Sportski duh Borisa Tadića

Piše Danijel Cvjetićanin, Univerzitet Singidunum

Takav oblik upornosti, koji posle niza poraza vodi u novi poraz, izaziva gađenje, ne bi bilo lako prikriti čak i da je reč o nekom (nekadašnjem) boljem vaterpolisti

Možda su nekadašnji vaterpolo treneri predsednika Tadića razumeli njegovu interpretaciju „sportskog duha“, možda im je bilo i smešno, ali sam uveren da je većini građana bilo – veoma mučno. Taj i takav oblik upornosti (i „neodustajanja“), koji posle niza poraza vodi u novi poraz, izaziva gađenje, ne bi bilo lako prikriti čak i da je reč o nekom (nekadašnjem) boljem vaterpolisti ili o nekom (današnjem) pristojnom predsedniku. Ma mora da su se i njegovi međunarodni prijatelji, uvek raspoloženi za aplauze svom pulenu, zapitali zašto izaziva gnev javnosti? Zar ne može mirno da, u ime Srbije, proguta žabu, pre nego što mu nalože da proguta i tvora, da bi na kraju, i sam, postao dobar zalogaj za krokodile? Ali do tada – oh, koliko divnih trenutaka fenomenalnog provoda, koliko obožavalačkih uzdaha ushićenih „djevuški partijki“, koliko prizora važnosti i moći (kao iz priča „1001 noći“: „A car suđaše, i postavljaše, i raščinjavaše, i poslovaše, i zapovedaše, i tako čitav dan, do mraka.“)

ZLOČIN KAO PRIMER
Ultimatum koji je, u prijateljskoj poseti Srbiji, na proputovanju iz Zagreba u Prištinu, uručila Angela Merkel, izazvao je u javnosti različite reakcije. Većina je osetila duboko poniženje (pošto politička korektnost ne dozvoljava malim narodima gnev ili bes). Naravno, domaća reptilna štampa (i ostali mediji) izrazili su divljenje „gvozdenoj kancelarki“ zbog iskrenosti i otvorenosti, pa i hrabrosti da onoliko jakoj Srbiji (i svim njenim saveznicima u svetu) skreše u lice istinu da mora da prihvati (i prizna) konačno amputiranje dobrog dela svoje teritorije, uključujući i deo nastanjen isključivo srpskim stanovništvom.
Istina, nemačka kancelarka je prethodno u Zagrebu izjavila da Srbija treba u svemu da se ugleda na Hrvatsku, ne misleći, valjda, da bi bilo moguće, nekakvom „Olujom“ (ili „Bljeskom“), konačno rešiti kosovski problem(!?) Pomenute poduhvate Haški sud je, svojevremeno, kvalifikovao kao zločin, ali će izgleda, kada se ozbiljnije uzme u obzir da su žrtve Srbi, kvalifikacija biti promenjena.

PUT U RAJ
No u priči o kolonizaciji Srbije, i njenoj dugoročnoj transformaciji u „banana-republiku“ (ili monarhiju?), Kosovo je tek jedna od epizoda. Neuporedivo bitnije je opšte osećanje nemoći koje se Srbiji mora nametnuti, da bi svi njeni ekonomski resursi (i tržište) bili u potpunosti stavljeni pod kontrolu evroatlantskog kapitala. I da bi se uspešno izvela nameravana reforma. Posle dodatnog komadanja Srbije slediće nova, i sve veća i veća ponižavanja, praćena daljim osiromašenjem većine stanovništva, suprotno verovanju koje se propagira – da se ponižavanje može „naplatiti“ podizanjem opšteg nivoa blagostanja.
Razumljivo, uvek će se postavljati isto pitanje: zar ćemo biti taoci izručenja haških optuženika, ili priznavanja Kosova, ili prihvatanja samostalnosti Vojvodine, Sandžaka i Preševske doline, ili ukidanja samostalnosti Republike Srpske, ili odustajanja od gonjenja H. Tačija i ostalih koji su u građanskom ratu istrebljivali Srbe, ili prihvatanja slobode „lova na Srbe“, radi plasiranja njihovih organa na međunarodnom tržištu…? Zbilja, zar je u redu prosperitetnim (a siromašnim) zemljama razonode, kocke, droge i prostitucije, kakve Srbija i Kosovo treba po evroatlantskoj agendi da postanu, ugrožavati evropsku budućnost (i apanaže evroatlantskim aktivistima) samo zbog nekoliko hiljada bubrega (ili jetri) godišnje, koje srpsko stanovništvo treba da položi na oltar evropskog jedinstva? O ovome bi, na najvišem nivou, možda želeli da razgovaraju Tači i Tadić, u okviru ekonomsko-tehničke saradnje.

ALTERNATIVA
Postoji, međutim, mogućnost da je ultimatum gđe Merkel samo predizborni trik koji treba da poboljša poziciju B. Tadića pred nove izbore. Njegovo hrabro i odlučno „ne“ nemačkom ultimatumu, pogotovo ako bi do kraja godine Srbija, uprkos tome, dobila status kandidata (što ne košta EU ništa), ponovo bi privuklo veliki broj nacionalno osvešćenih (bivših) glasača DS-a. A posle pobede na izborima, Tadićeva uobičajena nagla promena kursa (i stidljivo „da“) olakšali bi završetak procesa kolonizacije (i osiromašenja) Srbije u narednim godinama.
Osim toga, nemački ultimatum stvara (uzgred) snažan utisak da kandidatura Srbije otvara vrata ulazu u evropsku Dembeliju, u kojoj, na račun nemačkih i francuskih poreskih obveznika, ostali mogu da troše do mile volje. Pa zar bi inače bilo toliko kolebanja o trampi teritorija (i nacionalnog ponosa) za sumnjivu kandidaturu? Mnogi će biti razočarani kada (kasno) saznaju da kandidatura i članstvo predstavljaju korist jedino za evroatlantske aktiviste, koji će (uz velike apanaže) zajedno sa ekspertima iz Evrope i Amerike rado prihvatiti odgovornost da u narednim godinama promovišu evroatlantske „vrednosti“, uz brojne seminare, „vorkšopove“, „raund tejblove“ i „projekte“, koji u stvari treba da objasne domorocima kako se najlakše podnose (i tolerišu) nepravde i nejednakosti Novog svetskog poretka i dokažu da je ropstvo – sloboda. A sloboda nema alternativu.

5 коментара

  1. Postovani profesore,
    svaka cast za ovaj fenomenalan tekst!
    Mnogo je razloga zasto je DSS jedini koji zasluzuje podrsku na sledecim izborima!
    Za pametnog dovoljno!

  2. Љубомор

    Врата земље Дембелије не постоје. То су само гнусне лажи да и онако српски народ понижен и унакажен србомрзац Борис (данас се промовише у XVIII IMPERATORA u Viminacijumu) увуче у робовласнички јарам.
    Где оно прочитасмо да ће годишња квота СРбији уласком у ЕУ бити две милијарде еура? Навали народе! Уживај!

  3. Eh, profesore, progutati će Tadić sve što bude ne meniju…posle tvora,biće tvorići, tvoretine, ma svašta, upakovano u NATO proizvode, evroatlanske vrednosti…,svi znaju taj vokabular i fraze.

    Ako Srbima ne treba dostojanstven život i država, neka biraju ponovno “vaterpolistu” ili vojvodu evrofanatika, isti su, nijanse su u pitanju, suština ista, propast države !

  4. Gad!Izrod!HITNO SKLANJANJA Tadica nema alternativu !hitno

  5. Vrlo dobar tekst i vrlo dobra analiza uvazenog profesora Cveticanina. Sto se tice sadasnjeg predsednika Tadica on ako ima ijedan gram mozga u glavi…on bi trebao da se gorko kaje sto se ikad uopste i kandidovao za predsednika drzave, zato jer ce posle svega ostati upamcen i zabelezen u istoriji Srbije kao ubedljivo najgori i NAJMIZERNIJI predsednik u istoriji Srbije ! Mi smo imali u istoriji i careve i kraljeve i knezeve i predsednike ali se zaista nesecam da se ijedan od njih “vise puta izvinjavao najgorim neprijateljima “… ( ! ? ). Inace koliko ja mogu da vidim kakvo je raspolozenje u narodu… on ce na sledecim izborima sasvim sigurno izgubiti i “propasti ko magarac na ledu “! I ranije je bilo raznih sefova drzava i kada se neki od njih spomene…uvek ima neko kome se on nesvidja zbog ovog ili onog i ko uzvikne “Ua, dole taj i taj … Pu ! ” Sada kada se spomene Tadic…ljudi reaguju nekako cudno…imaju neki ” zacudjeni izraz lica” izbece se…otegnu usta na dole… to je ocigledno neki zacudjeni izraz lica pun prezira … ali ljudi cesto “nekako ostaju bez teksta ” jer prosto neznaju sta da kazu JER TAKVU MIZERIJU OD PREDSEDNIKA DOSAD STVARNO NISMO IMALI…imam utisak da je vecina naroda prosto shokirana…SAMO TO NARAVNO NE MOZE DA OSTANE TAKO TO MORA DA SE MENJA…STO PRE TO BOLJE ! ! !

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *