JOVAN ĆULIBRK Padobranac postao vladika

Piše Biljana M. Živković

Reporteri „Pečata“ boravili su od 3. do 4. septembra u Pećkoj Patrijaršiji, povodom ustoličenja episkopa lipljanskog Jovana Ćulibrka

Jovan Ćulibrk (levo na slici)

Naš put prethodio je danu kada je kamenovan kraljevački autobus u Peći. Ispraćeni smo strepnjom svih i nadom da ćemo do Pećke Patrijaršije bezbedno stići. Sa situacijom na Kosovu i Metohiji suočili smo se već na administrativnom prelazu Jarinje, gde su nas sačekali američki vojnici KFOR-a. Preko nabujale Bistrice, pod zaštitom austrijskih vojnika KFOR-a prolazimo kroz Peć, grad u kojem se srpski više ne govori. Patrijaršijskom ulicom stižemo do poslednje kontrole, gde nas legitimišu. Još stotinak metara i pred kapijom smo drevnog manastira. Iza bodljikave žice, kontrolnih punktova i masivnih drvenih vrata uokvirenih kamenom kapijom, nalazi se svet tišine i spokoja, centar srpske duhovnosti i kulture – Stavropigijalna lavra Pećka Patrijaršija, koja je već šest vekova sedište srpskih arhiepiskopa i patrijarha i utočište nevoljnicima i prognanicima. Uz stalnu stražu italijanskih i slovenačkih vojnika dočekuju nas, uzbuđene sestre, koje su se molile za bezbednost našeg dolaska.
U toku svečane i svete arhijerejske liturgije u ovoj svetinji u nedelju 4. septembra 2011. godine je hirotonisan protosinđel Jovan (Ćulibrk) za novog episkopa lipljanskog.
„Radujem se. Ali, bitnije od toga je, što je ustoličenje episkopa srpskih u Pećkoj Patrijaršiji veliki, značajan događaj za našu Crkvu i narod. Najznačajnije je, što ovim svečanim činom nastavljamo kontinuitet ustoličenja i uloge Pećke Patrijaršije za našu Crkvu. Patrijaršija u Peći je bila, ostala i biće naš duhovni i administrativni centar. I ostaće to, ma kakve se druge stvari dešavale“ – kaže Njegova Svetost patrijarh srpski Irinej.
Jovan Ćulibrk izuzetno je zanimljiva i obrazovana ličnost. Poznat je i kao padobranac u mantiji. Podoficir je i rezervista čuvene 63. padobranske brigade iz Niša.
Kada se govori o sličnostima između ratnika, vojnika i monaha, sveštenika, suština je u posvećenosti i žrtvi. I ratnik i vojnik, monah i sveštenik trebalo bi da, ako su istinski ono što jesu, žive za druge i budu spremni na žrtvu. Nažalost, kao narodu dato nam je da se ta spremnost iznova proverava u svakoj generaciji.
Rođen je 1965. godine u Zenici, a njegovo prezime je tipično za Krajinu. Studirao je književnost u Banjaluci, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1991. je diplomirao južnoslovenske jezike i književnost. Teologiju je učio u Beogradu, diplomirao je na Duhovnoj akademiji u Srbinju. Zamonašio se 1993. u Cetinjskom manastiru, od kada predaje slovenski i srpski jezik i književnost u Bogosloviji svetog Petra Cetinjskog. Protosinđel Jovan bio je i urednik u časopisu „Svetigora“ i Radiju Svetigore, a angažuje se i kao urednik za liturgičku književnost u projektu srpske kulture na internet-portalu „Rastko“. Za rad „Crno sunce i oko njega krug“ dobio je 1991. nagradu Matice srpske, a 2004. u Jerusalimu je dobio nagradu „Golda Meir“. Tokom osamdesetih godina prošlog veka bio je uključen u alternativne umetničke pokrete na liniji Skoplje-Niš-Zagreb-Ljubljana i svakako je jedan od najzanimljivijih tumača naše nacionalne i globalne pop kulture. Zanimljivo je da je protosinđel Jovan osmislio i vodio muzički projekat, čiji je epilog svojevrsna zbirka pesama na stihove vladike Nikolaja u rok aranžmanu – „Pesme iznad Istoka i Zapada“.

2 коментара

  1. bas lepo sto je bilo moguce ustoliciti srpskog vladiku u peci

  2. Добрица

    То је један од мојих најлепших дана у животу.
    Пећаршија доби златну круну.
    Пећко ждрело свевидеће око.
    Слава Богу за све.
    Спаси Господи!
    Дивни владико Јоване, Господ Вас крепио, снаге додавао и вазда са Вама био.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *