivustavni Statut Vojvodine se poput galopirajućeg sarkoma nezadrživo širi. Ali pođimo  redom.
Skupština Srbije nije imala kvorum. Ne može ni da počne. Bili su to sekundi pomućene sreće. Hoćemo li stići do kandidature? Šetalicu satu smo zadržavali. Onda je u jednoj desetinki sekunde Esad Džudžević, koji je zbog probušenih guma svoga automobila na parkingu prestao da bude poslanik, ponovo postao poslanik i dao tom skupu kvorum za rad. A potom je posle te desetinke sekunde kojom je bio brži i od samog Bolta ponovo prestao da bude poslanik.
Malo nam je laknulo. Kao da nas je sreća ponovo obasjala. Taman smo pomislili da je sa saobraćajnim sredstvima i automobilskim gumama na putu ka kandidaturi u EU sve u redu – kad „ne lezi vraže“. Ispreči se pred sve nas Balint Pastor sa svojom ljubavlju prema vozovima. Neće Balint na put ka kandidaturi za EU autom. Hoće vozom. I to vojvođanskim vozom. Upućeniji pomišljaju da mu je tu ljubav prema vozovima razvio neko od predaka i da ga najviše ispunjava smislom kada gleda što putničke, što teretne vozove. Hoće predstavnik vojvođanskih Mađara da vozi voz i ako ga ne dobije neće da glasa u Skupštini Srbije. Toliko voli vozove da ne može da gleda šta srpska železnica radi s vozovima kojima upravlja. Da o šinama i ne govori. Balintova ljubav prema lokomotivama i vagonima izaziva zakazivanje vanredne Skupštine Vojvodine. I dok Pastor sanja vozove, otkazuje se pomenuta Skupština i na scenu stupa Tadićev potpredsednik u Demokratskoj stranci Bojan Pajtić sa svojim diktatom. Sklapa se sporazum Cvetković-Pajtić, tobože iza leđa Tadiću, koji po ko zna koji put izjavljuje da kao predsednik Srbije neće potpisati ono na šta je pristao kao predsednik Demokratske stranke. Doduše, ako i potpiše neće, krajnje principijelno, u Rumu ili Sremsku Mitrovicu, otići vozom. Slično je već postupio kada nije otišao u Novi Sad na svečano proglašenje protivustavnog Statuta Vojvodine koji je pre toga potpisao.
Da ne bude zabune ili nesporazuma, sve se ovo radi da bi se mi što pre dokopali kandidature za EU. Reč je o vratolomnom ubrzanju na tom putu „bez alternative“.
Kada je Kosovo u pitanju, nema šta se sve tu ne pominje. Pored prevaziđenog Ahtisarijevog plana, tu je Fejtova usputna dosetka o Kataloniji, Išingerov plan o dve Nemačke, kiparski model, podela sa Albanijom, Briselski dijalog, šiptarski pečati, posela pod šiptarskom zastavom…
Sve bi čelnici režima da budu, na sve bi da liče, samo ne na Srbe i Srbiju.
Najviše što se iz ovih praznih priča srpskog režima – kao odgovora na šiptarske pretnje nasiljem i oružjem može stvarno razaznati jeste uporno spinovanje „Oluje“ i srpskog egzodusa. Srpski režim gotovo otvoreno poručuje Tačiju i njegovoj oružanoj sili da će njenu agresiju prepoznati kao hrvatsku „Oluju“. Sa svim daljim posledicama. Ni nje ne bi bilo da nije bilo Amerikanaca, baš kao i sada. I tada je bilo UNPROFOR-a, baš kao sada KFOR-a. Posle „Oluje“ je došlo do srpskog egzodusa. I posle svega toga danas su srpski vlastodršci najveće američke i hrvatske ulizice. Što da se to ne ponovi sa šiptarskim „nezavisnim“ Kosovom,  pa da nas obasja sreća?
Ali Srbi sa Kosova su smetnja. Neće u egzodus, neće u izbeglištvo. Nepokolebljivi su i hoće da se bore za državu Srbiju i da ostanu na Kosovu. Neće da se prepoznaju u svim tim režimskim sugestijama i pominjanjima „Oluje“. Uzdaju se u sebe. U ovim septembarskim danima Tačijevih najava sile, oni nam ostaju nada, strepnja i zebnja. Srbi sa Kosova ni sebe, ni Srbiju neće izneveriti. Za režim u Srbiji to niko odgovoran ne može reći. Kao punu potvrdu s kakvim likovima imamo posla može poslužiti intervju Endija Sparksa, zamenika šefa EULEKS-a, frankfurtskim „Vestima“ pod rečitim naslovom potpuno potkrepljenim sadržajem: „Carina od petka, Beograd je znao“. (Vidi tekst „Čekajući šesnaesti“ u ovom broju „Pečata“).
Muftija Muamer Zukorlić prosto divlja po Raškoj oblasti. Onaj isti Zukorlić koji po Vikiliksovim depešama, kao umeren, uživa američku podršku. Ali ne samo američku. Podršku su mu „samo da to ne bude obelodanjeno u medijima, pružili i predsednik Srbije Boris Tadić i njegov ministar odbrane Dragan Šutanovac“.(Pročitati tekst Nikole Vrzića „Episkop, muftija i depeše“ u ovom broju „Pečata“).
Na jugu Srbije demonstracije Albanaca.
Zinula ala i vrana na Srbiju.
Sažeto rečeno, kako bi to u svojoj izjavi rekao i Vojislav Koštunica: „Srbija se istovremeno suočava sa opasnim izazovima na Kosovu, jugu Srbije, u Vojvodini i Raškoj oblasti. Ono što je zajedničko svim ovim pritiscima jeste pokušaj ucenjivanja Srbije uoči odluke o dodeljivanju kandidature za pristupanje EU. Pošto se vlast drži pogrešne politike da EU nema alternativu, u istom trenutku isplivali su zahtevi koji ugrožavaju različite delove Srbije i podrivaju državne i nacionalne interese zemlje“. Predlaže se i sazivanje Narodne skupštine da bi se „utvrdila politika nacionalnog jedinstva u zaštiti ustavnog poretka i državnih interesa“.
Očekivano bi bilo da ovde okončamo uvodnik. Ali nam se nameće jedan veoma osnovan utisak da je pomalo zapostavljeno održavanje gej parade u Beogradu. A kao što je rečeno u Evropskoj komisiji „srpska kandidatura zavisi i od ‘Parade ponosa’“. Ta gej parada treba da bude održana 2. oktobra, a odluka Evropske komisije o srpskoj kandidaturi se donosi 12. oktobra.
Kako se od  nas uvek opravdano očekuje da budemo konstruktivni, predlažemo da se pomenuta gej parada održi 12. oktobra u Beogradu. Da pored gejeva svih boja spektra i istaknutih šefova režima, na paradu dođu i svi oni koji se u Bujanovcu, Preševu, Velikom Trnovcu i Novom Pazaru osećaju diskriminisani i da ovde, u srpskoj prestonici, zatraže svoja prava i garancije pune ravnopravnosti. Još kada bi im se, dolazeći preko Jarinja ili Brnjaka, pridružio Hašim Tači, EU nam ne bi odolela. Kakva bi to tek topla bratska proslava bila!
Ako bi neko i pomislio da smo zaboravili na Pastorovu ljubav prema vozovima, pogrešio bi. Svi bi Vojvođaneri, na čelu sa Bojanom Pajtićem, došli u Beograd vozom. Vozovođa bi osobno bio – Balint Pastor.

18 коментара

  1. Idem da pronadjem,vec prasnjavu,knjigu – “prorocanstva Mitra Tarabica”. Stvarno svi putevi nas vode pod jednu sljivu, ali, nesto mi se neda da vidim koliko dugo cemo ostati lezeci u sljivovom hladu.

  2. SECAM SE VRMENA KADA JE U KAFIC DEMODE KOJI JE U VLASNISTVU DRAGANA SUTANOVCA DOLAZIO BORIS TADIC UVEK SAM ISTO OBUCEN I U ISTIM CIPELAMA I ONAKO POKUNJENO I SAM ZA SANKOM SEDI A SUTANOVAC MU MRZOVOLJNO PRILAZI I POMALO PRAVI DRUSTVO I KAKO DANAS TAJ SAMOZVANI DORCOLSKI MANGUP NEKIM CUDOM U OVOJ JADNOJ SRBIJI POSTADE PREDSEDNIK,MANEKEN,FRAJER I MULTIMILIONER A PO MENI OBICAN KOMEDIJAS I FOLIRANT,NARODU PRKOSNO,PROTIV VOLJE VECINE SRBA DRZI LEKCIJE O NEOPHODNOSTI DA PRIHVATIMO OKUPACIJU I CUTKE I U MIRU POSTANEMO ROBOVI NOVOG SVETSKOG PORETKA.

  3. Погледај те документарни филм-СРБИ – НАРОД КОЈИ НЕСТАЈЕ
    За цео један век од почетка 20. па до данас Турски народ се увећао за 400%,Албански за 700%,Румуна је више за око 45%, Бугара за 38%, Грка за око 35% , једини народ који се не увећава већ умире је Српски народ…
    ПРЕПОРУЧУЈЕМ СВИМ СРБИМА ДА ПОГЛЕДАЈУ ОВАЈ АЛАРМАНТНИ ДОКУМЕНТАРНИ ФИЛМ…
    https://sites.google.com/site/djordjebojanicistorija/

  4. Decentralizacija Srbije, kao eufemizam od razgradnje, ne zasniva se na ekonomskim parametrima već na nezasitnoj želji za vlašću.
    Ta decentralizacija se zaustavlja kada su nečiji apetiti zadovo- ljeni. Tako bi Čanak ojačao Vojvodinu, ali ne i Banat, Bačku i Srem jer bi time sam ostao “gladan”. To se odnosi na sve političare. A to što braća “pevaju” po ambasadama samo pokazuje da nema granica kada imaju potrebu da utole glad za vlašću, pa makar to bila i marionetska vlast i makar Srbiju podveli pod protektorat. Ima li mesta u ludnicam; ako ne za njih, a onda za nas.

  5. Mi Srbi znamo da u ovoj degradiranoj vlasti nema ni jednog jedinog pravog Srbina,jedina zajednicka karakteristika im je izdajstvo!!Sa svakom novom civilizacijom je dolazio i novi svetski poredak,pa kad je civilizacija propala propao je i taj novi poredak,a ljubav,pravda,istina i ljudskost ostaju vecni jer su od Boga slava mu !! Zato braco birajte na koju cete stranu da se priklonite!Samo nemojte posle reci “nismo znali”,jer vas neznanje ne oslobadja odgovornosti za svoja dela !!

  6. Sta reci, dodati ili oduzeti.Kristalno jasno.Jedna stvar me muci a to je da je i ove neko izabrao isto kao sto su svojevremeno izabrani Hitler Staljin,Tito,Milosevic,Djindjic ,Tadic.Ne moze se stalno kriti iza “da sam znao”ili “mislio sam”.Prvo se edukuj pa dobro razmisli pa izaberi.

  7. Доказујете, и неописиво ми је драго, да политика или тачније политике више немају везе са свим овим што народ дозвољацва да му се догађа. Као што су пре 11 година изсимулирали “отпор” и соталу иконографију, тако данас народ, кад би знао шта хоће или, боље, шта неће, нешто и могао д ауради. Са два милиона Срба у Београду, да видимо тај свет шта би? Али, не, ми имамо викенд, годишњи одмор, суботу, недељу, тобож радни, тобож нерадни дан, увек нешто прече и чекамо да нам неко други, Руси можда, реше проблем(е). Оволико векова нисмо сконтали да неће и да то можемо само ми сами. Ако реше други, зајахали су уместо Курте.
    Силно разочарана у Србе

  8. Nema zemlje koja, kao Srbija, u vladi i u prestonom gradu imaa toliko kvislinga koji ovaj nadod truju na sve moguce nacine.

  9. Sve je to Milorade poznato i sve ovo znamo odavno ali sta da se radi i kako da se dodje do promena jer ovako cemo nestati i kao narod (ne samo u Srbiji nego i u Crnoj Gori, BiH, Hrvatskoj pa cak i u Makedoniji i na Kosmetu)? Mi od vas ocekujemo da vi aktivno udjete na politicku scenu i da pokusate da promenite stanje.

  10. Poštovani gospodine Vučeliću, “Vi i Pečat” danas predstavljate jednu od rijetkih zublji svjetlosti na prostoru bivše nam države SFRJ. Ostalo je sve u mraku. Čestitam Vam, želim Vam dobro zdravlje i da tako nastavite i dalje!

  11. Ђорђе Бојанић
    17/09/2011 u 11:15
    Погледај те документарни
    филм-СРБИ – НАРОД КОЈИ
    НЕСТАЈЕ
    За цео један век од почетка 20.
    па до данас Турски народ се
    увећао за 400%,Албански за
    700%,Румуна је више за око
    45%, Бугара за 38%, Грка за
    око 35% , једини народ који се
    не увећава већ умире је
    Српски народ…
    ПРЕПОРУЧУЈЕМ СВИМ СРБИМА ДА
    ПОГЛЕДАЈУ ОВАЈ АЛАРМАНТНИ
    ДОКУМЕНТАРНИ ФИЛМ…
    https://sites.google.com/
    site/djordjebojanicistorija/ ……e to je zaista zalosno, i to nam treba biti prioritet! A sto se tice Tadica, pre mesec dana na fejsbuku na nj,strani napisao sam nesto prateci komentar na moj post, nakon cega sam blokiran na nj,profilu.Naime, ustvrdio sam da Srbijom od 45g vladaju spijuni i stranci.To sam obrazlozio recima da je od 45g vladao Tito-koji je bio svd sem Srbin. Zatim Stambolic koji je Srbin, al su sa njim uradili ono sto su uradili.Pa dolazi cika Sloba “cistokrvni crnogorac” pa Bulatovic,itd itd pa sve do ovog zadnjeg crnogorca Tadica.Gledajuci sve ovo, ispada da sam u pravu.A sto se tice toga, jesul spijuni i prodane duse vidi se i po cinjenici da je Srbiju i srpski narod od kada su ta spijunska gamad zasela u fotelje takve muke pogodile kakve nisu ni za 300g turske okupacije!S’obzirom da sam iz crne gore( sve ovo spominjanje crnogoraca) nije u cilju niceg drugog sem sagledavanja objektivnog stanja o kojem pisem te ga nemam nameru stavljati u ravan sa nekim drugim mislima koje mi se motaju po glavi.NEGO, sto bi rekli nasi stari “nicija nije do zore gorela” te se nadam da ce srpskoj naciji uskoro svanuti, te se nadam da se nece obistiniti proracanstvo Tarabica, pomenuto u postu uvazenog gospodina sa pocetka same price.

  12. Kako Kostunica kaze da oni samo pokusavaju da nas ucene, pa oni u tome i uspevaju. Problem je u tome sto imamo jeftine politicare na vlasti, koji zbog k’o bajagi nekog diplomatskog ugleda u Evropi i svetu,i posla sklopljenog sa samim djavolom, prodaju skupe teritorije nase zemlje krvlju natopljene. Generacije su se borile za ocuvanje teritorije i ugleda drzave. Kada ne drzis do sebe, i kada neko primeti da si slab, tu te cilja. Mi smo najslabiji u vlasti, imamo njene ocajne predstavnike. Slabi smo moralno!
    Ali, zar je moguce da i dalje ima neosvescenih. Moze te neko prevariti jednom, ali moras biti mnogo obazriviji sledeci put. Pa, koliko je samo nas koji ce zbog nekog razloga glasati ponovo za DS ili njima slicne. Jos uvek je to veliki broj nesvesnih, neobavestenih, ljigavih i prepredenih “velepatriota”. To su najrazlicitiji razlozi na kojima se vidi najmracnija strana ljudskog bica, koja ne preze ni od cega, koja zarad svog interesa pada u bezdan, kupa se u najvecem blatu. Iz njega se izlazi samo prljav.
    Uskoro cemo postati neki hibridi kojima se ne zna poreklo. Jadna li je ona drzava koja svoje korene ne neguje, kojoj oni venu i propadaju neopisivo brzo. Koja parazitira, umesto da materiju za opstanak, za razvoj i boljitak crpi na racun njih, na racun proslog vremana, onog kada smo bili moralni, jaki, pravedni, pravicni, borbeni i bogati duhom.

  13. KRAGUJEVAC – Ako narod želi ja sam poput svojih slavnih predaka spreman da služim Srbiji kao njen kralj..(verovatno misli na AP Dedinje)…, poručio je u intervjuu kragujevačkoj Svetlosti princ Aleksandar Karađorđević.
    Karađorđević je naglasio da je spreman da učini sve što je u njegovoj moći da Srbija dobije mesto koje zaslužuje, “i to ne samo zbog sadašnjih generacija, već i zbog prošlih generacija Srba koji su svoju državu uz puno žrtava i odricanja gradili prema ugledu na najmodernije evropske države”.
    Upitan kada će Srbija postati kraljevina, Karađorđević je naglasio da je oduvek verovao da je dobro da na vrhu države bude neko ko je neutralan i ko nije član nijedne političke stranke.
    Karađorđević je objasnio da koncept ustavne parlamentarne monarhije omogućava da predsednik ima izvršnu vlast, dok je kralj šef države koji predstavlja jedinstvo naroda.
    “Ustavna parlamentarna monarhija može da donese pozitivan imidž Srbiji. Neko poput mene, ko nije član nijedne partije, ko je nepristrasan i poštuje sve građane bez obzira na njihovu versku pripadnost, oličavao bi jedinstvo naroda i garantovao kontinuitet Srbije, koja nije od juče”, naglasio je Karađorđević.

  14. Velika Britanija je kroz logističku pomoć kosovskim Albancima i Hašimu Tačiju ponovo aktivirala medijsku mašineriju protiv Srbije, a kako Press saznaje, glavni operativci u ovom poslu su ljudi iz okruženja nekadašnjeg britanskog premijera Tonija Blera.

    Udarne igle u tom timu su Blerova supruga Čeri, čija je advokatska kancelarija angažovana za odbranu Ramuša Haradinaja pred Haškim tribunalom, kao i bivši savetnik britanskog premijera Alister Kembel, koji danas ima istu ulogu u Tačijevom kabinetu.

    Velika Britanija je najglasnija u Evropskoj uniji u zahtevima da konačno rešenje problema Kosovo bude u interesu Tačijeve vlade. Kako Press saznaje, britanska administracija je zapravo ideolog zahteva EU za ukidanje paralelnih institucija Beograda na severu Kosova i Metohije, koji je Beogradu predočila nemačka kancelarka Angela Merkel.
    U politici NATO-a prema Balkanu, Amerika je prostor Srbije prepustila ingerencijama britanskih bezbednosnih službi, a britanska antisrpska politika dobila je zamajac kada je mesto ministra spoljnih poslova preuzeo Vilijem Hejg, poznat po angažmanu na rešavanju BiH i po tome što je posebno zainteresovan za pitanje Balkana – kaže izvor Pressa.

  15. Ponudjac *javnih radova* *Dedinjskog sektora*,bi trebao da podvikne, svojoj *stara majki*,u Londonu,da obuzda Tonija Blera i njegovu suprugu, i opovrgne priznanje Kosova, prestane da cacka u Vojvodini, kao *neovisne drzave kralja Zogua*,jer ga direktno ugrozava na *prestolu*, u vigvamu na Dedinju.

  16. *Sve afričke zemlje su, baš kao i bivša Jugoslavija, višenacionalne. U
    državama Afrike živi hiljade različitih nacija koji se sporazumjevaju
    na više od 2.000 jezika. Događaji u Jugoslaviji ohrabrili su afričke
    secesioniste da krenu u realizaciju svojih planova, objašnjava
    Aserate.*

  17. Dođu nekad neka zla vremena kad pametni zaćute, a fukara progovori i obogati se.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *