ROBINSON O KARADŽIĆU Kako je psihijatar postao vrhunski advokat

Razgovarala Biljana Đorović

Pečat objavljuje ekskluzivni razgovor sa Piterom Robinsonom, pravnim savetnikom dr Radovana Karadžića u procesu koji se protiv njega vodi u Međunarodnom krivičnom tribunalu u Hagu, u kojem ovaj pravni ekspert – „u centru pažnje“,  iznosi  utiske o svom branjeniku, kao i značajne pojedinosti o ovom suđenju

Piter Robinson je nedavno, u intervjuu Džonu Rajanu za „Lavdragon“, objavljenim pod naslovom „Piter Robinson – Advokat u centru pažnje“ govoreći o ličnosti dr Radovana Karadžića rekao: „Upoznao sam predsednika Karadžića veoma dobro tokom ove tri godine od kako radimo zajedno. Ljudi su iznenađeni kada im kažem da se radi o zaista sjajnoj ličnosti. On odiše toplinom, duhovit je, zahvalan drugima na pomoći i zadovoljstvo je raditi sa njim. Kao psihijatar, pesnik i posvećeni pravoslavni hrišćanin, veoma obrazovan i širokog spektra interesovanja, Kardžić je fascinantan sagovornik“.

Kako biste ocenili napredak koji je dr Karadžić, koji je odlučio da bude sopstveni advokat, načinio u sudnici?
Dr Karadžić je postao veoma dobar advokat. Radi se o inteligentnom čoveku koji neobično brzo usvaja stvari. Naporno radi na pripremi svoje odbrane i pitanjima za svedoke optužbe, i pronalazi dosta interesantnog materijala. Zahvaljujući poznavanju ljudi i činjenica, u stanju je da brzo reaguje i tako se suprotstavi lažima svedoka neposredno pošto ih ovi izgovore. Njegova tehnika se značajno poboljšala tokom prošle godine. Jedan od svedoka – eksperata tužilaštva rekao mi je da je Karadžić najteži ispitivač od svih pet advokata odbrane sa kojima se susreo u prethodnim suđenjima u MKTBJ.

Koja pitanja smatrate najznačajnijim u suđenju Karadžiću, kojih bi srpska javnost trebalo da bude svesna?
Najvažnija pitanja koja pokreću suđenje Karadžiću su: (1) da li su incidente granatiranja Sarajeva, kao što je granatiranje u slučaju Merkala, izveli Srbi ili muslimani; (2) da li je postojao udruženi zločinački poduhvat kako bi se muslimani izbacili iz 20 opština u Bosni; (3) da li je zarobljavanje osoblja UN, maja 1993, bio legitiman odgovor na vazdušne udare NATO-a, i (4) šta se dogodilo u Srebrenici, jula 1995. i ko je za to odgovoran ?

Da li smatrate da je sa stanovišta jednakosti po oružju, Tribunal izašao u susret legitimnim zahtevima odbrane?
MKSJ Sekretarijat je prvobitno doneo odluku da će finansirati samo jednu osobu kao pomoć dr Karadžiću tokom suđenja. Hrabrom odlukom, predsednik Međunarodnog suda je ovu odluku ukinuo i povećao taj broj na 5. Ali, Tužilaštvo ima oko 50 ljudi koji rade na Karadžićevom predmetu. Ovaj disparitet bi trebalo delimično neutralisati tako što je Tužilaštvu naloženo da obelodani oslobađajuće dokaze do kojih bi došlo u okviru istrage. Međutim, Tužilaštvo krši ovu obavezu obelodanjivanja od početka Karadžićevog suđenja. Prema tome, kada su u pitanju resursi ne postoji ni privid jednakosti strana u postupku u slučaju dr Karadžića.

Srpska javnost je zabrinuta povodom dva pitanja u suđenju Karadžiću: Srebrenice i Sarajeva. S obzirom na implikaciju genocida i potencijalnu pretnju u smislu delegitimizovanja Republike Srpske, Srebrenica je verovatno na vrhu tog spiska. Kakve je pripreme odbrana preduzela kako bi pobila optužbe u vezi sa Srebrenicom?
Preduzimamo korake kako bi nezavisni stručnjak mogao da testira DNK dokaze kojima raspolaže Međunarodna komisija za nestala lica (ICMP),  sa ciljem da se ustanovi da li je njihova identifikacija posmrtnih ostataka srebreničkih žrtava validna u svetlu izveštaja koji pokazuju da su ljudi sa njihovog spiska živi, ili su umrli na različitim mestima i u drugim vremenskim periodima. Ovo će biti prvi put da tim odbrane bude u stanju da pokrene takvu istragu pred MKSJ. Mi se susrećemo sa otporom ICMP-kao  i tužilaštva i pitanje sada čeka odluku Pretresnog veća. Pored toga, mi proučavamo svedočenja iz prethodnih srebreničkih predmeta u MKSJ (Krstić, Blagojević, Popović, i Tolimir) u pripremi za unakrsno ispitivanje svedoka optužbe. Takođe pokušavamo da sprovedemo sopstvenu istragu na terenu. Na žalost, svi članovi tima naše odbrane rade prekovremeno kako bi išli u korak sa tekućim poslovima koji se odnose na etničko čišćenje u opštinama, pa smo imali vrlo malo vremena da se pripremimo za srebrenički deo predmeta, koji će verovatno početi u februaru.

U cilju prikazivanja neophodnog broja žrtava, strategija tužilaštva je sa Popovićevom presudom značajno pomerila težište dokazne metodologije: od tradicionalnih obdukcionih zapisnika prešlo se na rezultate podudarnosti DNK. Da li biste se složili da nedostatak transparentnosti u radu ICMP i njihovo konstantno uskraćivanje prava odbrane da sve biološke uzorke podvrgne  nezavisnoj laboratorijskoj analizi ozbiljno ugrožava kredibilitet rezultata ICMP-a, a time i tvrdnje Tužilaštva, koje su na njima zasnovane?
Dr Karadžić smatra esencijalnim da rezultati ICMP budu podvrgnuti nezavisnom testiranju. ICMP tvrdi da je spremna da podvrgne rezultate svojih testiranja jednoj takvoj analizi,  ali je postavila mnoge prepreke na putu takvih testiranja. Dr Karadžić i njegov pravni tim vode tešku borbu kako bi osigurali da se testiranje izvrši u uslovima u kojima bi se zaista moglo utvrditi da li su rezultati ICMP-ija  tačni.

Još je od većeg značaja sledeći problem:  da li rezultati DNK analize, čak i pod pretpostavkom da su skrupulozno tačni, po vašem mišljenju imaju bilo kakav značaj u slučaju ovakve prirode, s obzirom na činjenicu da DNK procedura po definiciji nije u stanju da ustanovi način i vreme smrti? Dr Karadžiću se ne sudi zbog toga što se dogodilo da su neku neki ljudi mrtvi, već zbog toga što Tužilaštvo tvrdi da je njihova smrt bila nezakonita, da se dogodila sredinom jula 1995, a ne u nekom drugom periodu tokom sukoba, i da postoji uzročnoposledična veza između dr Karadžića i tih smrtnih slučajeva, nije li to tačno?
DNK rezultati su samo jedan od dokaza kojima se  utvrđuje da su posmrtni ostaci određene osobe locirani na određenom mestu. Kako i kada je neko umro, DNK dokazima se ne može utvrditi. Postoje brojni drugi koraci koje treba preduzeti kako bi se utvrdilo da li je pojedinac čiji su posmrtni ostaci pronađeni u području gde se tvrdi da su osobe iz Srebrenice navodno ubijene, stvarno ubijen u julu 1995, da li se ubistvo odigralo tokom borbenih dejstava, i kakva  je odgovornost, ako postoji, predsednika Karadžića za smrt te osobe.

Da li odbrana planira da ponudi dokaze o srpskom stanovništvu Sarajeva koje je bilo pobijeno i etnički očišćeno za  vreme sukoba u tome gradu?
Da. Međutim, još je važnije u cilju opovrgavanja optužbe i Tužilaštva, da dr Karadžić pozove svedoke iz Sarajevsko-romanijskog korpusa, koji mogu da posvedoče da su bili pod strogim naređenjem da ne pucaju na civilne ciljeve, i da su snajperisanja i granatiranja u Sarajevu prvenstveno usledila kao odgovor na napade i paljbu Armije BiH.

Da li će se Karadžićeva odbrana aktivno suprotstaviti jurisprudenciji tribunala u odnosu na dva ključna doktrinarna pitanja na kojima se strategija tužilaštva, kako se čini, u najvećoj meri zasniva: genocid i udruženi zločinački poduhvat? Ako hoće, možete li nam dati neku ideju o tome koji bi pristup odbrana mogla da zauzme?
Već smo pokrenuli preispitivanja kojima nastojimo da opovrgnemo relevantnost optužbi za genocid i udruženi zločinački poduhvat u pretpretresnom postupku i mi ćemo nastaviti da to radimo. Naš pristup problemu genocida sastojaće se u zahtevu  Pretresnom veću da sledi prethodne odluke Haškog tribunala (u slučajevima Jelašić, Brđanin, i Krajišnik) i Međunarodnog suda pravde (Bosna protiv Srbije) po kojima se u opštinama širom Bosne 1992. nije dogodio genocid. Za udruženi zločinački poduhvat (UZP), većina prigovora na primenu ove doktrine odbijena je od strane Žalbenog veća, ali se nadamo da bi nedavne odluke donete u radu Tribunala za Kambodžu  i Liban mogle dovesti do toga da će Žalbeno veće preispitati   obim udruženog zločinačkog poduhvata u slučaju Karadžić.

8 коментара

  1. 1.”Markale”:
    Postoji izvestaj vojnih strucnjaka iz misije UN, jos iz Maja 1992,
    u kome se tvrdi da srpske snage (sa okolnih visova) nisu mogle
    ispaliti granatu/e na pijacu. Izvestaj, poslat Generalnom sekretaru
    UN-Butros Butros Galiju, zadrzali su americki sluzbenici, do izgla-
    savanja Rezolucije UN o sankcijama Jugoslaviji (Srbiji i ). Njegov
    mandat je istekao ubrzo, te godine.
    Nedavno, ponovo je izneta analiza i tvrdnja da vojska Republike
    Srpske nije izvrsila niedno “granatiranje” pijace u Sarajevu.
    Tragedija Srbije i srpskog naroda je da su sankcije-besprimerno
    kaznjavanje naroda (udar na privredu, duh i moral naroda) osatle
    bez reakcije naseg tuzilastva i politickih vodja, do danas.
    2.”Srebrnica”:
    Iako su Srbi i Srbija optuzeni za zlocin u Srebrnici, takodje, sa
    nase strane nema parvo-valjane akcije, iako je jasno:
    – da je jednu grupu streljala paravojna jedinica, koja nije iden-
    tifikovana (a da se sve svodi na svedocenje jednog, potpuno
    parvno neprihvatljivog svedoka, uz sve i ne-Srbina);
    – da je najveci broj poginulih u proboju (namerno “gurnutih”),
    gde su bili izmesani naoruzani (iako u civilnim odelima)-vojnici
    i muskarci-civili.
    [Cak americki strucnjak (svedok i merodavan) iznosi tvrdnju da
    su ucesnici proboja, krseci dogovor i primirje, postali legitimni
    cilj vojnog dejstva-mitraljeske, minobacacke i topovske vatre.]
    – da je medju sahranjenima, ne mali broj, izgubio zivot na drugom
    mestu, drugo vreme, a cak i od prirosdne smrti;
    – da nisu utvrdjene elementarne cinjenice-zrtve(broj), nacin
    gubitka zivota, izvrsioci zlocina i naredbodavci;
    – da Holandski bataljon nije izvrsio zadatak obezbedjenja poverenih
    muskaraca, za sta su prihvatili odgovornost;
    – da postoje veoma jake indicije (kazu i dokazi) da su okruzeni
    muskarci, zrtvovani sa namerom muslimanskog rukovodstva (do A.I.)
    da izazovu reakciju svetske javnosti i postignu politicke rezul-
    tate, posle vojnih neuspeha i velikih zrtava.
    – da ceo “slucaj” i tesko stradanje muskaraca, muslimana, samo
    sluzi politickom vodjstvu, SAD i odredjenim krugovima EZ.
    Nesrecne zrtve i njihove porodice su zrtve teske manipulacije,
    kao i svi narodi BiH (i Srbije).
    [Ne sme se zaboraviti ni zabasuriti cinjenica, da je tih godina
    muslimanski zivalj, pored stradanja u gradjanskom ratu, bio i
    zrtva agresije Hrvatske (tada priznate drzave), sve dok SAD nisu
    izvrsile pritisak i ujedinile muslimanski i hrvatski zivalj
    protiv srpskog. Zrtve agresije-tog rata, ostale su bez pomena i
    bilo kakve pravde (ni u napomeni). To je jos jedan dokaz zrt-
    vovanja nesrecnog naroda za tudje interese (cak ni vodja BiH)]
    Na zalost i sramotu nas-Srba, Karadzic je “pusten niz vodu” bez
    obzira na znacaj i posledice po nas i obe drzave.
    Srboljub Savic

  2. Gospodine Robinson,u evro-americi kad skolujete npr;ekonomistu on je skolovan samo za ekonomiju i pojma nema o npr;najosnovnijim principima pravnih nauka! Skolovani su samo za jednu stvar,uglavnom odlicno,ali neki osnovni pojmovi nekih drugih nauka ogromnoj vecini su totalne nepoznanice! I najvaznija stvar gospodin Karadzic brani samog sebe i ISTINA je uz njega,a oni ga mogu politicki osuditi,sto ce i uraditi!! Koliko god srpskih glava padne za evro-amere je uspeh!!

  3. POVRATAK SRPSTVU I PRAVOSLAVLJU
    Kusturica nije lako biti Srbin

    Proslavljeni režiser Nemanja Kusturica rekao je da je on savremeni Mehmed-paša Sokolović – ali obrnuta varijanta, povratak u pravoslavlje, i ocijenio da se zbog izgradnje Andrić grada u Višegradu bune u Sarajevu, jer ne priznaju mir niti su zadovoljni posljedicama rata.

    Kusturica kaže da hajka protiv njega u Sarajevu ne prestaje već 20 godina i da je potpuno besmislena.

    – Ona može da bude razumljiva kao emocionalna reakcija na moju odluku. Pazite, oni ne prestaju da uživaju u ulozi žrtve – kaže Kusturica, navodeći da se u Sarajevu identifikuju samo sa njegova prva dva filma, u kojima mogu da prepoznaju svoje porodice i mitsku dimenziju svog naroda.

    Kusturica navodi da nekima smeta rekonstrukcija njegovog srpskog porijekla, ali da je to njegovo pravo.

    – Uostalom, nije lako biti Srbin. Lakše bi bilo da sam izabrao da budem Francuz – navodi Kusturica za beogradske medije.
    Kusturica je rekao da bi bolje bilo da se ne vrati u Sarajevo, navodeći da je za Sarajevo sporno njegovo porijeklo, kao i viđenje početka rata.
    Nemanja može poslužiti kao odličan primer svim ” bošnjacima” i Srbima koji su primili islam kad su tako spasavali živote da se sada mogu vratiti svojoj izvornoj veri PRAVOSLAVLJU.

  4. Srbi Srpsko Sarajevo grade
    Sve će bolje Karadžiću Rade
    I puteve, i crkve i zgrade
    Kad nam Srpsku Republiku dade !

  5. Povratak, Drzave,Ustava,Drzavnosti,Zakona,vladavine prava, obezbedice,da lako budete Srbin u Srbiji, da lako budete lojalan gradjanin drzave Srbije, jer *drzavljanstvo Srbije* je cast, duznost i obaveza, bez obzira na nacionalnost, veru i ostalih *transparentnih prava* za normalan zivot svih gradjana, koji postuju Srbiju, a, ko ne postuje, ko je rusi..podriva,na Goli otok !

  6. Поздрав из БЛ

    Занима ме како нико у Србији није извршио притисак на своје скупштинске посланике, на оног клипана Тијанића или на било коју мадијску кућу са националном фреквенцијом, да прикаже немонтиран снимак “стријељања” којег су “извршили” тзв. Шкорпиони, и који је облетио свијет када га је она кучка Кандићка пласирала хашком трибуналу!?
    Тај снимак лажирања стријељања “немоћних и свезаних цивила” се налази на интернету годину дана!!!http://vimeo.com/13728607
    Лијепо се виде појачивачи трзаја на врховима цијеви АП-а, види се и да кошуља “заробљеника” лепрша под рафалном паљбом са два корака као да се издувава компресором на ваздух, а требала би се СВА искидати од куршума, итд… О гафу на крају снимка кад сви “стрељани” устају и одвезују се, не треба ни трошити ријечи… 🙂

  7. Nakon ,,Markala,, trebao je da sravni Sarajevo, da im pokaze da i Srbi umeju kao ser Artur Haris. Da im pokazemo i dokazemo da ,,Markale,, nisu srpsko delo. Da smo isli po sistemi spaljene zemlje, vise bi nas postovali.Zlocin protiv mira su izvrsili Vatikan, Nemacka i Austrija… KADA CE SE NJIMA SUDITI?

  8. U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću u Mđunarodnom tribunalu u Hagu, zaštićeni svedok KDŽ-052 opisao je kako je u leto 1992. preživeo ubistvo 18 Muslimana u selu Blaževići kod Sanskog Mosta
    Najmlađi ubijeni imao je 14 ili 15 godina, precizirao je svedok.
    Bivši predsednik Republike Srpske je, između ostalog, optužen za progon nesrba iz 20 opština u BiH, uključujući Sanski Most. U Sanskom Mostu i još osam opština snage pod Karadžicevom kontrolom počinile su i genocid nad Muslimanima i Hrvatima.
    KDŽ-052 je izjavio da su snage Vojske Republike Srpske (VRS) 25. maja 1992. napale sela Vrhpolje i Hrusto i da se, posle dva dana, sklonio kod rođaka u selu Kenjari.
    Srpske rezervisti su, međutim, došli i u to selo i grupu muškaraca, među kojima je bio i svedok, odveli u obližnje selo Blaževići.
    Tamo im je šef Srpske demokratske stranke u Sanskom Mostu Vlado Vrkeš rekao da će biti razmenjeni.
    Petoricu mlađih zarobljenika srpski vojnici su primorali da uđu u jednu kuću, u koju je zatim bačena ručna bomba. KDŽ-052 ispričao je da je iskočio kroz prozor, a zatim, sa još jednim Muslimanom, pobegao ka polju.
    Pošto je na polju pucano na prvog begunca, svedok se vratio ka kući.
    Kako je izjavio, čuo je rezerviste kako naređuju ostalim, starijim Muslimanima da stanu uza zid, a zatim pucaju na njih.
    Pošto je pobegao, KDŽ-052 se vratio u selo Kenjari koje je, kako je rekao, bilo potpuno uništeno.
    VRS je ženu i decu poslala na muslimansku teritoriju, a muškarce u zatvorenički centar u fabrici Krings u Sanskom Mostu.
    U Kringsu je oko 600 Muslimana držano pod nehumanim uslovima i svakodnevno su prebijani, izjavio je svedok, koji je bio oslobođen septembra 1992. Tokom unakrsnog ispitivanja, Karadžić je tvrdio da su u okolini Sanskog Mosta krajem maja 1992. vođene velike borbe VRS i Patriotske lige i Zelenih beretki. Svedok je potvrdio da su borbe vođene u selu Hrustovu gde je on bio.
    Upitan zašto policiji koja ga je ispitivala u centru u fabrici Krings, nije rekao šta je preživeo, KDŽ-052 uzvratio je da u tom slučaju ne bi bio živ.
    Karadžić je svedoku predočio i da se ime jednog od Muslimana za koje je on svedočio da je pobegao, nalazi na spisku ekshumiranih iz masovne grobnice.
    KDŽ-052 izjavio je da je istina da je taj Musliman pobegao i da je preživeo incident, ali nije mogao da kaže zašto se njegovo ime našlo među žrtvama.
    Tužilaštvo je, posle KDŽ-052, pred sudije izvelo svedoka Petka Panića koji je 1992. bio zamenik komandira rezervne policije u Zvorniku.
    Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje međunarodnih talaca, 1992-95.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *