ŠELDON VOLIN Obrnuti totalitarizam

Piše Biljana Đorović

U knjizi „Demokratija uključena: Dirigovana demokratija i spektar obrnutog totalitarizma“ Šeldon Volin tvrdi da sadašnji sistem SAD-a i njegovi operativci dele sa nacizmom iste aspiracije ka neograničenoj moći, ali su njihove metode i akcije obrnute u odnosu na akcije nacista: preokrenuti totalitarizam, za razliku od klasičnog, ne vrti se oko demagoga ili harizmatičnog vođe već nalazi svoj izraz u anonimnosti korporativne države

Zadatke i ideale globalizacije kao savremene verzije supersmisla možemo sagledati u savršenoj sinhronizaciji sa onima o kojima Hana Arent govori kao totalitarnim: načiniti od svakog čoveka deo jedinstvenog čovečanstva čije je delanje usmereno na ubrzanje kretanja prirode i istorije, sa tom razlikom što planeri Globalistana raspolažu naučno-tehnološkim instrumentarijumom kojima se može ukinuti i poslednji, prirodno omogućen, izvor slobode identičan sa činjenicom da je svaki čovek novi početak sveta.
Postvarena egzistencija progresivno eliminiše one koji pokušavaju da je dovedu u pitanje. Sloboda se svela na slobodu konzumiranja i autoeksploatacije, što potvrđuje još jedan uvid Hane Arent da zlo nema apsolutni već banalni karakter – širi se po površini kao gljivice dok u spektaklu besmisla ne zahvati čitav krvotok sveta.
Brojni autori govore o totalitarizmu u kontekstu imperijalnog pohoda SAD-a – Šeldon Volin: „Demokratija uključena: Dirigovana demokratija i spektar obrnutog totalitarizma“; Noam Čomski: „Američki imperijalni projekat, Ono što mi kažemo prolazi: razgovori o moći SAD-a u svetu koji se menja“;  Naomi Klajn „Doktrina šoka i uspon razarajućeg kapitalizma“; Kris Hedžis: „Imperija iluzija: Kraj pismenosti i trijumf spektakla“; Ariana Hafington: „Pravo je pogrešno: Kako je krilo ludaka otelo Ameriku, pocepalo Ustav, i sve nas načinilo manje sigurnim“; Naomi Vulf: „Kraj Amerike – Pismo upozorenja mladom patrioti o deset koraka ka fašizmu“; Šamlers Džonston: „Nemezis: Poslednji dani američke Republike“ (koja govori o militarizmu kao neizbežnom pratiocu imperijalizma).
Svi ti autori činjenično ukazuju da ni u jednom razdoblju u istoriji sistem SAD-a nije bio bliži totalitarnom. U svojim radovima oni postavljaju brojna pitanja: na koji način će se rasplesti ekonomska kriza; u kojoj meri će smrtonosno oružje supersile mirovati; na koji način će se korporativna država postaviti prema narastajućim osiromašenim masama; u kojoj meri se uopšte može transformisati sistem koji raspolaže zakonskim ovlašćenjima (osvojenim posle jedanaestog septembra), kao što su tehnologija unutrašnje sigurnosti, sistemi za nadzor, „Fima kampovi“, raspoređeni na ogromnom prostoru SAD-a (za koje brojni istraživači i novinari veruju da su predviđeni za deportovanje političkih disidenata). Ta pitanja u medijima su ili zanemarena, ili ismejana.

NA TRAGU NACIZMA
Šeldon Volin, profesor političke filozofije najpre na „Berkliju“, a potom i na „Prinstonu“, u svojoj knjizi „Demokratija uključena: Dirigovana demokratija i spektar obrnutog totalitarizma“ („Democracy incorporated: managed democracy and the specter of inverted totalitarianizam“) promene u političkom sistemu SAD-a smatra izuzetno alarmantnim i imenuje ih  kao „obrnuti totalitarizam“. Pod pojmom „obrnuti“ profesor Volin podrazumeva da su, dok sadašnji sistem SAD-a i njegovi operativci dele sa nacizmom iste aspiracije ka neograničenoj moći, vlasti i agresivnom ekspanzionizmu, njihove metode i akcije obrnute u odnosu na akcije nacista: preokrenuti totalitarizam, za razliku od klasičnog, ne vrti se oko demagoga ili harizmatičnog vođe već nalazi svoj izraz u anonimnosti korporativne države; sistem tvrdi da neguje demokratiju, patriotizam i Ustav dok cinično manipuliše polugama sistema, podrivajući i osujećujući demokratske institucije; politički kandidati su izabrani od strane građana, ali moraju da raspolažu neverovatnim količinama korporativnih sredstava kako bi mogli da uđu u izbornu trku i time su trajno obavezni prema armijama korporativnih lobista u Vašingtonu koji u stvari pišu zakone; komercijalni mediji kontrolišu gotovo sve što se čita, gleda ili čuje proizvodeći uniformnost mišljenja, ili preusmeravajući ljudske potencijale na trivijalnosti i tračeve o selebriti i VIP ličnostima.
Predstavnici institucija su umreženi, postojano korumpirani od institucionalizovanog sastava za primanje mita koji ih čini osetljivim na moćne interesne grupe čije su jedinice velike korporacije i najbogatiji Amerikanci. Sudovi, pak, kada nisu sluge korporacijskih moći dosledno su snishodljivi prema tvrdnjama o ugroženoj nacionalnoj sigurnosti. Izbori u Americi su pod uticajem proizvedenih ne-događaja kojima se dobija bar polovina elektronskih glasova isključivo zahvaljujući filtriranju u korporativno-dominiranim medijima. Intenzivno i ekstenzivno se manipuliše nervnim sistemom građana na osnovu izveštaja o delovanju kriminalnih i terorističkih mreža i porastu nezaposlenosti, čime se građani drže u permanentnom stanju straha. Krucijalno je ne samo to što se širi moć vlade, već i neizbežna diskreditacija ustavnih ograničenja i ustavnih procesa koja obeshrabruju građanstvo prepuštajući ga stanju političke apatije.
Obrnuti totalitarizam se, pokazuje Volin, sastoji od sledećih elemenata: slabog zakonodavnog tela, pravnog sistema koji je istovremeno popustljiv i represivan, partijskog sistema u kojem jedna partija, bilo da je u opoziciji ili na vlasti naginje restrukturiranju postojećeg sistema u pravcu permanentnog favorizovanja vladajuće klase bogatih, dobro umrežene i korporativne, sve siromašnije građane u stanju sve veće beznadežnosti i političkog očaja, i srednju klasu u stanju oscilovanja između straha od gubitka posla i očekivanja fantastičnih nagrada, jednom pošto se ekonomija oporavi. To je šema koju podržavaju ulizički i poslušnički mediji (preuzeti od korporacija), univerziteti integrisani sa korporativnim dobročiniteljima, „think-thank“ i korporativne fondacije institucionalizovane koje raspolažu ogromnim finansijskim sredstvima, podržane od propagandne mašinerije.
Studija „Demokratija uključena: Dirigovana demokratija i spektar obrnutog totalitarizma“ predstavlja razarajuću kritiku savremenih vlada Sjedinjenih Država čija je politika usmerila SAD u pravcu klasičnih totalitarnih prethodnika: fašističke Italije, nacističke Nemačke i boljševičke Rusije. U analizi savremene američke krize Volin se oslanja na istorijske perspektive polazeći od originalnog Ustavnog sporazuma iz 1789, obraća posebnu pažnju na napredne nivoe socijalne demokratije postignute tokom „Nju dila“ i savremenu mitologiju o SAD-u kao svetskoj sili bez presedana u istoriji.

BREND UMESTO SUVERENOSTI
S obzirom na istorijsku pozadinu, Volin uvodi tri nova koncepta kako bi analizirao ono što su Amerikanci izgubili kao nacija. Njegova centralna ideja o „obrnutom totalitarizmu“, pojačana je sa dva podređena pojma koji ga prate i promovišu – „upravljana demokratija“ i „Supersila“, napisana uvek velikim početnim slovom i sa određenim članom ispred kako bi se potcrtala važnost i određenost pojma, ali i u čitaočevoj svesti povezao ovaj pojam sa pojmom Supermena ili Spajdermena, nezavisnog agenta pravde koji nema nikakve dodirne tačke sa ustavnom vladom i demokratijom.
Demokratija, po Volinu, pretpostavlja mogućnost običnih ljudi da vode bolji život postavši politička bića i formirajući vlast koja će biti odgovorna prema njihovim nadama i potrebama, što zavisi od postojanja demosa – politički angažovanog i ovlašćenog građanstva koje glasa i zauzima sve grane javne službe. Šeldon Volin problematizuje demokratske intencije Očeva američke nacije, dokazujući da američki Ustav nije izvorno podrazumevao demokratiju već je bio pisan od onih koji su bili skeptični i neprijateljski nastrojeni prema demokratiji.
Genijalnost obrnutog totalitarizma počiva na nevidljivoj uspostavi totalne vlasti, bez ustanovljenja koncentracionih logora, terorom podržane ideološke uniformnosti ili nasilnog onemogućavanja disidenata dokle god oni ostaju bez uticaja. Degradacija statusa „suverenog naroda“ na suverene potrošače paradigmatična je za razumevanje sistemskih promena koje su od demokratije kao metoda vladavine naroda napravili brend – marketinški proizvod koji se veoma dobro prodaje, kako u SAD-u, tako i u celom svetu.
Među faktorima koji su promovisali i omogućili da se obrnuti totalitarizam nevidljivo uspostavi, Volin navodi psihologiju advertajzinga i vladavinu „zakona tržišta“ u svim kontekstima, kontinuirani tehnološki napredak kojim se osnažuju fantazije neophodne po sistem – kompjuterske igre, virtuelni avatari, putovanja u svemir, kooptiranje univerziteta i centralne narative, kojima se omogućuje nevidljivo uvođenje sistema suprotstavljenog bazičnim interesima ljudi: obožavanja heroja i moćnih pojedinaca, kult večne mladosti, lepota izjednačena sa uspesima estetske  hirurgije čije operacione hale predstavljaju svojevrsne institute „Dorijan Grej“ u kojima se, poput medijskih simulakruma proizvodi pojavnost, a gubi moral, percepcija se modeluje akcijama koje se mere u nanosekundama.
Samo pacifikovanje se neprekidno postiže na univerzitetima, bez spaljivanja knjiga i izbeglih profesora i studenata. Kombinacijom vladinih ugovora, korporativnih i osnivačkih fondova, zajedničkim projektima korporativnih i univerzitetskih naučnika, istraživanjima za potrebe bogatih donatora, farmaceutskih korporacija, univerziteti, naučnici i istraživači neprimetno su integrisani u sistem. Prvi put u istoriji američkog visokog obrazovanja vrhunski profesori postaju bogati ljudi zahvaljujući sistemu i u prilici su da zahtevaju plate i pogodnosti na kojima im mogu zavideti predsednici korporativnih upravnih odbora.
Glavni društveni sektori postaju unajmljenici za osnaživanje korporativne moći i realizaciju korporativnih interesa u sprovođenju dirigovane demokratije, dok je vojnoindustrijski kompleks zadužen za realizaciju projekta Supersile.

MIT 9/11
Sekundarni zadatak dirigovane demokratije je da ljude drži u stanju neprekidne zaokupiranosti perifernim ili privatnim aspektima života, kako svoju pažnju ne bi mogli da fokusiraju na koruptivnu prirodu izdaje Javnog sektora i narodnog poverenja. Pitanja seksualnog opredeljenja, gej brakova, transseksualnosti, značaja seksualne apstinencije, uloge verskih dobrotvornih organizacija u državno finansiranim aktivnostima, dobijaju prvorazredan značaj. Politička funkcija medijski promovisanih i institucionalno podržanih sporova koje ove teme pokreću, je u podeli građana i stvaranju tenzija koje omogućavaju da opskurno uvećavanje klasnih razlika, ekstremno pogoršanje socijalnih i ekonomskih uslova života ljudi, prođe bez otpora.
Upravljana demokratija je snažan mehanizam koji briše poslednje tragove demokratije, preostale u američkom političkom sistemu, ali, ona, po Volinu, nije ništa u poređenju sa Supersilom, kao sponzorom američkog imperijalizma i militarizma. Radi se o aspektima američke vlade, obavijenim tajnošću izvršne grane vlasti, čije su delatnosti navodno izvan mogućnosti građana da je shvate i kontrolišu. Supermoć je obuzeta oružjem za masovno uništenje, tajnim manipulativnim operacijama spoljne politike, vojnim operacijama i fantastičnim svotama novca koje se zahtevaju od javnosti od strane vojnoindustrijskog kompleksa.
Vojne intervencije i operacije doslovno menjaju prirodu demokratije.
Pod parolom demokratije ovim operacijama se okupiraju zemlje čiji se narodi potom izlažu nemilosrdnoj, ravnodušnoj politici lokalnih političkih izabranika, koji ne reprezentuju nikakvu volju tamošnjeg naroda, već se na osnovu manipulativno sprovedenih izbora postavljaju poslušnici čiji je najvažniji zadatak da uruše svaki oblik socijalne zaštite i otvore vrata za eksploataciju zemlje i stanovništva. Neprekidno urušavanje međunarodnih pravnih mehanizama prate zahtevi za sve većom tajnošću i diskrecijom (državnim tajnama).
Imperijalizam i demokratija su bukvalno nespojivi. Imperijalizam je ubio demokratiju zahvaljujući tome što je snažno ukorenjen u prošlosti SAD-a, smatra autor „Obrnutog totalitarizma“, navodeći brojne primere saučestvovanja američkih građana u imperijalnim ulaganjima, uključujući transkontinentalnu ekspanziju na račun urođenika, Meksikanaca i španskih imperijalista.
Mitologija, stvorena oko 9/11 pretvorila je ovaj događaj u politički ekvivalent svetom danu raspeća, mučeništva, tako da se on mogao lako funkcionalizovati u nekoliko pravaca, postajući opravdanje za uvek otvorenu ratnu i militantnu opciju (zahvaljujući nekritičkoj lojalnosti i podršci krstaškim ratovima koji u sakramentu jedinstva kreću da svet oslobode od zla i uspostave Sveto američko carstvo).
Kombinacija mita i religijske simbolike omogućila je medijima da neopaženo normalizuju nezamislivo. Uspešno delovanje mitskih i religijskih obrazaca u medijskoj formi, u društvu u kojem se kontinuirano precenjivao sekularizam, za Volina nije nimalo iznenađujuće: ono je direktna posledica života u virtuelnoj realnosti omogućenoj tehnološkim čudima, marketinškim obrascima, medijski proizvedenim simulakrumima i verom u napredak. Medijska prezentacija formatizovane realnosti veoma je važna karika u ovom procesu čije su konsekvence u ogromnoj koliziji sa interesima građana, koji su jedini u mogućnosti da prekinu  lanac simulakrumskog uticaja. Uslovi u kojima se javnost transformisala, doveli su do toga da su građani posle ove formatizacije i sami postali kontributori totalitarizma. Na formatizaciju građana i transformaciju javnosti, koja je dopustila da se predsednička moć posle 11. septembra proširi do nivoa koji ta moć dostiže u totalitarnim političkim sistemima; javnost koja podržava neprekidne ratove zasnovane na lažima serviranim Kongresu, presudno su uticala iskustva prošlosti i način na koji su ona sublimisana kao kolektivna iskustva. Među najvažnije momente koji su, zahvaljujući instituciji tajnosti vladinih dokumenata i medijskoj podršci nedovoljno osvetljeni, Volin ubraja propagandni model kojim se sprovodi totalna mobilizacija svih snaga kao instinktivna reakcija prema pretnji anihilacije koja dolazi spolja. Tako oblikovan politički identitet u mogućnosti je da racionalizuje agresije koje su od osvajanja američkog kontinenta do danas bile osnova za realizaciju interesa moćnih krugova u ime države i naroda na kojima leži odgovornost za smrt miliona nevinih ljudi. Totalna mobilizacija snaga postignuta je realizacijom politički naređene participacije ličnih i socijalnih snaga: naučnih, mehaničkih, komercijalnih, moralnih, književnih, umetničkih i psiholoških, u uslovima navodne opasnosti koja se neprekidno konstruiše.
Softverski usavršeni totalitarizam nastavlja sa uništavanjem ma kog neprijatelja.

17 коментара

  1. *Softverski usavršeni totalitarizam nastavlja sa uništavanjem ma kog neprijatelja.*
    …………………………………………………………
    skandalozni bilbordi U Novom Sadu… Popis koji poČinje 1. oktobra po svemu sudeĆi biĆe iskoriŠĆen za brojne zloupotrebe
    Vojvođani ili Srbi – pitanje je sad

    Nacija – Nedefinisana ‘nevladina organizacija’ pozvala građane Vojvodine da se na predstojećem popisu izjasne kao Vojvođani. Poruka – „Mnogi ne znaju da imaju pravo da se izjasne kao Vojvođani. Važno je da znaš: nacionalna pripadnost je stvar tvog osećanja”

  2. pozajmljen komentar

    Mirko [neregistrovani] (30. 09. 2011, 06:37:44)
    BICE OVDE SVEGA I SVACEGA

    U Srbiji se nesto opasno zakuvava i uopste nije naivno!!!! Kako je pocelo ovo nece na dobro da izadje uopste!!!!

  3. Bogataši ismevali borce za pravdu

    Bahatost – Grupa imućnih ljudi sa balkona luksuznog kluba „Ćiprijani rezidens” rugala se stotinama demonstranata ispred Volstrita u Njujorku koji protestuju protiv nepravednog kapitalističkog sistema
    Drsko … Dok stotine marširaju za pravedniji sistem, bogati im se rugaju

    Protest u Njujorku „Okupirajmo Volstrit”, koji traje već dve nedelje, juče je obeležio nezapamćen skandal. Stotine demonstranata, koji protestuju protiv nepravednog kapitalističkog sistema, našli su se na meti bogataša koji su im se rugali sa balkona luksuznog kluba „Ćiprijani rezidens”.

    Jedan demonstrant napisao je na svom blogu da ljudi koji su im se smejali sa terase, u stvari, personifikuju njihove protivnike.

    – Bogataši koji su pili koktel i ismevali nas sa balkona oličenje su naših protivnika. Oni pripadaju jednom procentu svetske populacije koja je enormno bogata i koja vlada svetom. To su truli kapitalisti koji su se obogatili u ovom nepravednom sistemu dok narod grca u siromaštvu – napisao je na svom blogu.
    Rušenje sistema

    Za potvrdu njegovih reči dovoljno je reći da je klub „Ćiprijani rezidens” ujedno i stambena zgrada u kojoj iznajmljivanje najjeftinijeg apartmana košta čak 625.000 dolara.
    Inače, protesti u Njujorku organizovani su preko društvenih mreža, a pokrenulo ih je nekoliko anonimnih organizacija. Kao idealno mesto za demonstracije, izabran je Volstrit jer predstavlja oličenje „moćnika koji kontrolišu svet”.

    Demonstranti navode da su nezadovoljni postojećim finansijskim sistemom, pohlepom investitora, legalnim mahinacijama na berzi, kao i političarima koji su marionete u rukama velikih korporacija.
    Brojke
    7 milijardi ljudi živi na Zemlji
    1 milijarda ljudi, odnosno svaki sedmi čovek na svetu gladuje
    27.077 ljudi samo je juče umrlo od gladi u svetu
    450 miliona ljudi živi ispod granice siromaštva sa manje od 1,25 dolara dnevno
    900 miliona ljudi nema pristup pijaćoj vodi, a svake godine oko 1,5 miliona ljudi umre od neke bolesti prenosivih vodom
    205 miliona radno sposobnih ljudi je bez posla
    42,7 biliona dolara ukupno bogatstvo najimućnijih u svetu 2010.
    103.000 ljudi ima više od 30 miliona dolara
    – Današnji svet je nepravedan. Jaz između bogatih i siromašnih je ogroman. Jedan procenat ljudi na svetu poseduje enormno bogatstvo, dok se preostalih 99 odsto bori za puko preživljavanje – kažu protestanti.

    Oni ističu da planiraju da ostanu na Volstritu koliko god treba, a mnogi demonstranti kampuju u obližnjim parkovima i klupama.

    – Ne želimo da napuštamo mesto „kapitalističkog zločina”. Naš cilj je rušenje postojećeg kapitalističko-pljačkaškog sistema – kažu demonstranti.

    Proteste u Njujorku podržali su reditelj Majkl Mur, poznati intelektualac Noam Čomski i glumica Suzan Sarandon.
    – Svako ko ima otvorene oči zna da je kriminal Volstrita odnosno finansijskih institucija uopšte naneo ogromnu štetu ljudima u celom svetu. Ta pljačka se odvija više od 30 godina i u tom periodu finansijske institucije došle su i do političke moći. To je pokrenulo začarani krug koji je koncentrisao ogromno bogatstvo i političku moć u vrlo malom procentu stanovništva – objašnjava Čomski, i dodaje da, s druge strane, ljudi doslovce umiru od gladi.

    Njegove reči potkrepljuju statistički podaci koji pokazuju da oko 450 miliona ljudi na svetu živi ispod granice siromaštva, a da skoro milijardu ljudi gladuje. To praktično znači da je na Zemlji svaka sedma osoba gladna.
    Pobune i u Izraelu

    Analitičari napominju da protesti u Americi predstavljaju samo nastavak sličnih socijalnih pobuna širom sveta poput onih u Španiji, Italiji i Izraelu.
    U Izraelu se od 14. jula svake nedelje održavaju demonstracije, a glavni zahtev učesnika protesta jeste socijalna pravda. Demonstracije su počele kada je postavljeno nekoliko šatora u elitnoj četvrti Tel Aviva, u znak protesta zbog cena nekretnina. Šatorski kampovi ubrzo su nikli u drugim gradskim centrima, a protest se proširio dalje kada su se pridružili ljudi nezadovoljni drugim ekonomskim problemima. U Španiji su protesti zbog loše ekonomske situacije i velike nezaposlenosti izbili sredinom maja.

    01

  4. Lepo rečeno, vođa je anoniman i skriva se iza tajnosti računa na of šor zonama.

  5. Vedrana Rudan

    Živim u Hrvatskoj zato mi se vrlo često riga iako ne patim od bulimije. Ipak nikad toliko žestoko ne bljujem koliko svakog jednaestog devetog kad su, je li, to svi znamo, “teroristi”, napali one nebodere.

    Naravno, kad se u Njujorku sruše dva nebodera, u posljednje je vrijeme sve jasnije tko ih je srušio, onda to nije napad na dvije njujorške poslovne zgrade, to je netko napao i mene i moju mačku i vas i vašeg psa i mesara moje pokojne mame i papagaja u mom najdražem kafiću koji svakome tko uđe u kafić kaže:”Kurac, kurac, dobar dan.”

    Slažem se da su onaj jedanaesti i onaj deveti povijesni dan. Tada su Ameri odlučili poslati u tri materine sve obzire. Za početak krenuli su rušiti sve živo i mrtvo u Iraku i Afganistanu. U tim su se nekad zemljama, danas spaljenim zemljama, skrivali “teroristi” a Iračani su tada kao Iranci danas bili pri kraju montaže atomske bombe. Blaženi su bili dani kad smo znali zašto ginu afganistanska i iračka dječica.

    Danas? Danas građanima prezadužene Amerike više nitko ne objašnjava zašto moraju ubijati djecu u njima dalekoj i nepoznatoj zemlji. Pali, žari gdje ti gazda kaže. Libija. Libija? A Libijaca nije bilo u onim avionima koji su srušili one nebodere a pod ruševinama je ostalo… Svi znamo koliko tisuća leševa. Svi znamo? Svi? Baš svi?

    Eto, ja pojma nemam koliko ih je tamo poginulo, nikad nisam zapamtila broj iako sam ga milijun puta čula. Baš me briga za pobijene Amere, pobili su ih njihovi, neka za njima tuguje rodbina. Sirota rodbina. Sjećate se kako su za njih skupljale pomoć najveće holivudske zvijezde?

    I, što se dogodilo? Jadni ljudi nisu dobili ni centa a nitko nikad nije otkrio tko ih je opljačkao. Često mi pada na pamet kako sve u Americi funkcionira kao u Hrvatskoj jedino smo mi majušni pa su i naši kriminalci na vlasti nemoćniji.

    Danas čitam kako će “teroristi”, u svim novinama piše kako je informacija “vjerodostojna ali nije potvrđena”, opet napasti Njujork i Vašington. Opet jedanaestog devetog da svijet lakše upamti datum kad će i u njihovu zemlju ući Smrt. U jednoj će ruci držati kosu u drugoj američku zastavu.

    Oni Ameri koji trenutno “vladaju” Amerikom misle da mi ne kužimo da bi svaki napad na Njujork i Vašington bio napad na Kinu? Amerike više nema, zato ne moraju dizati toliku frku. Ni za milijun godina neće moći Kinezima vratiti dugove.

    Slažem se, to nikako ne znači da Iranci mogu mirno spavati. Ni Sirijci, ni… O Egipćanima da se ne govori. A Kina šuti, gleda i čeka dok Amerika za nju obavlja prljave poslove. Bolje da ginu Ameri, Slovenci, Hrvati, Britanci, Francuzi i ostali nego da Kinezi gube glave.

    Njima je mjesto u kineskim tvornicama u kojima, ako su vrijedni i ako rade dvadeset sati dnevno mogu zaraditi i pedeset dolara mjesečno. Zato ja, u očekivanju i formalnog dolaska Kineza na čelo Zemlje, rigam na sve što mi Ameri plasiraju kao istinu i borbu za demokraciju i slobodu.

    Onog jedanaestog devetog u Njujorku je pobijeno… A koliko su u međuvremenu diljem svijeta Ameri raskomadali ljudi u ime nafte i profita? Tko broji milijune tih leševa? Znam da nije lijepo ali, kakva sam takva sam, jebe mi se za one koji su vrištali u onim neboderima koje su pobili njihovi da bi imali alibi za ubijati naše.

  6. Ovaj vas/nas Lune najcesce je preopsiran, pa stoga i nuzno izbezan, no sad je dobro ovde pastirao tekst Vedrane Rudan, vrlo koristan sa dobrom dijagnozom o Kini, koja svojim ponasanjem nas ovde zbunjuje jos od 1989, kako koga i kako kad koliko.

  7. KP USA

    Komunistička partija Sjedinjenih Američkih Država (engleski: Communist Party of the United States of America, CPUSA) je marksističko-lenjinistička politička stranka koja djeluje u SAD od 1919. godine.

    CPUSA je nastala od Lijevog krila, odnosno lijeve frakcije tadašnje Socijalističke partije Amerike. Kao i drugim komunističkim partijama u tadašnjem svijetu, poticaj za stvaranje je dao uspjeh oktobarske revolucije, te su prvi američki komunisti nastojali kopirati njen model i od SAD stvoriti socijalističku državu pod diktaturom proletarijata. Reakcija federalnih i državnih vlasti, odnosno tzv. Palmerove racije, su mnoge članove CPUSA natjerale da od početka 1920-ih djeluju u ilegali, odnosno partija je bila podijeljena na izolirane i često frakcijskim borbama zavađene ćelije. Nakon nekoliko godina, uglavnom zahvaljujući pokroviteljstvu Kominterne, zavađene ćelije su se nakon nekoliko godina ujedinile i počele djelovati legalno. Krajem 1920-ih je, međutim, došlo do novih raskola, te su se iz CPUSA izdvojile trockistička i tzv. lovestoneitska frakcija.

    CPUSA je počela jačati zahvaljujući Velikoj depresiji, koje je kod velikog broja američkih intelektualaca dovelo do razočaranja u kapitalizam; njene redove su pojačali i dosljedno protivljenje fašizmu koji se širio u Evropom, kao i institucionalnom i vaninstitucionalnom rasizmu koji je bio dio američkog establishmenta, uključujući i radnički pokret. S druge strane, CPUSA je karakterizirala potpuna oslonjenost na SSSR i Staljina; članstvo CPUSA je iz Moskve primalo financijsku, propagandu i drugu pomoć, a zauzvrat se od članova CPUSA očekivalo da djeluju kao sovjetski obavještajni resurs. Savezništvo SSSR i SAD u drugom svjetskom ratu je, pak, značajno pomoglo daljem porastu članstva koje je tada doživjelo vrhunac. Međutim, odmah nakon završetka drugog svjetskog rata i početka hladnog rata federalne vlasti, ali i veliki dio javnosti počinje na CPUSA gledati kao na subverzivnu ili, u najboljem slučaju, ekstremističku i potencijalno opasnu organizaciju; takvo raspoloženje je bitno doprinijelo makartističkim čistkama krajem 1940-ih i 1950-ih koje su bitno smanjile članstvo i relevantnost CPUSA.

    CPUSA je 1950-ih dodatno oslabljena procesom destaljinizacije u SSSR, odnosno ustankom u Mađarskoj, a što je mnoge dotada pravovjerne pro-sovjetske komuniste dovelo u nedoumicu po pitanje dotadašnje marksističko-lenjinističke dogme. CPUSA se tim procesima nije prilagodila, isto kao ni burnim društvenim previranjima 1960-ih, iako je zabilježila svojevrsnu mini-renesansu zahvaljujući dosljednjom protivljenju vijetnamskom ratu. Tih je godina, međutim, došlo do naglog starenja stranačkog članstva, s obzirom da su se mlađe generacije radikalnih ljevičara okrenule maoizmu i drugim pokretima Nove ljevice. Zalaganje CPUSA za realni socijalizam 1970-ih je nastavilo njenu političku marginalizaciju, a perestrojka Mihaila Gorbačova dovela i do raskola sa dotadašnjim sovjetskim sponzorima. U doba sloma SSSR-a je 1991. godine i u samoj CPUSA došlo do velikog raskola na frakciju koja se zalagala za promjenu ideološke platforme prema umjerenijem demokratskom socijalizmu i frakciju vjernu marskizmu-lenjinizmu. Potonja je odnijela pobjedu, te CPUSA dan-danas djeluje kao marksističko-lenjinistička stranka.

  8. Taj “jedanaesti deveti” je bio napad amerike na ceo svet,a ne napad terorista na ameriku!!Politicari najcesce ne shvataju da sa svojim odlukama uvlace svoje sunarodnike u velike probleme,mada upravo ti problemi kojima i izlazu svoje sunarodnike politicare i ne interesuje!Njih samo interesuje novac i nista drugo!!Nema zemlje na svetu koja se toliko koristi lazima kao ta degradirana amerika!!A upravo te lazi ce joj i doci glave!!Velik je Gospod,NAJVECI!!

  9. У тексту се храбро износе очигледне чињенице и истина о ”Новом светском поретку” протерана из свих ”демократских” друштава – земаља које су у власништву ”великог инквизитора”.

  10. Nije to razlog, nego, mecka igra pred svacijom kucom, Texas trazi prisajedinjenje sa Mexikom..*lesi se vrca kuci*
    …………………………………………………………………………………………………………………..
    VAŠINGTON – Amerika šalje vojsku u Meksiko!
    Rik Peri, guverner Teksasa i mogući predsednički kandidat republikanaca na izborima za predsednika SAD 2012. godine, najavio je da bi poslao američke vojnike u Meksiko – da se bore protiv narko-bandi.

    – Meksiku je potrebna pomoć SAD kad je reč o borbi protiv narko-mafije. Ubićemo ove narko-kartele i sprečićemo ih da se približe našoj granici – rekao je Peri na skupu republikanaca u Nju Hempširu.

    Upitan šta konkretno ima na umu, odnosno kakav bi tačno bio način na koji bi se američka vojska angažovala na teritoriji južnog suseda SAD, Peri je rekao da „ne zna tačno koji su mogući scenariji, ali da je veoma važno da se Meksiku pomogne“.
    Posle govora Perija, koji je jedan od najozbiljnijih kandidata za naslednika Obame, reagovala je i Bela kuća. U saopštenju je naglašeno da je „saradnja s Meksikom odlična“ i da vlada SAD „trenutno pruža pomoć u borbi s kriminalom“.

    SAD trenutno na granici s Meksikom imaju raspoređene jedinice Nacionalne garde, a za nadgledanje koriste se bespilotne letelice.

    Analitičari smatraju da je Perijev predlog neprihvatljiv za vladu Meksika, pošto su još „sveže“ rane od pre 170 godina, kada je Meksiko izgubio skoro pola svoje teritorije u ratu sa SAD.

    Predsednik Meksika Kalderon ima poruku za Amerikance kada je reč o borbi protiv narko-mafije: „Smanjite potrošnju!“

  11. Super alibi za 11.09 ali sta je sa alibijem poslije pada Berlinskog zida da li se gospodji Rudan tada povracalo kada su Srbi upotrebljeni kao Iracani i Avganistanci kasnije. Da li joj se povracalo kada je rvatska proglasila nezavisnost i proterala srpsko stanovnistvo, da li joj se kojim slucajem povraca na sahovnicu ili je bas nije bilo briga kada su ameri ubijeli srbe a ne rvati? Ipak su joj ta go… dala drzavu mozda bi trebala povratiti i zbog toga barem jedanput.

  12. Preporuka zapadu je citati Marxa i Engelsa .

  13. zapad, je poceo da ucu, kako da zivi od svog rada, a, edukaciju, prakticnu nastavu izvodi licno Obama…

    http://rense.com/1.imagesH/marx_dees.jpg

  14. Sprema se globalni ustanak protiv bogatih
    15. Oktobra okupiraj ceo svet

    Zajedno – Građani će tog dana širom sveta izaći na ulice i izraziti protest protiv političara i velikih korporacija, najavili aktivisti iz Hrvatske koji podržavaju demonstrante u Americi
    Bunt … Mladi u prvim redovima demonstracija u Njujorku, Bostonu, Čikagu…

    Aktivisti pokreta „Okupirajte Volstrit”, koji već treću nedelju protestuju u Americi, trebalo bi 15. oktobra da dobiju podršku od istomišljenika širom sveta. Organizacija „Pokret 15.10″ iz Hrvatske objavila je na svojoj Fejsbuk stranici da će tog dana nezadovoljni građani u mnogim svetskim gradovima izaći na ulice i podržati bunt protiv neoliberalnog kapitalizma.

    „Građani širom sveta će 15. oktobra izaći na ulice da izraze ogorčenje zato što su naša prava ugrožena savezom između političara i velikih korporacija. Vodeći ratove za profit i osiromašujući čitave populacije, naše vladajuće klase lišavaju nas našeg prava na besplatno i pravedno društvo”, navodi se na Fejsbuk stranici ovog pokreta 15.10.
    Glavni štab na socijalnim mrežama

    Lokalni pokreti koji sebe nazivaju „Okupiraj Boston”, „Okupiraj Čikago”, „Okupiraj Filadelfiju” i tako dalje još su u velikoj meri aktivni najviše na društvenim mrežama. Ali i oni najavljuju bolju koordinaciju i širenje na druge zemlje, pošto je postojeća kriza globalna.

    I liberali i desničari

    Protest pokreta „Okupirajte Volstrit” proširio se u ponedeljak iz Njujorka na više američkih gradova, u kojima su održane demonstracije protiv pohlepe multinacionalnih kompanija, globalnog zagrevanja, socijalne nejednakosti i visoke nezaposlenosti u SAD.

    Poput revolucija koje su zahvatile arapski svet, i ovaj novi svetski pokret dobija sve više simpatizera. Posle Amerike, najavljeni su protesti u Kanadi, Japanu i Evropi.

    Vetar u leđa dalo im je hapšenje oko 700 pripadnika tih pokreta, čiji se aktivisti više od dve nedelje okupljaju u Finansijskom distriktu na donjem Menhetnu. U pokretu „Okupirajte Volstrit” sebe smatraju liberalima, ali dobijaju podršku i pristalica desničarskog libertarijanskog pokreta „Čajanka”. Od protestnih skupova koji su održani u ponedeljak vredi pomenuti onaj u Bostonu, na kome su se okupile stotine demonstranata.
    Protest ispred banaka

    Oni su se od svog grada od šatora u centru Bostona uputili do stare zgrade Kongresa države Masačusets, tražeći prestanak uticaja velikih kompanija na vladu. Po svojim šatorima ispisali su: „Borite se protiv bogataša, a ne u njihovim ratovima”.
    Pored toga, ispred lokalnih sedišta američke centralne banke u Čikagu, San Francisku i Kanzas Sitiju okupilo se nekoliko desetina demonstranata. U Los Anđelesu nekoliko stotina je protestovalo ispred gradske skupštine, a zatim su se uputili ispred sudnice gde se sudi lekaru Majkla Džeksona kako bi privukli pažnju televizije.
    Bizarno – Milijarder podržao proteste na Volstritu
    Soroš protiv bogate Amerike

    NJUJORK – Milijarder i berzanski špekulant Džordž Soroš (81) podržao je demonstrante koji više od dve nedelje protestuju na Volstritu protiv američkog kapitalističkog sistema i gramzivosti tamošnje finansijske elite. Soroš, čije je bogatstvo procenjeno na 22 milijarde dolara, rekao je da razume bes građana koji su revoltirani činjenicom da je država novcem poreskih obveznika spasavala posrnule banke.

    Soroš je na konferenciji za novinare održanoj u sedištu UN u Njujorku objasnio svoje stavove.

    – Imam razumevanja za njihovo mišljenje. Tokom finansijske krize 2008, mnogi privrednici su bukvalno propali jer su banke naglo povećale kamate. Država umesto da pomogne privrednicima, spasavala je banke – izjavio je Soroš, i dodao da su banke na taj način zaradile, a svojim zaposlenima zatim isplaćivale ogromne bonuse.

    Inače, Džordž Soroš je Amerikanac jevrejsko-mađarskog porekla i svoje ogromno bogatstvo stekao je špekulacijama na berzi. Na ovogodišnjoj listi 400 najbogatijih ljudi na svetu američkog finansijskog magazina „Forbs”, Džordž Soroš zauzeo je 46. mesto. Zanimljivo je da se njegov kapital od početka svetske ekonomske krize 2008. uvećao za čak 10 milijardi dolara.

  15. NJUJORK – Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija odbacio je danas rezoluciju kojom se osuđuje represija nad demonstrantima u Siriji, pošto su Rusija i Kina stavile veto.

    Predlog rezoluciju, koju su podneli Francuska, Nemačka, Britanija i Portugalija, dobio je devet glasova, što bi bilo dovoljno za usvajanje, ali veto dve stalne članice je to onemogućio.

    Na sednici Saveta bezbednosti UN, koja je kasnila više od sat vremena, četiri zemlje su se uzdržale od glasanja – Indija, Brazil, Južna Afrika i Liban.

    U nacrtu se snažno osuđuje ozbiljno i sistematsko kršenje ljudskih prava od strane sirijskih vlasti i zahteva da se odmah okonča nasilje u toj zemlji.

    Ukoliko se sirijska vlada ne povinuje tim zahtevima u roku od 30 dana i nastavi oružane operacije protiv civila, rezolucijom se predlažu “ciljane mere”.

    Predlagači rezolucije su navodno tri puta menjali tekst nacrta, u nastojanju da privole Rusiju i Kinu da se barem uzdrže.

    Prema njihovom mišljenju, njihov nacrt se ne razlikuje previše od predsedničkog saopštenja koje je Savet bezbednosti već usvojio u avgustu.

  16. I onaj fasista Rasmusavko,skretar NATO-a,rekao kako KFOR nije prekoracio ovlascenja!A sta se drugo od njega i moglo ocekivati!!Isto tako zlikovacki nato “nije”prekoracio mandate svoje bombardovanjem Srbije i Crne Gore!!Olos ste vi kakav nije hodao zemljom od njenog postanka!!Ali ce i vama doci jednog dana kraj!!Gospod je veliki!!!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *