STRATEGIJA OBMANE Napustite svaku nadu, vi koji ulazite u pakao slika

Piše Biljana Đorović

Ratovi protiv Srbije i Iraka na kraju 20. veka uveli su čovečanstvo u period u kojem su prestali da važe zakoni, funkcionišu institucije i kada je otpočela era medijskog čišćenja kao jedna od komponenti strategija obmane… Svet proslavlja veliku „humanitarnu“ pobedu u Libiji, a proslavlja je i orvelijanska novinarska družina kojoj je rečeno ono što je neophodno

Tokom 8.000 napada na Libiju, sa četiri bombe, koliko je po procenama korišćeno po napadu NATO-a, govore nam da je na ovu zemlju palo više od 30.000 bombi. To je skoro 200 bombi dnevno za šest meseci, nekoliko desetina hiljada tona eksploziva. Oko dva ubijena Libijca po jednoj bombi i bez ijedne NATO žrtve govore strašnim jezikom činjenica: zapadni režimi su masakrirali više od 60.000 Libijaca u proteklih pola godine. Gadafiju nije oprošteno što je svoju vlast zasnovao na premisi po kojoj zapadnoj moći nije dozvolio da kontroliše prirodna bogatstva Libije. Humanitarna intervencija je uspela, zar ne?
Svet proslavlja veliku „humanitarnu“ pobedu u Libiji. Proslavlja je i orvelijanska novinarska družina kojoj je rečeno ono što je neophodno: Gadafi je nameravao da počini „genocid“, a da za to nije bilo nijednog suvislog dokaza, za razliku od nesumnjivih i izostavljenih u izveštavanju koji govore o masakru crnih Afrikanaca od strane „pobunjenika“ koji su ih lažno optužili da su plaćenici.
Globalistan se, poput postmodernog Novog Jerusalima, uzdiže u nebo.
Kakva je priroda ovog procesa u kojem su nestali logika, Međunarodno pravo i međunarodne institucije, pravda i istina, čovek i čovečnost, i što je najdalekosežnije – sama realnost?
Ratovi protiv Srbije i Iraka na kraju 20. veka uveli su čovečanstvo u period u kojem su prestali da važe zakoni, funkcionišu institucije i kada je otpočela era medijskog čišćenja kao jedna od komponenti strategija obmane u doba informacionog rata. U slučaju rata protiv Libije iznova je pokazana priroda događaja koji su u zamahu, potvrđujući po ko zna koji put da se radi o realizaciji koncepta koji se odvija u znaku trijumfa moći i uspostavljanja totalitarne države, u kojoj jedinke žive u svojevrsnom elektronskom panoptikonu, redovno dobijajući dnevni koncentrat sreće oličene u ushićenju sportskim junacima, tehno i treš kulturom.
Jedan od teoretičara koji je nepogrešivo sagledao prirodu savremenosti kao dramu u kojoj se odvija poslednja endo i egzo kolonizacija ljudske jedinke je francuski fenomenolog Pol Virilio, autor, između ostalih, studije „Strategije obmane“, objavljene neposredno posle bombardovanja Jugoslavije, 1999. godine.

DRAMA TEHNOLOGIJE
Savremenost je obeležena dramom tehnologije, smatra Virilio čija misao rubno zahvata područja disciplina kakve su fizika, filozofija, politika i urbanizam. Dominacija i moć zasnovane su na razvoju, pre svega, vojne tehnologije, komunikacione i kompjuterske tehnologije i sredstava reprezentacije, a u toku je transformacija i nestajanje ljudske ontologije koja se odigrava, kako pokazuju Viriliove analize, u znaku rata kao permanentnog stanja (poput Fukoa i za njega je rat permanentno stanje u društvu, a politika nastavak rata drugim sredstvima), tehnologije, nauke krajnosti i ekstremizma (bio i tehno inženjering) u situaciji u kojoj virtuelna realnost preuzima primat nad istinskom realnošću, što predstavlja pravu prirodu događaja koji je univerzalan i ireverzibilan.
Od „Rata i filma“, preko „Mašina vizija“ i „Otvorenog neba“, Viriliove analize fokusirane su na uzajamno preplitanje tehnologije i ontologije koje se odvija u trouglu: rat – brzina – sredstva reprezentacije, kakve su mašine percepcije i logistika percepcije, prvobitno oličene u formi filma koji stvara svojevrsnu zavisnost (polarna inercija). Tehnologija se razvija kao ratna tehnologija za nadzor i precizno pozicioniranje neprijateljskih trupa i rasporeda oružja. Razvoj tehničkih sredstava nadzora i njima imanentne vojne strategije potom prelaze i okupiraju prostor svakodnevnice, postajući konstitutivne za kulturu: od filma, preko informacionih tehnologija, kompjuterskih simulacija do satelitskih snimaka.
Dromologija, nauka o brzini, središnji je Viriliov koncept: logika ubrzanja leži u samom srcu organizacije i transformacije sveta.

MASOVNO UNIŠTENJE REALNOSTI
Pol Virilio prepoznaje savremenost kao ostvarenje antiutopijskih projekcija Džordža Orvela na svim nivoima „1984“: dvomisao, tortura, televizijska propaganda, neprekidni rat, trilateralni svet, nadziranje, novogovor, genetička kontrola, neprijatelj definisan od države, promena ponašanja i kontrola istorije, dok je kreiranje događaja prestalo da korespondira sa realnošću, koja je posle toga postala falsifikat, audiovizuelni, ali i svaki drugi.
Medijski konformizam rezultirao je standardizacijom mišljenja, stavova, očekivanja i vrednosti. Strategije selebriti – proizvodnje slavnih, preuzete su i usavršene u svim domenima kulture. Sportski događaji i sportski heroji usisavaju energiju i percepciju milijardi ljudi.
Događaj je u zoni simulakruma izgubio supstancijalnost i postao objekat promocionalnog modelovanja, vrste propagande koja prelazi u oblast kibernetike. Ovaj događaj Pol Virilio vidi kao najznačajniju formu zagađenja sa kojom smo suočeni. Posledica je nastanak sajber-mentaliteta kojem odgovara  sinhronizacija emocija i anihilacija osećanja za realnost. Osnovna poluga moći  prestaje da bude  oružje za masovno uništavanje ljudi i postaje oružje za masovno uništavanje realnosti – i to širenjem kreirane realnosti koja računa na proizvodnju panike kao okosnice za uništenje čula za orijentaciju ili drugim rečima – doživljaj samog sveta.

STANDARDIZACIJA EMOCIJA
Ujednačavanje javnih emocija vodi sveopštoj spektakularizaciji – političkom spektaklu u kojem javno mnjenje biva nepovratno zamenjeno promocionim strategijama za proizvodnju instant kolektivnih emocija, dok se histerična komutacija u sferi političkog odvija po planovima koje su osmislili sektaški gurui po formulama za proizvodnju transpolitičkih emocija. Delirične konvulzije političkog spektakla (rušenje Berlinskog zida, Kula bliznakinja, bombardovanja Srbije, Iraka, Libije) porađaju najveću nesreću u istoriji znanja: audiovizuelno elektromagnetsko zavođenje i zagađenje svesti lažnim slikama i propagandno-manipulativnom formatizacijom percepcije koja preti da dostigne brzinu svetlosti. Na delu je dromoskopija – kako je Virilio nazvao efekte koji su nastali destabilizacijom pogleda usled prevelikog ubrzanja koje nas uvodi u matriks: sa revolucijom audiovizuelne komunikacije dolazi do poremećaja percepcije informacija koje se emituju kao sveprisutna neprekidna sadašnjost. Nastaje konfuzija u stvaranju mentalnih slika i doživljaju objektivnog sveta koja je omogućila uvođenje novog oblika rata – informativnog rata koji redefiniše istinu u skladu sa interesima moći, baš kako je to izjavio Džordž Buš, 13. aprila 2003: „Kombinacijom imaginativnih strategija i novim tehnološkim moćima mi redefinišemo rat u skladu sa našim uslovima“.
Perspektive ubrzanja istorije koje je, posle Hirošime, 1947, naslutio Danijel Halevi (Daniel Halévy), Virilio vidi realizovane u dromoskopskoj perspektivi ubrzanja realnosti koje nužno vodi do nesamerljivih posledica: fabrikacije istine i dalje – do samog nestanka osećanja za realnost, u procesu koji se odvija u sinhronizaciji militarizacije nauke i delovanja tajnih agenata uticaja, direktora vojnih komunikacija i SPIN doktora. Pravedno i nepravedno, istinito i lažno, realno i imaginarno, dihotomije su koje gube smisao u kontekstu političko imagološkog advertajzinga koji vodi urušavanju realnosti, a za krajnju konsekvencu ima urušavanje nasleđa i istorije. Pljačkanje Nacionalnog muzeja i biblioteke u Bagdadu, ali i kontinuirano bombardovanje banke semena u Abu Graibu, praktični su primeri urušavanja Mesopotamijskog sećanja sa sumerskom tradicijom u osnovi. Rat za sećanje, za memoriju čovečanstva zamagljen maglama rata („The fogs of war“), odvija se neprekidno u skladu sa Orvelovom premisom: „Ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost, ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost“. A ipak se prošlost, iako po svojoj prirodi neizmenljiva, nije ni izmenila. Stvar je vrlo jednostavna: potreban je samo beskrajan niz pobeda nad svojim pamćenjem. Potpuna dominacija fabrikacije realnosti ostavlja nas bez vremena isijavajući radijantnošću totalitarizma. Bezmemorijalna memorija se ne zaustavlja na sveprisutnoj medijskoj sadašnjosti, već se u „naučnoj“ varijanti u produkciji ministarstava istine uveliko prekraja prošlost. Izmišljanje nepostojećeg kulturnog nasleđa i stvaranje novog kulturnog identiteta na osnovu tuđeg, odvija se u prostoru kulture gde se otimanje tuđe baštine pokazuje kao idealno tlo za vođenje  vrlo opasne politike. Sile prava, reda i zakona privatizovane su poput ostalih javnih preduzeća: transporta, školstva, energije, telekomunikacija, medija i nacionalnih armija. Sledivši egzibicionizam televizijski proizvedene realnosti koja je akumulirana i pohranjena kao artefakt, kolektivna halucinacija krenula je dalje – u prošlost koja je postala roba pod patronatom moći. Polarna inercija obezbeđuje da se laži, iluzije i budalaštine sjedine u proizvodnji globalnog mehura – globalnog sloma koji neće propustiti da se desi ovih dana.

POLITIKA IMIDŽA
Mobilizacija javnog prostora postaje jednostavna u uslovima neprekidne mobilizacije polja percepcije. Posledica uspostavljanja audiovizuelnog konformizma, svojevrsna optička politička korektnost, konsekventno omogućava uspeh manipulativnih medijskih strategija kao okosnice totalitarnog nagona moći, što su, po Viriliu, najbolje pokazale strategije obmane primenjene na rat za Kosovo, 1999, gde su SAD izvele eksperiment u upotrebi informatičkog i kibernetskog oružja kao deo strategije „RMA“ („Revolution in Military Affairs“), revolucije kojom je uspostavljena vojna kontrola globalne informacione dominacije, analogna sa koncepcijama koje je Virilo video u informatičkoj bombi kao predominantnim za tok kretanja civilizacije čiji je napredak uslovljen razvojem ratne tehnologije. Neophodna etička dimenzija kao racionalizacija osvajanja sadržana u sintagmi „humanitarna intervencija“ ili simboličkom sloganu pod kojim je 78-dnevno bombardovanje Jugoslavije realizovano: „Milosrdni anđeo“ pokazala je svu pervertiranost u kontekstu globalne informacione dominacije koja se odvijala ne više u znaku „rata za slike“, kao što je to bio slučaj u Zalivskom ratu, već „politike slike“ koja se sprovodi organizacijom jedinstvenog globalnog tržišta „slike“, ali i politikom imidža. U tom smislu je „National Imagery and Mapping Agency“, agencija sa deset hiljada zaposlenih u Fearfaksu, Virdžinija, formirana 1996. godine kao agencija za procesuiranje i distribuciju slika iz svemira za potrebe Pentagona i CIA-e, dve godine od svog osnivanja angažovana za nadziranje protoka slika i kreiranje politike „slike“. Globalno tele-nadziranje upotpunjeno propagandom mašinerijom za manipulaciju emocijama putem slika i simbola u potpunosti je odgovorilo zadatku inženjeringa emocija, stavova i ponašanja, neophodnih da bi se sproveli planovi ekspanzije moći.
Opravdanje politike dominacije i ekspanzije moći, opravdavanje bombardovanja, od slučaja rata za Kosovo, vodi se urušavanjem Međunarodnog prava, suverenosti država, besomučnim manipulativnim propagandnim medijskim kampanjama neophodnom da bi se konstruisala opozicija: ratni zločinci / borci za pravdu, u skladu sa imperativima vojno industrijskog kompleksa u koji Virilio uključuje naučni kompleks, gde se čitav vek ulaže ogroman novac kako bi se inovirao užas i akumuliralo najstrašnije oružje – od gasova za eliminisanje kiseonika iz dela atmosfere, bakteriološkog i termonuklearnog oružja, do informatičkih, tehnoloških i genetičkih bombi, sposobnih ne samo da ponište nacionalne države, već i da ljude liše vitalizma i njihovih prirodnih sposobnosti i potencijala, i izvedu modifikaciju ljudske rase. Shvatajući smisao ovih mogućnosti, Virilio rekontekstualizuje globalizovani rat koji se sada vodi za osvajanje brzine svetlosti kroz telekomunikacije, propagandu i socijalnu kontrolu, rat čiji će ultimativni trijumf biti u znaku kolonizacije i endokolonizacije svakog ljudskog subjekta.
Automatizacija rata vodila je daljoj supremaciji revolucionisanja vojnih poslova Pentagona koji je, kada su forme sažaljenja prema stradanjima izbeglica (Kosovo) progutane od strane masovnog medijskog auditorijuma, mogao da ih neometano po rastućoj potrebi pakuje i prodaje u duhu neophodnosti humanitarnih ratova i sprečavanja humanitarnih kriza, u čijoj će se ulozi pokazati sva neophodnost opstajanja NATO-a u njegovom pohodu na Istok, ka Globalnoj informacionoj dominaciji (GID) i Globalnoj vazdušnoj moći (GAP). Upotreba grafitnih bombi kako bi se onemogućilo snabdevanje Srbije električnom energijom i  isključenje „RTS“-a sa „EuTelSat“-a, Virilio vidi kao paradigmatične primere novog oblika ratovanja koje će neizbežno i veoma brzo za posledicu proizvesti globalnu integralnu nesreću („integral accident“). Atomska bomba predstavlja oružje koje je u stanju da proizvede lokalnu nesreću dok je informatička bomba sistemski rizik koji ima globalni uticaj, poput globalnog nadzora koji takođe pripada eri integralne, sveopšte nesreće ili rata u eri rata iz vazduha, kakav je u potpunosti bio rat za Kosovo.
Kulturološka dimenzija hronoskopije i rata ulazi u domen organizacije polja percepije koja je u današnjim uslovima potpuno medijatizovana. Veze između estetike i rata postaju ozbiljnije nego ikad, budući da više ne možemo govoriti o ljudskom biću sa moralnom odgovornošću.
Drevni kineski tekst „Umetnost rata“, čiji je autor jedan od prvih mislilaca ovog fenomena, Sun Cu (Sun Tzu), sadrži uvid da se delovanje vojne sile bazira na obmani. Ova drevna definicija je ključna za razumevanje funkcionisanja logistike percepcije. Ideja o logistici, kako Virilio pokazuje, ne nalazi se u vezi sa snagom oružja, municijom, gorivom, snabdevanjem vojnih snaga, hranom, već sa slikama, informacijama, obaveštajcima, špijunima. Strategija obmane je druga strana istog fenomena i podrazumeva da je neophodno izvesti operacije sveopšteg obmanjivanja publike putem medija.

MAŠINE VIZIJE
Automatizacija percepcije u uslovima krize percepcije vodi do daljeg usavršavanja mašina vizija koje su u slučajevima tzv. „pametnih bombi“ i navođenih projektila dobile i svoju suptilniju verziju letećih kamera čiji se rezultati automatski interpretiraju preko kompjutera, potvrđujući u potpunosti teze koje je Virilio izneo u knjizi „Mašine vizije“. Stanje polarne inercije, kao stanje impotentnog zatočeništva pred fiksirajućom i fascinirajućom slikom TV ekrana, pokazalo je svu snagu dejstva u uslovima gledanja navodno direktnog prenosa ratova, i to ne samo na TV publiku, već i na sam vojni personal u barakama, zaključuje Virilio. Danas, u uslovima u kojima armija okupira teritoriju tek posle završetka rata koji je potpuno automatizovan i vodi se na daljinu, polarna inercija postaje vodeći fenomen, a svaki rat dobija medijsku globalnu reprezentaciju. Uloga Cezara, Napoleona, velikih vojskovođa, prepuštena je softveru koji odlučuje sudbinu ratova poput „Falkonvju“ „Majkrosoftovog“ softvera, koji je Bil Gejts najavio kao savršen program za destrukciju mostova na Kosovu. U uslovima polarne inercije i nedostatka političke inteligencije i mogućnosti sagledavanja dometa ekstremizma savremene tehnološke nauke, ministarstva istine bez otpora stvaraju uslove za neometano sprovođenje diktata moći uvijenog u oblandu humanitarnih intervencija.
Rat za Kosovo ušao je u istoriju kao prvi info rat. NATO je upotrebio „infovor“ tehniku protiv srpske vojne strukture.  Mnogi vojni stručnjaci su ovaj rat tretirali kao probu za upotrebu nove ratne tehnologije i promenu prirode ratovanja u trećem milenijumu.
Nacionalna protivraketna odbrana SAD-a („National Missle Defence“ NMD) od 1990. godine neprekidno povećava svoje ambicije i ulazi u strategiju dominacije punog spektra: vojna strategija i prateći sistemi omogućiće postavljanje štita koji će biti delotvoran u svim fazama raketnog dejstva, u svim geofizičkim referencijalima. Prostor koji je do ovog trenutka predstavljao vojni izazov za uspostavljanje komunikacija, presretanja i nadgledanja postao je prostor koji se intenzivno naoružava. Sateliti postaju prava slika prirode vlasti: oružje koje osvaja kosmos.

BIO SAM SVE, A SVE JE – NIŠTA
Ovu izreku stoičkog imperatora Marka Aurelija, Virilio smatra relevantnom za razumevanje globalizacione dominacije i njenog toka, koji je uvek isti kada logika moći teži apsolutnom: prevazilaženjem granica političke logike civilnog mira i vladavine zakona (Međunarodnog prava i međunarodnih sporazuma) otvorena je Pandorina kutija implozije za koju se više ne može znati kakav će tok i razrešenje imati. Da bi se obezbedila realizacija dominacije punog spektra bilo je neophodno proširenje NATO saveza, kako u geografskom smislu, tako i u smislu ingerencija. Prema Viriliju, radi se o procesu geografske metastaze i patološkom naduvavanju NATO-a, kao pretekstu za ustanovljenje najnovijih strateških koncepata koji demonstriraju prirodu procesa koji su u toku: najnovijim strateškim konceptima ove alijanse omogućeno je angažovanje NATO-a na poljima koja nemaju nikakve dodirne tačke sa vojnim pitanjima.
Rat u Vijetnamu bio je prelomna tačka za strateški razvoj vojnoindustrijskog kompleksa, smatra Virilio. Uz pomoć nekoliko dobitnika Nobelove nagrade za fiziku razvijeno je oružje za borbu na elektronskom polju čiji cilj nije da jednostavno uništi neprijatelja i teritoriju, već da deluje na sekundarne efekte i tako transformiše neprijateljsko okruženje i normalizuje ličnost protivnika koji se normalizacijom nezamislivog uklapa u mozaik strateških i taktičkih planova moći. Dioxin defoliants („Agent Orange“), kasetne bombe, sposobne da raščiste vegetaciju kako bi helikopteri mogli da se spuste, hemijski dekapacitori koji deluju na stanje svesti, ulaze u korpus vojnog arsenala koji pripada smrtonosnom legatu novijeg doba. Sa druge strane, mediji, kulturna industrija i tehnologija u ontološkom smislu, sprovode proces neutralizacije ličnosti i svođenja populacije na denacionalizovane, atomizirane jedinke ushićene sportskim junacima i potpuno nesvesne procesa pretvaranja u robove, koji se nad njima neprimetno i neosetno sprovodi. Javnost Zapada, onemogućena je da vidi krv vojnika i civila. Jezička, medijska matrica prilagođena je ovoj intenciji: uveden je čitav niz termina, sintagmi koje treba da podrže teoriju pravednog, humanitarnog, čistog rata koji nije opterećen simbolikom krvi. To je rat čistih, a ne krvavih ruku koje se ne mogu oprati (eliminacija magbetovskog problema).
Principi inaugurisani tokom rata za Kosovo, postali su opšti principi, a pobeda u info-ratu, nastalom na temeljima panoptičke jedinstvenosti, vodila je sveopštoj pasivizaciji najvećeg broja ljudi na planeti.
Ključna konsekvenca rata čistih ruku je militarizacija nesreće i destabilizacija dnevnog života nacija i njihovih ekonomija bez prethodne objave rata. Strategije obmane inaugurisane uvođenjem informacionog rata, obezbedile su realizaciju koncepta totalnog rata čija ratna mašina radi na nivou populacija šireći skalu ratovanja na prostor biopolitike: na delu je disperzija rata u socijalnu formu koja uključuje i sam život. Informacioni rat, kaže Virilio, nema ništa sa destrukcijom koju donose bombe i granate. On se tiče informacionih sistema samog života. To je prostor totalne kontrole porekla i života jedinke u kojoj se ubrzano uvode zakoni koji regulišu politiku seksualnosti, politiku porodice, kojima se uvodi totalna kontrola i zemlja pretvara u gigantski koncentracioni logor.  Gradovi širom planete rekonstruisani su u skladu sa neprekidnom kampanjom panike, pri čemu nestaje sloboda lične komunikacije, policija dobija ovlašćenja da kontroliše svaki oblik komunikacije, širi se beskrajna mreža nadzora, a mediji konstantno fabrikuju svet straha. Ustanovljenje globalnog rata protiv terorizma je obezbedilo borbu protiv ma kojeg neprijatelja, suspenziju ljudskih prava i ustanovilo pravo na neograničenu kontrolu i nadzor. U pitanju je projekat moći koji je računao na tehnološki i biotehnološki ekstremizam, kompjutersku i biotehnološku kontrolu čovekove slobode i pretvaranje čoveka u broj; projekat koji se nalazi u završnoj fazi stvaranja globalne totalitarne države.
Tolerancija prema zlu gotovo je apsolutna usled sveopšteg saučesništva koje čini osnovu pakta sa zlom: „Radix omnius malorum cupiditas“.

_____________

Modernost apokalipse

Možda nema mnogo sličnosti između Hitlera i Antihrista, ali je, naprotiv, ima mnogo između Novog Jerusalima i budućnosti koju nam obećavaju ne samo u naučnoj fantastici, nego, pre, vojnoindustrijskom planiranju apsolutne svetske države… Modernost Apokalipse nije u najavljenim katastrofama, već u programiranom samoveličanju, slavopojnom ustanovljavanju velikog Novog Jerusalima, suludom ustoličenju krajnje, pravne i moralne moći.
Fani i Žil Delez u komentaru za „Apokalipsu“ D. H. Lorensa

8 коментара

  1. Звонимир

    Овај текст упућује на закњучак да поред свег најмодернијег оружја које челници новог светског поретка поседују њихово најмоћније оружје је ЕКРАН коме се људи нажалост добровоњно препуштају да им обликује свест и да гледа уместо њих.То је разлог зашто су екрани поставњени готово свуда око нас, у ресторанима, кафићима ,аутобусима,на градским трговима,на раскрсницама да не губите време у размишљању док чекате зелено светло на семафору….
    Физичко тровање којима смо данас изложени преко генетски модификоване хране запрашивања из авиона,загађивања животне средине..не би била могућа да му нису претходила ментална тровања посредством екрана

    Ово оружје би истог тренутка постало потпуно безопасно ако би престали да се ментално трујемо гледајући ове програме.
    Зато је моја порука УГАСИ ТЕЛЕВИЗОР, УКЉУЧИ МОЗАК, ЧИТАЈ ПЕЧАТ.

  2. Svaka cast na tekstu kojem nista ne bi trebalo dodati!Pljacke koje po svetu izvode evro-ameri i njihovi dupolizci su poznate!Nasi pretci su govorili da ni jedna vera na svetu nije licemerna kao lacmanska!!A njihova dela pokazuju kakvi su!!

  3. ljudi ja sam pesnik i imam pesmu u kojoj stih kaže,,slušamo vesti od kontrolora svesti,,

  4. Pozdrav svima koji citate Pecat. Dok nisam dosla na ovaj sajt, bila sam ubedjena da nisam pri cistoj svesti i zdravoj pameti, jer i ja mislim isto kao vi.Kontrola misli i ponasanja odnosi se na sve aspekte zivota i sve je izpolitizovano.U ljudsku svest je ubacen crv teorije zavere.Svi odlucujemo o svemu i ne odlucujemo o nicemu. U stvari smo gadno obmanuti da imamo prava. Nemamo,mi smo marionete koje misle da imaju kontrolu nad sopstvenim zivotom.

  5. Demokratije nema ni u prirodi,ni među životinjama a još manje
    među ljudima.Svedoci smo gasnih komora i logora Jasenovac ikraški
    jama,koje su činili članoviljudskog roda.Ljudsko društvo se neprekidno razvija u odnosima sile i interesa.Kada se ta dva pojma slože,onda kažemo evo demokratije,ali pomoću silei interesa.Tako zvana zapadna demokratija pokazala je svoje lice i naličje u varvaskom ratu protiv Iraka,Srpskog naroda na svom
    životnom prostoru iLibije.Samo se postavlja pitanje gde je kraj
    novim varvarima.Pozdrav uredništvu.

  6. Василим

    НА делу је стратегија обмане, дезинформисања, ширења малодушности, тзв. рат ниског интезитета! На жалост у њему учествују и неке опозиционе странке а међу њима је и на жалост> СНС, то је факат!

    -Опозиција је акрајнута, али и својом неактивношћу доприносе до овог очајног стања, тако да је и цела опозиција својом вољом или не, саучесник! Треба тражити нове трезвене поштене Србе, које је тешко подкупити …

  7. Sta reci za Vucica i Nikolica? Svaki komentar je suvisan,jer su najbolje sami o sebi rekli sve,samo sto na zalost nas narod naivan i naseo na pricu! Ni jedan iole posten covek ne menja ideologiju posle 20 godina,a jos pogotovo kad ga je ta i takva ideologija dovela na mesto gde se nalazise do pre neku godinu!!Sram ih bilo obojicu!Kako su izdali Seselja tako ce i narod izdati,mada su vec veliki broj naroda i izdali, cim im se ukaze prva prilika!!Dace Bog da nisam u pravu!! Ja im nista ne verujem!! Jedini koji ne lizu ono sto se ne lize,evro-amerima,su SRS i DSS!Svaka im cast!!

  8. ШТА ДА СЕ РАДИ?Jели неко има идеjу како да се у Србиjи ствaри окрену на болjе?Jели неко има визиjу како да се живи у Србиjи?Ови коjи нас тлаче имаjу врло добру визиjу!Они сматраjу да смо ми “голjе”.Даби ми нешто променили ,наjприjе се ми сами морамо променити!У СРБИJИ ДАНАС НЕМА ВОДJЕ!КО ДА ПОВЕДЕ НАРОД?ТРЕБА СВАКОМЕ БИТИ JАСНО СРПСКИ НАРОД ЧЕКА ВОДJУ!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *