MAĐARSKA Povratak u 1895.

Piše Vlastimir Vujić

Kritičari novog Zakona o crkvama i verskim zajednicama govore o novoj  klerikalizaciji države i pseudohrišćanskoj pobožnosti političara uz vrlo žestoku opasku da ih stanje u Mađarskoj sve više podseća na vreme vlasti Mikloša Hortija

Izvorni oblik verske diskriminacije (posebno osetljive teme u Republici Mađarskoj), upravo je „zakucan“ u zakonski  kostur države. Naime, mađarski Zakon o crkvama i verskim zajednicama, nedavno usvojen dvotrećinskom  većinom  u parlamentu (u kojoj komotno vlada jedna jedina partija, Fides!), najverovatnije će se pre naći pred evropskim žalbenim  ustanovama i pred Evropskim sudom pravde u Strazburu, nego što će stupiti 1. januara 2012. godine na snagu. Njegovi kritičari ne oklevajući ni časa, odmah su uputili otvoreno pismo EU i Evropskom savetu. A ne treba zaboraviti da su unijske institucije i inače vrlo neraspoložene prema vladi desničarskog populiste Viktora Orbana koji je na vlasti od maja prošle godine. Posebno, od kada su  usvojeni prilično sporni Zakon o dvojnom državljanstvu i Medijski zakon.

ISTORIJSKE VERSKE ZAJEDNICE
(Do)sadašnji, veoma  liberalni  Zakon o crkvama i verskim zajednicama u Mađarskoj (koji je, doduše, omogućavao i zloupotrebe), imao je čak  344  registrovane grupe – što sigurno ne odgovara  verskom  stanju u toj zemlji. Analitičari smatraju da ih ni sto ne bi izdržalo proveru! Nov zakon, međutim, registruje svega 14 istorijskih zajednica. Među njima, što je presedan, nije islamska, niti odavno prisutna  adventistička ili metodistička (i ako je verski zakon u Srbiji takođe restriktivan, ove tri zajednice Beograd je registrovao). Dokaza radi, adventista u Mađarskoj ima preko pet hiljada, okupljaju se u 110 bogomolja, imaju teološku školu, zdravstveni centar, gerontološki kolegijum… Slično imaju i metodisti. Obe ove male crkve u Mađarskoj su, uz to, prisutne više od jednog veka.
Privilegovane, tzv. „klub 14“, čine – katolici, reformati, luterani, pet pravoslavnih jurisdikcija, baptisti, unitaristi, pentekostalna zajednica vere i Jevreji. Sve one, mišljenje je Budimpešte, imaju manje ili više značajan uticaj na istoriju i kulturu Mađarske. Ipak, kritičari (i) ovog spornog  zakona,  među kojima su najglasniji analitičari i mediji koji nisu  bliski Orbanovoj vladi, povišenim tonom govore o novoj klerikalizaciji zemlje i pseudohrišćanskoj pobožnosti mađarskih političara! Uz, nimalo naivnu opasku „da ih stanje u Mađarskoj sve više podseća na vreme vlasti Mikloša Hortija“! Iako samo na papiru „konzervativna“ (a u političkoj svakodnevici ultranacionalistička) desno orjentisana vlast premijera Orbana (inače i predsednika vladajuće stranke Fides), za 16 meseci pokazala je da u potpunosti želi da obnovi sveto mađarsko „trojstvo“ – krst, krunu i naciju! I odvojenost crkve od države, ne da je sve manje prisutna, nego je potpuno nestala. Crkva je (katolička naravno) sve jači instrument moći u Mađarskoj. „Vidljivost krune“ sve je izraženija kroz podsećanje na (nekadašnje) zemlje krune, a vlada Viktora Orbana proglasila je sebe zaštitnikom celokupnog mađarstva. Dakle i izvan granica države.
Ali, u Mađarskoj sa sve većom zebnjom postavlja se pitanje: „Šta će biti sa onim  verskim zajednicama  koje u najnovijoj Orbanovoj ‘podeli karata’ nisu dobile status istorijske“? Sigurno je jedno. Mogu da zatraže da budu priznate. No, da bi to zaista i dobile biće im potrebno da ispune mnogo uslova, nimalo lakih. Jedan od njih je da u državi egzistiraju više od dve decenije i da su se uvek ponašale u skladu sa mađarskim Ustavom, kao i da imaju bar hiljadu članova, osnivački akt, statut i – program vere! Ipak, ono što posebno skreće pažnju i pada u oči je da će o zahtevima za priznanje isključivo odlučivati – parlament! Politika, dakle, i ko ne prođe to „rešeto“ (čiji će otvori imati najsitnije moguće rupice), biće samo neka vrsta udruženja građana. Međutim, sve i da  na budimpeštanskom  Košutovom  trgu  dobiju takav status, „neistorijske“ zajednice neće ipak biti ravnopravne. Samo „istorijske“ ostvaruju pravo na versku nastavu u državnim školama, poreske olakšice, primanje subvencija.

NACIJA I VERA
Procena većine analitičara je da je novi Zakon o crkvama i verskim zajednicama u osnovnim crtama delimično i korektan, ali da su neke njegove odredbe krajnje problematične. U suštini, vratilo se na politiku s kraja 19. veka. Jer, pomenuti zakon je, kako je, u državi neprikosnoveni premijer Orban naglasio, donet po odrednicama onog iz 1895. godine. Tada su potpuno iste verske zajednice (koje su danas „istorijske“) – takođe imale privilegije i subvencije. Drugu grupu činile su priznate, ali nepomagane (baptisti, muslimani), a treću tolerisane, ali nepriznate, koje su delovale po zakonu o okupljanju.
Stanje se, naravno, u međuvremenu znatno izmenilo. Tadašnja Ugarska (pre Trijanonskih  granica), brojala je preko tri miliona pravoslavnih i 930.000 Jevreja, od ukupno 21 miliona stanovnika. Mađarska  danas ima tačno deset miliona žitelja, a od toga su  92,3 posto – Mađari. Posle Trijanona (u svesti mnogih  još uvek traumatičnog), na popisu iz 1920. godine u novoj Mađarskoj, ostalo je, od pravoslavnih – 17.000 Srba i 24.000 Rumuna. Odnosno, njihov  udeo pao je na svega 0,6 odsto od ukupnog stanovništva!… Danas ih  po proceni ima oko dvanaest hiljada, uz još nekoliko hiljada drugih pravoslavaca. Svi oni su podeljeni na pet jurisdikcija, koje su sve dobile registraciju. To su – Mađarska pravoslavna crkva (pod Moskvom), eparhija pod srpskom, bugarskom i rumunskom patrijaršijom, i ugarski egzarhat Carigradske patrijaršije. Pravoslavnih  u jedinstvu sa Rimom (grkokatolika) u Mađarskoj ima 2,4 odsto populacije.
Vrlo zanimljiv podatak inače je, da danas 44 odsto stanovnika Mađarske ističe da veruje u jednog Boga, 19 odsto njih  veruje da postoji „neki duh i stvoritelj“, dok  isti postotak populacije spada u „neverujuće“. Do pre samo jedne decenije, međutim, milion i po građana nije bilo u stanju da navede veru kojoj pripadaju, a još milion ih nije želelo da odgovori! Zbog toga se crkve u Mađarskoj i dalje i te kako pribojavaju predstojećeg oktobarskog popisa stanovništva, i ovih dana otvoreno su pozvale vernike da „posvedoče svoju veru“, pošto će u popisnom  obrascu  biti i pitanje o – verskoj pripadnosti.
Crkveni poglavari time žele da izbegnu zamku koja se na aprilskom popisu dogodila u Hrvatskoj. Reč je, naime, o potpunom  favorizovanju – katolika. Jer, u mađarskoj javnosti „procurela je“ vest da će Budimpešta koristiti model Eurostata  koji je primenjivao i Zagreb! Po njemu, kad je u pitanju verska pripadnost, „zaboravljena je“ mogućnost izjašnjavanja agnostika i u istom pitanju „direktno se sugerisalo na pripadnost katoličkoj veroispovesti“. Pitanje pod naslovom „Vera“ donosilo je sledeće mogućnosti za izjašnjavanje građana:  katolička,  druga (upisati koja),  nije vernik, i ne izjašnjava se.  Time se onemogućavalo izjašnjavanje agnosticima, koji se nalaze negde između vernika i ateista – ne tvrde da Boga nema (kao ateisti), nego da se na ovom stepenu razvoja ne može spoznati.
Sigurno da bi podelom na katolike i druge (kako je to urađeno u Hrvatskoj) – građani bili diskriminisani po svojoj veroispovesti i u Mađarskoj. Da će se to najverovatnije dogoditi govori i informacija da je Budimpešta odbila (s predumišljajem!) preporuku Konferencije evropskih statističara da u popis stanovništva uvede pitanje izjašnjavanja vernika – o praktikovanju svoje vere. Da je to prihvatila verovatno bi dobila znatno realniji broj katoličkih vernika. Jer, oni se u popisu stanovništva u velikom broju izjašnjavaju kao katolici zbog nacionalnog, a ne zbog verskog identiteta!

__________

Nesuglasice u mađarsko – američkim odnosima

Jedan od osnivača vladajućeg Fidesa pogrdnim rečima nazvao je zamenika američkog državnog sekretara za spoljne poslove zbog njegove kritike upućene vladi u Budimpešti. Američki diplomata je u Kongresu vrlo kritički govorio o poslednje donetom mađarskom pravnom aktu – Zakonu o crkvama i verskim zajednicama, ali se obrušio i na prethodne – o dvojnom državljanstvu, medijskom i ustavnom.
Koji  k….  je taj Tomas Melija? Zašto jednom  g….  moramo svakodnevno da lupamo šamar“, napisao je nedavno na društvenoj mreži „Tviter“ poslanik Fidesa u Evropskom parlamentu Tamaš Dajč, reagujući na teške primedbe pomenutog američkog funkcionera upućene potezima aktuelne mađarske vlade.
Premijer Viktor Orban i njegovi najbliži saradnici nisu reagovali na prostačke reči „nestašnog dečka“, a moglo bi se reći i da su ih prećutno i podržali, pošto su oštro kritikovali ocene pomenutog zamenika državnog sekretara za spoljnu politiku SAD! Po mišljenju mađarske vlade, Melija je „loše obavešten i zlonamerno iskrivljuje stanje u Mađarskoj čime joj krnji ugled“.
Na rečnik poslanika Dajča, prvog koji se svojevremeno  u parlamentu Mađarske pojavio s minđušom  u ušima, zvanično nije reagovao ni američki Stejt department. Oglasio se jedino Čarls Gati, sadašnji profesor fakulteta „Džons Hopkins“ i bivši glavni savetnik Ministarstva inostranih poslova SAD, ističući da Vašington smatra Dajča „neuračunljivim“, pa zbog toga i ne obraća pažnju na njega.
Za profesora Gatija, kako je sam rekao, mnogo opasniji je Orbanov portparol  Peter Sijarto, čije izjave je označio kao splet „besprimernog neznanja, grubosti i umišljenosti“.
Na pitanje iz uvoda ovog antrfilea, ko je taj Melija, odgovorio je budimpeštanski „Nepsabadšag“, smatrajući da bi političar ranga jednog poslanika u EP i dugogodišnji član najužeg rukovodstva Fidesa trebalo da zna o kome se radi. Melija je, kako podseća mađarski list, ekspert za istočnu Evropu, koji je o Mađarskoj  mnogo i detaljno pisao još pre 20 godina, kada je posle Kadarove ere došlo do promene društveno-političkog uređenja u toj zemlji. „U studiji, koju je u celosti 1994. godine objavila Izdavačka kuća ‘Kraj veka’, inače vrlo bliska Fidesu, Melija se pohvalno izrazio o tadašnjim promenama u Mađarskoj, ističući da je u njoj  uspostavljen najbolji politički sistem među članicama nekadašnjeg istočnog bloka“, navodi se u komentaru.
Melija je na sednici Spoljnopolitičkog odbora za evropske i evroazijske poslove američkog Kongresa vrlo kritički govorio o svim  spornim mađarskim pravnim aktima, čiji su sadržaji i način donošenja (pod izgovorom  reformi) u potpunoj suprotnosti s demokratskim  normama. Te iste primedbe (i u oštrijem tonu od Melija), tokom majske posete Budimpešti izrekla je i državna sekretarka SAD Hilari Klinton (s tim što ona tada jedino nije pominjala Zakon o crkvama i verskim zajednicama, jer on u to vreme još nije bio donet). U tom  kontekstu  novinar „Nepsabadšaga“ se zapitao: „Da li poslanik Dajč  zna i ko je Hilari Klinton“?

2 коментара

  1. Posto smo svi Srbi u zacaranom krugu i okruzeni ‘velikim i osvedocenim prijateljima”Hrvatima,Slovencima,Muslimanima,Siptarima,Bugarima,Nemcima i sada vidimo rastucim fasisoidnim i rasistickim tendencijama Madjarske, ne ostaje nam nista drugo vec da svi pocnemo da pusimo marihuanu i da se bacimo na niravanu!

  2. Pa, neki su se danas okupili u Busju kod Batajnice, neki u Markovoj crkvi u Beogradu, a nadlezni *srbo predsedatelji*, posto je crkva ovojena od drzave, nisu nesto posebno organizovali povodom Medackog dzepa na danasnji dan, i pozvali Jacu Kosor, da dodje i da se *izvini*.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *