EU „Civilizovani“ rasizam i pljačka

Piše Zoran Milošević

Kako je Zapad, kao svoju najnoviju „evropsku vrednost“, razvio metodologiju pljačkanja još jednog ljudskog resursa Istoka – žena…

Ukrajina je nedavno proslavila 20 godina suverenosti. Predstavnici vlasti su tom prilikom nedvosmisleno poslali poruke javnosti, svojoj, naravno i svetskoj, da su apsolutno predani ideji evrointegracija. Jedan ukrajinski političar je rekao: „Evropska unija – to je apsolutno dobro i apsolutni razum i ona ima pravo da u Ukrajini stvori poredak koji je njoj potreban“. Čak je i predsednik države Viktor Janukovič rekao da je 20 godina nezavisnosti ova država svedočila neizbežnost i bezalternativnost evrointegracija“. Šta reći, osim zbogom pameti! Kada političari ovako govore, može li se onda zaključiti kako sa njima „nešto nije u redu“? Jer, ako Unija bude stvarala Ukrajini poredak „koji je njoj potreban“, prava naroda (građana) biće svedena na najmanju moguću meru, a o suverenitetu, naravno, nema ni reči. Drugo, bezalternativnost evrointegracija je apsolutna laž. Postoji Carinski savez, ali se u Ukrajini o njemu ne govori. Tako javnost dobija poruku da nema alternativa, da niko drugi ne nudi ništa. Na taj način manipulišu sopstvenim narodom, a u interesu svetskih kompanija i centara moći, naravno i svom sopstvenom.

PRISTANAK NA PROTEKTORAT
Na drugoj strani niko neće da objasni šta znači integracija u Evropsku uniju? Koje atribute suvereniteta država gubi? Šta se sve od državnih ovlašćenja predaje Briselu, odnosno niko neće da kaže da se o tim pitanjima neće odlučivati u Kijevu, da neće odlučivati Ukrajinci, već Englezi, Nemci, Francuzi… Zašto niko jasno neće da kaže da integracija znači dobrovoljni pristanak na protektorat – pita Aleksej Popov?
Briselska praksa je pokazala da nove članice ne stiču velika prava. To za sebe zadržavaju veliki igrači. Nove članice dobijaju ulogu posluge izvršioca prljavih poslova, odnosno ulogu statista prilikom fotografisanja, ali se  ni o čemu ne pitaju. Na primer, da li bi učestvovali u donošenju nekog od hiljada zakona koje moraju aklamacijom da usvoje u svom nacionalnom parlamentu?
Ukrajina ide ka putu u članstvo u Evropsku uniju, što je interesantno, bez statusa kandidata (iako nije spremna za evrointegraciju). Istovremeno, evropropaganda trubi da će integracijom Ukrajine u Uniju, „diktatom Brisela, biti smanjena eksploatacija i ekonomski kriminal“, „uklonjeni svi defekti ukrajinske demokratije, povezani sa interesima oligarhije i kriminala“, a „slabljenjem kriminala automatski rastu dohoci u državni budžet“ (Brisel je zainteresovan za ovo, jer i njegov budžet tako raste). Drugim rečima, propagatori EU narodu pričaju bajke. Oligarhija postoji i u EU, korupcija takođe. O kleptokratiji da i ne govorimo – pa šta je Libija nego primer grandiozne kleptokratije? No, može li čovek da na osnovu bajki donese ispravne životne odluke?
Kada je reč o interesima briselske birokratije i njihovih pokrovitelja, onda je sve racionalno, a kada se radi o interesima, na primer Ukrajine ili Srbije, onda se odluke donose na osnovu bajkovito-mitskih predstava. Samo, ko je tu gubitnik? Nekako uvek ona strana koja sve radi na osnovu bajkovito-mitskih predstava.
Ovu tendenciju „duplih standarda“ već je zapazio (i) citirani Ukrajinac Aleksej Popov, pa se pita: „Ovde se javlja zakonito pitanje: ako se Evropska unija iracionalno odnosi prema slučaju Timošenkove (na primer), šta garantuje da će se racionalno odnositi prema korupciji i socijalno nepravednoj ekonomiji i drugim problemima“?

EVROPSKE VREDNOSTI
Dupli standardi Brisela vidljivi su i u vezi sa pitanjem odgovora šta je za Evropsku uniju demokratija.
Ovde je glavni kriterijum politika (ne principi i procedure – kako se obično govori). Evo primera. Ako neki političari žele u evroatlantske integracije, oni se proglašavaju demokratama. Opet, ako žele  u „ruski“ Carinski savez, to je pokazatelj njihove nedemokratičnosti. Drugim rečima, pokazuje se da u EU nema realne demokratije, nego stvarnih interesa koji gaze sve principe, procedure i što je važno i zakone, u tom smislu ni demokratija nije izuzeta.
Jer, kako tumačiti stav Brisela o kršenju prava nacionalnih manjina u Ukrajini da se obrazuju na svom maternjem jeziku? Država nameće ukrajinski i pored niza evropskih zakona, povelja, dekleracija koji treba da zaštite manjine, a Brisel to proglašava uvođenjem demokratije. Možda zato što su glavni oštećeni Rusi i rusko jezičko stanovništvo koje treba asimilovati u Ukrajince? Samo, kakva je to demokratija i kakva ljudska prava, ako ne važe podjednako za sve građane i sve nacije?
Sve ovo otvara pitanje evropskih vrednosti. Jer, poznato je da evropska propaganda nameće stav javnosti da nema boljih vrednosti na Zemaljskoj kugli od evropskih! Integracijom, pardon uspostavljenim protektoratom, nad novoprimljenom državom i narodom ističe se zahtev da svaki čoveka, ama baš svaki mora da „usvoji evropske vrednosti“. To znači da voliš gejeve, sektaše, borbu protiv korupcije, da podržavaš socijalnu dimenziju ekonomije, odnosno da mrziš Ruse, ruski kapital, pravoslavlje, Vizantiju.
Osim toga, potpuno je jasno, evropski sistem vrednosti ne podržava prava Rusa na svoj maternji jezik – šta će im, kad je engleski „bolji“, a „bolji“ je i novostvoreni ukrajinski. Rusofobija je, kao nekada srbofobija, deo „evropskih vrednosti“. Ona svedoči da „Evropljani“ treba da razmišljaju kao nekada Anglosaksonci u Americi u vezi sa pitanjem Indijanaca. Nama dobro poznati Šveđanin Karl Bilt, inače velik evropski kadar, autor je ideje od pre 20 godina da pribaltičke države liše Ruse prava građanstva i uvedu pasoše za „negrađane“. Pitanje građanstva Rusa u ovim državama još nije rešeno – evropski, nema šta?
Zato Aleksandar Rublev za sajt www.win.ru. Očigledno, sa punim pravom, tvrdi da Evropska unija nije za Ruse, odnosno da je rusofobija sistemska, opšteevropska pojava.
Eto čemu vodi protektorat Brisela nad Ukrajinom – „neograničenom mešanju u ukrajinska unutrašnja pitanja“ i „suludoj politizaciji“ svega što je antirusko i pravoslavno. U Evropskoj uniji njeni propagatori to smatraju „civilizovanim rasizmom“ i javnim (pozitivnim) kulturnim atavizmom (nasleđem) kolonijalističke prošlosti „prvog sveta“.

U LOV NA RUSKINJE
„Civilizovani rasizam“ polazi od teze da su Rusi dobar ljudski potencijal, ali tek kad se „prevaspitaju“, odnosno kada se metodama socijalnog inženjeringa od njih naprave kadrovi potrebni Evropi, kadrovi koji neće biti gospodari i poslovni ljudi, nego oni koji će služiti gospodare. Andrej Kurajev, protođakon Ruske pravoslavne crkve, bogoslov i filozof u knjizi „Zašto su pravoslavni takvi?“ (str. 102 – 103) navodi i konkretne primere koji se već događaju u Ukrajini i Belorusiji, a sve na platformi saznanja „da birokratskoj evropskoj imperiji nedostaje iskrene ljudske energije, resursi koji su u istočnoevropskim zemljama praktično neiscrpni“. Ti ljudski resursi, koje je Dostojevski opredelio kao „ruske dečake“, sada su Zapadu dostupni. Ovi kadrovi su u duši služitelji i spremni su da žive samo za ono za šta je vredno umreti. Oni su išli u manastire, revoluciju, kosmos, sekte i ponovo u manastir, jer je njihov mentalitet da služe svetu, a ne da gospodare.
Sada su, zahvaljujući Rimokatoličkoj crkvi, a posle i drugim organizacijama EU otvorene brojne seminarije, ne da bi pripremali sveštenike za Ukrajinu ili Belorusiju (njih tamo ima i previše), već ih „evropeizuju“, usađuju u njih „evropske vrednosti“, uče jezicima i šalju na evropske univerzitete. Zatim ih šalju na rad u evropske upražnjene rimokatoličke parohije. Na taj način događa se neverovatna stvar: privatizacija ruskih najboljih resursa – ljudskih.
Da je đavo odneo šalu svedoči i poljska štampa koja govori da je Zapad razvio metodologiju pljačkanja još jednog ljudskog resursa Istoka – žena. One se opisuju kao neverovatno lepe, verne, poštene, radne, odane porodici i nepromiskuitetne, poput žena na Zapadu. I već, koristeći savremene informacione, odnosno socijalne mreže, kreće masovno provodadžisanje i udavanja Ruskinja za zapadnjake. Sve se predstavlja kao lak posao, samo treba otići i uzeti „svoju Ruskinju“. Da je đavo zaista odneo šalu, svedoči neverovatni postupak kanadskog radija „The Bear 100,3 FM“, koji je, ni manje, ni više, nego objavio kviz-konkurs na kojem pobednik dobija avionsku kartu za Rusiju, 13 plaćenih dana u elitnom hotelu, 500 dolara, kao i mladu i lepu Ruskinju. Ovi događaji izazvali su gnev tamošnjih žena, jer smatraju da zapadni mediji sistemski podstiču „njihove“ muškarce da krenu u lov na Ruskinje, kao nekada na crnce u Africi ili Indijance u Americi.

NOVI KOLONIJALIZAM
Kada stručnjaci postave pitanje koristi za državu i narod od evropskih integracija, zagovornici ovih integracija počinju da „plivaju“ u opštosti: veliko tržište – dva puta veće od tržišta Carinskog saveza, kao i broj stanovnika koji je, takođe, veći i ima veliku kupovnu moć. I ništa više!
Možda je najbolji odgovor na pitanje koristi evrointegracija za Ukrajinu dijalog direktora koncerna „Kijev-Konti“ i zamenika premijera Borisa Kolesnikova sa novinarima „Ukrajinske pravde“ Sergejem Lešćenkom i Mustafom Najemom:
Pitanje: „Šta je korisnije za vaš biznis – Evropska unija ili Rusija?“
Odgovor: „Sve velike konditorske kompanije, pa i mi i ‘Rašen’ imamo u Rusiji svoju proizvodnju. U Evropskoj uniji nema niko, tamo niko od nas nema šansu, pa ni ‘Rašen’. Tamo je velika konkurencija i mnogo se troši na reklamu“.
To je bio razgovor sa direktorom, čija je kompanija, prema mišljenju novinara mogla da ima šanse na tržištu Evropske unije. Šta, onda, reći za ostale koje su na mnogo nižem stepenu razvoja?
No, tu nije kraj. U Dogovoru o zoni slobodne trgovine predviđaju se velike povlastice za investitore iz EU, što može dovesti do gašenja postojećih ukrajinskih kompanija. Jedina prednost Ukrajine je ponovo u ljudskim resursima, tj. u „jeftinoj radnoj snazi“, koja radi za manje novca (210 evra) nego radnici u Bugarskoj i Rumuniji (350 evra). Dogovor o slobodnoj trgovini između EU i Ukrajine sadrži i član da radi obezbeđenja evropskih investicija u ukrajinsku privredu, Kijev garantuje da će duži vremenski period (ne manje od 10 godina) nivo mesečnih zarada (plata) biti mnogo manji nego u EU. Kada se sve ovo uporedi sa stanjem u državama slične ekonomske realnosti, onda vidimo da plate ne prelaze prosek od 606 evra, da mnoge od tih država (Estonija, na primer) imaju minimalne budžetske rashode za socijalnu sferu (12 posto, a prosek za EU je 27 posto), što znači da se štedi na penzionerima, deci, obrazovanju, porodiljama… Zašto se krije podatak, pitaju se ukrajinski evroskeptici, da je iz istočnih, novoprimljenih država, praktično svaki deseti stanovnik otišao iz države „trbuhom za kruhom“, da svaki 13 stanovnik nema dovoljno da jede u toku dana, da je od toga 7 posto dece…? Istovremeno, u ovim državama je velika nezaposlenost. Poljska, koju svi ističu kao primer, ima deficit od 7,5 milijardi dolara, dok Rusija, recimo, ima profit u trgovini sa svetom 140 milijardi dolara.
Politička kratkovidost, pa i glupost ukrajinskih političara vodi se idejom da pristajanje uz bogatog rešava sve domaće probleme. No, da li je tako?
Možda je dobra ilustracija koliko je politički kratkovido pristajati „uz bogatog“ citat iz knjige kapitalizmu veoma lojalnog Jegora Gajdara. „Bilo koja zapadna kompanija je kradljivac… I ako neočekivano pošaljete na pregovore nekompetentne ljude, koji, uz to, imaju lične interese, rezultati će biti porazni“.
Kako, dakle, pokazuje praksa (kriterijum istine u politici) bezalternativnost evropskog izbora kao sredstvo za obezbeđenje blagostanja stanovništvu Ukrajine nije opravdana. Istina je, zapravo, sasvim u suprotnom.
Suština je, dakle, da Brisel želi da maksimalno podrije vekovne veze između slovenskih naroda i pretvori Ukrajinu u svoju zonu (koloniju) ekskluzivnog uticaja. To je suština „Istočne politike“. Nije, dakle, slučajno da evrounijatska birokratija nervozno reaguje na svaku pojavu ruskog kapitala i mogućnost saradnje bilo koje slovenske države sa Rusijom. Time se potvrđuje činjenica da je evrointegraciona bajka samo izgovor za novi kolonijalizam.

2 коментара

  1. Pa naravno da ce da “love” zene sa Istoka kad su svoje unistili!Pogledajte sta im zene,te vajne evropljanke, rade nucu po restoranima i pabovima,pa kad izadju naulicu povracu od pijanstva,padaju po ulicama,valjaju se po istima!!Pogledajmo procenat “uspesnih”brakova na Zapadu,i pored njihovog blagostanja u drzavama im,pa ce nam biti sve jasno!! Dovode zene sa Tajlanda,Rusije,Ukrajine,ne bi li imali domacicu u kuci,jer su njihove zene u kucama sve samo ne domacice!Ove jadnice sto dodju iz inostranstva pa se udaju za njih,shvate posle najvise par godina u sta su se uplele i razvod je neminovan,jer koja bi trpela da joj je muz svakog vikenda mrtav pijan,a uz sve to totalno bezosecajan,duhovno ubijen u pravom smislu,i pored “blagodeti”njihovih drzava!!Naravno da mnoge od njih vide priliku da na neki nacin zarade sto god i posalju svojim porodicama u zavicaju,i tu najcesce izbijaju problemi,jer za zapadnjake porodica je samo muz,zena i deca,a roditelji supruznika kao da ne postoje i o njima ne treba voditi racuna!!A i ta nazovi porodica je unistena potpuno,nazalost!Ali, sami su izabrali i ne zanimaju me uopste! Poruceno-dobijeno!!

  2. Pristajanje pravoslavaca na prljava podmetanja Vatikana, Amerike,naravno gordo niskog britanskog kraljevstva… Zapada uopšte, o navodnoj novoj, uzvišenoj demokratiji,milosrdnim andjelima s neba,hristinizaciji po papskom receptu,stajanje u vojničkom stroju i gledanje u d… drugog vojnika, su samo od nekih recepata plus da oni koji se krste sa tri prsta izgube ljubav ili barem dio prema nacionalnom nasledju-običajima,umotvorinama,istoriji,jeziku,mitovima.
    Religija bi morala u Moskvi biti staljinističkog a u Srbiji brozovskog tipa.Seme gorbačovsko se već dobro primilo,a tadićevsko se već tići i koti.
    Ne znam leka slomljenim krilima pravoslavnih ptića osim u gnezdu ptice koja svojim krilima može pomračiti i zapadno sunce.Ruska duša prostrana kao stepa, radan seljak i intelekt koji nikad neće podleći tragediji zapadne civilizacije bi se morali osjećati i u crkvi , školi i vascjelom hrišćanstvu.
    Vraćam se Srbima jer za njih imam trostruki strah. Savetujem onima koji veruju ali drugima koji bi da povrate veru da obavezno uz Bibliju u kući drže i primjerak knjige Nikolaja Danilevskog “Rusija i Evropa” jer tamo je najveći hristjanofil lepo objasnio i strah i ponor od Zapada i pokazao na dveri u kojima treba tražiti spas.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *