Cerićev džihad u službi Amerike

Piše Predrag Nikolić

Cerićev politički avanturizam treba shvatiti kao samo još jednu kockicu u mozaiku kontinuirane anglosaksonske agresije na srpski narod u celini, u cilju neutralizacije aspiracije Banja Luke i pretnje Beogradu da će se, ukoliko ne ispuni zahteve Merkelove, suočiti sa novim požarom

Svojom izjavom prilikom nedavne posete Pešteru, da Bošnjaci na Balkanu imaju pravo na svoju državu, reis-ul-ulema Cerić ponovo je uskomešao duhove u regionu, posebno u srpskim zemljama. Reis je inače poznat po, često, krajnje radikalnim, kontroverznim i zapaljivim stavovima, a oštrica tih mnogo manje religioznih, uglavnom političkih govora poglavara Islamske zajednice BiH okrenuta je pretežno protiv Srba. Pozornica za ispoljavanje poglavarovih vizija sve je češće centar srednjovekovne srpske države Raške, Novi Pazar, ili kako bi to područje poglavar, nostalgičan prema „blistavom i srećnom“ vremenu otomanske okupacije nazvao Sandžak.

DVA LICA VELIKOG MUFTIJE
U svojim istupima, veliki muftija, bivši stipendista poznatog i cenjenog „Al-Azhar“ Univerziteta u Kairu i imam Islamskog kulturnog centra u Čikagu, često pokazuje dva, sasvim suprotna lica. Jedno lice, upućeno Zapadu, kaže da „njegov sultan sedi u Briselu“, koje izdaje Deklaraciju evropskih muslimana punu poziva na suživot, multikulturnu i multikonfesionalnu toleranciju. To muftijino lice je, takođe, poznato po povremenim londonskim propovedima u kojima često zna da poziva britanske muslimane na pomirenje njihove vere sa Zapadom, što površni Britanci često smatraju muftijinim zagovaranjem veće integracije britanskih muslimana u tamošnje društvo. Ovaj nesumnjivi islamski intelektualac, čija su gledišta značajnija zbog njegovog evropskog, a ne arapskog porekla, nije propustio da oštro kritikuje Buša Mlađeg za izjavu iz 2001. godine „o krstaškom pohodu na Avganistan“, ali tek pošto je ovaj sišao sa vlasti, kao što nije propustio da, rečima punim nepristojnog ulagivanja, proprati dolazak njegovog naslednika: „Verujem da je Obama božanski znak. Amerikanci misle da su ga izabrali, a ja verujem da je on izabran od Svevišnjeg“.
S druge strane, Cerićevo lice okrenuto pravoslavnom Istoku, posebno Srbima, sasvim je drugačije. Ovaj „medijator između Istoka i Zapada“ pretvara se u nepomirljivog šehida spremnog da život položi u džihadu protiv „genocidnih, netolerantnih“ Srba. Poslovično površni Srbi, osim Dodika koji je ušao u otvoreni verbalni rat sa muftijom, malo pridaju pažnje Cerićevim stavovima. A morali bi, kako nas budućnost ne bi opet neprijatno iznenadila. Cerić, inače, nije tipičan islamski klerik. On jeste blizak salafističkom tumačenju islama, pa ga mnogi u Sarajevu smatraju perjanicom radikalnog vehabizma koji sve više uzima maha u BiH, ali i čovek spreman na uporan, strpljiv, dugotrajan rad. Muftija ne krije težnje da bude duhovni vođa evropskih muslimana, utemeljenih u islamskom identitetu i većinskom hrišćanskom civilizacijskom okruženju, ali istovremeno, u svojoj neposrednoj domovini za ovih petnaest godina od kraja nesrećnog rata nije učinio ni najmanji ili barem simboličan gest koji bi doprineo prevazilaženju jaza među posvađanim žiteljima i konfesijama BiH. Muftijini pogledi u Bosni su nepomirljivi. U svetu malo drugačiji.

EVROPA DRUŠTVENOG SPORAZUMA
U muslimanskom pogledu na svet osnovna podela čovečanstva bila je na Dom islama (Dar-al-Islam) i Dom rata (Dar-al-Harb). Dom Islama čine sve zemlje gde preovladava islamski zakon, odnosno ono što bi se, uopšteno govoreći, označilo kao muslimansko carstvo. Dom rata je ostatak sveta. Muslimani smatraju da će s vremenom čitavo čovečanstvo da prihvati islam ili da se potčini islamskoj vladavini, odnosno postati Dom islama koji se u idealnom slučaju shvata kao zajednica kojom upravlja država na čijem čelu se nalazi jedan suveren. U međuvremenu, borba za ostvarenje ovog cilja, koju su muslimanski pravnici nazvali džihad, predstavlja versku dužnost svakog muslimana, odnosno mudžahedina. Prema šerijatu, između Doma islama i Doma rata stajao je Sveti zakon, odnosno stanje rata koji je bio verski i zakonski obavezujući i mogao je da se okonča tek prevođenjem „nevernika“ u islam ili potčinjavanjem celokupne planete. Međutim, razvoj trgovinskih i diplomatskih veza sa spoljnim svetom zahtevao je prilagođavanje prvobitnog tumačenja islama. Neprijateljstvo sa Domom rata ostalo je obavezujuće, ali se moglo prekinuti ograničenim primirjem koje je, kao takvo, bilo moguće obnavljati koliko je potrebno. Tako je došlo do nastanka jedne vrste prelaznog statusa, odnosno Doma primirja ili Doma sporazuma (Dar-al-suld ili Dar-al-ahd). On se sastojao od određenih nemuslimanskih zemalja koje su ušle u ugovorni odnos sa muslimanskom državom, prihvatile njen vrhovni autoritet i plaćale danak, a zauzvrat zadržale neku vrstu autonomije u obliku sopstvene vlasti. Po Ceriću, Evropa nije ni Dom islama, niti Dom rata, već upravo ovo treće, Dom primirja ili sporazuma, jer, kako kaže Veliki muftija: „moguće je živeti u skladu sa islamom u kontekstu društvenog sporazuma“. Takođe, podela sveta na države i nacije, tako važna u evrozapadnom poimanju i definisanju stvari i pojava, od relativno malog značaja je u islamskom svetu. I tu se muftija razlikuje od svoje braće po veri. On pretežno nastupa sa Bošnjačkih nacionalnih pozicija, te su mu i govori obojeni zapaljivom političkom retorikom. Kao panislamista Cerić nastupa isključivo u obraćanju Arbanasima na Kosmetu i to u smislu tešnje arbanaško-bošnjačke saradnje. Cerićevi istupi uvek su dobro vremenski tempirani i obavezno u skladu sa američkim i turskim težnjama ili, pre bi se reklo, uz odobrenje velikih sila zato što se ovde, definitivno, ništa ne dešava bez njihovog miga. Između Cerića i Zukorlića postoje veoma čvrste veze, vehabizam pre svega, jer su obojica, svako na svojoj teritoriji, gledali blagonaklono na širenje ovog zla i pružali bezrezervnu podršku radikalnim islamistima, ali i širi politički kontekst koji je posledica pogrešne politike dela međunarodne zajednice na Kosmetu i Balkanu u celini, što je otvorilo Pandorinu kutiju širom sveta.

BALKANSKI POLITIČKI ISLAMIZAM
Delovanje dvojca Cerić-Zukorlić, s jedne strane, ima za cilj da neutrališe aspiracije Republike Srpske, a s druge strane to je pretnja Srbiji u kontekstu trenutnih dešavanja na Kosmetu da bi, ako ne bude spremna na maksimalnu kooperativnost prema zahtevima koje je izdeklamovala Merkelova, mogla da se suoči sa novim požarom u svom dvorištu. Srpska vlast i sveznajući Boris Tadić, umesto što upozoravaju svoje strateške prijatelje u prestonicama „Osovine zla“, u Vašingtonu, Londonu i Parizu, na postupke Cerića i njemu sličnih očekujući od njih da ovoga, valjda, ukore ili sankcionišu, bolje bi bilo da shvate da je već dvadeset godina na sceni savez između neokonzervativaca, koji suvereno vladaju „Osovinom zla“, i radikalnog islama na drugoj strani. Svedoci smo i ovih dana kako se pred našim očima uništavaju ili temeljno podrivaju sekularistički režimi u islamskom svetu, počev od Iraka, preko Egipta, Tunisa do Sirije, ali se, istovremeno, ništa ne čini da se radikalni islamizam suzbije u njegovom epicentru i glavnom finansijeru Saudijskoj Arabiji, iz koje potiče čak petnaest od devetnaest otmičara aviona korišćenih za napade na Sjedinjene Države 2001. godine. Moramo biti svesni da je na sceni vehabizam i radikalni islamizam koji iz nepristupačnih pećina i džamija izlazi na ulice postajući deo javnog života, a sutra možda i protesta i pobuna na našim ulicama. Povlačeći se od samog starta, tražeći isključivo mirne solucije, Srbija, obično, sebe dovede u situaciju da prihvatanjem rešenja nad kojima nema kontrolu biva osuđena na poraze. Možda će to nekome izgledati paradoksalno, ali Srbija treba da igra na kartu eskalacije krize. Umesto da bude faktor mira i stabilnosti, Srbija bi trebalo da igra upravo na – nestabilnost. Kao što kažu da na Bliskom istoku nema mira bez Egipta, niti rata bez Sirije, ključevi i rata i mira na Balkanu su u rukama Srbije. Ako je put do stabilnosti i pomirenja na Balkanu popločan samo srpskim žrtvama i našim bespogovornim prihvatanjem i aminovanjem rezultata dvostrukog hrvatskog genocida i etničkog čišćenja u prošlom veku, prihvatanjem rezultata titoističkog etnoinženjeringa, arbanaškog terorizma i muslimanske mitološke vizije prošlosti Bosne koja na leđa treba da nam stavi teret genocidnog naroda, onda ka takvom miru i stabilnosti ne treba ni ići.

NESTABILNOST KAO ODGOVOR
U današnjem svetu, u kojem i regionalne sile moraju da pokazuju globalne mogućnosti, svaki deo planete je važan, pa bi, stoga, mnogi aspiranti bili radi da dođu na Balkan, među njima, sigurno, zemlje BRIK-a, Brazil, Rusija, Kina i Indija, koje bi eventualnu nestabilnost na Balkanu, verovatno, iskoristile za svoje pozicioniranje. To je upravo ono čega se i Zapad plaši i protiv čega preventivno deluje, ali, ovog puta, uz ograničene resurse i samo do određenih granica. Severno-atlantske crvene linije, čiji prelazak „Osovina zla“ neće rizikovati, svakako su provociranje nestabilnosti koje lako može da izmakne kontroli i da prouzrokuje njihovo opsežnije vojno, finansijsko i političko angažovanje u regionu. U takvom scenariju proglašenje nezavisnosti Republike Srpske, najverovatnije, naišlo bi na pozitivan odgovor kod značajnog broja zemalja u svetu, što bi otvorilo novu etapu prekrajanja granica na Balkanu, a time i ulazak u obnovljeni začarani krug iz kojeg se, ovog puta, Anglosaksonci ne bi mogli lako izvući.
Zato Cerićev politički avanturizam treba shvatiti kao samo još jednu kockicu u mozaiku kontinuirane Anglosaksonske agresije na Srbiju i srpski narod, sa ciljem potpunog razbijanja srpskog korpusa i realizovanja stare britanske namere da se Srbi na Balkanu unište kao politički faktor. Konačno je vreme da se tome suprotstavimo na odlučan i promišljen način. Srbima kao narodu potrebno je, kao što predsednik DSS-a Koštunica jednom prilikom reče, sto godina mira. Međutim, očuvanje mira ne može da bude opravdanje za ne činjenje sadašnje srpske vlasti. Naša država je napadnuta, a narod ugrožen. To zahteva odbranu. Odbrana je ne samo naše pravo već i obaveza.

10 коментара

  1. Kakav je ogavan ovaj ceric,vidi se na prvi pogled da je pun mrznje.Kako ono kaazu ”ujutru mrzi sam sebe a posle podne ceo svet”. 🙂

  2. *Zato Cerićev politički avanturizam treba shvatiti kao samo još jednu kockicu u mozaiku kontinuirane Anglosaksonske agresije na Srbiju i srpski narod, sa ciljem potpunog razbijanja srpskog korpusa i realizovanja stare britanske namere da se Srbi na Balkanu unište kao politički faktor. Konačno je vreme da se tome suprotstavimo na odlučan i promišljen način. Srbima kao narodu potrebno je, kao što predsednik DSS-a Koštunica jednom prilikom reče, sto godina mira. Međutim, očuvanje mira ne može da bude opravdanje za ne činjenje sadašnje srpske vlasti. Naša država je napadnuta, a narod ugrožen. To zahteva odbranu. Odbrana je ne samo naše pravo već i obaveza.*
    ………………………………………………………………………………………………………………….
    Ako *nece* vlast, ima ko hoce…*ako ne po Musu onda po YUSU*.

    Vlada i Skupština Republike Srpske Krajine Vam prenose poziv Pokreta srpskih četnika u Beogradu, da prisustvujete dvanaestogodišnjem pomenu velikom četničkom vojvodi MOMČILU ĐUJIĆU. Pomen će se održati na dan Usekovanja Glave Svetog Jovana Krstitelja i Sabora Srpskih Svetitelja, u NEDELJU – 11. septembra 2011. godine, u Crkvi Svetih Ćirila i Metodija, u Busijama, SO Zemun, Srbija.
    Pomen će se obaviti posle Liturgije, a Liturgija počinje u 9,00 časova i trajaće do 10,00 časova.
    Pokret srpskih četnika u Beogradu poziva Srbe i pripadnike drugih naroda, da, svojim prisustvom, uveličaju ovu svečanost – u čast Vojvode Momčila Đujića.

  3. ne mogu verske glavesine da se dozovu pameti ili da se bave ekumenizmom a ne da ih prate telohranitelji i da se bave politikom .caru carevo bogu bozije brate a sto se oni ne prosecu i izadu medju narod slobodno ko nas partrijah pavle?pa ako su istinski vernici pa cega se boje.pa da to rade nasi svestenici vladike i partrijah oni bi razvodnjili nasu pravoslavnu veroispovest.zato se nama sveca sama pali na dan ognja.

  4. Sutra se nastavlja sudjenje mitropolitu Amfilohiju

    Sudjenje mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju, zbog navodnog govora mržnje, trebalo bi da se nastavi sutra u podgoričkom Sudu za prekršaje.
    Više državno tužilaštvo Crne Gore tereti mitropolita Amfilohija da je u besedama na Badnje veče prokleo svakog ko hoće da sruši crkvu na planini Rumiji, kod Bara.

    Amfilohije se tereti i zbog reči da samo pasja i lažna vera može reći da treba rušiti crkvu na Rumiji.
    Zamenik višeg državnog tužioca Veljko Rutović kazao je tokom sudjenja da reči mitropolita Amfilohija vredjaju druge verske i nacionalne grupe u Crnoj Gori i mogu izazvati negativna osećanja.

    On smatra da ima dovoljno dokaza da je okrivljeni izgovorio inkriminisane reči i predložio da se mitropolit Amfilohije kazni i osudi.
    Branioci mitropolita Amfilohija – advokati Vojislav Djurišić i Dalibor Kavarić ocenili su da dosadašnji tok sudjenja nije obezbedio osnovne uslove za iznošenje odbrane i pravično sudjenje.

    Oni su istakli da su optužbe protiv mitropolita Amfilohija neosnovane.
    Advokati su ukazali da reči mitropolita Amfilohija, čak i u situaciji gde ih je tužilaštvo selektivno izdvojilo i istrglo iz konteksta, ne predstavljaju govor mržnje.

    Mitropolit Amfilohije dostavio je sudu pisanu odbranu u kojoj je naveo da je kletva na onoga ko bi se usudio da ruši crkvu Svete Trojice na Rumiji sastavni deo proročkog jezika i jezika Crkve kroz vekove.

    Taj biblijski i Božji jezik, koji jeste jezik mržnje’, ali mržnje protiv zla, bezakonja i zločina, odnosno jezik duboke brige i odgovornosti za ljude i ljudsku sudbinu , naveo je on.

  5. Dok sude Amfilohiju, osim Cerica, *stvar u svoje ruke* uzeo je i Anglikanski *paroh*, ko veli covek, i sami srbi tvrde da se * na sirotinju i pevcu dize curac*, pa deli kadrovske* lekcije, cak sta vise..*TRAZIO OD NASIH VLASTI*.
    …………………………………………………………………………………………………………………
    Bolje da je Đinđića nasledio Čović nego Zoran Živković

    Bivši britanski ambasador u Beogradu Čarls Kroford otkrio je ekskluzivno za Press tajnu o kojoj se u političkim kuloarima, ali i u medijskom prostoru spekulisalo čak osam i po godina – a to je da li je posle ubistva premijera Zorana Đinđića tražio od naših vlasti da njegov naslednik bude Nebojša Čović

  6. Zavadi pa vladaj

    Dakle, šta ostaje od mita o Lorensu kada se skine „zvjezdana prašina“? Samo muzejsko i pedagoško sivilo. Naravno da je Lorens važna istorijska ličnost zato što je aktivno učestvovao u stvaranju Bliskog istoka.
    Za Arape je Lorens od Arabije daleko od osobe koju pamte kao herojaZa Arape je Lorens od Arabije daleko od osobe koju pamte kao herojaMahmoun Fansa, direktor muzeja u kome se izložba održava kaže: „Ova izložba ne treba da stvara nove mitove niti da oživljava stare. To je moj cilj. Želim da preko Lorensovog lika prikažem istoriju Bliskog istoka.“
    To obećanje ova izložba nije ispunila. Mnoge činjenice vezane za Lorensa pomažu da se bolje shvati Bliski istok. Sam Lorens je o strategiji zapada zapisao sledeće:
    „Opasnost koja nam prijeti od islama možemo da uklonimo tako što ćemo njegovu osnovu u korijenu podijeliti. Tada će postojati kalif u Arabiji i kalif u Turskoj, koji će se na vjerskoj osnovi boriti jedan protiv drugog, a islam će postati bezopasan, kao što je Sveta stolica bila bezopasna kada su pape bile u Avinjonu.“
    Ove riječi zvuče uznemiravajuće aktuelno, ako se uzme u obzir trenutna rasprava između orijenta i zapada.
    Autori: Werner Bloch / Željka Bašić-Savić

  7. provokacija *ugrozenosti* od strane cesatora,

    Gradska uprava optužila Zukorlića za dug od 23 miliona

    Gradski načelnik Odeljenja za privredu Novog Pazara Ramiz Paljevac optužio je Internacionalni univerzitet, čiji je predsednik glavni muftija Muamer Zukorlić, za dug od preko 23 miliona dinara zakupnine prostorija u kojima je smeštena ta obrazovna institucija
    Paljevac je rekao da je krajnje neiskreno da se oni koji su prisvojili značajan deo imovine Tekstilnog kombinata “Raška”, u čijem vlasništvu su prostorije univerziteta, bez adekvatne naknade sada predstavljaju zaštitnicima njihovih prava.
    Nekoliko destina radnika TK “Raška” prekinulo je u utorak višenedeljni protest ispred zgrade Gradske uprave. Oni su zahtevali isplatu naknada koje im pripadaju po okončanim sudskim sporovima. Radnici su protest prekinuli pošto ih je na to pozvao muftija Zukorlić.
    Kako je prenela Regionalna TV, Gradske vlasti su izrazile žaljenje što je nekoliko radnika TK “Raška” više dana bezrazložno boravilo na stepeništu Gradske uprave tražeći realizaciju sudskih rešenja koja, kako tvrde u Gradskoj upravi, nisu u nadležnosti lokalne samouprave.
    “Očigledno je da su radnici shvatili svoju grešku i činjenicu da su izmanipuslisani. Krajnje je neiskreno da se oni koji su prisvojili značajan deo imovine TK “Raška” bez adekvatne naknade sada predstavljaju zaštitnicima njihovih prava” rekao je Paljevac.
    “Mislim da je red da gospoda iz Islamske zajednice ostave nama da mi to odradimo, jer smo pri kraju da završimo započeto. Neka svako radi svoj posao i izmiruje svoje obaveze pa ćemo tako postići efiksanost u rešavanju problema”, poručio je Paljevac.
    Istog mišljenja je i kordinator za saradnju sa sindikatima Esad Nicević koji je rekao da se problemi TK “Raske” ne rešavaju na stepeništu Gradske uprave.
    “Vrata Gradske uprave u svakom trenutku su bila i biće otvorena za svaku vrstu dijaloga i pomoći koja je u našoj nadležnosti, pa čak i za onu pomoć koja nije u nadležnosti lokalne samouprave. Mi ćemo i dalje nastaviti sa nesebičnom podrškom ne samo njima, već svima koji se normalnim putem obrate, sa realnim zahtevima, ali bez ucena, uslovljavanja i postavljanja rokova, a naročito u situaciji kada rešenje problema ne zavidi od nas”, rekao je Nicević.

  8. NOVI GRADONAČELNIK BRČKOG TRAŽI SVE NA ĆIRILICI

    (13) Send to friend Print Četvrtak, 15. Septembar, 2011.| Autor: Novinske agencije

    BRČKO – Iz kancelarije novog gradonačelnika Brčko distrikta Miroslava Gavrića jutros je upućen dopis načelnicima odeljenja u Vladi Distrikta kojim se traži da svi akti koje potpisuje gradonačelnik budu pisani isključivo ćirilicom i na srpskom jeziku

    “Poštovani, s obzirom da je na jučerašnjoj vanrednoj sednici Skupštine izabran novi gradonačelnik Miroslav Gavrić, obaveštavam vas da, u skladu s tim, od 15. 09. 2011. godine, sve akte koje gradonačelnik potpisuje izmenite tako što će u potpisu stajati dr sci. Miroslav Gavrić.

    Osim toga, po zahtevu gradonačelnika Gavrića, akti treba da su pisani isključivo ćiriličnim pismom na srpskom jeziku – stoji u dopisu upućenom iz kancelarije brčanskog gradonačelnika Miroslava Gavrića.

  9. Hvala gospodinu Nikoliću što nam je približio ovu složenu materiju vezanu za islam. Nikada nisam bio sklon da smatram intelektualcem čoveka koji mrzi drugi narod, pa zato tu odrednicu ne mogu dati ni Ceriću ni Zukorliću. Mi smo svedoci vremena kada se od grupacije naroda koja se posle drugog svetskog rata izjasnila kao Srbi islamske veroispovesti stvorila nacija Bošnjaka. Mehmed Paša Sokolović je znao svoje poreklo, a gospoda Cerić i Zukorlić ne žele da ga znaju. Ja pozdravljam stvaranje nacije Bošnjaka, ali ne i činjenicu da će njihova osnovna funkcija biti sukob sa Srbima. Ljudi koji vode Bošnjački narod ponašaju se kao dvoličnjaci te uvek iza poziva na mir stoji jasna odrednica ka ratu. To je uspešno provodio Alija, to čine i ovi na vlasti, a ne bih voleo da ta karakterna osobina postane i odre- dnica za ceo jedan narod. Da sam Bošnjak, okrenuo bih se svojim komšijama i cenio njihovo opredeljenje kao što cenim svoje. Da postoje ličnosti koje na ovom prostoru šire istinske domete civilizacije, istinske vrednosti čoveka, mnogi ne bi imali šta da rade, pa ni gospoda Cerić i Zukorlić. Tuđmana čovek može ceniti što je bar iskreno rekao da ne voli Srbe, a Alija ni za to nije imao snage.

  10. boze spasi nas od nasih srba koji hoce srbima lose.. da neko zapita tog cerica odakle mu je cukun deda da se pokrije usima.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *