RADOMIR ANDRIĆ Čežnja za sagovornikom

Predsednik „Udruženja književnika Srbije“ Radomir Andrić – učesnicima „Četrdeset osmih Beogradskih međunarodnih susreta pisaca“

Poštovani prijatelji,
Оvo vreme je podređeno čežnji za sagovornikom, za razgovorom radi obnavljanja temeljnih ljudskih vrednosti na kojima postojeći svet istrajava u suprotstavljanju pritajenim destruktivnim silama. Zapravo, može se reći da je paradoksalno koliko je smetnji u međuljudskim vezama, i to u vremenu uvećanih tehničkih mogućnosti i visokih tehnoloških dostignuća. Između ostalog, književnost, kao i svaka druga umetnost, svojim ostvarenjima ukazuje na tu neusklađenost sa svekolikim civilizacijskim nastojanjima da se više čujemo i razumemo bolje – samim tim da komuniciramo i uzajamno gradimo mostove, koji su, kako zapisa  svojevremeno Ivo Andrić, „u suštini jedno i podjednako vredni naše pažnje, jer pokazuju mesto na kojem je čovek naišao na zapreku i nije zastao pred njom, nego je savladao i premostio kako je mogao, prema njegovom shvatanju, ukusu i prilikama kojima je bio okružen“…
Otuda se nameće potreba za književnim razgovorima i susretima sličnim ovim našim – da prinavljamo humanističke ideje i snažimo u prvom redu mir – osnovni preduslov svekolikog stvaranja. Književna reč, danas, zahteva više delatne energije i duhovne lepote saobrazne osvajanju slobode bez koje nema poetičkih promena i plemenitog zasada u knjigama do sada napisanim ili u onim tek započetim u samotnosti pred bezmernim ogledalom imaginacije.
Svakako, nije trenutak da prizivam mnoge od definicija poezije i, uopšte, funkcije pesničkog jezika; sve su tačne i svaka za sebe kazuje nešto drugo. Navešću samo misao V. H. Odna, lucidnog engleskog pesnika koji kaže da „poezija“ nadasve u svojoj svrsishodnosti „čisti i otrežnjuje od otrova svakodnevice“. U ime tog pročišćenja, pozvali smo Vas u goste, verujući da ste baš Vi istinski zahvalni sagovornici o temama aktuelnim i neophodnim danas i ovde, u ovom našem balkanskom prostoru, koji je, po mnogim civilizacijskim datostima, kolevka evropske kulture.
Hvala Vam što ste nas počastvovali dolaskom i druželjubljem!
Istina, još se ne oslobađamo dovoljno raznih opterećenja iz prošlosti i teško pronalazimo puteve do međusobnog pomirenja. Umesto da zaceljujemo rane i pogledamo se u oči bez zazora, mi se uzaludno nadmećemo sa senkama mitskim iznad netačno pročitane istorije. Takođe, nametnute rampe na granicama između ljudi i novoformiranih država moramo što pre podizati i uklanjati pogubne barijere, koje uglavnom štite posesivne nacionalističke interese i politiku zatvorenosti u iracionalne međe.
Poštovani gosti, oprostite ako nije sve kako bi trebalo da bude. I nama i vama su znane teškoće, posebno ekonomske, u današnjem svetu, pa i ovde, gde se oseća nepoštedan udar tranzicije. Ali, moguće nedostatke nadoknadićemo srdačnošću i predusretljivošću: nastojaćemo da doživite što više lepih trenutaka i razloga za ponovna susretanja, ovde u Beogradu i diljem Srbije, po mestima koja ćete posetiti.
Recimo još, ova godina je u znaku obeležavanja nekoliko jubileja važnih za kulturu Srbije, kao što su: dva veka od smrti Dositeja Obradovića, velikog prosvetitelja, književnika i Evropejca, pola veka od dodele Nobelove nagrade za književnost Ivi Andriću, i pedeset godina od smrti jednog od najvećih srpskih pesnika – Branka Miljkovića. Pominjemo samo ove godišnjice, iako ima još književnih imena čije je umetničko delo zasijalo blagodatno i u nama, da kažemo malo patetično, obasjava neomeđeno imanje ljubavi. Od svih tih poduhvatnika i njihovih značajnih književnih ostvarenja, koja su se nizala najviše u proteklom veku i početkom ovog (napominjemo s ponosom da književnička organizacija u Srbiji, odnosno „Udruženje književnika Srbije“, postoji više od sto godina), mogli smo mnogo toga da naučimo, prevashodno da uvažimo različitosti, drugog i drugost (nacionalnu i versku) i da tako stičemo pravo na samopoštovanje.
Svima želim dobro zdravlje i dosta novih književnih dela!
U Beogradu, 9. 9. 2011. godine

Један коментар

  1. Upravo,prekomernost uvazavanja *drugosti*, korak po korak, uz *podrsku nekih eUropejaca*,na glavnoj sednici, klubu knjizevnika *kod Ive*, dograli smo, da nismo uvazeni od *drugosti*, i da su *oni* peuzeli ulogu u EUnijatu,znaci, da postujemo sami sebe, pa ce da nas postuju i *drugosti*, do kojih nam bas nije stalo, sa obzirom kako su nam se predstavili.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *